1              Poslovni broj: I Kž-uv-133/2022-4

Poslovni broj: I Kž-uv-133/2022-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu uvjetnog otpusta zatvorenika J. K. povodom kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 71/91., 39/92., 91/92., 31/93. - službeni pročišćeni tekst, 58/93., 37/94., 108/95. i 28/96., dalje: OKZRH) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Ik I-211/2022-11 od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Ik I-211/2022-11 od 2. rujna 2022., na temelju članka 165. stavak 1. i članka 168. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ) uz primjenu članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje KZ/11.) zatvorenik J. K. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine po presudi Županijskog suda u Zagrebu broj K-RZ-2/2013. od 10. listopada 2016., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-697/2016-7 od 5. ožujka 2020., zbog kaznenog djela navedenih u uvodu ovog rješenja. Nadalje, određeno je da će mjesto prebivališta zatvorenika na uvjetnom otpustu biti u G., K., te da uvjetni otpust započinje teći danom otpuštanja zatvorenika s izdržavanja kazne, a koji datum će biti određen posebnim nalogom do isteka vremena za koje je kazna izrečena (20. lipnja 2023.). Na temelju članka 174. stavka 2., 3. i 4. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta ili boravišta samo uz suglasnost nadležnog suca izvršenja, te da nadležni sudac izvršenja odlučuje i o njegovoj odsutnosti s mjesta prebivališta odnosno boravišta duljem od 3 (tri) dana, kao i o svakom njegovom odlasku u inozemstvo.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenog postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenim prigovorima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika J. K. ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju uvjetni otpust istog.

6. Naime, prvostupanjski sud prihvaća pozitivno mišljenje i navode izvješća Zatvora u G. iz kojega proizlazi kako je zatvorenik J. K. u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen kao ''naročito uspješan'', uredno izdržava izrečenu mu zatvorsku kaznu, uz izostanak stegovnih djela i poštivanje kućnog reda ustanove. Iskreno se kaje se radi počinjenog kaznenog djela, osiguran mu je postpenalni prihvat u kvantitativno potpunoj obitelji, unutar koje vladaju dobri interpersonalni odnosi njezinih članova (supruga, sin, 86 godina stara i bolesna majka). Zatvorenik je izvan ove kaznene stvari neosuđivana osoba i protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak.

6.1. Radi navedenog neosnovano državni odvjetnik u žalbi ukazuje na "neodgovarajući omjer izdržanog od neizdržanog dijela kazne, jer je zatvorenik izdržao manje od ¾ pravomoćno mu dosuđene zatvorske kazne". Naime, zakonski uvjet glede uvjetnog otpusta zatvorenika je najmanje ½ izdržane kazne (članak 59. KZ/11.), pod daljnjim uvjetom da se može osnovano očekivati da zatvorenik neće ponoviti kriminalnu aktivnost, te imajući u vidu okolnosti iz članka 59. stavak 2. KZ/11. Zanemarujući i činjenicu da je zatvorenik u međuvremenu izdržao ¾ dosuđene mu kazne dana 20. rujna 2022., ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je prvostupanjski sud valjano i potpuno utvrdio sve pravno odlučne činjenice ove kaznene stvari i na tako pravilno utvrđenom činjeničnom stanju donio zakonitu odluku. U tom kontekstu je irelevantno pozivanje državnog odvjetnika na težinu počinjenog djela, jer, kako je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud, težina djela je bila relevantna okolnost u izboru vrste i mjere dosuđene kazne, no, prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu odluka se mora temeljiti prvenstveno na rezultatima izvršavanja zatvorske kazne, koji rezultati kao takvi upućuju da je svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju postignuta te se osnovano može očekivati pozitivna prognoza glede osuđenikove resocijalizacije i njegove spremnosti za uključivanje u život na slobodi.

7. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 11. listopada 2022.