Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2899/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. V., O., protiv tuženika Etičkog povjerenstva, Z., radi poništenja mišljenja tuženika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-1255/2022-2 od 8. lipnja 2022., na sjednici održanoj 7. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-1255/2022-2 od 8. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba kojom tužitelj traži poništavanje mišljenja tuženika, KLASA: 005-01/21-01/87, URBROJ: 514-23-22-06 od 13. travnja 2022. godine.
2. Tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom, smatra da prvostupanjski upravni sud preekstenzivno tumači članak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) i članak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Drži da je tuženik javnopravno tijelo s javnim ovlastima koje odlučuje o pravima i obvezama fizičkih osoba i pravnih subjekata. Navodi da svakoj stranci i sudioniku postupka treba omogućiti izjavljivanje pravnog lijeka u cilju kontrole rada državnih tijela. Predlaže da se pobijano rješenje i mišljenje tuženika ukinu i donese drugačije mišljenje kojim će se prijavljena S. K. proglasiti odgovornom za povredu etičkog kodeksa službenika, podredno da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. u vezi članka 67. stavka 3. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija žalbom, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Prema članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek. Prema članku 2. stavku 2. ZUS-a, javnopravnim tijelom u smislu tog Zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).
6. Prema članku 2. ZUP-a, upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom
interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise ili opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj povjerenici za etiku Uprave za organizaciju pravosuđa i Područnih jedinica pravosudne policije Ministarstva pravosuđa i uprave (dalje: povjerenica za etiku), podnio pritužbe na neetično ponašanje pomoćnice ministra pravosuđa i uprave S. K.. Nezadovoljan odgovorom povjerenice za etiku, tužitelj je podnio pritužbu Etičkom povjerenstvu, ovdje tuženiku, koje je povodom te pritužbe donijelo mišljenje od 13. travnja 2022. godine.
8. Točkom 1. izreke tog mišljenja tuženik je utvrdio da nije nadležan za rješavanje po pritužbi tužitelja jer je, u razdoblju od 23. srpnja 2020. do 11. veljače 2021., S. K. bila pomoćnica ministra pravosuđa i uprave, a što je dužnosničko, a ne službeničko mjesto, zbog čega ne postoje uvjeti za postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe temeljem Etičkog kodeksa državnih službenika (“Narodne novine”, broj: 40/11. i 13/12.), jer se odredbe tog kodeksa primjenjuju na državne službenike, a ne i na dužnosnike. Istovremeno, u odnosu na pritužbe tužitelja koje se odnose na razdoblje nakon 11. veljače 2021., od kada je imenovana ravnateljica Uprave za organizaciju pravosuđa u Ministarstvu pravosuđa i uprave, što je službeničko mjesto, tuženik je, točkom 3. izreke, utvrdio da je povjerenica za etiku u obvezi uzeti u rad i provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe.
9. Prvostupanjski upravni sud je odbacio tužbu tužitelja, temeljem odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, koja propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, s kojom odlukom je suglasan i ovaj Sud.
10. Naime, tuženik nije javnopravno tijelo u smislu članka 2. stavka 2. ZUS-a, nego, prema članku 28. Etičkog kodeksa državnih službenika, neovisno radno tijelo koje daje mišljenja o sadržaju i načinu primjene Etičkog kodeksa te promiče etička načela i standarde u državnoj službi. Osim toga, iz odredbi Etičkog kodeksa državnih službenika proizlazi da nema normativnog uporišta za zaključak o mogućnosti podnošenja bilo kakvog pravnog lijeka u smislu žalbene procedure ili upravnog spora u odnosu na osporavano mišljenje.
11. Imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da, u konkretnom slučaju, osporavano mišljenje ne predstavlja javnopravnu odluku kojom se odlučuje o pravima, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari neposrednom primjenom zakona, drugih propisa ili općih akata kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, slijedom čega protiv takve odluke tuženika nije osigurana upravnosudska zaštita kroz upravni spor.
12. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.