- 1 -              Rev 781/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 781/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. B. iz R. A., O., OIB: … , drugotužitelja S. B.1 iz R. A., B., OIB: ... i trećetužitelja S. B.2 iz Z., OIB: … , koje zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. L. iz Z., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici K. O. i B. H., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4369/17-4 od 16. listopada 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3947/14-38 od 16. prosinca 2016., u sjednici održanoj 5. listopada 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužiteljice M. B. iz Republike Austrije, O., II. tužitelja S. B.1 iz Republike Austrije, B. i III. tužitelja S. B. iz Z.2 koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku Mati L. iz Z., … , OIB: … da tužiteljima M. B. iz Republike Austrije, … O., OIB: … , S. B.1 iz Republike Austrije, B., OIB: … i S. B.2 iz Z., OIB: … , isplati iznos od 66.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče 01.06.2011. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“, u cijelosti kao neosnovan.

 

II. Nalaže se I. tužiteljici M. B. iz Republike Austrije, O., II. tužitelju S. B.1 iz Republike Austrije, B. i III. tužitelju S. B.2 iz Z., … da nadoknade tuženiku M. L. iz Z., … prouzročeni parnični trošak u iznosu od 50.134,70 kuna u roku od 15 dana.

 

U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog trošak u iznosu od 65,30 kuna, odbija se kao neosnovan."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3947/14-38 od 16. prosinca 2017. u stavku I. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa, koji je izražen u Eur, u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan isplate; iznosa od 21.000,00 Eur-a sa zatraženom zateznom kamatom; zatezne kamate na iznos od 45.000,00 Eur-a za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 3. lipnja 2014. te zahtjev za naknadom parničnog troška za iznos od 12.134,00 kn.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3947/14-38 od 16. prosinca 2017. u stavku I. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 45.000,00 Eur-a sa zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2014. do isplate i za naknadom parničnog troška u iznosu od 53.066,00 kn te u stavku II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška i za navedeno sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 45.000,00 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2014. do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj, za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka te nakanditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 53.066,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 5.115,00 kn, u roku od 15 dana."

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke tuženik je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je neosnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu 66.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2011. do isplate. Prema Izjavi od 1. lipnja 2010. (koja je zamjena za Izjavu od 19. listopada 2006.) na kojoj je tuženikov potpis ovjeren kod javnog bilježnika, taj iznos je tuženik pozajmio od prednika tužitelja za kupnju stana i obvezao se pozajmicu vratiti u roku od jedne godine, a prema tvrdnjama tužitelja dug nije vraćen.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je pravni prednik tužitelja, njihov sada pokojni otac S. B.3, 19. listopada 2006., pozajmio tuženiku 60.000,00 EUR za kupnju stana i tom prilikom je tuženik S. B.3 predao Izjavu od 19. listopada 2006. na kojoj je njegov potpis ovjeren kod javnog bilježnika, a u izjavi je tuženik samoinicijativno dodao dugu 6.000,00 EUR na ime kamata,

 

- tuženik je potpisao i drugu Izjavu od 1. lipnja 2010., te je svoj potpis ovjerio kod javne bilježnice M. B. iz Z. pod brojem OV-13748/10, u kojoj je navedeno da je od S. B.3 pozajmio iznos od 66.000,00 EUR u svrhu kupovine stana, te da je suglasan da u slučaju neispunjenja obveze zajmodavac dug namiri prodajom poslovnog prostora u Zagrebu, Savska cesta 142 u vlasništvu zajmoprimca, a u toj Izjavi je naznačeno da je rok vraćanja dugovanog iznosa, godina dana,

 

- u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod brojem Ps-23/07 zajmodavac S. B.3 je saslušan kao svjedok i tada je izjavio da je tuženiku pozajmio 60.000,00 EUR od čega mu je tuženik vratio 15.000,00 EUR na način da je vršio za njega određene radove na kući i podmirio neke dugove, a on da nije inzistirao na povratu ostatka jer su mu bile poznate okolnosti zbog kojih tuženik nije imao od kuda vratiti ostatak duga,

 

- da je zajmodavac S. B.3 umro 23. siječnja 2013.,

 

- da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je početkom ljeta 2011. sav dugovani iznos od 66.000,00 EUR vratio predniku tužitelja,

 

- da je tuženik tijekom postupka izmijenio svoje navode tvrdeći da je 15.000,00 EUR duga vratio ranije, pozivajući se pri tome na iskaz kojeg je prednik tužitelja dao u drugom postupku, a da je ostatak od 51.000,00 EUR vratio u lipnju 2011. predajom novca na ruke S. B.3, u prisustvu svoje supruge, Z. P. i N. P. od kojega je pozajmio iznos od 25.000,00 EUR radi namirenja duga S. B.3,

 

- da tuženik ne raspolaže niti jednim materijalnim dokazom na okolnost da je od N. P. pozajmio 25.000,00 EUR, niti da je u lipnju 2011. S. B.3 na ruke isplatio 51.000,00 EUR.

 

8. Sud prvog stupnja je, polazeći od zaključka je tuženik dokazao da je dio duga u visini od 15.000,00 EUR vratio predniku tužitelja kroz izvođenje radova i vraćanje njegovih dugova, a da mu je preostali iznos duga i to 51.000,00 EUR predao na ruke početkom lipnja 2011., čime je njegova obveza prestala u smislu odredbe čl. 161. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO/05), tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.

 

9. Drugostupanjski sud je, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, zaključio da se radi o ništavom ugovoru jer se radi o pozajmljivanju novčanog iznosa u stranoj valuti što je protivno prisilnim propisima o deviznom poslovanju. Osim toga, prema ocjeni drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio izvedene dokaze kada je zaključio da je tuženik predniku tužitelja vratio pozajmljeni iznos od 51.000,00 EUR što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9.1. Na temelju činjenica koje je utvrdio sud prvog stupnja, drugostupanjski sud zaključuje da nisu istinite niti dokazane tvrdnje tuženika da je u lipnju 2011. vratio pozajmljeni iznos predniku tužitelja. Takav zaključak drugostupanjski sud temelji na činjenici da su stranke o pozajmici sačinile dvije izjave na kojima je potpis zajmoprimca ovjeren kod javnog bilježnika, da je u pisanoj potvrdi na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javnog bilježnika tuženik vraćanje duga garantirao mogućnošću prodaje svog poslovnog prostora, pa da je stoga neuvjerljivo, neživotno i nelogično da se o vraćanju 51.000,00 EUR na ruke zajmodavca, ne bi sačinila pisana potvrda. Pritom je drugostupanjski sud, u svezi s navedenim cijenio činjenicu da je tuženik u odgovoru na tužbu tvrdio da je vratio u cijelosti pozajmljeni iznos da bi tijekom postupka naveo da je 15.000,00 EUR vratio kroz radove i vraćanje dugova S. B.3, a 51.000,00 EUR predajom na ruke S. B.3. U svezi s prethodno navedenim, drugostupanjski sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaze Z. P. i N. P. koji su potvrdili izmijenjene navode tuženika, iskazujući nakon više od pet godina od navodnog događaja, u detalje jednako o vraćanju novca pri čemu obojica navode apoene novčanica, točan iznos vraćenog duga i od kuda novac potječe, bez da ih se posebno upitalo o tome.

 

9.2. S obzirom da je nesporno utvrđeno da je prednik tužitelja pozajmio tuženiku 60.000,00 EUR, od kojeg iznosa mu je vraćeno 15.000,00 EUR, drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i naložio tuženiku isplatiti tužiteljima 45.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, pozivajući se na odredbu čl. 103. st. 1. ZOO i čl. 104. ZOO u vezi čl. 29. st. 1. ZOO. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP (za točku I. izreke drugostupanjske presude) djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa koji je izražen u EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan isplate; iznosa od 21.000,00 EUR sa zatraženom zateznom kamatom; zatezne kamate na iznos od 45.000,00 EUR za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 3. lipnja 2014., te zahtjev za naknadom parničnog troška za iznos od 12.134,00 kuna.

 

10. Tuženik u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da pobijana drugostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a osobito da je izreka dijela presude nerazumljiva jer proturječi razlozima presude i iz razloga što presuda sadrži razloge koji su nejasni i/ili proturječni čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Navodi i da je drugostupanjski sud koji je tek posredno ocjenjivao izvedene dokaze počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

11. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

12. Suprotno tvrdnji revidenta, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. To stoga što izreka drugostupanjske presude nije nerazumljiva, ne proturječi razlozima presude navedenim u obrazloženju niti u dijelu o načinu ispunjenja tuženikove obveze niti u kojem drugom dijelu, u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

12.1. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Suprotno navodima revidenta ovlast je suda drugog stupnja u smislu čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu ako je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda.

 

12.2. Na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenu provedenih dokaza koju je detaljno obrazložio drugostupanjski sud i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12.3. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

13. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik s pravom navodi da se sud drugog stupnja pozvao na pogrešne odredbe Zakona o obveznim odnosima odnosno na pogrešan Zakon o obveznim odnosima. Naime u obrazloženju pobijane presude, sud drugog stupnja pozvao se na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91), a s obzirom da je novac pozajmljen 19. listopada 2006. u ovoj parnici primjenjuje se ZOO/05. Međutim, takvo postupanje suda nije utjecalo na pravilnosti i zakonitost pobijane presude jer je odredba čl. 322. st. 1. ZOO/05 na koju se sud trebao pozvati u obrazloženju pobijane presude sadržajno jednaka kao i odredba čl. 103. st. 1.ZOO/91 na koju se pozvao, a razlika u terminima koji se koriste u navedenim zakonima, "ništetan" odnosno "ništav", nije odlučujuća za odluku o meritumu. Jednako tako, na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječe pogrešno pozivanje drugostupanjskog suda na čl. 104. st. 1. ZOO/91, kojim su propisane posljedice ništavosti jer je sadržajno jednaka odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05, koja se primjenjuje u ovoj parnici, a sud je pravilo odredio obvezu tuženika vratiti tužiteljima ono što je primio na temelju ništetnog ugovora zaključenog s njihovim pravnim prednikom.

 

13.1. Neosnovano se revident poziva na odredbu čl. 286. st. 1. ZOO/05 koja se odnosi na neobvezatnost oblika ugovora i čl. 160. st. 1. ZOO/05 koja sadrži opće pravilo o prestanku obveza jer u ovom postupku nisu bile sporne činjenice da je prednik tužitelja pozajmio tuženiku 60.000,00 EUR 2006., da je tuženik na Izjavi od 1. lipnja 2010., kao i na Izjavi od 19. listopada 2006. svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika, a u postupku je utvrđeno da obveza vraćanja 15.000,00 EUR od ukupnog dugovanja, prestala ispunjenjem na način da je tuženik u toj vrijednosti obavio radove na kući prednika tužitelja i platio njegova dugovanja trećima.

 

13.2. Neutemeljeno je i pozivanje revidenta na odredbu čl. 22. ZOO/05 (koja se odnosi na valutu obveze) u svezi ocjene suda da je predmetni ugovor o zajmu ništetan pravni posao. Suprotno navodima revidenta pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je predmetni ugovor o zajmu ništav odnosno pravilno ništetan. Radi se o ugovoru o zajmu strane valute iz čl. 499. st. 1. ZOO/05, koji je sklopljen u vrijeme važenja Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj: 96/03, 140/05 – dalje: ZDP) u kojem je u čl. 17. propisano da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Zabrana po čl. 17. ZDP odnosi se i na plaćanja. Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, treba zaključiti da obzirom da ZDP ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba i između domaćih fizičkih i stranih osoba, ugovor o zajmu deviza između navedenih osoba nije dopušten, te se slijedom toga u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO/05 takav ugovor smatra ništetnim. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO/05 propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu. Stoga tužitelji imaju pravo na povrat iznosa od 45.000,00 EUR kako je to pravilno odlučio drugostupanjski sud, a ne u protuvrijednosti u kunama. (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev 744/2009-2 od 27. svibnja 2015., broj Rev 2609/2015-2 od 5. lipnja 2018. i broj Rev 2006/2013-2 od 28. svibnja 2019.).

 

14. Slijedom navedenog, revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 5. listopada 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.