Poslovni broj: 9. P-238/2021-13

              

REPUBLIKA HRVATSKA                                               

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6                                                                      Poslovni broj: 9. P-238/2021-13

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Vinki Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o., S., OIB: …, zastupano po punomoćnicima iz O. V. i L. d.o.o. iz S., protiv tuženika R. H., D. zavod za mjeriteljstvo, Z., OIB: …, zastupana po Ž. u S., radi isplate 17.700,00 kn / 2.349,19 eur1, na raspravi zaključenoj 12. srpnja 2022., objavljenoj 5. listopada 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 17.700,00 kn / 2.349,19 eur1, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

 

II Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 8.554,00 kn / 1.135,31 eura1 zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo za iznos od 25.315,00 kn / 3.359,88 eur1 tužbeni zahtjev odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je pred ovim sudom podnio tužbu dana 9. travnja 2021. u kojoj navodi kako se sukladno obvezi iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku, tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio ODO-u u pokušaju mirnog rješenja spora. Stoga, tužitelj ima pravo podnijeti ovu tužbu. Tužitelj je trgovac nakitom od plemenitih kovina kojeg prodaje građanima (maloprodaja). U svom redovitom poslovanju, tužitelj je uvezao nakit od plemenitih kovina u Republiku Hrvatsku, te ga je prije stavljanja u promet, sukladno zakonskoj obvezi, predao Državnom zavodu za mjeriteljstvo (Služba za mjeriteljstvo – Područna jedinica Split) na postupak ispitivanja i označavanja statusa kovine od plemenitih metala. No, prilikom obavljanja navedenog procesa, Zavod je primijenio metodu mehaničkog označavanja, uporabom neprimjerene fizičke sile s čl.obzirom na vrstu nakita i njegovu završnu obradu (a pogotovo emajliranu vanjsku površinu). Zbog navedenog, nakit tuženika je oštećen. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, ali je tuženik osporavao ne samo odgovornost za štetu, već i samu uzročno-posljedičnu vezu između rada Zavoda i nastale štete. Zbog navedenog, tužitelj je u postupku osiguranja dokaza zatražio provođenja vještva koje treba utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze i visinu nastale štete. Navedeni postupak je okončan, te je strankama dostavljeno vještvo kojim je uzročno-posljedična veza nesporno utvrđena. Po pitanju visine nastale štete, tužitelj je naknadno pribavio očitovanje proizvođača navedenog nakita koji je dostavio podatak o trošku otklanjanja nedostataka uzrokovanih predmetnim oštećenjem. Prema navedenom očitovanju, ukupni trošak za popravak iznosi 4.720 Eura. Međutim, vještak je dopunskim nalazom i mišljenjem naveo da po njegovoj procjeni trošak popravka ukupno iznosi 17.700,00 kn. Tužitelj svakako ima pravo na naknadu iznosa kojeg proizvođač traži za popravak prstenja (4.720,00 kn) jer se prstenje prodaje kao ručni rad (posebna metoda emajliranja), ali za potrebe pojednostavljenja i ubrzanja ovog postupka, tužitelj će tužbom potraživati samo iznos od 17.700,00 kn. Tužitelj pored gore naveden glavnice, od tuženika potražuje i zakonske zatezne kamate od trenutka postavljanja zahtjeva za naknadu štete, odnosno od 06.06.2018. pa nadalje sve do konačne isplate. Odgovornost Zavoda, a time i Republike Hrvatske prema tužitelju, nakon što je provedeno gore navedeno vještačenje, ne bi trebala biti sporna. Dapače, s obzirom da tužitelj ovom tužbom potražuje samo iznos kojeg je procijenio sudski vještak (a realno ima pravo i na viši iznos kojeg je naveo proizvođač), ni visina zahtjeva ne bi trebala biti sporna.

 

2. U odgovoru na tužbu od 7. svibnja 2022. tuženik se protivi u cijelosti navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan iz razloga kako slijedi: Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj trgovac nakitom od plemenitih kovina, slijedom čega je, nakon uvoza nakita, zatražio od Državnog zavoda za mjeriteljstvo ispitivanje i označavanje statusa kovine od plemenitog metala. Nadalje, navodi da je određeni dio nakita, emajlirano prstenje, oštećen od strane djelatnika Državnog zavoda za mjeriteljstvo zbog uporabe neprimjerene sile, radi čega je isti kao takav neadekvatan za prodaju, slijedom čega da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 17.700,00 kn. Tužena osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga kako slijedi. Državni zavod za mjeriteljstvo sukladno odredbi članku 20. Zakona o nadzoru predmeta od plemenitih kovina (Narodne novine broj 36/15) na zahtjev proizvođača odnosno dobavljača predmeta od plemenitih kovina provodi ispitivanje i žigosanje predmeta od plemenitih kovina državnim žigom. Sukladno navedenom, tužitelj je dana 17. svibnja 2018. godine podnio, putem Odvjetničkog društva V. i L. d.o.o., zahtjev za ispitivanje i žigosanje. U zahtjevu je navedeno da su predmeti koji se podnose na žigosanje izrađeni od srebra, stupnja čistoće 925/1000, ukupno 1104 predmeta, mase 5135 grama te da su podrijetlom iz H. K. U postupku ispitivanja i žigosanja službenik Državnog zavoda za mjeriteljstvo utvrdio je da predani predmeti od plemenitih kovina imaju čistoću 925/1000 te je nakon provedenog ispitivanja žigosao predmete državnim žigom. Nakon žigosanja, predmete je preuzeo opunomoćenik tužitelja koji je svojim potpisom prilikom preuzimanja predmeta potvrdio da nisu postojala nikakva oštećenja, odnosno nije imao nikakvih primjedbi na stanje preuzetih stvari. Također, tužena ističe kako prilikom predaje robe na ispitivanje djelatnici Državnog zavoda za mjeriteljstvo nisu bili notificirani o tehnici nanošenja emajla (toplo ili hladno), a time niti o eventualnom ponašanju emajla uslijed bilo kakve manipulacije predmetima, osobito mehaničkog utiskivanja žiga. Sam službenik Državnog zavoda za mjeriteljstvo nije primijetio nikakva oštećenja na predmetima nakon otiskivanja žiga, niti je mogao znati niti ispitivati karakter nanijetog emajla. Cjelokupna procedura ispitivanja i žigosanja obavljena je stručno, savjesno i odgovorno, a što potvrđuje i sam vještak koji navodi da je od strane djelatnika Državnog zavoda za mjeriteljstvo žigosanje obavljeno s dostojnom pažnjom te je žig udaren sa minimalnom snagom. Također, u vještvu koje je dostavljeno uz tužbu se navodi kako je emajl na spornom prstenju toliko osjetljiv da do oštećenja može doći i uslijed njihovog svakodnevnog korištenja te da nije preporučljivo raditi nikakve dodatne mehaničke radnje. Nakon žigosanja predmeta, isti su pregledani od strane djelatnika te nisu utvrđena nikakva vidljiva oštećenja, pa je vrlo lako moguće da su ista nastala uslijed naknadnog nepažljivog rukovanja spornim predmetima, osobito prilikom transporta i skladištenja. Dvadesetak dana nakon preuzimanja predmeta, predstavnici tužitelja obratili su se Državnom zavodu za mjeriteljstvo sa zahtjevom za naknadu štete te je dogovoren zajednički sastanak u prostorijama Zavoda. Donijeti predmeti nisu bili adekvatno osigurani, neki su bili zapakirani u prozirne vrećice, preostali u skupini pobacani po kutiji, što zasigurno nije adekvatno rukovanje nakitom takve naravi, pa je do oštećenja moglo doći uslijed naknadnog nepažljivog rukovanja od strane bilo koga tko je bio u doticaju sa predmetima. Nadalje, tužena ističe kako je tužitelj mogao optirati za drugačiji način žigosanja, a svakako je trebao upozoriti na osjetljivost materijala, što isti nije učinio. Jednako tako, mogao je i iskoristiti svoje zakonsko pravo da ne žigoše sporne predmete sukladno odredbi članka 5. točka 5. Zakona o nadzoru predmeta od plemenitih kovina. Državni zavod za mjeriteljstvo u Republici Hrvatskoj ne posjeduje laserski uređaj za označavanje predmeta od plemenitih kovina državnim žigom koji se primjenjuje u slučaju kada postoji opasnost da bi prilikom mehaničkog otiskivanja žiga moglo doći do oštećenja tih predmeta. S obzirom da većina država članica Europske unije posjeduje takav uređaj, tužitelj je mogao zatražiti lasersko žigosanje u tim državama. Naime, odredbama članka 30. i 31. Zakona o nadzoru predmeta od plemenitih kovina propisano je, između ostalog, i međusobno priznavanje državnih žigova. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskih vještaka V. i M. C. od 19. ožujka 2019. te dopune od 3. srpnja 2019. tužena, vezano uz napomenu da je službenik Državnog zavoda za mjeriteljstvo morao upozoriti stranku na eventualna moguća oštećenja predmeta te napraviti probu na nekoliko predmeta, ističe da službenik Državnog zavoda za mjeriteljstvo jest napravio probu i da pritom nisu bila vidljiva nikakva oštećenja. Iz tog razloga službenik nije bio dužan u zamjenu za državni žig izdati certifikat o žigosanju ( odredba članka 28. stavak 1. Zakona o nadzoru plemenitih kovina). U odnosu na napomenu da je uobičajeno da se predmeti kad god je to moguće označe žigom prije fine obrade, poliranja i u ovom slučaju emajliranja kako bi se eventualna nastala oštećenja uklonila te se pristupilo postupku emajliranja i pozlaćivanja, a o čemu je brigu trebao voditi sam proizvođač, tužena ističe da tužitelj tu mogućnost nije iskoristio. Zaključno, iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da su oštećenja na prstenjima posljedica fragilnosti materijala odnosno tehnike završne obrade. S obzirom na sve naprijed navedeno tužena smatra da je posao ispitivanja i označavanje državnim žigom (ne samo 118 predmeta, već i svih 1104 predanih predmeta) obavljen savjesno, stručno i odgovorno u skladu sa pravilima struke uz primjenu minimalne snage pri označavanju, dakle u postupanju tužene nema elemenata protupravnosti, slijedom čega je tuženi zahtjev u cijelosti neosnovan. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati istog na plaćanje troškova parničnog postupka tuženoj.

 

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom prijedloga za mirno rješenje spora datiran S., 2. srpnja 2019. te dopuna prijedloga za mirno rješenje spora od 21. kolovoza 2019. (list 5-8), račun br. … od 18. svibnja 2018. (list 9) zahtjev za naknadu štete datiran 6. lipnja 2018. upućen Republici Hrvatskoj (list 10-11), zahtjev za naknadu štete upućen od Državnog zavoda za mjeriteljstvo RH Klasa: 960-03/18-15/408 Urbroj: 558-02-06/1-18-04 datiran Z., 18. lipnja 2018. (list 12-14), dopis datiran S., 2. srpnja 2018, upućen Državnom zavodu za mjeriteljstvo Z. (list 15-16), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za zlatarstvo i draguljarstvo D. i M. C. iz Z. iz postupka osiguranja dokaza Općinskog suda u Splitu br. R1-482/18 (list 17-20), ponuda za popravak oštećenog nakita izdat od strane N. T. L. H. K. (list 22) i u prijevodu po sudskom tumaču (list 21), zahtjev br. 408 za ispitivanje i žigosanje predmeta od plemenitog metala zaprimljeno 18. svibnja 2018. (list 31) , službena zabilješka Državnog zavoda za mjeriteljstvo Klasa: 960-03/18-15-408, Urbroj: 558-02-06/1-18-06 datirano S., 13. srpnja 2018. (list 34-35), fotografije crno bijela tehnika (list 36-37), na ročištu od 1. ožujka 2022. u svojstvu svjedoka saslušana je M. M. (list 55-56) te na ročištu od 12. srpnja 2022. saslušana je svjedokinja S. B. (list 59-61).

 

4. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

 

5. Djelomično je osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

6. Nije prijeporno da je Državni zavod za mjeriteljstvo RH Služba za plemenite kovine PJ Split (u daljnjem tekstu Zavod) zaprimio zahtjev tužitelja za ispitivanje i žigosanje predmeta od plemenitih metala br. 408 od dana 17. svibnja 2018. radi provedbe postupka ispitivanja i žigosanja predmeta od srebra čistoće 925% ukupno 1104 predmeta mase 5135 g, podrijetlom iz H. K.

 

7. Prijeporno je za utvrditi da li je bila obaveza tuženika utvrditi da li se radi o osjetljivim predmetima, te da li je tužitelj bio u obavezi zatražiti od tuženika drugačiji način utiskivanja državnog žiga osim mehaničkog koji se provodi u Zavodu, utvrditi da li je šteta na emajliranom prstenju nastala kao posljedica neadekvatnog utiskivanja državnog žiga od strane tuženika, također je prijeporno za utvrditi da li je tuženik mogao utvrditi oštećenja prilikom preuzimanja predmeta, a nakon izvršenog utiskivanja državnog žiga te je prijeporna i visina štete.

 

8. Iz priloženih dokaza neprijeporno proizlazi da su predmeti od plemenite kovine podnijeti radi ispitivanja i žigosanja temeljem zahtjeva br. 408 dana 18. svibnja 2018. kako to proizlazi iz službenog pečata, a na formularu zahtjeva br. 408 kao datum zaprimanja naveden je 17. svibnja 2018., iz kojeg sadržaja je razvidno da se radi o srebru čistoće 950, komada 1105, mase 5135 g, a koja roba nakon izvršenog certificiranja je preuzeta od strane saslušane svjedokinje M. M. dana 21. svibnja 2018., koja je robu preuzela za tužitelja. Nakon preuzimanja utvrđena je velika količina oštećene robe i to cca 20% od čitave pošiljke odnosno sve emajlirano prstenje na način da je došlo do pucanja emajla.

 

9. O kakvim se oštećenjima radi utvrđeno je od strane sudskih vještaka za zlatarstvo i draguljarstvo V. i M. C. iz Z. u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu br. R1-482/18. Zadatak vještaka u tom postupku je bio da utvrdi uzročno posljedičnu vezu između udaranja žiga u Državnom zavodu za mjeriteljstvu u Splitu i nastalih oštećenja na nakitu te visina tržišne vrijednosti uklanjanja nastalih oštećenja. Vještaci su izvršili detaljan pregled svakog pojedinačnog prstena te je utvrđeno da su proizvedeni iz srebra stupnja čistoće 925/1000 s time da su neki bili dodatno pozlaćeni. Prsteni su izrađeni tehnikom mikrolijevanja, te su nakon grube i fine obrade završno polirani do visokog sjaja i onda su neki pozlaćeni, nakon čega se pristupilo dodatnom ukrašavanju emajlom što je zahtjevan i ručno rađen posao. Boje kojima je glavni sastojak fluks odnosno topljeno staklo s dodacima za boju se pojedinačno nanose te se svaka boja peče na određenoj temperaturi od 70-750 stupnjeva Celzijevih, a svaka boja se peče zasebno. Vještaci navode da se radi o takvom procesu da nije preporučljivo raditi nikakve dodatne mehaničke radove jer je emajl na njih osjetljiv te do njegovog oštećenja može doći i kod svakodnevnog nepažljivog nošenja. Vještak navodi da se žigosanje (punciranje) radi mehaničkim putem i to na način da se državni žig ručno uz pomoć čekića udara odnosno utisne u/na predmet i da se automatom sa žigom kojim se može preciznije odrediti jačina otiska žiga koji se utisne u ili na predmet i tada je snaga udara prilično ista. Vještak je ustanovio da je od strane djelatnika Državnog zavoda za žigosanje sa dostojnom pažnjom i minimalnom snagom udaren žig, ali s obzirom da se radi o vrlo osjetljivim predmetima unatoč pažnji došlo je do oštećenja na vanjskoj strani pregledanih prstena. Oštećenje je na mjestu udara žiga te se radi o pucanju tj. napuknuću emajla te su svi pregledani prsteni lagano oštećeni. Negdje su ta oštećenja vidljiva prostim okom a negdje tek pod povećalom. Vještak nadalje zaključuje da do ovog slučaja nije trebalo niti doći da su poduzete slijedeće radnje i to da je službenik Državnog zavoda morao upozoriti S. E. d.o.o. na eventualna moguća oštećenja predmeta te napraviti probu na nekoliko predmeta. Nadalje uobičajeno je da se predmeti kad god je moguće označe žigom prije fine obrade, poliranja u ovom slučaju emajliranja. Tada bi se eventualna nastala oštećenja kod žigosanja uklonila i pristupilo bi se postupku emajliranja i pozlaćivanja na što je pažnju trebao obratiti sam proizvođač. Tužitelj kao i bilo koja druga stranka mogla je iskoristiti svoje zakonsko pravo i ne žigosati predmete državnim žigom kako je to navedeno u članku 5. stavak 5. Zakona o nadzoru plemenitih kovina ("Narodne novine" br. 36/15).

 

10. Zakonom o nadzoru predmeta od plemenitih kovina ("Narodne novine" br. 36/15 114/22) propisan je između ostalog i postupak ispitivanja i žigosanja predmeta od plemenitih kovina koji se stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu, a člankom 5. točka 5. Zakona je propisano da u predmete od plemenitih kovina na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona spadaju i predmeti od plemenitih kovina koji su u potpunosti prekriveni emajlom ili optočeni poludragim i dragim kamenjem, biserjem i sličnim predmetima, o čemu su svoje mišljenje dali vještaci iz ove struke. Člankom 20. Zakona o nadzoru predmeta od plemenite kovine je propisano da ispitivanje i žigosanje predmeta od plemenitih kovina državnim žigom provodi Zavod na zahtjev proizvođača odnosno dobavljača predmeta od plemenitih kovina, a u stavku 2. je propisano da proizvođač odnosno dobavljač predmeta od plemenitih kovina u zahtjevu za ispitivanje i žigosanje predmeta od plemenitih kovina mora naznačiti vrstu, stupanj čistoće, masu i broj komada predmeta od plemenitih kovina. Člankom 28. navedenog Zakona je propisano da će Zavod nakon provedenog postupka ispitivanja predmeta od plemenitih kovina u zamjenu za državni žig, izdati certifikat o žigosanju ako bi se žigosanjem oštetio predmet od plemenitih kovina, te ako je zbog tehničkih razloga teško utisnuti državni žig. Člankom 17. Pravilnika o postupku ispitivanja, načinu određivanja stupnja čistoće i žigosanju državnim žigom predmeta od plemenitih kovina je u stavu 1 propisano da ako se u postupku ispitivanja utvrdi da su predmeti od plemenitih kovina označeni propisanom oznakom čistoće, znakom proizvođača odnosno dobavljača te da im je određena čistoća u skladu sa propisanim stupnjem čistoće, žigosat će se državnim žigom. U stavku 2. je propisano da predmeti od plemenitih kovina mogu se žigosati državnim žigom mehanički ili laserski.

 

11. O proceduri ispitivanja i žigosanja predmeta od plemenitih metala iskazala je svjedokinja S. B., djelatnica Državnog zavoda za mjeriteljstvo u funkciji voditelja odjela za plemenite kovine i kemijska mjerenja, kojoj je osobno svjedokinja M. M. odvjetnička vježbenica iz ureda V. predala radi žigosanja pet velikih kutija u kojima su se nalazili prstenje, naušnice, broševi, satovi, te je navedena svjedokinja pomogla vježbenici pri sortiranju i zbrajanju predmeta po vrstama i količini, jer je zahtjev za ispitivanje i žigosanje bio zbiran, uz predočenje carinske deklaracije iz koje je vidljivo da je roba uvoz iz H. K. od 9.5.2018., da se radilo o srebrnim predmetima ukupne mase 5.135 grama neto. Navedeni predmeti su imali oznake A06 oznaka dobavljača izvan EU i oznaka plemenite kovine AG čistoće 925, te se nakon toga pristupilo kvalitativnom metodom (metoda na kamen) na način kako bi se utvrdilo da li je to plemenita kovina oznake 925. Svjedokinja je izvršila vizualni pregled, kojim je utvrdila tvrdoću predmeta, te nakon što je utvrdila da je predmet dobre tvrdoće, što se mora paziti da se ne ošteti primjenom mehaničke metode, jer da prsteni znaju biti mekani i šuplji. Nakon što je procijenila da ne može doći do oštećenja, pristupilo se mehaničkom označavanju predmeta, dakle utiskivanju žiga, koji prvenstveno sadrži oznaku RH, sadržava čistoću i da je plemenita kovina. Svjedokinja ističe da pored mehaničkog označavanja žigova postoji i automatsko otiskivanje žigova, međutim tu dolazi do primjene veće sile prilikom utiskivanja i najčešće se koristi na ravnim pločicama i da su to jedina dva načina na koji se otiskuje žig koji dokazuje čistoću predmeta plemenitih kovina. Prilikom utiskivanja žiga, da se predmet pregleda, te nakon što su izvršili utiskivanje da nisu vidjeli nikakva oštećenja, a posebno što nemaju saznanja kako se emajl ponaša u takvim slučajevima. Izvršeno je utiskivanje žiga s unutarnje strane prstena, a radi se o prstenu koji je bio obložen emajlom po cijeloj vanjskoj površini osim završnih rubova. Kada su udarili žigove, da su predmeti vraćeni u kesice i kutije na isti način kako je roba došla, te je pozvana osoba iz odvjetničkog ureda radi preuzimanja. Pri preuzimanju robe da su zajednički pregledali težinu na način da su kutije izvagali jer se radi o bruto težini. Osoba koja je preuzela kutije nije pregledavala prstene, ali da su se kutije otvarale. Nakon par dana da joj se obratila voditeljica službe za plemenite kovine i kemijsko mjerenje J. A. iz Z. jer je zaprimila pritužbu pisanim putem od strane odvjetničkog ureda, jer da je došlo do oštećenja predmeta, nakon čega je uslijedio sastanak u S. od strane ovlaštenih predstavnika od tuženika i tužitelja radi dogovora u svezi nastale situacije, na kojem sastanku su pregledali oko desetak komada prstenja te su ustanovili da je prostim okom nemoguće vidjeti oštećenja u vidu mrežice, a na nekima su i vidjeli tu mrežicu, što je sve ukazivalo na upitnu kvalitetu tog emajla. Svjedokinja navodi da oni nemaju nikakvo iskustvo gledanja kvalitete emajla, jer da ocjenjuju samo čvrstoću plemenite kovine, a emajl nije plemenita kovina. Budući su inzistirali da se svaki komad izvuče i pregleda, budući je bilo prvotno govora da je 129 oštećenih prstena oštećeno, a kasnije 118, da se odvjetnik s time nije složio, pokupio je sve prstene, otišao i da je tu priča bila završena. U svezi metode utiskivanja žigova, svjedokinja je iskazala da nema puno izbora i da postoji samo jedna metoda utiskivanja, mehanički ili automatski. U slučaju da se ustanovi da postoji mogućnost za oštećenja, u tom slučaju da stranka treba zatražiti da se s postupkom odustane i da postavi zahtjev za izdavanje certifikata, ali da cijena certifikata koji označava iste ove vrijednosti iznosi 6,00 kn a otisak žiga je za predmete do 3 grama 1,00 kn a preko tri grama je 2,50 kn, što znači da je jeftinije udariti žig nego izdati certifikat.

 

12. Iz iskaza svjedokinje M. M. proizlazi da je ona po nalogu tužitelja odnijela i preuzela prstenje te da ih nije vidjela ni kada ih je odnijela, a niti kada ih je preuzela jer da su bili zapakirani. Tako zapakirana kutija da je čekala dolazak gđe D. koja je došla nakon desetak dana te kada je otvorila kutiju ustanovila je da je prstenje bilo oštećeno te da joj je ona pokazala da na vanjskoj strani gdje se nalazi staklo su vidljiva oštećenja u obliku mrežice, dok se s unutarnje strane prstena na istoj poziciji nalazio otisnuti žig. Svjedokinja se prisjeća da je bilo dosta prstenja koji su bili oštećeni na toj vanjskoj strani, te da je odvjetnik odmah poslao dopis Državnom zavodu i ukazao na oštećenja i zatražio sastanak. Na tom sastanku da je bila prisutna ona, odvjetnik, i predstavnici tuženika odnosno Državnog zavoda za mjeriteljstvo, da je situacija na tom sastanku bila neugodna, budući su predstavnici Državnog zavoda tvrdili da ta oštećenja nisu od označavanja prstenja i da nije njihova krivnja. Odvjetnik da je predlagao da se popišu oštećenja kako bi se izbjeglo osiguranje dokaza, međutim da predstavnici Zavoda nisu bili spremni na bilo kakvu suradnju.

 

13. Iz dopune i mišljenja sudskog vještaka od 13. ožujka 2019. proizlazi da cijena usluge popravka oštećenih predmeta prema njegovoj slobodnoj procjeni iznosi 150,00 kn/kom što za 118 komada iznosi 17.700,00 kn, međutim tužitelj u tijeku postupka nije dostavio dokaz da je izvršio popravak oštećenih prstena, te je stoga sud prihvatio mišljenje vještaka kao objektivno i vjerodostojno.

 

14. Iz navedenog se neprijeporno zaključuje da se u ovoj pravnoj stvari radi o ugovoru o djelu propisan člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) kojim je propisano da se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada i popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Naknada u konkretnom slučaju nije sporna već je sporno da li je izvođač izvršio djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke sukladno članku 597. stavak 1. ZOO-a. Člankom 596. stavak 1. ZOO-a propisana je dužnost izvođača da upozori naručitelja na nedostatke materijala koje je naručitelj predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti inače će odgovarati za štetu. Stavkom 3. istog članka je propisano da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

 

15. Na temelju provedenih dokaza neprijeporno proizlazi da je upravo obaveza izvođača odnosno tuženika koji vrši certifikaciju bila utvrditi da li se radi o osjetljivim predmetima podložnim oštećenju te je način žigosanja upravo bio njegov izbor, time da svjedokinja S. B. navedene okolnosti potvrđuje u svom iskazu da je utvrdila da se radi o predmetu dobre tvrdoće, uz dužnu pažnju da se pri primjeni mehaničke metode utiskivanja predmet ne ošteti. Isključuje se mogućnost da su predmeti bili oštećeni prije utiskivanja jer navedena svjedokinja ističe da su pregledani te da nikakva oštećenja nisu bila vidljiva. Sudski vještak zaključuje da se radilo o vrlo osjetljivim predmetima međutim da je i pored minimalne snage kojom je udaren žig nastalo oštećenje na mjestu udara žiga te se radi o pucanju odnosno napuknuću emajla i da je sve pregledano prstenje lagano oštećeno. Stoga je tuženiku u nedostatku laserskog žiga, preostala mogućnost da radi izbjegavanja oštećenja, a sukladno članku 28. Zakona o nadzoru predmeta od plemenite kovine, u zamjenu za državni žig, izdati certifikat o žigosanju sve kako bi izbjegao mogućnost oštećenja, a koja mogućnost nije predložena tužitelju, iako je prema mišljenju ovog suda, a iščitavajući obaveze izvođača koje proizlaze iz ZOO-a bio dužan upozoriti naručitelja o kakvoći materijala i mogućnosti nastanka štete. Budući tuženik tako nije postupio, neprijeporno da zakonska obaveza ukazuje na njegovu odgovornost za nastalu štetu koju trpi tužitelj.

 

16. Iako tuženik ističe prigovore da bi tužitelj bio prekludiran u svom zahtjevu za naknadu štete, međutim iz priloženog proizlazi da je prstenje preuzeto dana 17. svibnja 2018., nije pregledavani svaki pojedinačno, već je provjerena težina isporučenih predmeta, a reklamaciju za nedostatke vezano za oštećenja tužitelj je podnio dana 6. lipnja 2018. kako to proizlazi iz dopisa kojeg je Državni zavod za mjeriteljstvo zaprimio 13. lipnja 2018. Budući tuženik navodi da se radilo o oštećenjima na prstenju koja su slabo vidljiva, članak 605. ZOO-a u stavku 1. propisuje da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. U stavku 2. istog članka je propisano da istekom dvije godine od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozivati na nedostatke. Ne postoje dokazi u spisu kada je tužitelj utvrdio nedostatke, odnosno da li je to bilo u roku od mjesec dana, međutim zasigurno da su nedostaci utvrđeni u roku od dvije godine od dana obavljenog certificiranja, te je stoga prigovor tužitelja od 6. lipnja podnesen u roku.

 

17. Temeljem gore navedenog usvojen je tužbeni zahtjev sve kako je odlučeno u točci I. izreke presude.

 

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 –proč. tekst, 25/13 i 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje ZPP-a) te je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe od 9. travnja 2021. po 100 bodova, sastav prijedloga za mirno rješenje spora od 2. srpnja 2019. po 100 bodova, sastav podneska od 12. svibnja 2021. po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 14. prosinca 2021. po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 1. ožujka 2022. po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 12. srpnja 2022. po 100 bodova, što primjenom OTbr. 7. stavak 1., 8. stavak 1., 9. stavak 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12) iznosi 600 bodova, odnosno 6.000,00 kn, trošak PDV 1.500,00 kn, trošak pristojbe tužbe 527,00 kn, pristojbe odluke 527,00 kn, što sveukupno iznosi 8.554,00 kn. Za sve preostale troškove koje tužitelj popisuje, a koji se odnose na postupak osiguranja dokaza neprijeporno da su ovi troškovi nastali, međutim tužitelj u spisu nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila opravdanost navedenih troškova, a sve kako ih je popisao, te mu stoga nisu ni mogli biti priznati. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

 

U Splitu 5. listopada 2022.

 

Sudac

 

Vinka Mitrović, v.r.

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi preko ovog suda za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u tri primjerka.

 

Dna:

- D. V., S.

- Ž. S.

- u spis

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450