Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 13 Gž R-3540/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 R-3540/2021-3

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. b. c. Z., OIB: , Z., protiv tuženika Radničkog vijeća K. b. c. Z., Z., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Z. te umješača na strani tuženika K. L. iz Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., radi nadomještanja suglasnosti na otkaz, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3766/2021-51 od 13. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3766/2021-51 od 13. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. te IV. izreke te se sudi:

 

              1. Nadomješta se suglasnost Radničkog vijeća K. b. c. Z., Z., na otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu klasa: , broj: od 15. lipnja 2015. zaključenog između tužitelja kao poslodavca i radnika K. L. OIB: iz Z., za rad na poslovima v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine, sadržan u Odluci o razrješenju radnika sa radnog mjesta v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine, a koja je uskraćena očitovanjem tuženika od 08. ožujka 2018.

 

              2. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova kao neosnovani.

 

              3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 800,00 kn/106,17€[1], u roku 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 800,00 kn/106,17, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za nadomještanjem suglasnosti Radničkog vijeća K. b. c. Z., na otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu klasa: , broj: od 15. lipnja 2015. zaključenog između tužitelja kao poslodavca i radnika K. L., za rad na poslovima v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine, sadržan u Odluci o razrješenju radnika sa radnog mjesta v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine, a koja je suglasnost uskraćena očitovanjem tuženika od 08. ožujka 2018. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2021. do isplate dok je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana. Isto tako, pod točkom IV. izreke je odbijen  zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti dok je pod točkom V. izreke odbijen zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I., II. i III, te IV. kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3.  Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz trošak sastava žalbe u iznosu sudske pristojbe za žalbu od 1.000,00 kn.

 

3. Umješač u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se nadomjesti suglasnost Radničkog vijeća K. b. c. Z., Z., na otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu klasa: , broj: od 15. lipnja 2015. zaključenog između tužitelja kao poslodavca i radnika K. L. za rad na poslovima v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj navodi jer pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

 

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj sa radnikom K. L. 15. lipnja 2015. zaključio Ugovor o radu na neodređeno za radno mjesto v.d. Rukovoditelj službe do izbora po natječaju, u Službi zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine kod tužitelja,

- da je tužitelj 18. siječnja 2018. donio Odluku o razrješenju radnika s radnog mjesta kojom je radnika K. L. razriješio dužnosti poslova v.d. rukovoditelja službe zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine s danom 19. siječnja 2018. dok je u točki 2. navedeno da će se sukladno toj odluci provest postupak otkaza Ugovora o radu, klasa: od 15. lipnja 2015. s ponudom izmijenjenog ugovora o radu prema stručnoj spremi, znanju i sposobnostima K. L.,

- da iz Odluke o razrješenju od 18. siječnja 2018. proizlazi da se protiv radnika K. L. u 2016. i 2017. vodilo više prekršajnih postupaka koji su iz područja sigurnosti zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine, da postupci javne nabave koje je bilo potrebno provesti s područja zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine nisu provedeni unatoč upozorenju i požurivanju od strane Službe nabave te da ne postoji sposobnost Rukovoditelja službe za uspostavom primjerene organizacije procesa rada i rješavanja svakodnevnih radnih zadataka neophodnih za redovno i kvalitetno funkcioniranje službe,

- da je kod radnika K. L. Rješenjem HZMO-a od 11. siječnja 2000. utvrđena invalidska mirovina zbog profesionalne bolesti,

- da iz Dopisa od 21. veljače 2018. (list 32-36 spisa), proizlazi da je tužitelj tuženika obavijestio i zatražio suglasnost o namjeri redovnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu radniku K. L. sukladno odredbama čl. 150. i 151 Zakona o radu te da iz dopisa proizlazi da je tijekom obavljanja poslova rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine, a posebno u 2017., radnik K. L. učinio niz propusta, kako stručnih, tako i u organiziranju i rukovođenju poslova navedene službe, koji su detaljno navedeni. Također, proizlazi da je temeljem takvih povreda tužitelj donio Odluku o razrješenju radnika s radnog mjesta v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine te mu je ponuđen novi Ugovor o radu dana 14. veljače 2018. kojeg je radnik odbio potpisati,

- da se tuženik Očitovanjem od 8. ožujka 2018. (list 37-39 spisa), protivio namjeri tužitelja o pokretanju redovnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu radniku K. L. te iz obrazloženja navedenog očitovanja proizlazi da temeljem čl. 150 i čl. 151 Zakona o radu, Radničko vijeće nakon uvida u raspoloživu dokumentaciju u zakonski predviđenom roku na sjednici 8. ožujka 2018 provodi postupak savjetovanja i suodlučivanja s predstavnikom poslodavca te donosi odluku o protivljenju namjeri poslodavca o pokretanju redovnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu radniku K. L.;

- da iz iskaza svjedoka H. V. proizlazi da je bio ravnatelj od 2015. do 2016. te da je K. L. bio odgovoran za posao u Službi za zaštitu na radu te su ga drugi trebali slušati odnosno provoditi odluke budući je bio nadređen;

- da se tijekom 2016. i 2017. protiv KBC Z. vodilo više prekršajnih postupaka koji su iz područja sigurnosti zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine i to po prekršajnom nalogu broj 511-19-25/6-OZ-19/1-2016 od 12. rujna 2016. radi počinjenja prekršaja iz čl. 44.st. 3. Zakona o zaštiti od požara je plaćena novčana kazna u iznosu od 15.000,0 kn jer nije postupano po nalogu inspektora zaštite od požara, zatim po prekršajnom nalogu broj 511-19-25/6-OZ-11/1-2016 od 23. rujna 2016. radi počinjenja prekršaja iz čl. 63. st. 1. podstav. 3. Zakona o zaštiti od požara te je plaćena novčana kazna od 2.000,00 kn jer KBC Z. nije posjedovao uvjerenja o ispravnosti i funkcionalnosti izvedbenih stabilnih sustava zaštite od požara detaljno pobrojanih, te po prekršajnom nalogu broj 511-19-25/6-OZ-13/1-2016 od 27. listopada 2017. radi počinjenja prekršaja iz čl. 63. st. 1. podst. 3. Zakona o zaštiti od požara za koji je plaćena novčana kazna od 2.000,00 kn jer je utvrđeno da ne posjeduju uvjerenja o ispitivanju stabilnog sustava za dojavu gašenja požara izvedenog u glavnoj zgradi u Klinici za ženske bolesti i porode;

- da se K. L. stavlja na teret da niz postupaka javne nabave koje je bilo potrebno provesti iz područja zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite ljudi i imovine neophodnih za zakoniti rad Službe i KBC Z. nisu provedeni unatoč upozorenju i požurivanju od strane Službe nabave, a neki od postupka javne nabave u kojima je K. L. imenovan u Stručno savjetodavnu grupu, su trajali predugo zbog nepoduzimanja potrebnih aktivnosti od istog. Osim toga iz e-mail poruka i prepiski s voditeljima Odjela unutar Službe, utvrđeno je da su i međuljudski odnosi izuzetno narušeni kao i da ne postoji sposobnost rukovoditelja Službe za uspostavom primjerene organizacije procesa rada i rješavanja svakodnevnih radnih zadataka neophodnih za redovno i kvalitetno funkcioniranje Službe sigurnosti osoba i imovine što rezultira uz ostalo i materijalnom štetom za poslodavca;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine i to temeljem Ugovora o radu od 15. lipnja 2015. te je kao rukovoditelj bio nadređen više voditelja, između ostaloga i voditelju Odjela zaštite od požara gospodinu B., koji je u konačnici također razriješen zajedno s njim. Zatim, proizlazi što se tiče sankcija povodom prekršajnih postupaka na koje se tužitelj poziva u Odluci o razrješenju, da za iste nije odgovoran, već gospodin Z. B. jer je on kao voditelj Odjela zaštite od požara bio odgovoran, odnosno trebao rješavati te probleme dok je on voditelje i zamjenjivao u slučajevima njihove odsutnosti, ali isto tako s njima zajedno i radio i provodio postupke.

 

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj svojim navodima i predloženim dokazima nije ukazao niti na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkazivanje ugovora o radu K. L. To stoga što tužitelj ni na koji način nije doveo u vezu prekršajne postupke nabrojane u Dopisu od 21. veljače 2018. i Odluci o razrješenju sa točno određenim postupanjem umješača, niti je naveo i razjasnio koje je to točno postupanje ili nepostupanje umješača uzrokovalo predmetne prekršajne postupke. Činjenica što su predmetni prekršajni postupci vezani uz područje sigurnosti i zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine, prema mišljenju ovog suda, nije dovoljno za zaključak da je umješač vjerojatno odgovoran za iste, posebno iz razloga što su unutar Službe zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine bili ustrojeni i Odjel zaštite na radu, Odjel zaštite od požara i Odjel zaštite osoba i imovine koje su vodili voditelji. U odnosu na postupke javne nabave (povodom kojih je umješač imenovan u Stručno savjetodavne grupe), valja reći kako samo nabrojavanje tih postupaka i navođenje kako isti nisu provedeni, ili kako predugo traju, ne ukazuju na vjerojatnost da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu umješaču. Konačno, niti navodi tužitelja iz Odluke o razrješenju i Dopisa od 21. veljače 2018. kako ne postoji sposobnost umješača za uspostavom primjerene organizacije procesa rada i rješavanja svakodnevnih radnih zadataka, nisu dostatni za prethodno navedeni zaključak. U situaciji kada tužitelj nije izdvojio i opisao i jedan konkretni događaj, već je samo paušalno ukazao na "niz e-mail poruka i prepiske", niti sud nije imao mogućnost utvrđivanja postojanja relevantnih događaja, slijedom čega odbija zahtjev tužitelja za nadomještanjem predmetne suglasnosti te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

 

9. Takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti te po mišljenju ovoga suda pravni pristup suda prvog stupnja nije pravilan.

 

10. Naime, u postupku kojim se zahtijeva nadomještanje suglasnosti na otkaz ugovora o radu, a takav je ovaj, potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu dok je prvostupanjski sud pogrešno utvrđivao razloge opravdanosti otkaza ugovora o radu.

 

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbom tražio nadomještaj suglasnosti Radničkog vijeća K. b. c. Z., na otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu klasa: , broj: od 15. lipnja 2015. zaključenog između tužitelja kao poslodavca i radnika K. L., za rad na poslovima v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine, a nije tražio suglasnost na Odluku o razrješenju, a navedeno jasno proizlazi iz Dopisa tužitelja od 21. veljače 2018. (list 32-36 spisa) kojom traži suglasnost o namjeri redovnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu radniku K. L. sukladno odredbama čl. 150. i 151 Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje ZR), kao i odgovora Radničkog vijeća koje se protivilo namjeri tužitelja o pokretanju redovnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu radniku K. L.

 

12. Odredbom čl. 151. st.1.ZR, propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu određenim kategorijama radnika pa tako između ostalog i radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom kao što je radnik K. L.

 

13. Iz stanja spisa proizlazi da je radnik K. L. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu v.d. rukovoditelja Službe zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine i to temeljem Ugovora o radu od 15. lipnja 2015. te je kao rukovoditelj bio nadređen više voditelja, između ostaloga i voditelju Odjela zaštite od požara gospodinu B., koji je u konačnici također razriješen zajedno s njim, a kako isti navodi u svom iskazu. Također, proizlazi da se tijekom 2016. i 2017. protiv KBC Z. vodilo više prekršajnih postupaka koji su iz područja sigurnosti zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite osoba i imovine, a isto tako da se radniku K. L. stavljalo na  teret da niz postupaka javne nabave koje je bilo potrebno provesti iz područja zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite ljudi i imovine neophodnih za zakoniti rad Službe i KBC Z. i koji nisu provedeni unatoč upozorenju i požurivanju od strane Službe nabave, a neki od postupka javne nabave u kojima je K. L. imenovan u Stručno savjetodavnu grupu su trajali predugo zbog nepoduzimanja potrebnih aktivnosti od istog.

 

14. Slijedom takvih utvrđenja, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da tužitelj nije dokazao vjerojatnost da se ostvario razlog za otkazivanje ugovora o radu jer zanemaruje okolnost da je K. L. kao Rukovoditelj službe hijerarhijski nadređen voditeljima Odjela, ustrojstvenim jedinicama unutar opisane Službe, a sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tužitelja, opis poslova Rukovoditelja Službe za zaštitu na radu, zaštite od požara, zaštite osoba i imovine je da rukovodi radom službe, vodi i koordinira rad Odjela, objedinjuje poslove fizičko-tehničke zaštite, uz naglasak na poslovima zaštite na radu i zaštite od požara te su odgovornosti rukovoditelja zakonitost provođenja postupaka iz područja ustrojstvenih jedinica te se sukladno članku 61. Prekršajnog zakona određuje kao odgovorna osoba za zakonito provođenje obavljanja određenih poslova iz područja ustrojstvenih jedinica kojima rukovodi.

 

15. Stoga prvostupanjski sud pogrešno smatra da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje razloga za otkaz jer bi po takvom pogrešnom shvaćanju prvostupanjskog suda poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u postupku povodom traženja prethodne suglasnosti) morao dokazati da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu te bi takvo tumačenje dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom postupku zasebno) i to jednom u odnosu na sindikat, a drugi put u odnosu na zaposlenika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz, a to po ocjeni ovoga suda nije bila intencija zakonodavca, te bi se to protivilo i načelu ekonomičnosti posebno u situaciji kada su radni sporovi prema čl. 434. ZPP propisani kao postupci u kojima postoji potreba hitnog rješavanja (pravni stav zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-407/13 od 16. srpnja 2014.).

 

16. Nadalje, u postupku nadomještanja prethodne suglasnosti radničkog vijeća ili sindikata radnik nije stranka kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već su stranke poslodavac i radničko vijeće ili sindikat te se već u tom postupku s obzirom na njegov karakter, ne treba ocjenjivati je li ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu. Izvjesnost postojanja zakonskog razloga za otkaz štiti zaštićene kategorije radnika od zlouporabe poslodavca u smislu diskriminacije ili šikaniranja, a istovremeno neulaženjem u meritorno raspravljanje o postojanju opravdanog razloga za otkaz, izbjegava se prejudicirati (ne)zakonitost otkaza jer to može biti predmet samo naknadnog eventualnog postupka u kojem je radnik stranka. Isto tako, sama činjenica da je poslodavac u sudskom postupku ishodio suglasnost za otkaz ugovora o radu, ne mora automatski značiti i da će sud odbiti zahtjev radnika u sudskom postupku u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a to zato jer sud u postupku nadomještaja suglasnosti na otkaz ne ispituje činjenično stanje kao što će sud (po prijedlogu stranaka) u postupku koji je pokrenut radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

 

17. Slijedom toga, ovaj sud je ocijenio da je u postupku koji se vodi po čl. 188. st. 3. ZR, dovoljno da poslodavac učini vjerojatnim postojanje otkaznog razloga, a što je tužitelj i učinio vjerojatnim dok će poslodavac nakon pribavljene prethodne suglasnosti (izričito ili prešutno ili sudskom odlukom koja nadomješta prethodnu suglasnost) u postupku povodom otkaza ugovora o radu morati dokazati postojanje otkaznog razloga. Dakle, sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegova postojanja, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, prihvatiti žalbu tužitelja i pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I. te tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti.

 

18. Isto tako, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te trošak postupka dosuditi tužitelju koji je uspio u parnici u cijelosti. Stoga je odluka o trošku donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP, a tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn te sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kn odnosno ukupno 800,00 kn.

 

19. Budući da tuženik ni umješač nisu uspjeli u ovom postupku, to im ne pripada ni parnični trošak te je prvostupanjska odluka u tom dijelu preinačena te su odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao pod točkom I. st. 2. izreke.

 

20. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, to su mu dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

 

U Zagrebu 4. listopada 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

       Jasenka Grgić, v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu