Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: REF 12: Pr-130/2022-15
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: REF 12: Pr-130/2022-15
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice Đ. P. iz B., A. S. 16, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., P. …, protiv tuženika O. bolnice B., M. 8, B., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Z. ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici iz B., M. …, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 16. rujna 2022., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 30. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., M. ulica 8, B., OIB: …, da tužiteljici Đ. P. iz B., A. S. …, OIB: … na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.322,28 kn/ 440,94 eura1 bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
-72,39 kn/ 9,61 eura1 od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 62,95 kn/ 8,35 eura1 od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 30,40 kn/ 4,03 eura1 od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 148,30 kn/ 19,68 eura1 od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 158,96 kn/ 21,10 eura1 od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 84,30 kn/ 11,19 eura1 od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 108,09 kn/ 14,35 eura1 od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 43,48 kn/ 5,77 eura1 od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 85,98 kn/ 11,41 eura1 od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 126,11 kn/ 16,74 eura1 od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 137,14 kn/ 18,20 eura1 od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 178,83 kn/ 23,73 eura1 od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 162,94 kn/ 21,63 eura1 od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 104,59 kn/ 13,88 eura1 od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 114,02 kn/ 15,13 eura1 od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 66,10 kn/ 8,77 eura1 od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 34,55 kn/ 4,59 eura1 od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 108,59 kn/ 14,41 eura1 od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 78,29 kn/ 10,39 eura1 od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 103,76 kn/ 13,77 eura1 od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 149,52 kn/ 19,84 eura1 od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 119,14 kn/ 15,81 eura1 od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 137,01 kn/ 18,18 eura1 od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 73,57 kn/ 9,76 eura1 od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 143,00 kn/ 18,98 eura1 od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 148,03 kn/ 19,65 eura1 od 16.10.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 90,11 kn/ 11,96 eura1 od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 34,54 kn/ 4,58 eura1 od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 22,98 kn/ 3,05 eura1 od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 184,96 kn/ 24,55 eura1 od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 209,64 kn/ 27,82 eura1 od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., M. ulica …, B., OIB: … da tužiteljici Đ. P. iz B., A. S. …, OIB: …, nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.343,75 kn/311,07 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 30. rujna 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica Đ. P., kao radnik podnijela je ovome sudu tužbu 14. travnja 2022., protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće. U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 14. travnja 2017., do 14. travnja 2022. bila zaposlena kod tuženika, prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme.
2. Tužiteljica tvrdi da tuženik nije platio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljici pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/2015) i čl. 55. KU (Narodne novine 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Nadalje ističe da u navedenom razdoblju tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15).
3. S obzirom je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.
4. Tužiteljica ističe da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi bez provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja mogla izračunati ukupan iznos bruto plaće, odnosno dodataka koje potražuje, a isti se iznos svakako ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o obračunima plaće i evidenciji radnog vremena. Stoga prvenstveno podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. ZPP i potražuje od tuženika isplatu iznosa razlike bruto plaće na ime dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razliku naknade plaće za godišnji odmor sve za razdoblje od 14. travnja 2017., do 14. travnja 2022., koji iznos će postaviti nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i potražuje parniče troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
5. No, nakon što je tuženik dostavio obračun razlike plaće, naknade plaća po osnovama navedenima u tužbi, podneskom zaprimljenim kod suda dana 9. svibnja 2022., tužiteljica je podneskom 24. svibnja 2022. i 9. rujna 2022. u skladu s tim neosporenim obračunom, postavila određeni tužbeni zahtjev radi isplate ukupnog bruto iznosa 3.322,28 kn/ 440,94 eura1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kao su pobliže navedeni pod točkom I. izreke i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (list 25-27, 38-40).
6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da tužiteljica traži razliku cjelokupan prekovremeni rad, dodatke po osnovi otežanih uvjeta rada za sve odrađene sate, redovne i prekovremene, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, redovne i prekovremene, naknadu plaće za godišnji odmor i za bolovanje. Tuženik je tužiteljici platio plaće za sve odrađene sate redovnog rada i prekovremenog rada, te s tog osnova nema nikakve razlike.
7. Tuženik kao poslodavac koji je ustanova koja obavlja javnu djelatnost, kod obračuna plaće je dužan koristiti jedinstvenu metodologiju obračuna plaća koju izrađuje Centralni obračun plaća (COP) koji je uveden odlukom Vlade Republike Hrvatske i kojim je pokrenut projekt informatičkog sustava centralnog obračuna plaće i upravljanje ljudskim potencijalima u javnim sektoru, te upravljanja proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru kojima se plaće isplaćuju iz proračuna. Tuženik nije ovlašten određivati drugačiji način obračuna od onog kako je zadan tim programom već je ovlašten samo unositi podatke za obračun tj. podatke o zaposleniku i podatke o evidenciji radnog vremena, a potom se plaće računaju prema unaprijed zadanim formulama i parametrima preko FINE. Stoga smatra da je tužiteljici isplaćeno sve što mu je prema ugovoru o radu i važećim propisima za obračun plaće pripadalo.
8. Tuženik zahtijeva da se sukladno članku 211. ZPP-a obavijesti Republika Hrvatska za Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo financija i Ministarstvo uprave, putem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i osnivač tuženika Bjelovarsko-bilogorska županija, radi ostvarivanja intervencijskog efekta.
9. Ministarstvo uprave je na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske zaduženo za izvršavanje prava i obveza Vlade Republike Hrvatske u vezi sa obračunom plaća. Odlukom o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 90/06 od 3. kolovoza 2006., Vlada Republike Hrvatske je Financijskoj agenciji povjerila poslove uspostave i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima u javnom sektoru. Na temelju te Odluke je zaključen Ugovor o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave dana 26. ožujka 2009. godine, između Vlade RH i Financijske agencije. Odlukom Vlade RH o vođenju registra zaposlenih u državnim i javnim službama (Narodne novine br. 83/10 od 10. lipnja 2010.) Financijskoj agenciji je povjeren posao uspostave i vođenja registra te je zaključen Ugovor o obavljanju poslova obrade podataka u registru zaposlenih u javnom sektoru također sa Financijskom agencijom, dana 3. svibnja 2011.
10. Dana 29. listopada 2013. godine Vlada RH je sklopila Ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima u javnom sektoru kojim su objedinjeni poslovi obrade podataka u registru zaposlenih u javnom sektoru, te poslovi uspostave i održavanja sustava centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima u javnom sektoru. Stoga svi podaci o načinu obračuna plaća, primjeni Kolektivnog ugovora i Temeljenog kolektivnog ugovora kao i Zakona o plaćama u javnim službama su unaprijed zadane reference, te se svi propisi, kao i svi koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi i bilo koji drugi parametar koji služi kod obračuna plaća ne mogu mijenjati, te ih tuženik ni na koji način ne može sam izračunati ili provesti. Tuženik kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi podatke u centralni obračun plaća i to podatke o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, dok su podaci o konkretnom zaposleniku-tužitelju uneseni u sustav prilikom zasnivanja njegovog radnog odnosa.
11. Na način obračuna plaća utječe Vlada Republike Hrvatske putem resornog Ministarstava zdravstva, te Ministarstva financija koje osigurava sredstva iz državnog proračuna i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koji temeljem ugovora doznačuje određene novčane svote za obavljanje djelatnosti tuženika, te putem Ministarstva uprave koje nadzire provođenje sustava COP. U slučaju uspjeha tužiteljice u sporu radi isplate novčanih naknada, za tuženika bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta, obzirom da tuženik nema vlastitih sredstava iz kojih bi mogao platiti eventualni pravomoćni tužbeni zahtjev, koji nije jedini takve vrste postavljen protiv tuženika, jer raspolaže isključivo unaprijed ugovorenim i namjenski određenim sredstvima namijenjenim za obavljanje djelatnosti, pa bi isplatom tuženik narušio unaprijed utvrđeni raspored i namjenu plaćanja i time ugrozio izvršavanje svoje djelatnosti.
12. Tuženik ističe da je od 1. travnja 2020. unijet u sustav obračuna plaća (u COP-u) obračun dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate, temeljem Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji je objavljen u NN 56/2020 od 13. svibnja 2020. koji u čl. 4. propisano: Ovaj Dodatak III. primjenjuje se od 1. travnja 2020. do isteka primjene Ugovora. Od tada se obračunavaju i dodaci za otežane uvjete rada na prekovremene sate. Obzirom da za nije razdoblje nema pravnog osnova-akta koji bi propisivao isplatu dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate, slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, potražuje troškove postupka.
13. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračun razlike plaća (list 14-15), dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 16-17).
14. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.
15. Tužbeni zahtjev je osnovan.
16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. st.1 i 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i Kolektivnim ugovorom Narodne novine 29/18) kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, za dodatak za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, temeljem odredbe članka 59. KU/2013 kojim je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi tužitelj ostvaruje dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju od 14. travnja 2017. do 14. travnja 2022.
17. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 14. travnja 2017. do 14. travnja 2022., bila zaposlena kod tuženika, kako to proizlazi iz obračuna razlike plaće i iz navoda stranaka. Prema dostavljenom obračunu po tuženiku obuhvaćeno je razdoblje do 1. travnja 2020.,
18. Prema ocjeni suda, tužiteljici na njenom radnom mjestu u utuženom pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 20% od osnovne plaće za razdoblje od 14. travnja 2017. do 31. kolovoza 2019., a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020., u visini od 23%. Nadalje, po ocjeni suda da je tužiteljici za cijelo utuženo razdoblje od 14. travnja 2017. do 31. ožujka 2019., i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i to u spornom razdoblju od 14. travnja 2017. do 31. kolovoza 2019. u visini od 4%, a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020., u visini od 8% od osnovne plaće. Sve navedeno proizlazi iz čl. 57., čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13), čl. 4. Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15) i čl. 55. i čl. 57. KU (Narodne novine 29/18, 92/19), a što ni tuženik ne osporava.
19. Nesporno je da su u evidencijama radnog vremena i obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužiteljice kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te da je tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok joj nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.
20. Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužiteljici drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da je podatak o radnom odnosu, te postotak i visina dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljiva razlike obračuna plaće dostavljenog po tuženiku.
21. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužiteljici za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada, sporno je pripada li tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor, te je bila sporna i visina potraživanja tužiteljice.
22. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju i to čl. 57. KU NN 143/13 (koji je u primjeni od 1. prosinca 2013.) uz dodatak KU NN 96/15 odnosno čl. 55. KU NN 29/18, 92/19, koji je bio na snazi do kraja utuženog razdoblja bilo je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužiteljici u visini od 20% od osnovne plaće za razdoblje od 14. travnja 2017. do 31. kolovoza 2019., a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020., u visini od 23%, od osnovne plaće, a što nije između stranaka sporno i proizlazi iz obračuna razlike plaće, u kojem je omjeru dodatak i obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.
23. Nadalje, nesporno je i da je tužiteljici pripadao dodatak na osnovnu plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 14. travnja 2017. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od 4% od osnovne plaće (čl. 4. Dodatka I. KU NN 96/15) odnosno čl. 57. KU NN 29/18 i 92/19), a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020., u visini od 8%, od osnovne plaće, te da joj je u tim postocima za pripadajuća razdoblja taj dodatak obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.
24. Odredbom čl. 47. KU NN 143/13, čl. 45. KU 29/18 i 92/19, definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.
25. Tužiteljici pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužiteljica i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.
26. Temeljem čl. 60. ZR NN 149/09, čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU NN 143/13, čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 59. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17 i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.
27. Iz obračuna razlike plaće za tužiteljicu razvidno je da je tuženik tužiteljici obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tog obračuna razlike koji je nesporno vjerodostojan, vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju očito na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna razlike plaće, vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada). Nadalje, irelevantno je za odnos tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom.
28. Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) važećeg do 7. kolovoza 2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17) važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje.
29. Da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18. rujna 2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8. travnja 2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
30. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izvršio uvid u obračun potraživanja sačinjen po tuženiku (list 14-15 spisa) kojega su i tužiteljica i tuženik u cijelosti prihvatili točnim i valjanim, to je tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev radi isplate bruto iznosa 3.322,28 kn/ 440,94 eura1 na ime dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na ime naknade plaće za godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama kao pod toč. I. izreke presude, kao je i navedeno u podnesku tužiteljice od 24. svibnja 2022. i 9. rujna 2022. (list 25-27, 38-40), a odustala je od prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
31. Iz obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da za slučaj obračuna dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknadu plaće za godišnji odmor u iznosu 3.322,28 kn/ 440,94 eura1, tuženik tužiteljici nije isplatio razliku plaće u iznosu od 3.322,28 kn/ 440,94 eura1 (list 25-27, 38-40). S obzirom da je obračun potraživanja dostavio sam tuženik, da tužiteljica nije osporavala točnost i istinitost svih podataka sačinjenog obračuna potraživanja na način da su dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknade plaće za godišnji odmor obračunati za prekovremene sate rada, to nije bilo potrebe provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje, niti saslušanje svjedoka Vesne Sajčić, koji je dokazni prijedlog odbijen, jer je neodlučan za ishod postupka.
32. U utuženom razdoblju tužiteljica je ostvarila određeni broj prekovremenih sati rada navedenih u izračunu razlike plaće za prekovremeni rad u rubrici "prekovremeni" (list 14-15 spisa) za koje joj pripada razlika neisplaćenih, a utuženih bruto dodataka i to za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i razlike plaće za godišnji odmor u iznosu ukupno bruto 3.322,28 kn/ 440,94 eura1 i to po pojedinim mjesecima kao u tablici obračuna potraživanja tuženika u stupcu "ukupno razlika bruto" i "razlika GO" na listu 14-15 spisa, tj. kao pod toč. I. izreke presude.
33. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, ali iste tužitelj i ne potražuje (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.).
34. Dakle, na temelju obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, razlika naknade plaće za godišnji odmor tužiteljici za razdoblje od 14. travnja 2017., do 31. ožujka 2020., iznosi bruto 3.322,28 kn/ 440,94 eura1, pa je radi isplate tih iznosa tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao pod toč. I izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 14. travnja 2017., do 31. ožujka 2020., pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden je na listu 14-15 spisa, u stupcima "ukupno razlika bruto" i "razlika GO", a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate, jer je temeljem čl. 92. st. 2 Zakona o radu (Narodne novine, 93/14, 127/17, 98/19) tuženik bio tužiteljici dužan plaću (zajedno s pripadajućim dodacima) isplaćivati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a sve u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 41/08, 125/11, 78/15).
35. Sukladno prijedlogu tuženika u odgovoru na tužbu suda je dopisom od 11. svibnja 2022., temeljem čl. 211 ZPP-a obavijestio o otpočetoj parnici Županija Bjelovarsko-bilogorska koja je osnivač tuženika, te Republika Hrvatska za Vladu Republike Hrvatske i za Ministarstvo zdravlja, radi ostvarivanja intervencijskog efekta, no unatoč zaprimljenom dopisu nisu se očitovali niti prijavili da stupaju kao umješači na strani tuženika.
36. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155 ZPP. Kako tužiteljica u parnici uspjela u cijelosti, to joj je tuženik u obvezi u cijelosti nadoknadi parnične troškove. Parnični troškovi tužiteljice sastoje se od (ukupni vps. 3.322,28 kn/ 440,94 eura1) sastava tužbe u iznosu od 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 19. svibnja 2022., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu, koji je sud priznao kao opravdan za vođenje parnice, jer je tuženik osporio osnov tužbenog zahtjeva, na koji se tužitelj ima pravo očitovati, a kao što je i pravo tuženika da se očituje na odgovor na tužbu, u iznosu od 500,00 kn (tbr 8. t. 1), sastav podneska od 24. svibnja 2022., kojim je podneskom tužitelj i postavio tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika, u iznosu od 125,00 kn (tbr. 8. t. 2), zastupanje na pripremnom ročištu dana 16. rujna 2022., na kojem je zaključen prethodni postupak u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 250,00 kn, PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 468,75 kn, odnosno sveukupno 2.343,75 kn/311,07 eura1 na koje joj pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 30. rujna 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).
37. Kako je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, te kako je tuženik dostavio obračun potraživanja, prema kojem je tužiteljica podneskom od 19. svibnja 2022., očitovala se na odgovor na tužbu, a podneskom od 24. svibnja 2022., i postavila tužbeni zahtjev ,a imajući pritom u vidu činjenicu da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao i nadalje osnov, unatoč stavu VSRH, koji je i obrazložen kao pod odlomkom br.27. opravdan u smislu čl. 155 ZPP-a, sud je ocijenio da je trošak sastava podneska od 19. svibnja 2022., kojim je dan odgovor na tužbu, kao i podnesak kojim je postavljen tužbeni zahtjev (obzirom na stupnjevitu tužbu) opravdan. U kontekstu navedenog, dodaje se da je prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 02. rujna 2021. kojem u ovakvim predmetima, kao u ovom slučaju, kada se radi o sporu male vrijednosti i kada nema nikakve dvojbe oko primjene materijalnog prava s obzirom na općeprihvaćeni stav sudske prakse, trošak za sastavljanje podneska kojim se tužitelj očituje o tuženikovom odgovoru na tužbu, nije potreban za parnicu u smislu čl. 155.st.1. ZPP (premda tuženik u ovom postupku i dalje osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja, unatoč općeprihvaćenom stavu sudske prakse, a u kojim je pojedinim predmetima Županijski sud u Splitu preinačio određene prvostupanjske presude zbog navedenog pravnog stajališta), a što je suprotno izraženim pravnim stajalištima u istovrsnim predmetima ostalih Županijskih sudova u RH, o kojima se odlučivalo povodom žalbi tuženika. Osim toga, prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, izričito je propisano da za sastavljanje obrazloženog podneska kojim se odgovara na navode iz odgovora na tužbu, odvjetniku pripada nagrada. Stoga po uvjerenju ovoga suda, da bi prilikom ocjene predstavlja li neki parnični trošak opravdan trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, treba imati u vidu bez obzira da li se radi o sporu male vrijednosti ili o radnom predmetu za koji je od početka podnošenja tužbe izvjesno da se radi o tužbenom zahtjevu (o kojoj je pravnoj osnovi VSRH izrazio svoje stajalište), tužitelj ima pravo argumentirano osporiti činjenice koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i na kojima temelji osporavanje tužbenog zahtjeva, te da takvo osporavanje iznesenih činjenica od strane tuženika iz odgovora na tužbu nije uzrokovano suvišnom radnjom tužitelja (u ovom slučaju, dakle, podnošenjem tužbe), već isključivo neosnovanim osporavanjem pravne osnove tužbenog zahtjeva od strane tuženika, te se dakle radi o trošku na činjenje kojeg je direktno utjecao tuženik svojim izričitim osporavanjem tužbenog zahtjeva, a koji trošak je navedenom odredbom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, propisan kao trošak za koji odvjetnik ima pravo potraživati nagradu, kao što ima pravo potraživati nagradu za sastav tužbe ili za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu, pripremnom ročištu ili ročištu za objavu presude.
38. Nije priznat podnesak tužiteljice od 9. rujna 2022., kojim dopunjuje tužbeni zahtjev u valuti euro, jer je postupila po zahtjevu suda.
39. Svi parnični troškovi odmjereni tužiteljici bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog određenog zahtjeva za naknadom parničnih troškova.
40. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Bjelovaru, 30. rujna 2022.
Sudac Gordana Malvić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.
Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.
Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).
_________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.