-1-                                        Broj: Pž-5407/2020         

 

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. G., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 28. rujna 2020., broj: 85 PpP-799/2020, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2022.

 

  p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbija se žalba okrivljenog I. G. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru okr. I. G. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna.

 

1.1.               Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem dana 23. veljače 2020. od 01,17 sati do 11,45 sati uračunato u izrečenu kaznu kao 300,00 kuna novčane kazne, pa je na ime kazne preostalo za platiti  5.700,00 kuna.

 

1.2.   Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja teretnim vozilima u trajanju od 3 mjeseca.

        

1.3.              Istom presudom, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona,  okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana. 

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza na glavnoj raspravi, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka D. K. i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

5.1.              Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje svojstvo vozača te prilike navodeći da nije zatečen u prometu, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza svjedoka D. K. - policijskog službenika koji je postupao kritične zgode i neposredno uočio žalitelja kao vozača vozila koje se kretalo ulicom Matije Gupca i koje je zaustavio, a na koju okolnost je provedeno i suočenje okrivljenika i svjedoka, kada je svjedok jasno i određeno iskazivao i o razlogu odlaska do crpne stanice inkriminirane prilike, čemu žalitelj u postupku nije prigovarao, niti je predlagao izvođenje drugih dokaza za provjeru svojstva vozača. Utvrđeni stupanj koncentracije alkohola u organizmu ispitanika od 2,54 g/kg žalitelj ne dovodi u pitanje, a isto proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 23. veljače 2020. budući da je prihvatio ispitivanje i nije poricao rezultate. Žalitelj je u postupku pred sudom, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima na kojima se temelji pobijana presuda i predlagati druge dokaze, međutim to pravo nije iskoristio.

 

5.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj sada ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Razmatrajući odluku o kazni sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj Sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, iako se prvostupanjski sud u predmetnom slučaju izrekom ne poziva na primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona kaznu je izrekao u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane kazne za počinjeno djelo (koja je propisana u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora) smatrajući da će se i tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Kako ovaj Sud po službenoj dužnosti pazi samo na povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, to navedenu povredu, s obzirom na odredbu članka 202. st. 4. Prekršajnog zakona, ne može preinačavati, jer je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, pa se presuda ne smije izmijeniti na njihovu štetu.

 

7.              Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

 

8.              Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca ovaj Sud je mišljenja da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novih prekršaja. Težina prekršaja u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 2,54 g/kg nalaze se u četvrtom stupnju alkoholiziranog stanja (pijanom stanju) u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

 

8.1.              Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.

 

9.               Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka. 

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 29. rujna 2022.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.