1              Poslovni broj: Gž R-364/2021-3

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-364/2021-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom po sucima: Vedrani Perkušić, predsjednici vijeća, mr. sc. Ivanu Tironiju članu vijeća i sucu izvjestitelju te Mariji Šimičić, članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. G. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Pr-2993/2020-37 od 24. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Pr-2993/2020-37 od 24. veljače 2021.

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio sada pobijanu presudu slijedećeg sadržaja:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da temeljem točke II. odluke Sveučilišta U Z., OIB ... od dana 3. listopada 2016. godine Klasa: 602-04/16-01/21 Ur. broj: 380-020/173-16-4 nije prestao radni odnos tužiteljici B. G., Z., OIB ... za radno mjesto prodekana za znanost i međunarodnu suradnju kod tuženika Sveučilište U Z., OIB ...

 

2.               Utvrđuje se da je tuženik Sveučilište U Z., OIB ... od dana 6. listopada 2016. do 30. rujna 2017. tužiteljici B. G., Z., OIB ... nezakonito uskratio pravo na obavljanje poslova radnog mjesta prodekana za znanosti i međunarodnu suradnju.

 

3.               Utvrđuje se da je tužiteljica B. G., Z., OIB ...kod tuženika Sveučilište U Z., OIB ... od dana 6. listopada 2016. do dana 30. rujna 2017. godine bila u radnom odnosu na radnom mjestu prodekana za znanost i međunarodnu suradnju.

 

4.               Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana.“

 

II/ Nalaže se tužiteljici da isplati tuženiku, na ime parničnog troška, iznos od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2.               Protiv navedene prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi  predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.               Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

 

4.               Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5.               Prije svega je za navesti kako ispitujući pravilnost prvostupanjske presude kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbi članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, a sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6.               Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće činjenice, odnosno iste proizlaze iz rezultata dokaznog postupka:  

- da je između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca zaključen 23. siječnja 2002. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, na temelju kojeg se ugovora tuženica obvezala obavljati poslove docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje ..., na Katedri ... u Odsjeku za ..., (str. 44. i 45. spisa),

- da je između parničnih stranaka zaključen Dodatak ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 23. siječnja 2002, a koji je dodatak sklopljen 14. srpnja 2016., i kojim je izmijenjen članak 2. ugovora o radu na način da se tužiteljica obvezala obavljati poslove I. vrste – u znanstveno – nastavnom zvanju i na radnom mjestu redovite profesorice na vrijeme od 5 godina za područje društvene znanosti, polje ..., grana posebne ...., na Odsjeku za ... (str. 46. spisa),

- da je na 1. redovnoj sjednici Fakultetskog vijeća tuženika održane 30. listopada 2014. donesena odluka da se za dekana tuženika izabire prof. dr. sc. V. P. i to za akademske godine 2014./2015., 2015./2016. i 2016./2017., a tuženica prof. dr. sc. B. G. da se po prijedlogu dekana izabire za prodekanicu za znanost i međunarodnu suradnju (izvodi iz zapisnika na str. 53. do 57. spisa),

- da je Senat Sveučilišta u Z. dana 3. listopada 2016. donio odluku, Klasa: 602-04/16-01/21 Ur. broj: 380-020/173-16-4  kojom je u točki I. navedeno kako se potvrđuje Odluka Rektora o suspenziji prof. dr. sc. V. P. s dužnosti dekana, s čime da je isti razriješen dužnosti dekana ... fakulteta Sveučilišta u Z. (tuženika),

- da je u točki II. označene odluke od 3. listopada 2016. (str. 11. spisa), navedeno kako je prestankom mandata dekana ... fakulteta Sveučilišta u Z., prestao mandat svim prodekanima tog fakulteta koji su izabrani na prijedlog dekana, a sukladno članku 41. stavku 6. Statuta Sveučilišta u Z.

 

7.               Navedene činjenice proizlaze iz isprava koje se nalaze u spisu, a tužiteljica ih niti u žalbi ne osporava.

 

8.               Tužiteljica upravo u svezi sa točkom II. označene odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu, od 3. listopada 2016., Klasa: 602-04/16-01/21 Ur. broj: 380-020/173-16-4 (koju je potpisao rektor prof. dr. sc. D. B.), i postavlja tužbeni zahtjev sadržaja kako je to već navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske presude.

 

9.               Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi kako tužiteljica pogrešno drži da se spornom odlukom Sveučilišta u Z. (Senata) od 3. listopada 2016. „zadire u njezin radno pravni status“ jer da njezin radno pravni status vezan za njezino radno mjesto redovite profesorice ni na koji način spornom odlukom nije ugrožen, tj da je isti i nakon sporne odluke ostao nepromijenjen. Naime, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, eventualna prava tužiteljice na obavljanje poslova prodekanice nemaju uporišta u njezinom radnopravnom statusu, ovo stoga jer da položaj prodekana nije radno mjesto, već obavljanje dužnosti pomoći dekanu kao čelniku fakulteta, a što da propisuje i Statut Sveučilišta u Z. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

10.               Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe kako je mjesto prodekana radno mjesto, a ne „dužnost“ pa da joj zbog nezakonite odluke Sveučilišta u Z. od 3. listopada 2016. pripada pravo na pravnu zaštitu putem predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva. U prilog vlastitoj tvrdnji da se za mjesto prodekana na fakultetu zasniva radni odnos, tužiteljica se posebno poziva na članak 6. stavak 2. i članak 7. stavak 1. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01. i 39/09., dalje ZOPJS), te na Uredbu Vlade Republike Hrvatske o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ br. 25/2013., dalje Uredba).

 

11.               Nakon razmatranja pobijane presude, žalbe tužiteljice te rezultata dokaznog postupka za reći je slijedeće.

 

12.               Radno mjesto može se definirati kao određeni posao ili skup određenih poslova koje prema ugovoru o radu ili pravilniku o radu radnik obavlja za poslodavca te za koje mu pripada pravo na plaću. Iz navedenih ugovora o radu od  23. siječnja 2002, i njegovog dodatka od 14. srpnja 2016., nedvojbeno proizlazi kako je radno mjesto tužiteljice kod tuženika u sporno vrijeme bilo: “redovita profesorica za područje društvene znanosti, polje ..., grana posebne ..., na Odsjeku za ...“.

 

13.               Odredbom članka 6. stavak 2. ZOPJS-a propisano je kako se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je odredbom članka 7. stavak 1. ZOPJS-a određeno kako se vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuju uredbom Vlade. Nadalje je za istaknuti kako su odredbom članka 6. Uredbe propisani nazivi radnih mjesta i koeficijent složenosti poslova u visokim učilištima i javnim institutima pa je tako, pored ostalog, prodekan označen položajem I. vrste sa koeficijentima: 3,201; 3,152 i 3,104.   

 

14.               Slijedom navedenog, pravilnim tumačenjem sadržaja članka 6. Uredbe za zaključiti je kako je njome, pored ostalog, određen koeficijent za obračun plaće prodekana kao „položaja I. vrste“ s obzirom na složenost poslova koje obavlja prodekan. Pogrešno je iz sadržaja navedenih članaka ZOPJS-a i Uredbe smatrati kako je položaj prodekana zapravo radno mjesto. Uostalom, još je jednom to za ponoviti, tužiteljica je sa tuženikom zaključila ugovor o radu i pripadajući mu dodatak, za radno mjesto redovite profesorice, a ne za radno mjesto prodekana.

 

15.               Usput je za kazati i to kako ni Statutom tuženika nije predviđeno da je prodekan radno mjesto. Odredbom članka 31. Statuta tuženika tek je propisano kako prodekani pomažu u radu dekanu Fakulteta, da ih bira i razrješuje Fakultetsko vijeće, te da njihov mandat traje koliko i mandat dekana na čiji je prijedlog prodekan izabran. Konačno ni u već citiranoj odluci fakultetskog vijeća tuženika od 30. listopada 2014., kojom je tužiteljica po prijedlogu dekana izabrana za prodekanicu ... fakulteta (tuženika), ne navodi se kako je prodekan radno mjesto niti da će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta prodekanice. Konačno, ni Statutom Sveučilišta u Z., prodekan se ne definira kao radno mjesto. Tek je odredbom članka 41. stavak 6. ovog statuta propisano kako dekanu u radu pomažu prodekani u skladu sa statutom fakulteta, te da je njihov mandat jednak mandatu dekana na čiji je prijedlog prodekan izabran.

 

16.               Kako tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev sadržaja kao što je to već navedeno, polazeći od pogrešne pretpostavke da je radila na radnom mjestu prodekana, jer to, za ponoviti je, nije radno mjesto, te sukladno tome polazeći od pogrešne pretpostavke da je spornom odlukom Senata Sveučilišta u Z. od 3. listopada 2016. prestao njezin radni odnos za radno mjesto prodekana, jer takvo radno mjesto ne postoji, to je prvostupanjski sud, a s obzirom na radno pravno zaštitu koju tužiteljica traži, pravilno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom I. izreke pobijane presude, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

17.               Da li pak tužiteljica zbog sporne odluke Senata Sveučilišta u Z. od 3. listopada 2016. ima pravo na određenu radno pravnu zaštitu, drugačiju od one koju tužiteljica traži tužbom, nije predmet razmatranja suda niti je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtijeva koji su stavljeni u postupku, a ovo u suglasju sa odredbom članka 2. stavak 1. ZPP-a.

 

18.               Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

 

19.               Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužiteljica, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je  trebalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 27. rujna 2022.