Poslovni broj: 67 Pž-5357/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-5357/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š., OIB ..., vlasnika obrta T. Š., obrt za prijevoz i iskope, B., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnica iz T., protiv tuženika L. d.d., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnica G. Z., odvjetnica iz Z., radi isplate iznosa od 2.500.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-19/2021-11 od 16. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-19/2021-11 od 16. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-19/2021-11 od 16. rujna 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.500.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 700.000,00 kn od 1. siječnja 2019., na iznos od 700.000,00 kn od 1. siječnja 2020., na iznos od 700.000,00 kn od 1. siječnja 2021. i na iznos od 400.000,00 kn od 28. prosinca 2020. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 75.000,00 kn.

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je
tuženik ovlaštenik koncesije na pomorskom dobru, odnosno području luke, da je boravak na području na kojem tuženik ima koncesiju reguliran te da su sve osobe koje iz bilo kojeg razloga pristupaju na to području dužne poštivati određenja tuženikovog Pravilnika o izdavanju iskaznica za kretanje i zadržavanje osoba i vozila na lučkom području L. S. od 30. svibnja 2007., kojeg je tuženik donio u okviru ispunjavanja svoje obveze određene Zakonom o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka („Narodne novine“ broj 108/17; dalje u tekstu: ZSZPL) i prema kojim određenjima tuženik ima ovlaštenje uskratiti izdavanje ID iskaznice koju je nužno imati za ulazak u područje na kojem tuženik ima koncesiju, a uskrata izdavanja ID iskaznice za ulazak u područje luke jednaka je po učinku odluci o zabrani ulaska koju je donio tuženik. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da postoji ovlaštenje tuženika, ako su za to ispunjene pretpostavke određene Pravilnikom, zabraniti ulazak u luku osobi koja sprječava ili otežava normalan rad na lučkom području i/ili ugrozi sigurnost luke na području, odnosno u bazenu Sjeverna luka.

2.1. Osim toga, utvrđeno je da je tuženik donio Odluku o zabrani ulaska tužitelja na područje Sjeverne luke koja je uslijedila nakon dva događaja. Prvostupanjski sud je utvrdio da se prvi od tih događaja dogodio kada se tužitelj, smatrajući da ne treba platiti dnevnu kartu za ulazak u luku (s obzirom na to da je prethodni dan platio dnevnu kartu, a nije obavio ukrcaj tereta zbog odluke brodara), sukobio s radnicima tuženika, a potom svojim kamionom blokirao ulaz i izlaz iz luke zbog čega je intervenirala i policija, pa je tuženik 30. siječnja 2018. donio odluku kojom je tužitelju zabranjen ulaz na područje L. S. u razdoblju od godine dana, a pored toga zabranjeno ulaženje na područje luke kamionom reg. oznaka ST 4510-J.

2.2. Prvostupanjski sud je utvrdio kako se drugi događaj dogodio na način da
je u luku ušao kamion tužitelja za koji je izrečena zabrana ulaska, i to na način da su zamijenjene registarske oznake kamiona tužitelja, a nakon utvrđenja o zamijeni registarskih pločica na kamionima, tužitelj se neprimjereno ponašao i ponovno blokirao ulaz u luku kroz razdoblje od 2-3 sata zbog čega je carina otvorila alternativni ulaz/izlaz u/iz luke te je tuženik donio Odluku od 12. ožujka 2018. kojom je zabranjen ulazak na lučko područje svim kamionima u vlasništvu tužitelja.

2.3. Ocijenivši da su tuženikove odluke bile opravdane, prvostupanjski sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu štete uz obrazloženje kako je izostala protupravnost tuženikove radnje koja je pretpostavka odgovornosti za izvanugovornu štetu. Tužiteljev zahtjev za isplatu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti prvostupanjski sud je odbio jer tužitelj nije ni naveo da mu je nastala takva neimovinska šteta u iznosu od 400.000,00 kn, niti je naveo koje je posljedice prava osobnosti na profesionalni i osobni ugled, čast, dostojanstvo privatnost, odnosno kako se šteta manifestirala, pa da bi se moglo ocijeniti kolika bi naknada bila pravična za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti, a čak i da je bilo povrijeđeno koje pravo osobnosti tužitelja, odluka koja je dostavljena poslovnim partnerima tužitelja, a čime je tuženik kanio ispuniti svoju obvezu vođenja reda u luci, je odluka koja je uslijedila kao posljedica protupravnog ponašanja tužitelja zbog kojeg je na području luke trebala djelovati i policija, pa je i taj zahtjev ocijenio neosnovanim.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužiteljev zahtjev, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako tuženik nije bio ovlašten donositi odluku o zabrani pristupa luci te se poziva na pravno mišljenje Ministarstva mora,

prometa i infrastrukture poslovni broj KLASA: 011-02/21-04/9 od 8. ožujka 2021. te ističe da da tu činjenicu prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir.

4.1. Također, tužitelj navodi da je Zakonom o sigurnosnoj zaštiti pomorskih
brodova i luka propisano da Ministar uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za
unutarnje poslove pravilnikom propisuje uvjete izdavanja i postupak izdavanja, vrste, obvezni sadržaj i rok valjanosti dozvola kojima se dopušta kretanje na području luke ili lučkom operativnom području, a ako bi se prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda da se radi o tuženikovom Pravilniku bez kontrole, tuženik bi mogao zabraniti ulazak u luku i svim kamionima određene boje.

4.2. Tužitelj smatra da je jedino Lučka kapetanija pri provedbi inspekcijskog nadzora ovlaštena zabraniti obavljanje djelatnosti u luci i da o tome mora donijeti pisano rješenje i dostaviti ga subjektu nadzora, koji protiv njega može pokrenuti upravni spor.

4.3. Tužitelj u žalbi ističe i da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega nije
prihvatio iskaze svjedoka o tome da je tuženikova zaposlenica dogovorila jedno, a da je tuženik sutradan postupao kao da nije ništa dogovoreno i da su zbog toga svi prijevoznici negodovali.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je naknada štete u vidu izgubljene
zarade u iznosu od 2.100.000,00 kn na temelju tvrdnje da je tuženik tužitelju neosnovano zabranio ulazak u prostor luke čime ga je onemogućio u obavljanju poslovanja, kao i zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 400.000,00 kn zbog narušenog poslovnog i osobnog ugleda, dobrog glasa i časti i dostojanstva tužitelja koje je tuženik počinio stavljanjem Odluke o zabrani na oglasnu ploču čime je Odluka bila uočljiva velikom broju njegovih poslovnih partnera.

9. Odredbom članka 2. stavka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) koncesija je pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama, sukladno prostornim planovima.

10. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka („Narodne novine“ broj 108/17 i 30/21) propisano je da je lučka uprava ili ovlaštenik koncesije luke posebne namjene odgovoran za sigurnosnu zaštitu luke na koju se primjenjuje ovaj Zakon, uključujući izradu procjene sigurnosne zaštite, izradu plana sigurnosne zaštite i primjenu svih mjera utvrđenih planom sigurnosne zaštite i ovim Zakonom, kao i da su sve pravne i fizičke osobe koje borave ili obavljaju djelatnost u luci ili na lučkom operativnom području obvezne su primjenjivati mjere sigurnosne zaštite prema nalogu lučke uprave ili ovlaštenika koncesije luke posebne namjene (stavak 5. tog članka).

11. Nadalje člankom 17. stavkom 1. ZSZPL-a, u vezi s primjenom odredbe članka 4. tog Zakona, sve osobe, kao i cestovna i željeznička vozila koja stalno ili povremeno obavljaju određenu djelatnost ili se stalno ili povremeno zadržavaju na području luke ili lučkom operativnom području moraju imati dozvolu kojom se dopušta kretanje na području luke ili lučkom operativnom području čije je izdavanje i korištenje dužna osigurati lučka uprava odnosno koncesionar luke posebne namjene, dozvola se izdaje u obliku kartice ili drugom obliku dozvole koju izdaje lučka uprava ili ovlaštenik koncesije luke posebne namjene te mora biti istaknuta na vidljivom mjestu za vrijeme boravka u luci ili na lučkom operativnom području (članak 17. stavak 3. ZSZPL-a), a lučka uprava ili ovlaštenik koncesije luke posebne namjene može svojim pravilnikom urediti izradu i postupke vezane za dozvole iz stavka 1. tog članka, a u skladu s odredbama propisa iz stavka 4. tog članka (članak 17. stavak 9. Zakona o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka).

12. Slijedom navedenih zakonskih odredaba, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako je i tuženik, kao ovlaštenik koncesije na području luke (a ne samo lučka uprava), bio ovlašten donijeti Pravilnik o izdavanju iskaznica za kretanje i zadržavanje osoba i vozila na lučkom području L. S. od 30. svibnja 2007. Ovlaštenik koncesije dužan je brinuti se o tome da se koncesija uredno iskorištava, a u protivnom mu koncesija može biti i oduzeta.

13. Tuženik je donio odluku o zabrani tužitelju i njegovom kamionu ulazak na područje L. S. na temelju ovlasti iz članka 25. Pravilnika koja ovlašćuje tuženika da oduzme ID iskaznicu osobi koja ju koristi neovlašteno ili protivno odredbama Pravilnika. Također, tužitelj koji je u dva navrata blokirao ulaz u luku, i prema shvaćanju ovog suda je onemogućio normalno iskorištavanje koncesije i luke, a tužitelj ni ne tvrdi da takvo postupanje ne bi predstavljalo osnovu za oduzimanje ID iskaznice, nego tvrdi kako tuženik nije imao ovlaštenje zabraniti mu ulazak u luku.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, te na tako
utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo, a razlozima žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.

15. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

16. Slijedom iznesenog, ovaj sud utvrdio je da tužiteljeva žalba nije osnovana, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 23. rujna 2022.

Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac