1

Poslovni broj: UsI-1090/21-15

 

                     

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. OIB: …, Z., , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, OIB: …, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. L. Đ., OIB: …, S., 2. T. D. K., OIB: …, S., 3. B. A., OIB: …, V. G., 4. Ž. državno odvjetništvo u S., S., , radi naknade za oduzetu imovinu, 22. rujna 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/301, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 26. veljače 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/17-01/301, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 26. veljače 2021. odbijena je žalba D. odvjetništva Republike H., koje zastupa O. državno odvjetništvo u S., izjavljena protiv rješenja U. državne uprave u S.-moslavačkoj županiji, S. za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, I. K., KLASA: UP/I-943-01/97-01/235, URBROJ: 2176-06-02/12-17-43 od 20. lipnja 2017. Točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja L. Đ. iz S., B. L. 3, podnositeljici zahtjeva, te T. D. K. iz S., F. L. 18/4, kao nasljednici pok. podnositelja zahtjeva M. D., i B. A. iz V. G., Z. 60/1, kao nasljedniku podnositeljice zahtjeva A. A., utvrđeno je pravo na naknadu za oduzeti poslovni prostor-klet, i to za površinu od 101,25 m2, koja se u trenutku oduzimanja nalazila na nekretninama označenim kao k.č.br. 514 vrt u V. B. sa 83 čhv, k.č.br. 515/5 vinograd u V. B. sa 1 r 73 čhv, k.č.br. 517/5 vinograd u V. B. sa 1 r 151 čhv, i k.č.br. 518/4 pašnjak u V. B. sa 93 čhv, u zk.ul. 987 k.o. P., kao vlasništvo I. D., M., prema današnjem stanju na dijelu k.č.br. 517/9 kuća i vinograd u V. B. od 706 čhv, upisanu u zk.ul. 2863 k.o. P., u vlasništvu L. M.. Točkom II. izreke utvrđeno je da ne postoje zakonske pretpostavke za naturalni povrat za imovinu iz točke I. izreke. Točkom III. izreke naknada za imovinu iz točke I. izreke utvrđena je na način da ovlaštenicima naknade L. Đ., T. D. K. i B. A. za oduzeti poslovni prostor - klijet u ukupnoj površini od 101,25 m2, pripada naknada u ukupnom iznosu od 182.564,00 kuna, i to svakome za po 1/3 dijela naknade, u iznosu od po 60.854,66 kuna, plativo u obveznicama R. H., u jednakim polugodišnjim obrocima koji dospijevaju 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2019. Točkom IV. izreke je kao obveznik naknade iz točke III. izreke utvrđen Fond za naknadu oduzete imovine. Točkom V. izreke obvezan je Fond za naknadu oduzete imovine predati obveznice ovlaštenicima naknade iz točke I. izreke u iznosima iz točke III. izreke toga rješenja, u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja, dok je točkom VI. odlučeno o troškovima.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom smatra da je povrijeđeno materijalno pravo kada je ovlaštenicima priznato pravo na naknadu za istu nekretninu pod dvije osnove, tj. kroz naknadu za klijet i kroz naknadu za zemljište na kojem je ista izgrađena, a što je suprotno načelu jedinstva nekretnine propisanog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže uvažiti tužbu i poništiti rješenje tuženika.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže odbiti tužbu.

4. Zainteresirane osobe L. Đ., T. D. K. i B. A. u odgovoru na tužbu u bitnom smatraju da imaju pravo na naknadu u umanjenom iznosu.

5. Zainteresirana osoba Ž. državno odvjetništvo u S. u odgovoru na tužbu u bitnom podržava tužbene navode. Predlaže usvojiti tužbu i poništiti pobijano rješenje.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je predlagateljima djelomičnim rješenjem, KLASA: UP/I-943-01/97-01/235, URBROJ: 2176-07-02-03-6 od 30. listopada 2003. već utvrđeno pravo na naknadu za građevinsko zemljište ukupne površine 1632 m2, između ostalog i za dio k.č. 517/9 u naravi kuća i dvorište u vlasništvu D. D.-C. površine 341 m2 te da je sukladno točki III. izreke toga djelomičnog rješenja, visina naknade u obveznicama R. H. utvrđena dopunskim rješenjem, KLASA: UP/I- 943-01/97-01/235, URBROJ: 2176-07-02-04-15 od 8. lipnja 2004.;

- da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem, KLASA: UP/I-943-01/97-01/235, URBROJ: 2176-07- 02-03-8 od 28. studenoga 2003. predlagateljima utvrđeno pravo na naknadu i za preostalu površinu, odnosno za ukupno 11.317 m2, u naravi poljoprivredno zemljište, također između ostalih i za dio k.č. 517/9 vinograd III. klase u vlasništvu D. D.-C., površine 2200 m2;

- da se na dijelu k.č. 517/9 nalazi klijet koja je oduzeta 1947. godine i koja postoji djelomično i danas, i to u površini od 101,24 m2.

 

9. Na temelju tih činjenica odlučeno je da se ovlaštenicima naknade prizna pravo na naknadu i za klijet, koja se nalazila na zemljištu u trenutku oduzimanja i djelomično se nalazi i danas, bez obzira na to što je zemljište već utvrđena i isplaćena naknada, uz obrazloženje da i za tu imovinu, koja se ne vraća u vlasništvo, prijašnjim vlasnicima pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 57. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19.; u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi).

10. Sukladno članku 15. Zakona o naknadi predmet naknade su oduzete nekretnine, što uključuje ne samo zemljište, već i stambene i poslovne zgrade (odnosno idealne dijelovi takvih zgrada, te stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelovi zgrade odnosno idealni dijelovi tih posebnih dijelova), koje su na tom zemljištu bile izgrađene u trenutku oduzimanja pod pretpostavkom u smislu članka 7. Zakona o naknadi da zgrada u naravi postoji i na dan donošenja Zakona o naknadi.

11. U ovoj upravnoj stvari tuženik je u rješenju KLASA: UP/II-942-01/04-01/978, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 3. listopada 2007., kojim je poništeno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-943-01/97-01/235, URBROJ: 2176-07-02-04-18 od 17. kolovoza 2004., kojim je odbijen zahtjev predlagatelja da im se isplati naknada za klijet izgrađenu na zk.č. 517/9 k.o. P., ocijenio da klijet predstavlja objekt gospodarske namjene, koju sukladno članku 15. Zakona o naknadi treba smatrati poslovnim prostorom te je dao uputu da je u nastavku postupka potrebno utvrditi postoji li oduzeta klijet ili je ona zbog velikih pregradnji, dogradnji i rušenja prestala postojati.

12. S obzirom da je prvostupanjsko tijelo na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina utvrdilo da predmetna zgrada koja je oduzeta 1947. godine postoji djelomično i danas i to u površini od 101,24 m2, to ovlaštenici naknade imaju pravo na naknadu i za predmetnu zgradu, odnosno za poslovni prostor u površini od 101,24 m2.

13. Ovaj Sud ne nalazi da su rješenja javnopravnih tijela protivna načelu jedinstvenosti nekretnine. Po načelu jedinstvenosti nekretnine nekretninu čini zemljišna čestica i sve što je s njom razmjerno trajno spojeno u smislu članka 2. stavka 3. i članka 9. stavka 1.-3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZV), a sukladno članku 366. stavku 1. Zakona od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ovoga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno. Prema tom načelu sve što je sa zemljištem trajno povezano slijedi pravnu sudbinu zemljišta pa je tako vlasnik zemljišta ujedno i vlasnik na njemu izgrađene zgrade. Načelo jedinstvenosti nekretnine nema nikakve veze sa pitanjem prava na naknadu i za oduzetu zgradu koja bila izgrađena na zemljištu u trenutku oduzimanja i koja u naravi postoji i na dan donošenja Zakona o naknadi, ako je za oduzeto zemljište već utvrđena i isplaćena naknada. To bi načelo bilo povrijeđeno kada bi nadležno tijelo u postupku denacionalizacije primjerice vratilo zemljište jednoj osobi, a zgradu drugoj osobi. Međutim, o tome se u ovoj upravnoj stvari očito ne radi budući se ovdje ne radi o povratu, već o određivanju naknade za oduzetu imovinu.

14.1. Ovaj Sud ne nalazi da je ovlaštenicima naknade dva puta određena naknada za građevinsko zemljište. Mjerila za izračun naknade za poslovni prostor sukladno odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine, broj 204/03. i 3/04.), koji upućuje na primjenu Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti stana (Narodne novine, broj 66/98.), koji pak upućuje na Uredbu o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže (Narodne novine, broj 35/92., 72/92., 83/93. i 110/93.), ne uključuju u izračun naknade za poslovni prostor i vrijednost zemljišta na kojem je zgrada izgrađena.

14.2. Naime, kako Uredba o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže ne propisuje da se u izračun cijene stana uzima vrijednost pripadajućeg zemljišta, tako se i pri izračunu naknade za poslovni prostor u naknadu se ne uračunava vrijednost zemljišta. 

14.3. Navedeno je vidljivo iz povijesnog pregleda novela Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 27/91., 54/91., 6/92., 8/93., 33/92., 43/92. – pročišćeni tekst, 46/92., 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99. i 120/00.) na temelju kojeg je donesena Uredba o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže.

14.4. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 27/91.) uređivao je uvjete i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i pripadajućim dijelom zemljišta, te način određivanja cijene stana (članak 1. stavak 1.). Članak 10. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 27/91.) određivao je da u cijenu stana ulazi i vrijednost pripadajućeg zemljišta.

14.5. Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 33/92.) brisana je odredba članka 1. u dijelu koji se odnosio na pripadajući dio zemljišta, izmijenjene su odredbe o cijeni na način da u cijenu stana nije ulazila vrijednost pripadajućeg zemljišta te je u članku 33.o propisano da kupac stana kupljenog prema odredbama ovoga zakona ne može steći vlasništvo pripadajućeg zemljišta.

14.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 68/98.) u članku 1. dodane su riječi i zemljištem nužnim za redovnu uporabu zgrade te je brisan članak 54. (članak 33.o). Sukladno članku 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 68/98.), koji je stupio na snagu 20. svibnja 1998., stupanjem na snagu toga Zakona prestale su važiti odredbe članka 371. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96.) i članak 225. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj 91/96.). Na taj način su kupci stanova, kojima u cijenu stana nije bila uračunata cijena zemljišta, oslobođeni obveze plaćanja naknade za zemljište. S druge strane sukladno članku 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 68/98.) vlasnici stanova koji su sa stanom zajedno kupili pripadajući dio zemljišta prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 27/91.) imali su pravo tražiti restituciju plaćenog iznosa iz državnog proračuna.

              15. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS).

 

U Zagrebu, 22. rujna 2022.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.