1             Poslovni broj: 2 Us I-450/2022-11

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                                 Poslovni broj: 2 Us I-450/2022-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja D. v. S., iz R., kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. d. V. i dr., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Martićeva ulica 14, kojeg zastupa službena osoba I. O. S., uz sudjelovanje zainteresirane osobe mlt. A. P., iz R., koju zastupaju otac i zakonski zastupnik H. P. te opunomoćenici iz ZOU D.Č., radi zaštite osobnih podataka, 21. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

              I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: …, URBROJ: .. od 8. prosinca 2021. godine.

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovoga upravnog spora.

              III. Nalaže se tužitelju D. v. S., da zainteresiranoj osobi mlt. A. P. nadoknade troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.875,00 (tisuću osam stotina sedamdeset pet) kuna / 248,86 eura (dvije stotine četrdeset osam eura i osamdeset šest centi)*, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tužitelj u navedenom roku zainteresiranoj osobi ne nadoknadi troškove spora, zainteresiranoj osobi pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tužitelja po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

 

Obrazloženje

              1. Rješenjem tuženika, KLASA: …, URBROJ: … od 8. prosinca 2021., utvrđeno je da je osnovan zahtjev I. P. i H. P. (roditelja i zakonskih zastupnika ovdje zainteresirane osobe mlt. A. P.) za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka (t. 1. izreke). Točkom 2. izreke utvrđeno je da je dostavljanjem odgovora pod naslovom „Prijava za upis djeteta u Program predškole“, KLASA: …, URBROJ: … na adrese elektroničke pošte ...@pgz.hr i [email protected] od strane tužitelja došlo do obrade osobnih podataka zainteresirane osobe bez zakonite svrhe i pravne osnove odnosno protivno odredbama članaka 5., 6. i 9. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (Tekst značajan za EGP) (SL 119, 4. 5. 2016.) (u nastavku teksta: Opća uredba). Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Slijedom traženja tuženika da navede pravnu osnovu i zakonitu svrhu za slanje spomenutog odgovora navedenim dvjema primateljicama, tužitelj se očitovao da je, u okviru komunikacije s roditeljima zainteresirane osobu (vezane uz njen cijepni status i obvezu imunizacije), otac zainteresirane osobe tužitelju poslao poruku elektroničke pošte u kojoj je iznio razloge zašto su njegova supruga i on odlučili ne cijepiti svoje dijete. Tužitelj je dodao da nije želio postupiti paušalno, već je svoj odgovor poslao i nadležnom tijelu, Upravnom odjelu za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije, kako bi saznao i njihov stav te tumačenje mjerodavnih propisa. Tužitelj je istaknuo da u daljnjoj elektroničkoj prepisci roditelji zainteresirane osobe nisu učinili spornim obraćanje tužitelja navedenom Upravnom odjelu. Iz tog očitovanja tužitelja nije bila razvidna pravna osnova ni zakonita svrha za konkretno slanje osobnih podataka zainteresirane osobe trećim osobama, pa je tuženik od tužitelja još dvaput zatražio očitovanja. U prvome se očitovanju tužitelj pozvao na odredbe posebnih propisa, ukazavši na zaštitu zdravlja djece koja su mu povjerena na skrb. U drugome dodatnom očitovanju tužitelj je ponovno naveo da se u dotičnom slučaju obratio nadležnome županijskom tijelu. Tuženik je utvrdio da je tužitelj svoj odgovor roditeljima zainteresirane osobe ujedno proslijedio na adrese elektroničke pošte trećih osoba, neizravno im dostavivši zdravstveni podatak o maloljetnoj zainteresiranoj osobi da ona nije cijepljena. Upozorivši naročito na odredbe članaka 5., 6. i 9. Opće uredbe, tuženik zaključuje da nije evidentno iz kojeg razloga je to učinjeno. Tužitelj, pri tome, nije dokazao da je u konkretnom slučaju zaista zatražio tumačenje i stav nadležnog tijela. Zbog toga nije razvidno postojanje zakonite svrhe ni pravne osnove za sporno prosljeđivanje osobnih podataka zainteresirane osobe trećim osobama.

              2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Porukom elektroničke pošte od 23. siječnja 2020. otac zainteresirane osobe otac zainteresirane osobe osobne podatke svoje kćeri, uključujući zdravstvene podatke, stavio je na raspolaganje određenom broju osoba koje nisu povezane s upisom njegove kćeri u vrtićki program predškole (poruka je upućena na četiri adrese, uključujući određenim osobama u Ministarstvu zdravstva na znanje). Tužitelj je ocu zainteresirane osobe dostavio pisani odgovor na podneseni zahtjev za upis. Radi razrješenja spornog pitanja, taj je odgovor, osim ocu zainteresirane osobe, dostavljen i županijskom tijelu nadležnom za obrazovanje. Službena adresa tog tijela ([email protected]) upravo je adresa na koju je tužitelj dostavio predmetni dopis. Dostavljen je i Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, nadležnom za praćenje i koordinaciju ustanova iz nadležnosti Upravnog odjela (na adresu elektroničke pošte: [email protected]). Pri donošenju osporavanog rješenja tuženik je zanemario iznimke od zabrane obrade osobnih podataka, propustivši cijeniti odredbe članka 6. stavka 1. točaka (d)-(f) Opće uredbe. U predmetnom slučaju radilo se o zakonitoj obradi podataka, radi zaštite ključnih interesa ispitanika / druge fizičke osobe, odnosno nužnoj za izvršavanje zadaće od javnog interesa, u vezi sa člankom 1. Zakona o predškolskoj odgoju i obrazovanju. Ako bi se predmetno smatralo obradom podataka, legitimitet joj daje njen utjecaj na javni interes, odnosno zdravlje stotine djece. Štoviše, tužitelj je prije početka obrade proveo test razmjernosti, osnovano utvrdivši da je javni interes (interes druge djece) jači od interesa pojedinca. Podatke zainteresirane osobe tužitelj nije učinio javno dostupnima, već su isključivo proslijeđeni nadležnom tijelu. U poruci elektroničke pošte od 27. siječnja 2020. tužitelj je dao općenit odgovor o mogućnosti upisa necijepljene djece u vrtićki program, koji odgovor nije sadržavao osobne podatke zainteresirane osobe koji nisu nužni. Posrijedi nisu bile obveze tužitelja prema Županiji, već o obvezama prema javnom interesu. Konkretni slučaj potrebno je sagledati u svjetlu svih okolnosti, uključujući način prikupljanja, sadržaj prikupljenih podataka i kontekst njihova prikupljanja. Ujedno, pri donošenju osporavanog rješenja došlo je do povrede načela utvrđivanja materijalne istine. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn (uvećano za PDV).

              3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljeva argumentacija ne opravdava slanje odgovora tužitelja na adrese elektroničke pošte za koje ne postoji zakonita svrha i pravna osnova. Unatoč višekratnom pozivanju na izjašnjenje, tužitelj se uopće nije očitovao o slanju odgovora na adresu elektroničke pošte ...@pgz.hr, niti je tužitelj dokazao postojanje pravne osnove za slanje spornog odgovora bilo na koju drugu adresu, osim na adresu roditeljâ maloljetne zainteresirane osobe. Nejasno je koje iznimke propisane Općom uredbom je tuženik trebao uzeti u obzir. Pritom je na tužitelju, kao voditelju obrade osobnih podataka, bilo dokazati postojanje opravdane i zakonite svrhe, te relevantne i primjerene osnove. Tuženik ne osporava da je zaštita djece povjerena tužitelju. Međutim, ključni interesi ispitanika ne mogu biti pravna osnova za prosljeđivanje dotičnog odgovora drugim osobama, što proizlazi i iz uvodnih izjava 49. i 45. uz Opću uredbu. Tužitelj se na legitiman interes nije pozvao u svojim izjašnjenjima danima u upravnom postupku. Uz to, taksativno nabrajanje pojedinih elemenata u tužbi nema nikakve veze s provedbom testa ravnoteže. Nije sporno da je tužitelj mogao pribaviti mišljenje / tumačenje mjerodavnih tijela, ali tužitelj nije dokazao da je to učinio kada je samo proslijedio sporni odgovor drugim primateljima. Tuženik se nije upuštao u odluke iz nadležnosti tužitelja povezanih s cijepljenjem djece, već se isključivo bavio obradom osobnih podataka. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

              4. Zainteresirana osoba mlt. A. P. u odgovoru na tužbu i kasnijem izlaganju navodi, u bitnome, sljedeće. Tužitelj u svom izlaganju izostavlja suštinske okolnosti i u pogledu njih ne daje nikakve argumente. Nejasno je na koji način se štite druge fizičke osobe, odnosno javni interes, tako što se predmetna poruka elektroničke pošte šalje na adrese koje nemaju nikakve veze s tuženikom ni s obradom podataka ove prirode, ali zato imaju veze s ocem zainteresirane osobe, koji je zaposlen u županijskom upravnom tijelu kao službenik. Uz slanje dopisa spornim adresatima tužitelj nije iznio nikakvo objašnjenje zašto to čini, već je te adresate samo dodao kao primatelje kada je uputio odgovor ocu zainteresirane osobe. Da se radilo o legitimnoj potrebi slanja podataka spomenutim adresatima, podaci bi im bili upućeni izravno, uz obrazložen popratni dopis. Da potreba ni opravdanje spornog slanja poruke nisu postojali potvrđuje i reakcije službenice M. R. (nadređene ocu zainteresirane osobe), koja ga je zamolila da tu adresu ne koristi za dopisivanje koje spada u njegovu privatnost. Tužitelj ne navodi ni jedan propis na temelju kojeg je tužitelj bilo na koji način rečene županijske odjele trebao obavijestiti o spornoj prepisci, što je naročito bez ikakvog smisla u odnosu na odjel nadležan za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj. Stoga zainteresirana osoba smatra da je sporno prosljeđivanje dopisa nenadležnim adresatima svojevrsni revanšizam prema ocu zainteresirane osobe, kako bi mu se stvorile neugodnosti na radnome mjestu, zbog prozivki koje je uputio tužitelju. Povodom tužiteljeva postupanja provedeni su izvidi kaznenog djela. Prilikom izvida, ravnateljica i tajnica tužitelja suglasno su izjavile da su odlučile obavijestiti nadređenog ocu zainteresirane osobe, nakon što im je on kroz duže razdoblje upućivao poruke elektroničke pošte sa svoga službenog računa. Posrijedi, dakle, nije bilo obraćanje višoj instanci, nego isključivo obraćanje nadređenima ocu zainteresirane osobe. Ako je tužitelj smatrao potrebnim obavijestiti službenike nadređene ocu zainteresirane osobe s koje adrese im se potonji obraća, to je mogao učiniti upućivanjem odgovarajućeg dopisa, bez iznošenja podataka o zdravstvenom stanju zainteresirane osobe. Zainteresirana osoba se ujedno pridružuje navodima tuženika i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

              5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja i zainteresirane osobe, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

              6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 14. rujna 2022., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              7. Otkrivanje osobnih podataka prijenosom, njihovo širenje, odnosno stavljanje na raspolaganje među postupcima je obuhvaćenima dosegom normativne definicije obrade osobnih podataka, u smislu članka 4. točke 2. Opće uredbe. Pritom nije odlučno je li to učinjeno objavom koja dotični sadržaj čini dostupan većem broju osoba ili je to učinjeno pojedinačno, osobi ili osobama kojima ti podaci nisu dostupni. Potonje razlikovanje može utjecati na odlučivanje, primjerice, o šteti prouzročenoj nezakonitom obradom podataka, ali ne utječe na primjenjivost normativne definicije iz 4. točke 2. Opće uredbe.

              8. Među načelima obrade osobnih podataka jesu načelo zakonitosti, poštenosti i transparentnosti, te načelo ograničavanja svrhe. Ova načela uređena su člankom 5. stavkom 1. točkama (a) i (b) Opće uredbe. Navedene odredbe glase:

              1. Osobni podaci moraju biti:

              (a) zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika („zakonitost, poštenost i transparentnost”);

              (b) prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama; daljnja obrada u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe, u skladu s člankom 89. stavkom 1. ne smatra se neusklađenom s prvotnim svrhama („ograničavanje svrhe”);

              (…)

              9. Mjerodavni su i sljedeći dijelovi članka 6. Uredbe, kojim je uređena zakonitost obrade osobnih podataka:

              1. Obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:

              (a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha;

              (b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora;

              (c) obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade;

              (d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe;

              (e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade;

              (f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

              Točka (f) prvog podstavka ne odnosi se na obradu koju provode tijela javne vlasti pri izvršavanju svojih zadaća.

              (…)

              3. Pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka (c) i (e) utvrđuje se u:

              (a) pravu Unije; ili

              (b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

              Svrha obrade određuje se tom pravnom osnovom ili, u pogledu obrade iz stavka 1. točke (e), mora biti nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili izvršavanje službene ovlasti voditelja obrade. Ta pravna osnova može sadržavati posebne odredbe kako bi se prilagodila primjena pravila ove Uredbe, među ostalim opće uvjete kojima se uređuje zakonitost obrade od strane voditelja obrade, vrste podataka koji su predmet obrade, dotične ispitanike, subjekte kojima se osobni podaci mogu otkriti i svrhe u koje se podaci mogu otkriti, ograničavanje svrhe, razdoblje pohrane te aktivnosti obrade i postupke obrade, uključujući mjere za osiguravanje zakonite i poštene obrade, kao i za druge posebne situacije obrade kako je navedeno u poglavlju IX. Pravom Unije ili pravom države članice mora se ostvariti cilj od javnog interesa te ono mora biti razmjerno zakonitom cilju koji se želi postići.

(…)

              10. Podaci koji se odnose na zdravlje pojedinca pripadaju u posebne kategorije osobnih podataka. Njihova je obrada uređena člankom 9. Opće uredbe. Zabrana obrade posebnih kategorija osobnih podataka (propisana u st. 1. toga članka) ne primjenjuje se, između ostalog, ako je obrada nužna za zaštitu životno važnih interesa ispitanika ili drugog pojedinca ako ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati privolu (čl. 9. st. 2. t. (c) Opće uredbe).

              11. Uvodna izjava 45. uz Opću uredbu, što se odnosi na obradu osobnih podataka u službene svrhe, glasi:

              (45) Ako se obrada odvija u skladu s pravnim obvezama kojima podliježe voditelj obrade ili ako je obrada potrebna za izvršavanje zadaće koja se obavlja u javnom interesu ili pri izvršavanju službene ovlasti, obrada bi se trebala temeljiti na pravu Unije ili pravu države članice. Ovom se Uredbom ne zahtijeva potreba posebnog propisa za svaku pojedinačnu obradu. Jedan propis kao osnova za više postupaka obrade, koji se temelje na pravnoj obvezi kojoj podliježe voditelj obrade ili ako je obrada potrebna za izvršenje zadaće koja se provodi zbog javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti, može biti dovoljan. Pravom Unije ili pravom države članice također bi se trebala odrediti svrha obrade. Osim toga, tim bi se propisom mogli utvrditi opći uvjeti ove Uredbe kojima se uređuje zakonitost obrade osobnih podataka, utvrditi specifikacije za utvrđivanje voditelja obrade, vrste osobnih podataka koji podliježu obradi, dotičnih ispitanika, subjekata kojima se osobni podaci mogu otkriti, ograničenja svrhe, razdoblja pohrane i drugih mjera za osiguravanje zakonite i poštene obrade. Osim toga, pravom Unije ili pravom države članice trebalo bi odrediti bi li voditelj obrade koji obavlja zadaću u javnom interesu ili prilikom izvršavanja službene ovlasti trebao biti tijelo javne vlasti ili druga fizička ili pravna osoba koja posluje sukladno javnom pravu ili privatnom pravu, kao što je strukovno udruženje, u slučaju da je to opravdano javnim interesom, među ostalim u slučaju zdravstvenih svrha, kao što su javno zdravlje i socijalna zaštita te upravljanje službama za zdravstvenu skrb.

              12. Uz obradu podataka potrebne za zaštitu vitalnih interesa ispitanika ili druge fizičke osoba povezana je uvodna izjava 46. uz Opću uredbu, koja glasi:

              (46) Obrada osobnih podataka trebala bi se također smatrati zakonitom ako je potrebna za zaštitu interesa koji je neophodan za očuvanje života ispitanika ili druge fizičke osobe. Obrada osobnih podataka na temelju životno važnih interesa druge fizičke osobe u načelu bi se smjela obavljati samo ako se obrada očito ne može temeljiti na drugoj pravnoj osnovi. Neke vrste obrade mogu poslužiti i za važne potrebe javnog interesa i životno važne interese ispitanika kao, na primjer, ako je obrada potrebna u humanitarne svrhe, među ostalim za praćenje epidemija i njihovog širenja ili u humanitarnim krizama, posebno u slučajevima prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

              13. Na potrebu posebne zaštite osobnih podataka djece upozoreno je u uvodnoj izjavi 38. uz Opću uredbu.

              14. Sud, u prvom redu, naglašava da su zakonita svrha i valjana pravna osnova za obradu konkretnih osobnih podataka zainteresirane osobe morali postojati već u vrijeme obrade osobnih podataka zainteresirane osobe (ovdje: otkrivanja, širenja, odnosno stavljanja na raspolaganje tih podataka). Već u postupku pred tuženikom tužitelj je, u svojstvu voditelja obrade osobnih podataka, bio dužan dokazati zakonitu svrhu i valjanu pravnu osnovu za obradu. Dokazivanje činjenica koje daju podlogu za zaključak da zakonita svrha i valjana pravna osnova u dotičnom slučaju postoje ne može supstancijalno započeti tek u upravnom sporu.

              15. Nesporno je da je, uz poruku elektroničke pošte od 27. siječnja 2020., tužitelj ocu zainteresirane osobe dostavio dopis ravnateljice tužitelja, KLASA: .., URBROJ: .. od 27. siječnja 2020. godine. Nesporno je i da se iz sadržaja tog dopisa može razaznati cijepni status zainteresirane osobe, tj. njen osobni podatak. Usto, riječ je o podatku što se odnosi na zdravlje zainteresirane osobe, pa je obuhvaćen posebnim kategorijama osobnih podataka iz članka 9. Opće uredbe.

              16. Nesporno je i sljedeće:

              16.1. poruku elektroničke pošte od 27. siječnja 2020. tužitelj je dostavio ne samo ocu zainteresirane osobe, već i na znanje (Cc) na dvije adrese elektroničke pošte upravnih tijela Primorsko-goranske županije: ..@pgz.hr i [email protected];

              16.2. prvonavedena je adresa službenice u Upravnom odjelu za turizam poduzetništvo i ruralni razvoj, u kojem je tada bio zaposlen i otac zainteresirane osobe;

              16.3. drugonavedena je adresa Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje.

              17. Sporna je dopuštenost dostave rečenog dopisa tužitelja od 27. siječnja 2020. na potonje dvije adrese elektroničke pošte, u pravnom kontekstu zaštite osobnih podataka zainteresirane osobe.

              18. U svjetlu uvodnih izjava 45. i 46. uz Opću uredbu, te prethodno citiranih odredaba članka 9. Opće uredbe, Sud utvrđuje da stavljanje konkretnog podatka zainteresirane osobe, što ulazi u posebnu kategoriju osobnih podataka, službenicima navedenih dvaju upravnih tijela Primorsko-goranske županije ne ulazi u doseg niti jedne od iznimki od zabrane njihove obrade iz članka 9. stavka 1. Opće uredbe. U prilog svom stajalištu o dopuštenosti dotične obrade tužitelj je u postupku donošenja osporavanog rješenja iznio razloge koji su očito neosnovani (u pogledu dostave podataka Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj - kako zbog djelokruga tog tijela, tako i zbog reakcije nadređene službenice na koju je ukazala zainteresirana osoba), kao i razloge koji su neuvjerljivi (vezano uz dostavu podataka Upravnom odjelu za odgoj i obrazovanje). Osnovano, naime, tuženik i zainteresirana osoba ukazuju na to da posrijedi nije bilo traženje mišljenja ili tumačenja od strane županijskog upravnog tijela nadležnoga (i) za predškolski odgoj, niti poduzimanje druge radnje kojom se štiti javni interes i/ili prava drugih osoba. Uz to, zainteresirana osoba utemeljeno upire na izostanak formalne komunikacije između tužitelja i spomenutog upravnog tijela. Sud ocjenjuje nedvojbenim da se takva komunikacija, vezana uz zaštitu zdravlja vrtiće djece i primjenu s time povezanih propisa, ne obavlja pukom dostavom na znanje dopisa upućenog roditelju djeteta čiji je upis u vrtić sporan. Na koncu, tužitelj nije dokazao da su dodatni adresati sporne poruke elektroničke pošte među osobama kojima je otac zainteresirane osobe ranije učinio dostupnim konkretan osobni podatak, u svjetlu iznimke iz članka 9. stavka 2. točke (e) Opće uredbe.

              19. Nadalje, s obzirom na broj prigoda kojima je tuženik, prije donošenja osporavanog rješenja, tužitelju omogućio izjašnjenje o bitnim činjeničnim i pravnim elementima ovog predmeta, tužitelj neosnovano prigovara povredi načela utvrđivanja materijalne istine (čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP). Štoviše, s obzirom na dužnosti voditelja obrade osobnih podataka, bilo bi dovoljno da je tuženik mogućnost izjašnjenja tužitelju pružio jednom. Međutim, upravo je očita pravna neutemeljenost tužiteljevih izjašnjenja dala podlogu tuženiku za donošenje osporavanog rješenja.

              20. Netom izneseno u točkama 18. i 19. ovog obrazloženja, u kontekstu specijalne regulacije obrade posebnih kategorija osobnih podataka, dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva. Podredno, zbog prethodno iznesenog u ovom obrazloženju, Sud utvrđuje i da u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene ni opće pretpostavke zakonitosti i svrhovitosti obrade osobnih podataka iz članka 6. Opće uredbe. Slijedom dosad iznesenog, očito je da sporno postupanje tužitelja nije bilo nužno da bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe (ovdje: djece povjerene tužitelju), nije bilo nužno za izvršavanje zadaće od javnog interesa ni za izvršavanje službene ovlasti tužitelja, niti je bilo nužno za potrebe legitimnih interesa tužitelja ili treće strane.

              21. Sud svoju odluku ne temelji na navodima zainteresirane osobe vezanima uz izvide mogućeg počinjenja kaznenog djela. No, Sud uzgredno primjećuje da tužitelj, u razdoblju nakon zaprimanja podneska zainteresirane osobe od 27. lipnja 2022. s prilogom, nije osporavao sadržaj službene bilješke II. policijske postaje Rijeka od 29. rujna 2021. (uključujući u njoj zabilježene navode zaposlenica tužitelja).

              22. Premda to ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud primjećuje da je u točki 2. izreke rješenja, pri citiranju klase tužiteljeva dopisa, u drugom segmentu umjesto broja „01/20“, naveden broj „01/250“. Očito je riječ o pogrešci u pisanju broja, koja u svako doba može biti ispravljena primjenom članka 104. ZUP-a. O ispravku se donosi zasebno rješenje, koje se može osporavati samo u pogledu (ne)osnovanosti ispravka, a ne i u pogledu merituma rješenja koje se ispravlja.

              23. Sukladno prethodnom, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

              24. Tužitelj nije uspio u sporu, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora (čl. 79. ZUS-a). Podredno, ni u slučaju uspjeha u sporu, tužitelju ne bi bio priznat trošak sastava podneska od 27. travnja 2022., kojim je dostavljena uređena tužba.

              25. Odluka Suda o dosuđenju troškova spora zainteresiranoj osobi na teret tužitelja donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), u okviru troškovnika zainteresirane osobe podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tužitelj u cijelosti izgubio spor. Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe, sastav podneska od 27. lipnja 2022. i pristup na ročište za raspravu. Za svaku od ovih triju radnji zainteresirana osoba zatražila je naknadu troškova u iznosu od 500,00 kuna (usve 1.500,00 kuna), što uvećano za PDV ukupno iznosi 1.875,00 kuna. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

U Rijeci 21. rujna 2022.

 

Sudac

dr. sc. Alen Rajko

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.