Poslovni broj 48 Gž R-1477/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 48 Gž R-1477/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Dubravke Burcar, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., iz S., OIB:…, zastupane po punomoćnici S. M. B. odvjetnici u S., protiv tuženika Agencije za odgoj i obrazovanje, Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda L. i S. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6169/2021-2 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6169/2021-2 od 15. veljače 2022. u stavcima I. i II. izreke i sudi:

 

                 1. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

                  "Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01.studenog 2012.godine do 31.listopada 2015.godine u ukupnom iznosu od 42.189,44 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 786,71 Kuna od 15.11.2012.godine;

-na iznos od 883,01 Kuna od 15.12.2012.godine;

-na iznos od 885,70 Kuna od 15.01.2013.godine;

-na iznos od 888,06 Kuna od 15.02.2013.godine;

-na iznos od 768,63 Kuna od 15.03.2013.godine;

-na iznos od 768,63 Kuna od 15.04.2013.godine;

-na iznos od 776,57 Kuna od 15.05.2013.godine;

-na iznos od 768,63 Kuna od 15.06.2013.godine;

-na iznos od 766,32 Kuna od 15.07.2013.godine;

-na iznos od 829,16 Kuna od 15.08.2013.godine;

-na iznos od 767,66 Kuna od 15.09.2013.godine;

-na iznos od 767,66 Kuna od 15.10.2013.godine;

-na iznos od 767,66 Kuna od 15.11.2013.godine;

-na iznos od 758,64 Kuna od 15.12.2013.godine;

-na iznos od 772,11 Kuna od 15.01.2014.godine;

-na iznos od 762,55 Kuna od 15.02.2014.godine;

-na iznos od 774,22 Kuna od 15.03.2014.godine;

-na iznos od 607,08 Kuna od 15.04.2014.godine;

-na iznos od 610,91 Kuna od 15.05.2014.godine;

-na iznos od 585,99 Kuna od 15.06.2014.godine;

-na iznos od 709,29 Kuna od 15.07.2014.godine;

-na iznos od 666,82 Kuna od 15.08.2014.godine;

-na iznos od 598,26 Kuna od 15.09.2014.godine;

-na iznos od 606,38 Kuna od 15.10.2014.godine;

-na iznos od 609,10 Kuna od 15.11.2014.godine;

-na iznos od 597,69 Kuna od 15.12.2014.godine;

-na iznos od 368,65 Kuna od 15.01.2015.godine;

-na iznos od 550,84 Kuna od 15.02.2015.godine;

-na iznos od 606,93 Kuna od 15.03.2015.godine;

-na iznos od 604,57 Kuna od 15.04.2015.godine;

-na iznos od 608,53 Kuna od 15.05.2015.godine;

-na iznos od 589,87 Kuna od 15.06.2015.godine;

-na iznos od 558,43 Kuna od 15.07.2015.godine;

-na iznos od 572,10 Kuna od 15.08.2015.godine;

-na iznos od 589,59 Kuna od 15.09.2015.godine;

-na iznos od 278,90 Kuna od 15.10.2015.godine; do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak."

 

     2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.625,00 kn / 2.073,79 eura[1] sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

              II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim nije priznat trošak tuženiku i sudi:

 

                  Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.147,50 kn / 1.612,25 eura, u roku od 15 dana.

             

 

Obrazloženje

 

1. Stavkom I. pobijane presude odlučeno je:

 

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01. studenog 2012.godine do 31. listopada 2015.godine u ukupnom iznosu od 42.189,44 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 786,71 Kuna od 15.11.2012.godine;

-na iznos od 883,01 Kuna od 15.12.2012.godine;

-na iznos od 885,70 Kuna od 15.01.2013.godine;

-na iznos od 888,06 Kuna od 15.02.2013.godine;

-na iznos od 768,63 Kuna od 15.03.2013.godine;

-na iznos od 768,63 Kuna od 15.04.2013.godine;

-na iznos od 776,57 Kuna od 15.05.2013.godine;

-na iznos od 768,63 Kuna od 15.06.2013.godine;

-na iznos od 766,32 Kuna od 15.07.2013.godine;

-na iznos od 829,16 Kuna od 15.08.2013.godine;

-na iznos od 767,66 Kuna od 15.09.2013.godine;

-na iznos od 767,66 Kuna od 15.10.2013.godine;

-na iznos od 767,66 Kuna od 15.11.2013.godine;

-na iznos od 758,64 Kuna od 15.12.2013.godine;

-na iznos od 772,11 Kuna od 15.01.2014.godine;

-na iznos od 762,55 Kuna od 15.02.2014.godine;

-na iznos od 774,22 Kuna od 15.03.2014.godine;

-na iznos od 607,08 Kuna od 15.04.2014.godine;

-na iznos od 610,91 Kuna od 15.05.2014.godine;

-na iznos od 585,99 Kuna od 15.06.2014.godine;

-na iznos od 709,29 Kuna od 15.07.2014.godine;

-na iznos od 666,82 Kuna od 15.08.2014.godine;

-na iznos od 598,26 Kuna od 15.09.2014.godine;

-na iznos od 606,38 Kuna od 15.10.2014.godine;

-na iznos od 609,10 Kuna od 15.11.2014.godine;

-na iznos od 597,69 Kuna od 15.12.2014.godine;

-na iznos od 368,65 Kuna od 15.01.2015.godine;

-na iznos od 550,84 Kuna od 15.02.2015.godine;

-na iznos od 606,93 Kuna od 15.03.2015.godine;

-na iznos od 604,57 Kuna od 15.04.2015.godine;

-na iznos od 608,53 Kuna od 15.05.2015.godine;

-na iznos od 589,87 Kuna od 15.06.2015.godine;

-na iznos od 558,43 Kuna od 15.07.2015.godine;

-na iznos od 572,10 Kuna od 15.08.2015.godine;

-na iznos od 589,59 Kuna od 15.09.2015.godine;

-na iznos od 278,90 Kuna od 15.10.2015.godine; do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak."

 

Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači, sve uz naknadu troškova žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica je osporila navode žalbe i predložila odbiti istu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tužbom od 5. listopada 2017. tužiteljica je ustala protiv Osnovne škole S. i protiv ovdje tuženika Agencije za odgoj i obrazovanje (dalje: Agencija) sa zahtjevom za isplatu iznosa od 20.281,50 kn u visini razlike plaće koju bi ostvarila primjenom većeg koeficijenta u razdoblju od listopada 2012. do listopada 2015., a zahtjev temelji na tvrdnji da joj je tuženik Agencija za odgoj i obrazovanje protivno Pravilniku o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu (Narodne novine, broj: 89/1995., 148/1999., 20/2005. - dalje: Pravilnik) neopravdano i nezakonito uskratio izbor u zvanje učitelja mentora.

 

6. Tijekom postupka tužiteljica je povukla zahtjev u odnosu na ranijeg prvotuženika Osnovnu školu S., a nakon provedenog vještačenja kojim je utvrđena izgubljena zarada u neto i bruto iznosima, podneskom od 28. rujna 2021. postavlja zahtjev za naknadu štete u visini razlike isplaćene i pripadajuće plaće u bruto iznosima, u ukupnom iznosu od 42.189,44 kn, sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne neto iznose, sve za razdoblje od 1. studenog 2012. do 31. listopada 2015.

 

7. Nije sporno:

 

- da je tužiteljica - zaposlenica Osnovne škole S. u P. na radnom mjestu učitelj k.,

- da je zvanje "učitelj mentor" prvi put stekla tijekom 2006. temeljem odluke ovdje tuženika, kako se to zvanje stječe na rok od 5 godina, da je isto trajalo do 30. listopada 2012.,

- da je tijekom 2011. pravovremenim prijedlogom ravnatelja njezine škole pokrenut postupka reizbora u zvanje "učitelj mentor" na daljnjih 5 godina,

- da je Izvješćem tuženika o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 6. lipnja 2012. (dalje: Izvješće od 6. lipnja 2012.) utvrđeno da nisu ispunjeni svi uvjeti za napredovanje, te se ne predlaže donošenje odluke o napredovanju,

- da je odbijen prigovor tužiteljice protiv izvješća od 2012., nakon čega je ona pokrenula upravni spor pred nadležnim upravnim sudom u Splitu koji se vodio pod poslovnim brojem Usl-2272/2015,

- da je u tom postupku tuženik priznao tužbeni zahtjev, te je dana 31. siječnja 2014. donio Odluku (list 6. spisa) kojom prihvaća tužbeni zahtjev u tom upravnom sporu (točka 1. izreke), poništava svoju Odluku od 3. listopada 2012. o odbijanju prigovora tužiteljice protiv Izvješća, kao i samo Izvješće od 6. lipnja 2012., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (točka 2. izreke), te odlučuje da se prijedlog za izbor M. M. u zvanje "učitelja mentora" vraća na ponovni postupak (točka 3. izreke),

- da je potom donio Izvješće o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 1. lipnja 2015., Klasa: 131-01/11-01/0446, Urbr.: 561-04/9-15-2 (list 84. spisa) kojim je predložio tužiteljicu za izbor u zvanje "učitelj mentor",

- da je temeljem tog Izvješća od dana promocije Odlukom tuženika o napredovanju u zvanje "učitelj mentor" od 15. listopada 2015. Klasa: 131-01/11-01/0446, Urbr.: 561-04/9-15-2 priznao tužiteljici zvanje "učitelj mentor", time da je u Odluci navedeno da stupa na snagu danom donošenja, a primjenjuje se od dana promocije,

- da su donošenjem Odluke ostvarene pretpostavke za utvrđivanje plaće tužiteljici koeficijentom 1,481 za zvanje "učitelj mentor" (umjesto po koeficijentu 1,325 za "učitelja k.") od dana promocije, a poslodavac je (Osnovna škola S.) nastavio obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici po višem koeficijentu od 15. listopada 2015.,

- da tužiteljica nije osporavala Odluku od 15. listopada 2015., u dijelu kojim je određeno da stupa na snagu danom donošenja a primjenjuje od dana promocije.

 

8. Tužiteljica u suštini odgovornost tužene za naknadu štete nalazi u činjenici da je tuženica prvotno pogrešno ocijenila rad tužiteljice, čime joj je uskratila mogućnost ostvarenja plaće primjenom povećanog koeficijenta u spornom razdoblju, što prihvaća i prvostupanjski sud te dosuđuje štetu u vidu izgubljene zarade.

 

9. Valja međutim reći da pogrešna odluka odnosno pogrešno pravno shvaćanje izraženo u pojedinačnoj sudskoj odluci ili odluci upravnog tijela ne predstavlja osnov za naknadu štete, već ukoliko stranka smatra da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja i posljedično tome pogrešne primjene materijalnog prava odluka nepravilna ili nezakonita, na raspolaganju su joj pravni lijekovi propisani odgovarajućim procesnim propisima odnosno odredbama.

 

10. Isto se odnosi i na Agenciju koja je pravna osoba s javnim ovlastima i čije odluke o pojedinačnim upravnim stvarima stranke mogu osporavati.

 

11. Naime, prema zakonu o Agenciji za odgoj i obrazovanje (Narodne novine, broj: 85/2006. - dalje: ZAOO) Agencija za odgoj i obrazovanje (dalje: Agencija) je javna ustanova (čl. 1.), čiji osnivač je Republika Hrvatska (čl. 2.), a djelatnost Agencije je obavljanje stručnih i savjetodavnih poslova u odgoju i obrazovanju (čl. 4. st. 1.), u obavljanju kojih djelatnosti Agencija, između ostalog, provodi stručne ispite za odgojno-obrazovane radnike, postupke stručnog napredovanja za odgojno-obrazovane radnike i ravnatelje, prema posebnim propisima (čl. 4. st. 3. alineja 4. i 5. ZAOO-a).

 

12. Prema odredbi čl. 1. Zakona o ustanovama (Narodne novine, broj: 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008. - dalje: ZU-a) koji je bio na snazi u spornom razdoblju ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo utvrđeno ovim Zakonom (st. 1.), a osniva se za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti. U smislu odredbe čl. 10. ZU-a javnoj ustanovi osnovanoj od strane Republike Hrvatske moglo se povjeriti da u sklopu djelatnosti radi koje je osnovana, općim aktima uređuje određene odnose, da rješava o pojedinačnim upravnim stvarima, o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba, te da obavlja druge javne ovlasti.

 

13. Pravilnikom o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu (Narodne novine, broj: 89/1995., 148/1999., 20/2005. - dalje: Pravilnik) utvrđuju se postupak i uvjeti ocjenjivanja i napredovanja učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovina u zvanje mentora i zvanje savjetnika (čl. 1.). Ocjenu rada učitelja (prema elementima propisanim čl. 5. i 6. Pravilnika) daju ravnatelj škole na osnovi praćenja rada učitelja, uz suglasnost Učiteljskog vijeća odnosno Vijeća nastavnika, te Zavod za školstvo Republike Hrvatske (donošenjem ZAOO-a naziv je promijenjen u Agencija za odgoj i obrazovanje) na osnovi neposrednog uvida u rad i praćenje rada učitelja odnosno nastavnika (čl. 7. st. 1. alineja 1. i 2.). Konačnu ocjenu rada učitelja daje Zavod, te o konačnoj ocjeni sastavlja izvješće (čl. 17. st. 1. i 3.), Odluku o napredovanju u zvanje mentora odnosno savjetnika donosi ravnatelj Zavoda (sada Agencije) (čl. 18.), a učitelj odnosno nastavnik nezadovoljan ocjenom, može podnijeti prigovor Zavodu (čl. 19. Pravilnika).

 

14. Iz citiranih odredaba, dakle, proizlazi da je Agencija pravna osoba kojoj je Republika Hrvatska iz svog djelokruga trajno povjerila obavljanje poslova od javnog interesa u području odgoja i obrazovanja, vezano uz koje joj je povjereno i donošenje pojedinačnih odluka, što implicira da se na njezine odluke kojima rješava o pojedinačnim stvarima primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009. i 110/2021. - dalje: ZOUP), kao opći procesni propis, te Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj: 146/2004.) u smislu čijeg čl. 16. se protiv pojedinačnih akata tijela državne uprave i pravnih osoba na koje je prenijeto obavljanje poslova od javnog interesa iz djelokruga tijela državne uprave, može podnijeti žalba, a slučaju da žalba nije dopuštena, može se tražiti sudska zaštita, što podrazumijeva zaštitu prema odredbama ZOUP-a.

 

15. Točno je da je tužiteljica prvotno Izvješće osporila predviđenim pravnim lijekom (prigovorom), a u povodu odluke kojom je odbijen prigovor pokrenula upravni spor s kojim je uspjela, nakon čega je Agencija donijela novo Izvješće o radu i odluku kojom je prihvatila prijedlog za napredovanje.

 

16. Tužiteljica međutim nije osporavala Odluku od 15. listopada 2015. u dijelu kojim se određuje da Odluka stupa na snagu danom donošenja a primjenjuje se od dana promocije, dakle u dijelu koji ne daje osnov za priznavanje statusa "mentora učitelja" odnosno za primjenu većeg koeficijenta za razdoblje prije njezinog donošenja (od listopada 2012. do listopada 2015.).

 

17. Time je tužiteljica propustila redovan put pravne zaštite za dokazivanje da joj status "učitelja mentora", a time i pripadajući koeficijent, pripada i za prethodno razdoblje, pa kako ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost odluka upravnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima, a sama činjenica da je ranijim Izvješćem rad tužiteljice bio drugačije ocijenjen, ne predstavlja pravni osnov za naknadu štete odnosno dokaz o protupravnosti, nije bilo osnove za dosudu imovinske štete tužiteljici s osnova izgubljene zarade, slijedom čega je uz preinačenje stavka I. izreke valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice (čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

 

18. Zbog promjene uspjeha u sporu valjalo je preinačiti i odluku o trošku te odbiti zahtjev tužiteljice za trošak iz stavka II. izreke, a tuženiku dosuditi trošak postupka koji do zaključenja glavne rasprave iznosi 10.625,00 kn, a sastoji se od troška sastava 3 podneska po 1.000,00 kn (od 21. veljače 2018., 19. srpnja 2018. te od 11. listopada 2021.), 3 pristupa punomoćnika na ročište u iznosima od po 1.000,00 kn (ročište 17. svibnja, 19. srpnja, te 1. listopada 2018.), troška sastava podneska od 9. siječnja 2019. u iznosu od 250,00 kn, dakle ukupno 8.500,00 kn, što uz PDV od 25 % koji iznosi 2.125,00 kn, iznosi 10.625,00 kn.

 

19. Tuženiku je valjalo priznati i trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, te naložiti tužiteljici plaćanje troška tuženiku u ukupnom iznosu od 12.147,50 kn, u roku od 15 dana.

 

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

 

             

U Zagrebu 20. rujna 2022.

 

   Predsjednica vijeća:

                     Ines Smoljan, v.r.