- 1 -

Broj:Ppž-12202/2021

 

 

                                  

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.Z., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Pp-9034/2021-4 od 27. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje i pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se okrivljenom D.Z., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna/663,61 € (šestošezdesettrieurašezdesetjedancent)[1] te se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeniku dopušta plaćanje izrečene novčane kazne u gore navedenom iznosu u 5 (pet) mjesečna obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 (tisuću) kuna/132,72 € (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa)1 od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

 

 

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni D.Z. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da u cijelosti plaćena. Istom presudom od okrivljenog D.Z. su na temelju članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga oduzeti predmeti prekršaja sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broj 01163935 od 28. srpnja 2021. Istom presudom okrivljeni D.Z. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne propisanim u odredbi članka 37. Prekršajnog zakona koja za utvrđenu količinu droge može imati jedino inverzni učinak odnosno poticajno djelovati na počinjenje istovrsnih prekršaja i kojom se neće postići specijalna i generalna prevencija.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da u je ovom predmetu prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako nisu za navedeno postojali zakonski uvjeti, a što predstavlja povredu iz članka 198. stavka 1. Prekršajnog zakona i na što osnovano ističe ovlašteni tužitelj u žalbi. Naime, u odredbi članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje (zakonsko ublažavanje), dok je u stavku 2. navedenog članka propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom (sudsko ublažavanje).

             

6. Razmatrajući stanje spisa ovaj je sud nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje osnove za zakonsko ublažavanje kazne, kao niti naročito olakotne okolnosti za sudsko ublažavanje kazne, a čije postojanje prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio, budući da priznanje okrivljenika, njegova ranija nekažnjavanost kao i njegovo loše imovno stanje te iskreno kajanje za prekršaj,

predstavljaju prema članku 36. Prekršajnog zakona, kao i prema postojećoj sudskoj praksi, olakotne okolnosti, ali ne i naročito olakotne okolnosti iz članka 37. Prekršajnog zakona, pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano primijenio odredbe o sudskom ublažavanju, a što ovlašteni tužitelj osnovano ističe u žalbi.

 

               7. Za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga alternativno je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Stoga je ovaj sud, preinačio prvostupanjsku presudu o odluci o kazni te je okrivljenom D.Z. za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu od 5.000,00 kuna, a što predstavlja preračunati iznos od 663,61 € uzimajući kao olakotne okolnosti raniju nekažnjavanost za istovrsne prekršaje, priznanje te imovinske prilike okrivljenika dok otegotne okolnosti nisu utvrđene i kojem se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona dopušta plaćanje izrečene novčane kazne u gore navedenom iznosu u 5 mjesečna obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 kuna, a što predstavlja preračunati iznos od 132,72 €, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenim rokovima plati dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je u cijelosti plaćena. Stoga ovaj sud smatra da će se tako izrečenom novčanom kaznom u minimalnom iznosu prema ocijeni ovog suda uz mogućnost obročne otplate ostvariti specijalna i generalna prevencija odnosno svrha kažnjavanja propisana odredbom članak 6. Prekršajnog zakona u konkretnom slučaju.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 15. rujna 2022. godine

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.