- 1 -

Broj:Jž-1750/2020

 

 

                            

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.R., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske Rijeka, Policijska postaja Crikvenica, podnijete protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: 6. Pp J-814/2019 od 29. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2022.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske Rijeka, Policijska postaja Crikvenica i pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se okrivljenom I.R., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna/663,61 € (šestošezdesettri eura šezdesetjedan cent)[1] te se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeniku dopušta plaćanje izrečene novčane kazne u gore navedenom iznosu u 5 (pet) mjesečna obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 (tisuću) kuna/132,72 € (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa), od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni I.R. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a kojem je na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona dopušteno obročno plaćanje izrečene novčane kazne u 6 (šest) mjesečnih obroka i to svaki u iznosu od po 166,67 kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u jednakim razmacima i koji je upozoren da ako u navedenim rokovima plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da u cijelosti plaćena. Istom presudom od okrivljenog I.R. su na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga oduzeti predmeti prekršaja sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broj 01214989 od 25. lipnja 2019. Istom presudom okrivljeni I.R. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko-goranska Rijeka, Policijska postaja Crikvenica, pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne propisanim u odredbi članka 37. Prekršajnog zakona zbog čega je prvostupanjski sud izrekao kaznu koju je neosnovano ublažio i kojom se neće postići specijalna i generalna prevencija. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, te da se prvostupanjska presuda preinači u odnosu na izrečenu novčanu kaznu odnosno da se pobijana odluka ukine.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da u je ovom predmetu prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako nisu za navedeno postojali zakonski uvjeti, a što predstavlja povredu iz članka 198. stavka 1. Prekršajnog zakona i na što osnovano ističe ovlašteni tužitelj u žalbi. Naime, u odredbi članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje (zakonsko ublažavanje), dok je u stavku 2. navedenog članka propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom (sudsko ublažavanje).

             

6. Razmatrajući stanje spisa ovaj je sud nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje osnove za zakonsko ublažavanje kazne, kao niti naročito olakotne okolnosti za sudsko ublažavanje čije postojanje prvostupanjski sud nije uopće utvrdio dok utvrđeno priznanje okrivljenika, mlađa dob počinitelja te ranija nekažnjavanost, kao i loše imovno stanje predstavljaju olakotne okolnosti prema zakonskim odredbama i sudskoj praksi, pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano primijenio odredbe o sudskom ublažavanju, a što ovlašteni tužitelj osnovano ističe u žalbi.

 

               7. Za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga alternativno je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Stoga je ovaj sud, preinačio prvostupanjsku presudu o odluci o kazni te je okrivljenom I.R. za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu od 5.000,00 kuna, a što predstavlja preračunati iznos od 663,61 € uzimajući kao olakotne okolnosti raniju nekažnjavanost za istovrsne prekršaje, priznanje te imovinske prilike okrivljenika dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, i kojem se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona dopušta plaćanje izrečene novčane kazne u gore navedenom iznosu u 5 mjesečna obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 kuna, a što predstavlja preračunati iznos od 132,72 €, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenim rokovima plati dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je u cijelosti plaćena. Stoga ovaj sud smatra da će se tako izrečenom novčanom kaznom u minimalnom iznosu prema ocijeni ovog suda uz mogućnost obročne otplate ostvariti specijalna i generalna prevencija odnosno svrha kažnjavanja propisana odredbom članak 6. Prekršajnog zakona u konkretnom slučaju.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu dana 9. rujna 2022.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.