1              Poslovni broj: Gž R-672/2021-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-672/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca: Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. F., OIB: ..., iz B., zastupanog po punomoćniku I. U., odvjetniku u Z., protiv tuženika J. B., OIB: ..., vlasnika obrta T. B. iz N., zastupanog po punomoćniku J. Č., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-165/2019-26 od 19. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-165/2019-26 od 19. veljače 2021. i to baš u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke na način da se sudi:

 

Nalaže se tuženiku J. B. da u roku 15 dana isplati tužitelju B. F. 4.000,00 kuna (četiri tisuće kuna) / 530,89 eura (petsto trideset eura i osamdeset devet centi),[1] sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženiku J. B. da u roku 15 dana isplati tužitelju s osnove nadoknade parničnog troška iznos od 4.062,00 kuna (četiri tisuće šezdeset i dvije kune) / 539.12 eura (petsto trideset devet eura i dvanaest centi).

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.900,00 kuna sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 10. srpnja 2014. do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatom iznosa od 4.000,00 kuna. Konačno, prvostupanjski je sud u točki III. izreke presude odlučio o parničnom trošku na način je naložio tuženiku da s osnove nadoknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu i to kako navodi protiv točke II. izreke u kojem da je odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 4.000,00 kuna. Također navodi kako mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi parnični trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, što da je sud propustio učiniti. Inače tužitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su  žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Tužitelj u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski će sud pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude razmotriti samo u dijelu u kojem se pobija žalbom. 

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koja šteta da je tužitelju nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u nesreći na radu 19. listopada 2013.

 

6. Prije svega je za napomenuti kako je Općinski sud u Sisku u ovom predmetu dana 4. prosinca 2017. pod poslovnim brojem Pr-218/2016-34 donio presudu kojom je u točki 1. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.900,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je u točki 2. izreke odbio kao neosnovan „preostali dio tužbenog zahtjeva“. U točki 3. izreke prvostupanjski je sud je naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kuna.

 

7. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski je sud u Splitu, dana 25. studenog 2019. pod poslovnim brojem Gž R-238/2018-2 donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama 1. i 3. izreke te u tom dijelu vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8. U obrazloženju navedene drugostupanjske presude pored ostalog navedeno je kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer da je nezakonito odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka koje je predložio tuženik. Stoga je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama 1. i 3. izreke, te u tom dijelu vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

9. Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud otklonio uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka te je postupio po navedenom drugostupanjskom rješenju od 25. studenog 2019. pa je na taj način postupio u suglasju sa odredbom članka 377. stavak 2. ZPP-a.

 

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

11. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja kao radnika za naknadom neimovinske štete u visini od 4.000,00 kuna, (pored već dosuđenog iznosa od 15.000,00 kuna s ovog pravnog osnova), koju da je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 19. listopada 2013., a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.

 

12. Nakon provedenog ponovljenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj u vrijeme nastanka predmetne nesreće na radu 19. listopada 2013. bio zaposlen kod tuženika,

- da je tužitelj navedenog 19. listopada 2013. u okviru obavljanja radnog zadatka, nošenjem teškog tereta – željeznih šipki po neravnoj podlozi zadobio tjelesnu ozljedu i to baš parcijalni razdor desnog četveroglavog mišića natkoljenice,

- da je tužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u predmetnoj nesreći bio pregledan u Općoj bolnici Zadar, a poslije se nastavio liječiti po liječnicima kirurgu i ortopedu,

- da je tužitelj kao posljedicu nesreće na radu i zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 3 dana, srednje fizičke boli 7 dana, a slabe boli daljnjih šezdeset dana,

- da je kod  tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 3% do 5%, a što će se manifestirati na način da će imati povremene bolove u području proksimalnog dijela desne natkoljenice na mjestu ozljede četveroglavog mišića desne natkoljenice i bol u desnom koljenu uz nemogućnost čučanja i slabost natkoljenične desne muskulature,

- da je tužitelj nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah, te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta petnaest dana. Nakon ovog straha da se kod tužitelja potom javio tzv. „kasni strah“ u vidu zabrinutosti za ishod liječenja u trajanju od trideset dana,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, radi naknade štete, 7. srpnja 2014. (proizlazi iz isprave - povratnice; str. 6. spisa),      

 

13. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljede tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha te smanjenje njegovih životnih aktivnosti. Ove činjenice naročito su utvrđene  na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke doc.dr.sc. M. U., prim. dr. med. spec. fizijatra.

 

14. U vrijeme nastanka štetnog događaja 19. listopada 2013. bio je na snazi Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12., dalje ZZR), koji se Zakon glede odgovornosti za štetu primjenjuje kao lex specialis.

 

15. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena i odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17. i 98/19. dalje ZR), 

 

16. Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

 

17. Odredbom članka 15. stavak 1. ZZR-a, bilo je propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano kako se poslodavac iznimno od navedenog u stavku 1., može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Ove odredbe ZZR-a bile su na snazi od 8. srpnja 2009. do 18. lipnja 2014. Naime odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 75/09.), a koji je stupio na snagu 8. srpnja 2009. propisane su odredbe članka 15. ZZR-a kako je to navedeno. Ove odredbe u navedenom sadržaju bile su na snazi do 18. lipnja 2014., jer je novi Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZR/14), stupio na snagu 19. lipnja 2014., a ovo sukladno odredbi članka 106. ZZR/14.

 

18. Prema tome, navedenim zakonskim odredbama ZZR-a i ZR-a, koje su u odnosu na opći obveznopravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kako naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kako ne sadrže cjelovita pravila o oslobađanju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi sa radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a. Tako je odredbom stavka 2. ovog članka određeno da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

 

19. U konkretnom slučaju kako tuženik nije dokazao da bi oštećenik – tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja, a s time i vlastitoj šteti, što pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, to je tuženik u obvezi potpuno naknaditi  tužitelju nastalu mu štetu, a na temelju navedenih zakonskih odredbi.

 

20. Upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka, prvostupanjski je sud presudom od 19. veljače 2021. dosudio tužitelju s osnove naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 15.000,00 kuna ( također i 900,00 kuna s osnova naknade imovinske štete radi troškova usluge njege i pomoći),  a ovo na temelju odredbi članka 1100. i 19. stavak 2. ZOO-a.

 

21. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a, propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

 

22. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

 

23. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nesreći na radu, te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, pretrpljenom strahu, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođ. 1981.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedne satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 19.000,00 kuna, a ne samo 15.000,00 kuna kako je to presudio prvostupanjski sud u sada pobijanoj presudi.

 

24. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je potrebno dosuditi tužitelju ovaj drugostupanjski je sud vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

 

25. Slijedom navedenog trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke,  na način kako je to učinjeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

26. Na ovaj dosuđeni iznos od 4.000,00 kuna teče zatezna kamata od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva tužitelja tuženiku tj. od 8. srpnja 2014. do isplate, kako je to tužitelj i zahtijevao, a ovo na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a, po stopi kako je određeno odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

 

27. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka.

 

28. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio kako je tužitelj koji je bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik imao ukupni parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kuna, o ovo sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa). No, tužitelj je imao i parnični trošak od 2.500,00 kuna, a ovo s osnova vještačenja, a koji mu trošak prvostupanjski sud nije priznao i dosudio. Stoga je tužitelju trebalo priznati i dosuditi i ovaj parnični trošak, a ovo u suglasju sa odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Pored toga tužitelju je trebalo priznati i parnični trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova, a ovo na temelju Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 7 Tarife. Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 Tarife) trošak navedenog zastupanja tužitelja iznosi 1.250,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42. Tarife) što iznosi daljnjih 312,50 kuna, odnosno ukupno 1.562,50 kuna. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju, pored već dosuđenog parničnog troška od 20.000,00 kuna i daljnji  parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.062,00 kuna (trošak vještačenja od 2.500,00 kuna + trošak žalbe od 1.562,00 kune = 4.062,00 kuna), a ovo sukladno članku 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 7. rujna 2022.