1

Poslovni broj: 4 Kž-396/2022-4

 

Poslovni broj: 4 Kž-396/2022-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. H., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika po branitelju protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-481/2020-33 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba optuženog B. H. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja, nakon što je stavljena izvan snage presuda – kazneni nalog broj K-481/2020-2 od 2. prosinca 2020., opt. B. H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo opt. B. H. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

 

2.              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08-19 u iznosu od 6.680,00 kn, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-19 u paušalnoj svoti od 4.000,00 kn i trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08-19 o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

 

3.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženi B. H. po branitelju B. Š., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

4.              Na žalbu nije podnesen odgovor.

 

5.              U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje.

 

6.              Stranke nisu predlagale da ih se obavijesti o drugostupanjskoj sjednici, a sud drugog stupnja ne nalazi korisnim pozivanje stranaka radi razjašnjenja stvari.

 

7.              Žalba optuženika nije osnovana.

 

8.              Žalitelj žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističe ponavljanjem zakonskog teksta čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 tvrdeći da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, da je ona nerazumljiva i proturječna sebi i danim razlozima. Navedeno žalitelj obrazlaže tvrdnjom da se presuda sastoji od pukog iznošenja procesnog materijala bez da se sud upustio u činjenično utvrđivanje pitanja stvarne dinamike prometne nezgode. Nadalje, polazeći od tvrdnje koju je obrana višekratno isticala tijekom postupka da policijska skica raskrižja (kružnog toka) ne odgovara stvarnom izgledu raskrižja, što je obrana elaborirala prilaganjem ispisa izgleda kružnog toka na stranici Google Maps, žalitelj tvrdi da je u pobijanoj presudi ostvarena i daljnja povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza prometnog vještaka danog u postupku i samog tog iskaza. Tako žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije u razloge presude uvrstio dio iskaza vještaka da nije vršio usporedbu skice i ispisa i da ne može odgovoriti da li bi to bilo svrsishodno. Tu žalitelj vidi ovu povredu tvrdeći da je prvostupanjski sud koristio dijelove iskaza vještaka, ne uzimajući u obzir navode koji idu u korist obrane. Optuženik opisno ističe postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 tvrdeći da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe čl. 309. i 314. ZKP/08. Ovo obrazlaže tvrdnjama da je obrana predlagala izvođenje dokaza dopunskim prometno-tehničkim vještačenjem radi davanja odgovora na pitanje usporedbe policijske skice s ispisom izgleda raskrižja s Google Mapsa, kao i djelomične rekonstrukcije radi utvrđivanja kutova ulaska optuženika i oštećenika u kružni tok. Tako se navodi da je prvostupanjski sud na raspravi od 6. prosinca 2021. odlučio da prihvaća navedeni dokazni prijedlog i da će izraditi pisani nalog kojim će na temelju dostavljenih pitanja obrane naložiti dopunsko prometno vještačenje, a nakon dostava dopunskog nalaza, kojeg će dostaviti strankama, odrediti će se nova rasprava. Prvostupanjski sud nije postupio na takav način već je pitanja obrane dostavio vještaku i državnom odvjetniku, na raspravi je vještak usmeno odgovarao na pitanja obrane, nakon čega je sud odbio dokazne prijedloge obrane za izvođenje dokaza očevidom, djelomičnom rekonstrukcijom i usporedbom skica. Uz ove žalbene razloge žalitelj povezuje i ostvarenje bitne povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 tvrdeći da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje i to po više aspekata. Žalitelj tvrdi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i njegovo pravo "jednakosti oružja" time što je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge obrane uz obrazloženje da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno, nakon čega je prihvatio dokazni prijedlog državnog odvjetnika za dopunsko ispitivanje vještaka. Time je na štetu optuženika povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, pri čemu žalitelj apostrofira odluku ESLJP "Ajdarić protiv Hrvatske" citirajući navod "da se pravo na pošteno suđenje ne može smatrati djelotvornim ako zahtjevi i očitovanja stranaka nisu stvarno "saslušani" tj. ako ih sud nije propisno ispitao". Daljnja povreda prava na pravično suđenje ogleda se i u odbijanju prvostupanjskog suda prijedloga obrane za odgodu rasprave od 3. svibnja 2022. radi pripreme obrane. Ovaj zahtjev je obrana postavila jer je državni odvjetnik mijenjao činjenični opis kaznenog djela koji je složen i postojala je potreba proučavanja izmjene te usporedbe s dokazima u spisu. Prvostupanjski sud je odredio prekid rasprave u trajanju od trideset minuta, no obrana je smatrala da navedeno vrijeme nije dostatno, pa je odbila takav kratki prekid i rasprava je nastavljena bez ostvarenja prava na pripremu obrane. S druge strane, sud je prometno-tehničkom vještaku dao četiri mjeseca vremena za pripremu odgovora na pitanja koja je obrana dostavila u spis u prosincu 2021. Ovime se ukazuje na povredu načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja s obzirom na različito postupanje prvostupanjskog suda. Na navedeno ukazuje i okolnost da je prvostupanjski sud na raspravi od 6. svibnja 2022. odbio dopustiti odgovore vještaka na 19 od ukupno 30 postavljenih pitanja obrane čime je onemogućeno obrani kontradiktorno ispitivanje vještaka.

 

8.1.              Žalbena tvrdnja da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je izreka iste nerazumljiva i proturječna samoj sebi i razlozima koja se obrazlaže tvrdnjom da razlozi iste nemaju, osim izlaganja procesnog materijala, stvarne razloge o uzroku i načinu odvijanja prometne nezgode, ne stoji. Žalitelj uopće ne navodi koja to odlučna činjenica nije obrazložena u pobijanoj presudi, a isto tako ne navodi u čemu bi se ogledala nerazumljivost i proturječje izreke, odnosno proturječje izreke i razloga, dok je žalbeni navod o sadržaju obrazloženja protivan stvarnom sadržaju istoga. Razlozi pobijane presude u cijelosti udovoljavaju zahtjevima iz čl. 459. st. 5. ZKP/08 i ne predstavljaju puko prepričavanje sadržaja dokaza. Naprotiv, nakon izlaganja nespornih činjenica i utvrđivanja koje su sporne činjenice, prvostupanjski sud na temelju sadržaja izvedenih dokaza daje posebno obrazloženje ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza, daje razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka te daje jasne i potpune razloge kojima se vodio pri rješavanju pravnih pitanja i to osobito u pogledu utvrđenja postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika (točke 11. do 13. razloga pobijane presude). Nedostatak na koji ukazuje žalba u pobijanoj presudi nije ostvaren.

 

8.2.              Nije ostvarena niti daljnja istovrsna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u odnosu na tvrdnju žalitelja da postoji razlika između iskaza vještaka i citata tog iskaza u pobijanoj presudi. Valja naglasiti da već iz obrazloženja ovog žalbenog razloga ne bi postojala ova povreda jer pitanje da li nešto što je vještak iskazao nije uvršteno u razloge presude ne predstavlja ostvarenje ove povrede koja postoji isključivo kada se u presudi navede nešto što vještak nije rekao, odnosno pogrešno navede ono što je vještak rekao uz bitan uvjet da se to odnosi na odlučnu činjenicu. O pitanju da li kutovi ulaska i izlaska vozila optuženika i oštećenika u i iz raskrižja i točnosti policijske skice predstavljaju odlučne činjenice odgovor je dao prvostupanjski sud pozivom na nalaz i mišljenje vještaka. Tako je utvrđeno da se ne radi o odlučnim činjenicama jer je vještak naveo na raspravi 3. prosinca 2021., kako s obzirom na inkriminaciju koja se stavlja na teret optuženiku, navedena utvrđenja ne bi predstavljala niti odlučne, a niti važne činjenice koje bi utjecale na utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka. Osim toga, prvostupanjski je sud obrazložio, pozivom na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, da je vještak osim korištenja skice koristio i fotodokumentaciju očevida koja vjerno prikazuje izgled kružnog toka, zabilježenih tragova i konačnih položaja vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći. Iz tih razloga nema govora o tome da bi bila ostvarena ova vrsta bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

8.3.              Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 koja bi se odnosila na ne primjenu odredaba čl. 309. i 314. ZKP/08, odnosno na postupanje suda koji je najprije prihvatio dokazni prijedlog obrane za izvođenje dokaza dopunom nalaza i mišljenja prometnog vještačenja u pisanom obliku, da bi potom odstupio od te odluke i dopunu vještačenja izveo kao dopunsko usmeno ispitivanje vještaka na raspravi. Iako su točni navodi žalitelja da je na raspravi od 6. prosinca 2021. raspravnim rješenjem određeno dopunsko vještačenje uz naznaku da će vještaku nalog s pitanjima obrane i optužbe biti dostavljen naknadno i da će se nova rasprava odrediti nakon što vještak izradi dopunski nalaz i mišljenje, odstupanje od te odluke i neposredno ispitivanje vještaka na raspravi nema negativnog učinka na presudu, a niti se stvarno radi o postupanju protivno čl. 309. i 314. ZKP/08. Ovdje se radilo o procesnom rješenju kojim prvostupanjski sud nije vezan te može od njega odstupiti jer sud u kaznenom postupku može promijeniti svoje raspravno rješenje sukladno ovlastima iz čl. 393. i čl. 421. st. 2. ZKP/08. U kaznenom postupku sud je tijelo koje upravlja raspravom i odlučuje koji dokazi će se izvesti na raspravi, odlučuje o redoslijedu izvođenja dokaza, ali i načinu izvođenja dokaza. Stoga je postupanje prvostupanjskog suda koji je najprije odlučio da će se dopunsko prometno vještačenje izvesti na način da će vještak u pisanom obliku dopuniti nalaz i mišljenje, a potom ispitao vještaka na raspravi, umjesto prvotno određenog načina izvođenja tog dokaza, u cijelosti u skladu s odredbama čl. 309. i 314. ZKP/08, sve u vezi s odredbama čl. 423. i 425. ZKP/08. Prema potonjim odredbama pravilo je usmeno ispitivanje vještaka na raspravi, što naravno ne isključuje mogućnost pisane dopune nalaza i mišljenja, no navedeno postupanje je u cijelosti u ingerenciji prvostupanjskog suda. Slijedom navedenoga nije ostvarena istaknuta povreda iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 309. i 314. ZKP/08 jer ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi spomenute odredbe bile nepravilno primijenjene, niti postoji utjecaj niti potencijalni utjecaj na presudu, što je dodatna pretpostavka za postojanje "relativno" bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

8.4.              Žalitelj isto tako nije u pravu da je u prvostupanjskom postupku ostvarena bitna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 povredom prava na pravično suđenje i načela jednakosti oružja jer prvostupanjski sud nije odbio sve dokazne prijedloge obrane. Naprotiv, tijekom rasprave prihvaćeni su dokazni prijedlozi obrane i dopunski su ispitane žrtve, svjedok očevidac i prometni vještak, koji je ispitan u dva navrata, dok su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za izvođenje dokaza djelomičnom rekonstrukcijom, očevidom i usporedbom skice očevida s ispisom slike predmetnog raskrižja s stranice Google Maps. Navedena odluka suda obrazložena je sukladno zahtjevu iz čl. 421. st. 2. ZKP/08 i to na raspravnom zapisniku od 3. svibnja 2022. i u obrazloženju pobijane presude (točka 12.). Navedena odluka zasnovana je na ocjeni prvostupanjskog suda da se izvođenjem predloženih dokaza ne bi mogle utvrditi odlučne niti važne činjenice, koja odluka se zasniva na ocjeni vjerodostojnosti i stručnosti nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je na raspravi od 6. prosinca 2021. odgovorio da oblik zavoja i kut ulaska i izlaska sudionika prometne nesreće u i iz kružnog toka ne mijenjaju pisani nalaz i mišljenje. I po ocjeni ovog suda drugog stupnja, ova odluka, promatrana s aspekta prava optuženika na pravično suđenje i jednakost oružja, nije upitna jer je prvostupanjski sud ispravnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala zaključio da se doista radi o nevažnim dokaznim prijedlozima. Načelo pravičnog postupka ne traži od suda da neizostavno prihvaća sve dokazne prijedloge stranaka, već je autonomno pravo suda da procijeni, s aspekta odredbe čl. 421. st. 1. ZKP/08, potrebu izvođenja pojedinih dokaza, pri čemu je svoju odluku dužan valjano obrazložiti. Nezadovoljstvo odlukom suda o prihvaćanju ili neprihvaćanju pojedinih dokaza, koje odluka je zakonita i ispravno obrazložena, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje i jednakosti oružja, koja pravila traže jednaku mogućnost predlaganja izvođenja dokaza, mogućnost obrazlaganja svojih prijedloga i odluku suda o tim prijedlozima. O činjeničnim aspektima žalbe u pogledu odbijanja dokaznih prijedloga razlozi se iznose u nastavku.

 

8.5.              Isto tako nije ostvarena istovrsna povreda time što je nakon odbijanja dokaznih prijedloga obrane prvostupanjski sud prihvatio prijedlog državnog odvjetnika za dopunskim ispitivanjem prometnog vještaka. Naime, i na raspravi od 6. prosinca 2021., nakon ispitivanja optuženika, na suglasni prijedlog optužbe i obrane, dopunski je ispitan prometni vještak, nakon čega je na prijedlog obrane i nakon dostave pitanja isti vještak ponovno ispitan, pa se ne može raditi o teškoj povredi prava na pravično suđenje u situaciji kada je nakon dodatnog iznošenja obrane optuženika, sud prihvatio dodatni prijedlog optužbe za ispitivanje prometnog vještaka. Radilo bi se o povredi tog prava kada bi tijekom prvostupanjskog postupka bili odbijeni svi dokazni prijedlozi ili obrani ne bi bila dana mogućnost pod jednakim uvjetima ispitivati primjerice prometnog vještaka. No, navedena mogućnost ispitivanja u cijelosti je omogućena obrani, pa je tako na prijedlog obrane prometni vještak ispitan u dva navrata. Nije moguće dovesti u vezu ispravno odbijene dokazne prijedloge obrane kao nevažne s prihvaćanjem prijedloga optužbe za dopunskim ispitivanjem vještaka, tijekom kojeg dopunskog ispitivanja je i obrana optuženika imala mogućnost postavljati pitanja i stavljati primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja.

 

8.6.              Nije ostvarena niti daljnja povreda koju žalitelj opisuje kao povredu prava na pravično suđenje time što nakon izmjene činjeničnog opisa optužnice sud nije prihvatio prijedlog obrane za odgodu rasprave, već je odredio prekid rasprave u trajanju od trideset minuta. Sukladno odredbi čl. 441. st. 2. ZKP/08 stranke mogu zatražiti prekid rasprave radi izmjene optužnice ili pripreme obrane. Činjenično je pitanje, ovisno o opsegu izmjena, što je u isključivoj nadležnosti suda koji vodi raspravu, u okviru ovlasti za upravljanje raspravom, hoće li sud odrediti prekid i u kojem trajanju. Navedeno proizlazi iz zakonske sintagme da stranke mogu zatražiti prekid rasprave, a da prekid može odrediti predsjednik vijeća radi pripreme obrane (čl. 408. st. 1. ZKP/08). Razmatrajući podignutu optužnicu s izmjenama koje je državni odvjetnik unio u činjenični opis na raspravi vidljivo je da se radi o promjeni kojom se specificira da se motocikl već nalazio u kružnom toku i točnije precizira dio automobila optuženika kojim je došlo do kontakta s preciznije određenim dijelom motocikla. Navedena izmjena nije suštinska jer je istom samo preciziran postojeći činjenični opis, sve sukladno sadržaju dokaza koji su izvedeni u prisutnosti obje stranke, neposredno i kontradiktorno. Stoga je postupanje prvostupanjskog suda koji je dao mogućnost obrani u dostatnom trajanju od pola sata za pripremu obrane u cijelosti u skladu sa citiranim odredbama ZKP/08, ali i Ustavnim i Konvencijskim pravom optuženika na odgovarajuće vrijeme za pripremu obrane. Ponavlja se da se ne radi o suštinskim promjenama koje bi u bitnome mijenjale opis kaznenog djela iz optužnice, pri čemu se te izmjene zasnivaju na sadržaju dokaza izvedenih na opisani način na raspravi, pa je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja prekid rasprave, koju mogućnost obrana nije iskoristila, u trajanju od pola sata u cijelosti u skladu sa sadržajem pravnog standarda odgovarajućeg vremena. Veza između vremena od dostave pitanja obrane vještaku pa do održavanja rasprave i vremena trajanja prekida rasprave nije relevantna s aspekta povrede načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja jer se ne radi o usporedivim pojmovima. Kod dostave pitanja vještaku i određivanju termina rasprave radi se o organizacijskom pitanju u upravljanju predmetima u referadi suca, ovisno o vrsti i količini sudačkog posla, sukladno zahtjevima iz Zakonima o sudovima i Sudskog poslovnika, dok se kod prekida rasprave radi o mogućnosti ovisnoj o okolnostima, na što je dan odgovor naprijed. Osim toga, pitanja ravnopravnosti stranaka ne može se odnositi na vrijeme koje je dano vještaku radi pripreme za odgovore na pitanja jer se ne radi o stranci, već o sudioniku u postupku. Suprotno tvrdnji žalitelja, time nije ostvarena istaknuta povreda. Isto tako, na postojanje te povrede ne upućuje okolnost da je prvostupanjski sud zabranio davanje odgovora vještaka na 19 od 30 postavljenih pitanja obrane jer je dužnost suda paziti na sadržaj pitanja ako se radi o nedopuštenim pitanjima ili se ista ne odnose na predmet sukladno čl. 420. st. 3. ZKP/08. Kod toga valja naglasiti da žalitelj osim što navodi broj pitanja na koje je zabranjen odgovor ne prigovara navedenim raspravnim odlukama prvostupanjskog suda s aspekta suštine. Slijedom svega navedenoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u žalbom istaknutim oblicima.

 

9.              Po osnovi, samo, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi da je prometni vještak ustvrdio da ne može isključiti mogućnost da je optuženik prvi ušao u kružni tok. Na ovu tvrdnju žalitelj nadovezuje tvrdnju koja proizlazi iz obrane optuženika kako je on prvi ušao u kružni tok, nakon čega je motocikl naišao velikom brzinom i udario u lijevu stranu njegovog automobila, tvrdeći da je takva obrana tim dijelom nalaza i mišljenja vještaka označena kao moguća. Stoga žalitelj tvrdi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi kada prvostupanjski sud utvrđuje da je motocikl prvi ušao u kružni tok, da je do udarca došlo zbog povrede obveze iz čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama optuženika.

 

9.1.              Iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka kao i dopuna istoga na raspravi ne proizlazi potvrda žalbene tvrdnje žalitelja. Naprotiv, branitelj optuženika je iznio tvrdnju da je vještak rekao da ne može isključiti mogućnost da je optuženik prvi ušao u kružni tok, na raspravi od 3. svibnja 2022., "što nije ušlo u zapisnik". Navedeno je obrana istaknula prigovarajući nalazu prometnog vještaka koje je ocijenila paušalnim i nestručnim, pri čemu nije istaknut prigovor na sadržaj zapisnika. S obzirom na činjenicu da je kazneni postupak formalni postupak u kojem se dokazi u pravilu izvode neposredno na raspravi, tada je za prosuđivanje sadržaja dokaza bitan sadržaj zapisnika, pa tvrdnja da je vještak nešto rekao, a što nije zabilježeno u zapisniku, niti je koja od stranaka prigovarala sadržaju zapisnika u smislu čl. 85. st. 7. ZKP/08, ne predstavlja relevantni izvor saznanja koji bi govorio u prilog žalbenoj tvrdnji žalitelja. Naprotiv, iz iskaza svih ispitanih svjedoka, ali i cjelovitog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jednoznačno utvrđenje, koje izlaže prvostupanjski sud, da je do udarca u motocikl došlo desnim prednjim dijelom automobila optuženika u stražnji dio motocikla na kojem su se nalazile žrtve u situaciji kada je motocikl prije automobila ušao u kružni tok, kretao se manjom brzinom od automobila pri čemu optuženik nije držao dostatan i potreban razmak od vozila ispred sebe. Navedeno je dodatno potkrijepljeno i ispravnim pozivanjem prvostupanjskog suda na oštećenja na vozilima na čemu prometni vještak gradi zaključak o sudarnom položaju, pri čemu isključuje kao moguću verziju događaja iz obrane optuženika, ali i dijelom obrane optuženika te iskaza žrtava, da im se optuženik nakon nesreće ispričao, navodeći kako ih nije vidio. Stoga nije osnovana žalba optuženika po osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.              Optuženik se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji tvrdeći kako mu je prvostupanjski sud neosnovano cijenio otegotnim da nakon prometne nesreće nije više kontaktirao žrtve iako im se na mjestu nesreće ispričao, što je valjalo cijeniti olakotnim.

 

10.1.              Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud ispravno i utvrdio i cijenio kako olakotne, tako i otegotne okolnosti. Ispravno je optuženiku cijenio olakotnim neosuđivanost, da je optuženik obiteljski čovjek, otac dvoje maloljetne djece, kao i imovinske prilike optuženika. S druge strane, ispravno je cijenjeno otegotnim okolnost da su u prometnoj nesreći teške tjelesne ozljede zadobile dvije osobe, ali i ponašanje optuženika nakon predmetnog događaja koji nije pokazao interes za informacijom o zdravstvenom stanju i dobrobiti žrtava što se može podvesti pod sintagmu optuženikovog ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela i odnosa prema žrtvama iz čl. 47. st. 1. KZ/11. Stoga i ovaj sud drugog stupnja nalazi da je odgovarajuća kaznena sankcija koja je izrečena optuženiku pobijanom presudom, tj. kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine, na temelju pozitivne procjene budućeg ponašanja optuženika koja se temelji na utvrđenim olakotnim okolnostima. S druge strane visina izrečene kazne i tome adekvatan rok provjeravanja rezultat su utvrđenih otegotnih okolnosti. Tako izrečenom sankcijom ostvariti će se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.

 

11.              Žalitelj se žali i zbog odluke o troškovima postupka pri čemu pobija dio odluke o visini paušalnog troška, osporavajući pravilnost utvrđenja činjenica na kojima se zasniva odluka o iznosu paušalne svote. Tako žalitelj tvrdi da je sud bio subjektivan kod odmjeravanja navedenog iznosa tvrdnjom da je obrana odugovlačila kazneni postupak, a navedeno je upravo činio sud jer je samoinicijativno odgodio raspravu od 6. prosinca 2021., samoinicijativno određujući da će obrana u pisanom obliku dostaviti pitanja i samoinicijativno naveo da obrana moli odgodu rasprave radi dopune vještačenja. U žalbi se tvrdi kako optuženik svojom krivnjom nije utjecao niti na jednu odgodu rasprave i da je cjelokupni postupak pred prvostupanjskim sudom dovršen na četiri ročišta za raspravu.

 

11.1.              Visina paušalne svote određena je odredbom čl. 145. st. 3. ZKP/08 prema posebnom propisu s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka. Na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine broj: 145/11) paušalna svota može se odrediti u rasponu od 300,00 kn do 50.000,00 kn, prema kriterijima iz čl. 145. st. 3. ZKP/08. U konkretnom predmetu, kako to i obrana naglašava u podnijetoj žalbi radilo se o činjenično složenijem postupku u kojem su izvidi i istraživanje trajali od dana nastanka prometne nesreće do podizanja optužnice sedam mjeseci, sam prvostupanjski postupak pred sudom trajao je dvije godine. Tijekom izvida i istraživanja poduzet je niz dokaznih radnji (očevid, ispitivanje optuženika u dva navrata, ispitano je troje svjedoka i provedeno je prometno i sudsko-medicinsko vještačenje). Točno je da su u prvostupanjskom postupku održane četiri rasprave, da krivnjom optuženika nije došlo do odgode rasprave, ali su na raspravi ispitani svo troje svjedoka, prometno-tehnički vještak u dva navrata, a dopunjeno je i sudsko-medicinsko vještačenje u pisanom obliku. Sve navedeno utjecalo je na duljinu trajanja postupka, koji je činjenično složeniji, pri čemu ne stoje tvrdnje žalitelja da obrana nije predlagala odgodu rasprave i dopunu vještačenja, jer upravo suprotno proizlazi iz zapisnika o raspravi, kao javne isprave. Razmatrajući po ovim aspektima pitanje visine paušalne svote, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je određena adekvatna visina paušalne svote sukladno složenosti predmeta, angažmanu pravosudnog aparata kroz istraživanje i prvostupanjski postupak te sukladno broju dokaznih radnji i rasprava. Naglašava se da je visina paušalne svote određena pri donjoj granici iste sukladno citiranom Rješenju.

 

12.              Slijedom izloženoga odbijena je žalba optuženog B. H. te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

 

U Varaždinu 6. rujna 2022.