Kž-134/2022-5

                 

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

                                                                                                                                           

 

Kž-134/2022-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Ive Vukelje kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.M., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12. dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 24. siječnja 2022. poslovni broj: 7 K-68/2015-120, u sjednici vijeća održanoj dana 01. rujna 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I.               Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. D.M., za kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II.               U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba opt. D.M. odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje:

 

 

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. D.M., zbog kaznenog djela teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

 

 

1.1.Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i 84/21.-dalje u tekstu: ZKP/08), opt. D.M. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troška kaznenog postupka

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom  da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku D.M. izrekne bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i odmjeri primjereni iznos troškova kaznenog postupka, te optuženik D.M. po branitelju S.V., odvjetniku u R. zbog "kumulacije svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5. Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

6. Iako optuženik uvodno naznačuje da osporava pobijanu presudu jer se "ista ima držati posljedicom kumulacije svih žalbenih razloga", suština žalbenog pobijanja optuženika odosi se na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1. Tako se u žalbi optuženika navodi da je u dopunskom ispitivanju svjedok-oštećenik Z.Č. u dva navrata na upite suda potvrdio da ranije nije fizički napadnut od strane optuženika, pa i bez tog iskaza oštećenika provedeni dokazi ne ukazuju na osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda. Dalje se navodi u žalbi da svjedok M.V. nije uočio ozljede na oštećeniku niti da je optuženik udarao oštećenog, sam oštećeni da je naveo da nikakvog udarca palicom nije bilo pred kućom, a suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda da je i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudske medicine, iz kojeg proizlazi da su lomovi devetog i desetog rebra kod oštećenika nastali udarcem obuvenog stupala ili slično. Sve to, smatra optuženik, ukazuje na to da on nije zadao oštećenom tešku tjelesnu ozljedu.

 

7. Suprotno ovim navodima žalbe optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te osnovano našao dokazanim da je optuženik na način kako ga tereti optužba počinio kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na štetu Z.Č.

 

7.1. Naime, prvostupanjski sud opravdano kao vjerodostojan nije prihvatio iskaz svjedoka oštećenika Z.Č. na raspravi od 19. studenog 2021., koji je suprotan njegovim ranijim iskazima, na kojoj raspravi više nije teretio opt. D.M. za nanošenje mu teških tjelesnih ozljeda, budući kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud svi provedeni dokazi u cijelosti potvrđuju istinitost oštećenikovih prethodnih iskaza u kojima je teretio opt. Z.Č. za nanošenje mu teških tjelesnih ozljeda.

 

7.2. Svjedok-oštećenik Z.Č. je u svom iskazu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci vrlo detaljno opisao što se dogodilo inkriminirane prigode, da ga je najprije sada pok. V.Š. s leđa udario teleskopskom palicom po glavi, od kojeg udarca je on pao na koljena ispred svog auta i  tada uzeo jednu željeznu konstrukciju nalik na šipku iz svog auta, kojom se inače služi za trening i počeo trčati za sada pok. V.Š. koji je bježao od njega. Nije ga uspio sustići, tada pok. V.Š. da je u ruci držao mobitel i vikao "zvat ću M.". U bijesu i frustraciji razbio je prethodno navedenom željeznom konstrukcijom staklo na Š. automobilu, nije htio direktno ići kući jer je Š. znao gdje stanuje, pa je otišao kod oca gdje je oprao glavu od krvi na vanjskoj terasi. Tada su došla dva njegova poznanika i kazali mu da ne ide kući jer ga tamo čekaju s palicama i da će ga oni odvesti kući preko D. i, taman kad je sjeo u njihov auto na mjesto suvozača, dovezao se auto iz kojeg su istrčali opt. D.M. i sada pok. V.Š. prepriječivši im put, opt. M. da ga je više puta udario šakom u glavu kroz otvoren prozor suvozačevih vrata, izvukao ga na silu iz automobila, počeo je bježati ali se spotakao i pao i tada ga je opt. M. nastavio tući sa njegovom željeznom konstrukcijom. Dok ga je ovaj tukao on se nalazio na podu pokušavajući spriječiti udarce u glavu koju je pokrio rukama  i tada da mu je opt. M. vjerojatno slomio rebro. Sjeća se da je za opt. M. dotrčao Š., ali i njegov otac te susjed M.V., a sada pok. Š. ga je na kraju udario šakom u lice.

 

7.3. Ovakav svoj iskaz svjedok-oštećenik ponovio je na raspravi pred sudom 24. studenog 2016., da bi na raspravi 19. studenog 2021. promijenio svoje iskaze tvrdeći da je opt. D.M. samo stajao sa strane, a objašnjavajući drugačije iskazivanje u odnosu na ranija, naveo je da je u vrijeme davanja tih iskaza mislio da ga je opt. D.M. udarao, ali da nije bio posve siguran, što ga je mučilo i kako je u međuvremenu otišao u Njemačku obratio se optuženiku i predložio mu da porazgovaraju i na temelju tog njihovog razgovora da je došao do drugačijih zaključaka o ulozi opt. D.M. u predmetnom događaju, odnosno da imenovani optuženik nije sudjelovao u napadu na njega.

 

7.4. Iskaze oštećenog Z.Č. kod državnog odvjetnika i na raspravi od 24. studenog 2016., u kojima je teretio opt. D.M. za nanošenje teške mu tjelesne ozljede, u cijelosti je potvrdio svjedok D.Č. otac oštećenika, koji je bio nazočan predmetnom događaju, i u svom iskazu kod državnog odvjetnika i na raspravi od 24. studenog 2016., a na raspravi od 21. siječnja 2022., obzirom na protek vremena nije se sjećao detalja predmetnog događaja ali kada su mu predočeni njegovi raniji iskazi kazao je da su potpuno točni i da se događaj zbio upravo onako kako ih je opisao u svojim ranijim iskazima.

 

7.5. Njihove iskaze, u onom dijelu kojem je bio nazočan, jer je na mjesto događaja došao kada se sukob već počeo smirivati, potvrdio je i svjedok M.V., kao i iskaz svjedokinje A.T., djevojke sada pok. V.Š. koja je svjedočila o početku inkriminiranog događaja, da je sjedeći u automobilu uočila sada pok. V.Š. kako trči i za njim čovjek sa štangom koji je bio krvav po licu (ošt. Z.Č.) i u jednom trenutku da je došao do vozila i razbio tom metalnom štangom zadnje staklo na vozilu u kojem je sjedio, a nakon toga da su sada pok. Š. i opt. D.M.  otišli s vozilom opt. D.M. koji iskaz u cijelosti odgovara iskazu ošt. Z.Č. kod državnog odvjetnika i na raspravi od 24. studenog 2016. o tijeku događaja.

 

7.6. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud opravdano je naknadni iskaz svjedoka Z.Č. na raspravi od 19. studenog 2021. ocijenio nevjerodostojnim i upravljenim na otklon od odgovornosti optuženika D.M. za kazneno djelo za koje se tereti uz pokušaj da se krivnja za počinjeno kazneno djelo u cijelosti prebaci na sada pok. V.Š., koji se prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom branio šutnjom. 

 

7.7. Neosnovana je i tvrdnja opt. D.M. u žalbi da je utvrđenje prvostupanjskog suda u suprotnosti s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. V.S. Naime, iz nalaza i mišljenja imenovanog vještaka proizlazi da su prijelomi dva donja rebra XI i X rebra sa pomakom nastala djelovanjem mehaničke sile direktno na lijevu bočnu i stražnju stranu lijevog dijela prsnog koša mehanizmom udarca jakog intenziteta, a mehaničko sredstvo pogodno za nanošenje takvih ozljeda može predstavljati obuveno stopalo i sl., a ovo slično svakako se može odnositi na željeznu konstrukciju nalik na šipku duljine 1,5 metara četvrtastog oblika, kojom je, kako proizlazi i iz iskaza oštećenog Z.Č. na ispitivanju kod državnog odvjetnika i na raspravi od 24. studenog 2016. te iskaza D.Č., optuženik D.M. udarao oštećenika po tijelu.

 

7.8. Dakle, žalbeni navodima opt. D.M. pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena s uspjehom u sumnju, pa je osuđujuća presuda protiv optuženika u svemu osnovana i zakonita.

 

8. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o tome da su protiv optuženika u tijeku i drugi kazneni postupci pa tako i zbog istog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, postupci zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 i dr., da se kao olakotnom okolnošću optuženiku nije moglo uzeti u obzir protek vremena od počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim jer je dugotrajnost vođenja ovog kaznenog postupka poglavito može prepisati postupcima optuženika i njegovim opstruiranjem postupka nedolascima na rasprave, nadalje da je prvostupanjski sud precijenio  olakotne okolnosti navodeći da je optuženik otac troje maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti iako se protiv njega vode postupci zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ/11 počinjenih na štetu svoje djece te da bi primjerena kazne za optuženika bila u trajanju od jedne godine zatvora, kojom bi se postigla svrha kažnjavanja.

 

8.1. Suprotno tome optuženik u žalbi navodi da tempore criminis  nje bio kažnjavan, a da bi to jedino trebalo uzeti u obzir.

 

8.2. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je pri izboru vrste i mjere kazne trebalo uzeti u obzir i činjenicu da su protiv optuženika u tijeku kazneni postupci, pa bilo to i zbog istog kaznenog djela, budući je svatko nedužan i nitko se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja  (čl. 3. st. 1. ZKP/08). Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika prilikom izbora mjere i kazne, a s druge strane nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu samog kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i iskazanu upornost u počinjenju istog, zbog čega je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11  za koje je optuženik proglašen krivim, preniska i neadekvatna težini i okolnosti počinjenog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je, cijeneći sve navedeno, uzimajući u obzir potrebu i specijalne i generalne prevencije, za počinjeno kazneno djelo adekvatna kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda podobna za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz čl. 41. KZ/11.

 

8.3. Vezano za navod optuženika da mu se kao otegotna okolnost nje moglo cijeniti osuđivanost za kaznena djela koja je počinio nakon kaznenog djela za koja je proglašen krivim u ovom postupku, a osuđen je zbog kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11, prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ/11, prvostupanjski sud je ispravno tu okolnost cijenio kao otegotnu, međutim uzeo je ispravno u obzir činjenicu (u prilog optuženiku) da u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bio kazneno osuđivan.

 

9. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer je pravo optuženika da u postupku angažira i ima branitelja po svom izboru  i ta okolnost sama po sebi, angažiranje branitelja ne znači da je optuženik sposoban podmiriti troškove kaznenog postupka i da neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, a optuženik je dužan uzdržavati svoju maloljetnu djecu bez obzira ako se protiv njega i vodi postupak zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ/11 ili je osuđen za to kazneno djelo, a za optuženika prvostupanjski sud je utvrdio da nije zaposlen i ne ostvaruje bilo kakve prihode te nije vlasnik bilo kakve imovine, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano optuženika na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

10. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08 i nije našao povreda na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe.

 

11. Iz iznesenih razloga žalba državnog odvjetnika djelomično je prihvaćena, dok žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je trebalo na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 i čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

 

 

 

U Šibeniku, 01.  rujna 2022.

 

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                 

                                                                                                                          Nives Nikolac, v.r.