- 1 -              Revr 488/2017-2

 

 

 

 

Broj: Revr 488/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz N. V., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i P. u R., protiv tuženika Doma za djecu i mlađe punoljetne osobe " B. M." N. V. iz N. V., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u R., radi povrede prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4183/2014-2 od 18. siječnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-283/2014 od 21. listopada 2014., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4183/2014-2 od 18. siječnja 2017. kojom je:

 

- potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-283/2014 od 21. listopada 2014. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik povrijedio prava tužitelja iz radnog odnosa time što je odbio kao neosnovan njegov Zahtjev za mirovanje prava iz radnog odnosa do isteka mandata ravnatelja i Zahtjev za vraćanjem tužitelja u radni odnos na radno mjesto odgajatelja na neodređeno vrijeme od 18. travnja 2014.,

 

- potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-283/2014 od 21. listopada 2014. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće za radno mjesto odgajatelja od 21. travnja 2014. do dana zaključenja ugovora o radnu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgajatelj u iznosu od bruto 10.000,00 kuna mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog 15-og u mjesecu do isplate.

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja kao djelomično osnovana, ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4183/2014-2 od 18. siječnja 2017. i presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-283/2014 od 21. listopada 2014. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da s tužiteljem zaključi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgajatelja odnosno za druge odgovarajuće poslove te ga primi i vrati na rad, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik "Dom za djecu i mlađe punoljetne osobe B. M. N. V.", …, … N. V., OIB: … odlukom Ur. broj: 2107/14-13-14-409 od 28. 04. 2014.g., povrijedio prava tužitelja, B. P., … , … N. V., OIB: … , iz radnog odnosa time što je u cijelosti odbio kao neosnovan tužiteljev Zahtjev za mirovanjem prava iz radnog odnosa do isteka mandata ravnatelja i Zahtjev za vraćanjem tužitelja u radni odnos na radno mjesto odgajatelja na neodređeno vrijeme od 18. 04. 2014.g. koje je poslove tužitelj obavljao prije imenovanja za ravnatelja tuženika.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće za radno mjesto odgajatelja od 21. 04. 2014.g., kao dana prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu ravnatelja tuženika i dana prestanka mirovanja prava iz radnog odnosa na radnom mjestu odgajatelja, do dana zaključenja ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu odgajatelja, u iznosu od bruto 10.000,00 kuna mjesečno, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa odnosno od svakog 15-tog u mjesecu do isplate, prema stopi zateznih kamata određenoj, za svako polugodište pa sve do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29 ZOO, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku da sa tužiteljem zaključi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto odgajatelja odnosno na druge odgovarajuće poslove te ga primi i vrati na rad, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Naleže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi zateznih kamata određenoj, za svako polugodište pa sve do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29 ZOO, a koje na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Tužitelj dužan je tuženiku naknaditi uzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 (dvanaesttisućapestotina) kuna, sa zakonskim zateznim kamatama, a sve to u roku od 15 dana.‟

 

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i rješenje na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev ili ukinuti pobijanu presudu i rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja i predložio reviziju odbaciti kao nepravovremenu ili odbiti kao neosnovanu, a njemu nadoknaditi trošak sastava revizije.

 

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tuženik povrijedio prava tužitelja iz radnog odnosa i vraćanje na radno mjesto na kojem je radio prije imenovanja za ravnatelja tuženika, zahtjev za isplatu naknade plaće za radno mjesto odgajatelja od 21. travnja 2014. do zaključenja novog ugovora o radu, zahtjev za zaključenje ugovora o radu za poslove radnog mjesta odgajatelja ili za druge odgovarajuće poslove i za vraćanje na rad.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili 15. listopada 2009. ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme na radnom mjestu odgajatelja i tužitelj je na tom radnom mjestu radio,

 

- da je 24. ožujka 2010. odlukom Upravnog vijeća tuženika tužitelj imenovan za ravnatelja Doma za djecu i mlađe punoljetne osobe " B. M.",

 

- da su stranke 16. travnja 2010. sklopile Sporazum o raskidu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelja na radnom mjestu odgajatelja od 15. listopada 2009., s danom 19. travnja 2010. (dalje u tekstu: Sporazum o raskidu),

 

- da su 16. travnja 2010. stranke sklopile Ugovor o radu tužitelja na određeno vrijeme na radnom mjestu ravnatelja ustanove, na razdoblje od četiri godine, time da se radni odnos zasniva s danom 20. travnja 2010. i traje do 20. travnja 2014. godine,

 

- da je 18. travnja 2014. tužitelj podnio tuženiku zahtjev za mirovanje prava iz radnog odnosa do isteka mandata ravnatelja, zahtjev za vraćanje na radno mjesto odgajatelja, podredno zahtjev za zaštitu prava,

 

- da je 21. travnja 2014. tuženik na radno mjesto ravnatelja izabrao drugu osobu,

 

- da je odlukom tuženika od 28. travnja 2014. utvrđeno, da zahtjev tužitelja za vraćanje na radno mjesto odgajatelja, podredno zahtjev za zaštitu prava nije osnovan.

 

8. Tužbeni zahtjev za utvrđenje, da je tuženik povrijedio tužitelju pravo iz radnog odnosa kad je odbio kao neosnovan njegov zahtjev za mirovanje prava iz radnog odnosa, sudovi su odbili kao neosnovan. To iz razloga što su ocijenili da tužitelj nema pravo na mirovanje prava iz radnog odnosa za radno mjesto odgajatelj jer je taj ugovor prestao 16. travnja 2010. kad su stranke sklopile Sporazum o raskidu ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgajatelj. Istog dana stranke su sklopile Ugovor o radu za radno mjesto ravnatelj na četiri godine, a tuženik je na radno mjesto odgajatelja na kojem je tužitelj radio do sklapanja Sporazuma o raskidu ugovora o radu zaposlio novu odgajateljicu na neodređeno vrijeme. Iz istih razloga je odbijen i tužbeni zahtjev za vraćanje na rad tužitelja na radno mjesto odgajatelja na neodređeno vrijeme koje poslove je tužitelj obavljao prije imenovanja za ravnatelja kao i zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od 21. travnja 2014., kad je tužitelju prestao mandat ravnatelja, do zaključenja ugovora o radu za radno mjesto odgajatelja.

 

8.1. Tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži zaključiti s tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgajatelja odnosno za druge odgovarajuće poslove te da ga primi i vrati na rad, sudovi su odbili kao neosnovan s obrazloženjem da takva obveza tuženika ne proizlazi iz zakonskih propisa. Drugostupanjski sud zaključuje, citirajući odredbu čl. 319. st. 3. Zakona o socijalnoj skrbi iz 2011. i pozivajući se na čl. 135. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi iz 2012., da tužitelj prije pokretanja ove parnice nije zatražio od tuženika davanje ponude za sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete, niti tužbenim zahtjevom u ovoj parnici to ne traži. Pritom se pozivaju na odredbe Zakona o socijalnoj skrbi iz 1997. važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, te odredbe kasnije važećih Zakona o socijalnoj skrbi koji su stupili na snagu 2012. i 2013.

 

9. Prije svega treba navesti da iz spisa proizlazi da je punomoćnik tužiteljice drugostupanjsku presudu primio 16. veljače 2017., a revizija je poslana sudu putem pošte, preporučenom pošiljkom 16. ožujka 2017. Stoga je protivno navodima tuženika u odgovoru na reviziju, revizija podnesena pravovremeno, jer je predana u roku od 30 dana propisanom odredbom čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

10. Pobijana drugostupanjska presuda je, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. Ispitujući osnovanost revizijskih navoda vijeće je ocijenilo da tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje navodeći da je presuda arbitrarna i da se ne može ispitati. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju revizijom pobijane presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, a u obrazloženju presude nema proturječnosti u pogledu odlučnih činjenica između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima u postupku i samih isprava i zapisnika. Stoga po ocjeni ovoga suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost te presude, a revident se neosnovano poziva na odluke Ustavnog suda u kojima je ukazano na važnost i kvalitetu obrazloženja sudskih odluka.

 

12. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revident osporava zaključak sudova da tuženik nije povrijedio prava tužitelja iz radnog odnosa kao i zaključak da iz zakonskih propisa ne proizlazi obveza tuženika da s tužiteljem sklopi ugovor o radu za radno mjesto odgajatelja ili druge odgovarajuće poslove. Poziva se na odredbu čl. 319. st. 2. i st. 3. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 57/11 – dalje: ZSS/11) kojom je reguliran radnopravni status ravnatelja imenovanog po prethodno važećem zakonu, zakonska obveza tuženika koju je trebao ispuniti po isteku tužiteljeva mandata ravnatelja kao i zakonsko pravo tužitelja po isteku mandata. Navodi da se radi o njegovom pravu stečenom po ZSS/11, koje nije ograničeno niti oduzeto odredbama kasnije važećih Zakonima o socijalnoj skrbi.

 

13. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je sklapanjem Sporazuma o raskidu ugovora o radu na neodređeno vrijeme 16. travnja 2010., prestao radni odnos tužitelja na radnom mjestu odgajatelja. Prema čl. 4. tog Sporazuma s 19. travnjem 2010. tužitelju se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgajatelja. Istim člankom Sporazuma je tvrđeno da će tužitelju 20. travnja 2010. započeti radni odnos ravnatelja, temeljem Odluke Upravnog vijeće o imenovanju tužitelja ravnateljem Ustanove te da će stranke u svezi toga sklopiti ugovor o radu za radno mjesto ravnatelja. Ugovor o radu između stranaka za radno mjesto ravnatelja Ustanove sklopljen je 16. travnja 2010., sukladno Sporazumu, time što je radni odnos zasnovan 20. travnja 2010. i traje do 20. travnja 2014. Stoga tužitelj nije mogao ostvariti pravo na mirovanje radnog odnosa za radno mjesto odgajatelja, koje je zatražio od tuženika 18. travnja 2014., kada je već prestao njegov radni odnos za radno mjesto odgajatelja prema Sporazumu o raskidu sklopljenom 16. travanja 2010. i kada je već radio na radnom mjestu ravnatelja.

 

14. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužitelja, u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje povrede prava iz radnog odnosa i u svezi toga i zahtjev za vraćanje u radni odnos na radno mjesto odgajatelja i zahtjev za isplatu naknade plaće, valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

15. Međutim, osnovano revident prigovara stavu prvostupanjskog suda da je irelevantna činjenica što su za vrijeme tužiteljeva mandata kao ravnatelja, stupile na snagu nove odredbe Zakona o socijalnoj skrbi jer stranke nisu novom ugovornom obvezom primijenile nove odredbe kojima bi se regulirao status tužitelja i njegovo pravo povratka na radno mjesto odgajatelja ili druge odgovarajuće poslove jer da samom izmjenom Zakona tužitelj to pravo ne ostvaruje automatizmom.

 

15.1. Osnovano revident osporava i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda koji je prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda i naveo da obveza tuženika da s tužiteljem sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgajatelja ili druge odgovarajuće poslove, ne proizlazi iz ZSS/97, ZSS/11, ZSS/12 niti ZSS/13 kao i zaključak da zahtjev tužitelja nije osnovan i iz razloga što on nije prije pokretanja ovog spora, niti tužbenim zahtjevom tražio od tuženika davanje ponude u smislu odredbe čl. 319. st. 3. ZSS/11, kao i odredbe čl. 135. st. 2. ZSS/12 i čl. 115. st. 4. ZSS/14.

 

16. Ugovor o radu o zasnivanju radnog odnosa tužitelja na radnom mjestu ravnatelja zaključen je 16. travnja 2010. kada je na snazi bio Zakon o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06, 79/07, 123/10 – dalje ZSS/97). Odredbama tog zakona nije bio uređen radno pravni status ravnatelja doma socijalne skrbi nakon isteka mandata niti mogućnost mirovanja radnog odnosa za vrijeme trajanja mandata.

 

16.1. Tužitelj je za ravnatelja tuženika imenovan za razdoblje od 20. travnja 2010. do 20. travnja 2014. Za vrijeme trajanja njegova mandata na snagu je stupio Zakon o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 57/11 – dalje ZSS/11). Prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona riješen je radno pravni status ravnatelja koji su u vrijeme stupanja na snagu tog Zakona obavljali dužnost ravnatelja, a imenovani su po odredbama ZSS/97. To je učinjeno na način da je odredbom čl. 318. st. 2. ZSS/11 propisao da osoba imenovana za ravnatelja ustanove socijalne skrbi sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06 i 79/07), koja se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatekne na dužnosti ravnatelja, nastavit će obnašati tu dužnost do isteka mandata. U stavku 3. istog članka propisano je da će sobi imenovanoj za ravnatelja ustanove socijalne skrbi, kojoj je osnivač Republika Hrvatska odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave, nakon isteka mandata iz stavka 2. ovoga članka, ako ne bude izabrana za ravnatelja, ustanova ponuditi sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove za koje ta osoba ispunjava uvjete.

 

16.2. Ista dužnost ustanove socijalne skrbi, kojoj je osnivač Republika Hrvatska odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave, spram ravnatelja kojem istekne mandat ako ne bude ponovno imenovana ravnateljem, propisana je odredbom čl. 135. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 33/12, 46/13 i 49/13) i odredbom čl. 155. st. 4. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 157/13) koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju prestao mandat ravnatelja.

 

17. U smislu citiranih zakonskih odredbi, po ocjeni vijeća, za sada je neutemeljen zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj trebao zatražiti od tuženika davanje takve ponude, kao i zaključak da isto nije zatražio tužbenim zahtjevom.

 

18. Naime obveza tuženika, da tužitelju koji istekom mandata nije ponovno imenovan na dužnost ravnatelja, ponudi sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove za koje ispunjava uvjete, propisana odredbom čl. 319. st. 3. ZSS/11, ali i odredbom čl. 155. st. 4. ZSS/13 važeće u vrijeme kada je njegov mandat istekao, a nije ponovno imenovan na dužnost ravnatelja. Dakle odredbama ZSS/11 kojim je uređen radno pravni status ravnatelja nakon isteka mandata koji su imenovani po prethodno važećem ZSS/97, a to znači i tužitelja koji je imenovan za vrijeme važenja tog Zakona, jednako kao i odredbama ZSS/13, koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju mandat istekao, izrijekom je propisana dužnosti tuženika ponuditi bivšem ravnatelju sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove za koje ta osoba ispunjava uvjete.

 

18.1. Iz citiranih zakonskih odredbi ne proizlazi obveza bivšeg ravnatelja da po isteku mandata ako ne bude ponovno imenovan, zatraži od doma socijalne skrbi davanje takve ponude jer je davanje takve ponude zakonska obveza ustanove, koju u ovom slučaju tuženik nesporno nije izvršio.

 

19. Slijedom navedenog, prema ocjeni vijeća, pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji zakonska obveza tuženika, ponuditi tužitelju kao ravnatelju koji nakon isteka mandata nije ponovno imenovan na tu dužnost, zaključenje novog ugovora o radu, kao i zaključak da je tužitelj trebao tražiti od tuženika davanje takve ponude.

 

19.1. Podnošenjem tužbe u ovoj parnici i zahtijevajući od tuženika da ga primi i vrati na rad te da s njime zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgajatelja ili za druge odgovarajuće poslove, tužitelj je postavio određen zahtjev upravo u smislu odredbe čl. 319. st. 3. ZSS/11 kojim je uređen radnopravni status ravnatelja imenovanih pod odredbama ZSS/97, odnosno sukladno odredbi čl. 155. st. 4. ZSS/13 koji je bio na snazi u vrijeme kada je njegov mandat ravnatelja istekao, u suštini zahtijevajući da tuženik izvrši svoju zakonsku obvezu i ponudi mu sklapanje ugovora o radu za koji on ispunjava uvjete.

 

20. S obzirom da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na radno mjesto odgajatelja ili druge odgovarajuće poslove, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od prethodno navedenog u obrazloženju ovog rješenja raspraviti sporna pitanja i donijeti novu zakonitu presudu.

 

22. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

23. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.