Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                  Poslovni broj: 11 Us I-480/2022-8

 

 

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 11 Us I-480/2022-8

 

 

                                  U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

              P R E S U D A             

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja B. K. iz V., kojeg zastupa opunomoćenik T. B., odvjetnik u Z. o. u. T. B. i M. M. B., P., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P radi oglašivanja rješenja ništavim, 26. kolovoza 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim i poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za  drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-05/22-01/01, URBROJ: 2163-18-09/1-22-02 od 1. ožujka 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općine Višnjan, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-361-01/21-01/18, URBROJ: 2167-03-01-21-3 od 29. rujna 2021. podnesak B. K., ovdje tužitelja, podnesen putem opunomoćenika, za izvedbom nerazvrstane ceste odbijen je kao neutemeljen.

 

2. Povodom žalbe ovdje tužitelja protiv citiranog prvostupanjskog rješenja tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-05/22-01/01, URBROJ: 2163-18-09/1-22-02 od 1. ožujka 2022. oglasio ništavim rješenje Općine Višnjan, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-361-01/21-01/18, URBROJ: 2167-03-01-21-3 od 29. rujna 2021.

 

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika ističući pri tome kako je predmet zahtjeva tužitelja izvedba nerazvrstane ceste na k.č. i k.o. V., sve prema kopiji katastarskog plana u privitku. Naime, sukladno Potvrdi glavnog projekta Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Poreč KLASA: 361-03/11-03/14, URBROJ: 2163/1-18-05/5-11-6 od 9. svibnja 2011., određeno je da Općina Višnjan ima izgraditi građevinu sukladno Parcelacijskom elaboratu izrađenom po G. d.o.o. broj , odnosno prometnicu preko k.č.br. i k.o. V.. Vezano navedeno tužitelj ističe: da navedene nekretnine imaju status nerazvrstane ceste (v. 98. Zakona o cestama); da bi naveden nekretnine kao nerazvrstane ceste trebale biti "javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave" (v. čl. 101. st. 1. Zakona o cestama); da je građenje nerazvrstane ceste u interesu Republike Hrvatske (v. čl. 105. Zakona o cestama); da se građenje nerazvrstane ceste financira iz proračuna jedinice lokalne samouprave (v. čl. 108. st. 1. Zakona o cestama); da se nekretnine koje su nerazvrstane ceste upisuju u zemljišne knjige na temelju prijavnog lista katastra (v. čl. 131. st. 3. Zakona o cestama); da je čl. 59. st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano cit.: "Komunalna infrastruktura jesu: 1. nerazvrstane ceste…"; da je čl. 61. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano cit.: "Komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost…"; da je čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano cit.: "Građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave…". Dakle, iz citiranih odredbi proizlaze određenje konkretne komunalne obveze jedinice lokalne samouprave, ovdje općine Višnjan u vidu izgradnje nerazvrstanih cesta i upisa istih u zemljišne knjige kao "javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave". Glede prije navedene obveze jedinice lokalne samouprave tužitelj skreće pozornost na propisano u čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima cit.: "Osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost." U konkretnom slučaju, jedinica lokalne samouprave – općina Višnjan, nije postupila po citiranim zakonskim odredbama. Pored toga navodi se da je vezano za izgradnju navedene nerazvrstane ceste tužitelj izvršio uplatu komunalnog doprinosa za svoje nekretnine na tom lokalitetu, tako da tim više stoji navedena zakonska obveza općine Višnjan.

 

Kao razlog neprihvaćanja zahtjeva tužitelja navodi se u bitnome u prvostupanjskom rješenju da je općina Višnjan na tom lokalitetu manjinski vlasnik i da stoga nije mogla pristupiti gradnji predmetne pristupne prometnice odnosno u drugostupanjskom rješenju da izvedba nerazvrstane ceste na određenoj lokaciji ne može biti predmet upravnog postupka. Vezano za iznesene navode tužitelj ističe da neriješeni imovinsko-pravni odnosi nisu zapreka da se ne počne realizirati izvedba nerazvrstane ceste iz razloga jer je izvedba ceste u javnom interesu i jer postoji postupak izvlaštenja i jer se notorno tako uvijek postupa kod realizacije cesta, u protivnom u Republici Hrvatskoj se ne bi izgradila niti jedna cesta i put te da je čl. 2. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano cit.: "Ovaj se Zakon primjenjuje na odgovarajući način i u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne službe (u daljnjem tekstu: pružatelji javnih usluga), odlučuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima, ako zakonom nije propisana sudska ili druga pravna zaštita." Dakle, po slovu zakona nije ispravno stajalište u prvostupanjskom rješenju da se nije moglo pristupiti realizaciji izvedbe pristupne ceste zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosno upravo iz razloga jer rješenje postoji i zato je donesen Zakon o izvlaštenju te u drugostupanjskom rješenju da obveza izvedbe ceste ne može biti predmet upravnog postupka iz razloga jer je obveza izvedbe propisana u čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Nadalje ako na jednoj strani postoji obveza (deklarirana u čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu), a kako obveza ne može postojati zasebno bez prava, jer jedno postoji zbog drugoga, to onda postoji i pravo, a pravo postoji tim više jer je tužitelj uplatio komunalni doprinos. Stoga budući da postoji obveza i pravo to je prije navedeno predmetom postupanja u upravnom postupku po čl. 2. st. 1. i čl. 3. st .3. ZUP-a.

 

4. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim ili poništiti rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela te prihvatiti zahtjev tužitelja iz podneska od 25. rujna 2018. odnosno naložiti Općini Višnjan da pristupi radnjama koje bi rezultirale izvedbom navedene prometnice.

 

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na navode iz osporenog rješenja te predložio sudu tužbeni zahtjev odbiti.

 

6. U tijeku spora održana je rasprava 24. kolovoza 2022. sukladno čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) kako bi se omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na predmetnoj raspravi, održanoj  sukladno čl. 37. st. 3. ZUS-a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, opunomoćenik tužitelja naveo je kako ustraje kod svih navoda iz tužbe te posebno skrenuo pozornost na citirane odredbe iz Zakona o komunalnom gospodarsku u kojem je definirana obveza jedinice lokalne samouprave na izvedbu komunalne infrastrukture, a koja je nerazvrstana cesta te je isto tako istaknuto da je tužitelj platio komunalni doprinos koji je namjensko sredstvo proračuna jedinice lokalne samouprave upravo radi izgradnje nerazvrstanih cesta, a bez kojeg plaćanja  se ne može pristupiti građenju. U tom smislu postoji jasna obveza tuženika za koju je plaćena naknada u vidu komunalnog doprinosa, slijedom čega je tužitelj ostao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Predloženo je stoga usvajanje tužbenog zahtjeva te naknada troškova.

 

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

 

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

9. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim (omaškom u tužbi navedeno ništetnim) osporenog rješenja tuženika valja reći kako se radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

 

10. Odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

 

11. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje osporenog rješenja ništavim, pri čemu tužitelj u sporu izričito niti ne navodi neki od razloga predviđenih zakonom.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi oglašavanja ništavim osporenog rješenja tuženika.

 

13. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja navesti slijedeće. Pravilno je tuženik pozivom na odredbu čl. 128. st. 1. t. 2. ZUP-a oglasio ništavim rješenje prvostupanjskog upravnog tijela, doneseno povodom zahtjeva ovdje tužitelja obzirom zatraženo, izvedba nerazvstane ceste na određenoj lokaciji, ne može biti predmet upravnog postupka.

 

14. Naime, o zahtjevu za izgradnju ili održanje komunalne infrastrukture na način da se usvoji ili odbije zahtjev za održavanje izgradnje određene ceste u  upravnom postupku ne može odlučivati. Ovo stoga što prema odredbi čl. 67. st. 1. i čl. 72. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18, 32/20) program gradnje i održavanja komunalne infrastrukture donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Nadalje, prema odredbi čl. 30. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13 - službeni pročišćeni tekst, 144/12, 137/15 - službeni pročišćeni tekst, 123/17, 98/19, 144/20) članovi predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. Stoga nitko, pa tako ni upravna tijela ili upravni sud, ne može naložiti članovima predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave kako će glasovati, odnosno što će uvrstiti u program izgradnje ili program održavanja komunalne infrastrukture.

 

15. S obzirom na sve navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

 

16. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 26. kolovoza 2022.

 

                                                                                                                 Sutkinja

 

                                                                                                                      Dubravka Zec v.r.

 

             

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

 

 


 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu