Republika Hrvatska Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj:9. Pr-27/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja G.
S., V., OIB:… zastupan po punomoćniku
odvjetniku M. C. iz V., protiv tuženika A. D. d.o.o.
V., OIB:… zastupano po direktoru G. T.,
zastupani po punomoćniku I. P. odvjetniku iz V., nakon javno održane
i zaključene glavne rasprave 21. srpnja 2022. u prisustvu punomoćnika parničnih
stranaka, 25. kolovoza 2022.

p r e s u d i o j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

"I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na
neodređeno vrijeme od dana 17.04.2020 koju je donio tuženik A. D.
d.o.o. …, V., OIB …, nezakonita i nedopuštena i da
radni odnos tužitelja G. S., V., OIB …,
kod tuženika A. D. d.o.o. V., OIB…, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku A. D. d.o.o. V.,
OIB …da tužitelja G. S., V.
OIB:…, vrati na poslove radnog mjesta „Radnik na održavanju pogona“, na
kojem je radio temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana

15.02.2010.g., nastavno računajući od isteka otkaznog roka."

Nalaže se tuženiku A. D. d.o.o. V.,
OIB …da tužitelja G. S., V.,
OIB:… da, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
3%-tna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška za iznos od 2.500,00 kn.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn.

2

Poslovni broj:9. Pr-27/2022-4

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi od 22.05.2020. navodi da je kod tuženika zaposlen na
neodređeno vrijeme na radnom mjestu radnik na održavanju pogona, te da je

23.04.2020. od poslodavca zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U
tužbi se navodi da odluka o otkazu nije po zakonu osnovana jer tužitelj nije učinio
povredu koja bi opravdavala donošenje sporne odluke i da je sve svoje radne obveze
obavljao savjesno i odgovorno. Smatra da je bio dužan da ga se upozori prema
odredbi čl. 119. Zakona o radu i da mu se omogući iznošenje obrane.

Nastavno se navodi da je tužitelj 29.04.2020. poslodavcu dostavio zahtjev za
zaštitu prava radnika na koji se poslodavac nije očitovao, a niti stavio izvan snage
spornu odluku. Osporava se da se u konkretnom slučaju radilo o uvredljivim i
klevetničkim navodima.

Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i smatra je neosnovanom.

Ističe prigovor ne pravovremenog podnošenja tužbe i nepravovremenog
podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika iz kojeg razloga predlaže sudu da
odbaci tužbu.

Tuženik navodi da je razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju što je na
Internet kanalu You Tube kontinuirano iznosi uvredljive i klevetničke izjave kojima
narušava ugled poslodavca, jer je u svom video uratku pod nazivom A. D.
V. korupcija i korona iznio niz klevetničkih i uvredljivih izjava predbacujući
kaznena djela, upućujući na nezakonito utjecanje na inspektorat čime je svjesno i
očitom namjerom da nanese štetu poslodavcu takav uradak objavio i učinio dostupnim
široj javnosti, a znajući da iznosi neistinite, neprovjerene i lažne navode čime je nanio
štetu ugledu poslodavca a što predstavlja tešku povredu iz radnog odnosa.
Nakon što je tužitelju uručena odluka o otkazu navodi se da je tužitelj uklonio
svoj kanal očito opstruirajući i skrivajući dokaze. Tuženik ne spori da je tužitelj uputio
zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa no drži da tužiteljevo ponašanje predstavlja
tešku povredu zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da se tužitelju
omogući nastavak radnog odnosa.

Predlaže da se tužba odbije i tužitelja obveže na naknadu parničnog troška.

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: Odluka o izvanrednom otkazu
ugovora o radu str. 5, zahtjev za zaštitu prava radnika str. 6-7, str. 14 sa tekstom
"prenositelj je uklonio taj video zapis", preslika prijemne knjige HP-a str. 19, prijava-
odjava HZZO str. 33-34, potvrda o prijavi privremenog odlaska iz RH str. 45, iskaz
svjedoka Višnje Sedlar sa rasprave od 27.11.2020., iskaz tužitelja.

Predmet spora je utvrđivanje dopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu
ugovora o radu odnosno zakonitosti i da radni odnos tužitelju nije prestao kod
tuženika, da se naloži tuženiku povrat tužitelja na poslove "Radnik na održavanju
pogona".

Među strankama je sporno da je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

U postupku pred ovim sudom je utvrđeno:

- iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme da je
istom tuženik otkazao ugovor o radu na radnom mjestu "Radnik na održavanju
pogona" dana 17.04.2020. iz razloga što je dana 16. travnja 2020. poslodavac došao
do saznanja da je radnik G. S. kreirao kanal na Internet stranici You Tube na
kojoj kontinuirano iznosi uvredljive i klevetničke izjave kojima teško narušava ugled
poslodavca i u kojima tvrdi da su odgovorne osobe poslodavca uključujući direktora

3

Poslovni broj:9. Pr-27/2022-4

počinitelji koruptivnih kaznenih djela, da utječu nezakonito na inspektore i slično. Na
opisani način navodi se da je navedeni sadržaj učinio dostupan javnosti i svjesno i
namjerno nanio štetu ugledu poslodavca. U obrazloženju se navodi i da je radnik na
neprekidnom bolovanju na teret HZZO-a od 01.11.2018. no obzirom na težinu
povrede poslodavac smatra da uvažavajući interes obiju strana nastavak radnog
odnosa nije moguć. Na preslici predmetne odluke stavljena je bilješka slijedećeg
sadržaja "primljeno 23.04.20."

- iz zahtjeva za zaštitu prava radnika od 29.04.2020. sud je utvrdio da je tužitelj
po punomoćniku isti sačinio i kao primatelja naveo tuženika kao poslodavca, a u istom
se navodi da radnik osporava vrijeme kada je poslodavac došao do saznanja o
spornim činjenicama, da osporava da se u konkretnom slučaju radilo o uvredljivim i
klevetničkim navodima i predlaže da poslodavac stavi izvan snage osporavanu odluku
i vrati tužitelja na rad.

- na str. 13. spisa nalazi se ispis You Tube stranice od 16.04.2020. sa slikom
tužitelja od glave do grudi i naslovom "A. D.", V. KORUPCIJA i
KOR… You Tube 10:59 sati, a na str. 14 spisa nalazi se isprintana stranica sa You
Tube kanala s navodom "Prenositelj je uklonio taj video zapis"

- iz preslike prijemne knjige Hrvatske pošte od 29.04.2020. sud je utvrdio da je
odvjetnik M. C. pošti predao preporučenu pošiljku između ostalog i za
A. D. V..

S obzirom da je na isprintanoj stranici You Tube kanala naveden datum

16.04.2020. neosnovano tužitelj ističe u zahtjevu za zaštitu prava da je tuženik ranije
saznao za sporni sadržaj jer to ne proizlazi iz navedenog datuma. Dapače, s obzirom
da je tuženik spornu odluku donio 17.04.2020. očigledno je da donesena u roku od 15
dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji kako to
propisuje odredba čl. 116. st. 2. Zakona o radu. Saslušanjem svjedoka V. S.
sud je utvrdio da je u prvom videu koji je nosio naziv korupcija i korona A.
D. obaviještena 07.04.2020., a drugi video da je nastao 10.04.2020. tako da je u
svakom slučaju od 07.04.2020. do 17.04.2020. nije proteklo 15 dana.

Navodi tuženika da je tužitelj prekludiran sa podnošenjem predmetne tužbe jer
nije pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, a slijedom toga niti
pravovremeno predmetnu tužbu su također paušalni i takvi navodi se ne temelje na
naprijed navedenim činjenicama. Naime na samoj spornoj odluci nalazi se zabilješka
da je tužitelju ista uručena 23.04.2020., a na preslici prijemne knjige Hrvatske pošte
navodi se da je punomoćnik tužitelja predao pošiljku za tuženika dana 29.04.2020., a
s obzirom da je tog dana punomoćnik tužitelja sačinio zahtjev za zaštitu prava radnika
očigledno je da je tuženiku uputio pravovremeno navedeni zahtjev. Tužitelj kao radnik
je s obzirom na odredbu čl. 133. st. 1. bio dužan u roku od 15 dana od dostave sporne
odluke zahtijevati od poslodavca ostvarivanje predmetnog prava i to je učinio u tom
roku. Potom ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtijeva radnika ne
udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu
povrijeđenog prava pred ovim sudom (st.2.). Koji dan je tuženik zaprimio navedeni
zahtjev za zaštitu prava nije poznato međutim to i nije odlučno jer do podnošenja
tužbe 22.05.2020. nije proteklo dva puta po 15 dana. Nesporno je da tuženik u roku
od 15 dana nije udovoljio zahtjevu tužitelja ili se očitovao na taj zahtjev, a nakon toga
je tužitelj imao na raspolaganju još 15 dana da podnese tužbu što je u tom roku i
učinio.

Saslušanjem svjedoka V. S. sud je utvrdio:

- da je nju na video uratke sačinjene od tužitelja upozorio šef proizvodnje I. K. i prvi video uradak poslan joj na WhatsApp, a nakon toga da su je drugi

4

Poslovni broj:9. Pr-27/2022-4

zaposlenici i bivši i sadašnji direktor upozoravali i pitali da li je vidjela što je G. objavio,

- da tužitelja pozna od prvog dana kada se zaposlio i da je zbog psihičkih
problema dolazio u sukob sa ostalim radnicima, da se liječio na psihijatriji i bio na
bolovanju 2-3 godine,

- da ne može ponoviti navode tužitelja iz prvog video uratka ali da je sadržajno
blatio bivšeg i sadašnjeg direktora, šefa pakirnice, svjedokinju, a i samu firmu, da ih je
optuživao za korupciju i činjenje kaznenih dijela, a drugi video uradak da nije osobno
vidjela ali da je od drugih čula da je optuživao liječnike.

Sud je odustao od saslušanja svjedoka Z. K. iz razloga što se ista
nalazi na radu u Njemačkoj, a prema njenim navodima nije djelatnik tuženika od

31.08.2019. pa je nije potrebno niti saslušavati.

Saslušanjem tužitelja sud je utvrdio:

- da je on objavio snimke na internetu gdje on govori i pokazuje papire kojima
ukazuje na nedostatke rada u tvornici tuženika na koje nedostatke u zaštiti je i
upozoravao kako direktore i šefa proizvodnje tuženika tako i Državni inspektorat u
Vukovaru u ime kojeg je u firmu došao inspektor F. K. i razgovarao sa
svjedokinjom V. S. i koji nije ušao u pogon da vidi prašinu i mjernim
uređajem utvrdi kolika je koncentracija i koji inspektor je nakon tjedan dana tužitelju
dostavio obavijest u kojoj se navodi da nije utvrdio nikakve nepravilnosti u radu
poslodavca, što je revoltiralo tužitelja te je početkom 2020. objavio navedene video
uratke, a potom otišao u Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru gdje mu je
zamjenik tražio dokumente o provedenom ispitivanju i analizi, a kako to tijelo nije ništa
poduzimalo obratio mu se i pismeno,

- osporava da je u tri video objave 2 od 5 minuta i 1 od 20 minuta navodio da je
korumpiran direktor već da je navodio da su korumpirani pojedini inspektori, a ne cijeli
sustav i da je to prijavio Državnom odvjetništvu,

- da je snimke obrisao jer se uplašio da ga poslodavac ne bi tužio iz razloga što upozorava na nepravilnosti,

- da kada je video uratke objavio na Internetu da se nalazio na bolovanju, a kad
je dolazio inspektorat i firma za kontrolu da je radio,

- za vrijeme bivšeg direktora tuženika da je koncentraciju prašine i kemikalija u
zraku mjerila firma S. iz O. koja bi stavila uređaj za mjerenje na jedan
tronožac ali da je firma osujetila svaki puta utvrđivanje prave koncentracije na način
što su strojevi neposredno pred mjerenje radili bez sirovine kada bi koncentracija
štetnih čestica u zraku bila u granicama dopuštenog i tek nakon napuštanja radog
prostora od navedene firme otpočelo bi se sa stavljanjem sirovine u proizvodnju i tek
tada bi pravi nivo koncentracije bio prisutan u sali odnosno prostoru za proizvodnju,
- da je svjedoka V. S., a koja je kod tuženika član uprave i inspektora
K. prijavio DORH-u dok druge da nije prijavljivao.

Tužitelj je imao razloga za sumnju da radnici tuženika u pogonu za proizvodnju
rade pri koncentraciji štetnih čestica koja je opasna za zdravlje radnika jer je uočio da
ovlaštena firma iz Osijeka "S." ne mjeri koncentraciju čestica tijekom
proizvodnog procesa dok je sirovina u strojevima, a naročito da inspektor Državnog
inspektorata nije ni pokušao izmjeriti koncentraciju zagađenosti zraka pa je kao
moralan i savjestan radnik bio ovlašten svoje sumnje i saznanja prijaviti Državnom
odvjetništvu i drugim institucijama. U takvom postupanju tuženika neovisno koliko su
njegove sumnje osnovane nema govora da time "blati poslodavca" jer je na
institucijama da kroz određene izvide i postupke utvrde postojanje sumnje ili otklone
takvu sumnju.

5

Poslovni broj:9. Pr-27/2022-4

Odredbom čl. 135. st. 3. Zakona o radu propisano je da u slučaju spora zbog
otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz
ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. U ovoj
pravnoj stvari tuženik je 17. travnja 2020. donio predmetnu odluku o izvanrednom
otkazu ugovora o radu tužitelju, te je na njemu teret dokazivanja da je tužitelj 16.
travnja 2020. iznio uvredljive i klevetničke izjave na račun poslodavca odnosno
tuženika kojim bi narušio njegov ugled. Naime iz ispisa YouTube stranice od 16.
travnja 2020. i naslova u kojem se navodi "A. D. V. korupcija i kor."
ne može se izvesti zaključak da tužitelj iznosi uvredljive i klevetničke tvrdnje kojima
teško narušava ugled poslodavca. Sam naslov nije dovoljan na zaključak da tužitelj
za korupciju bez argumenata optužuje tuženika, pa čak nije izvjesno niti da se
korupcija odnosi na tuženika. Jedini način da se sa sigurnošću utvrdi što je tužitelj
iznosio u navedenom video uratku od 16. travnja 2020. je da je isti skinuo sa YouTube
i učinio dostupnim suprotnoj strani i sudu. Ovo tim više jer saslušani svjedok V.
S. zbog proteka vremena se nije mogla određeno izjasniti na način kako je tužitelj
izlagao u video uratku već je samo navela i zaključila da je po sadržaju tužitelj za
korupciju i kaznena djela optuživao poslodavca, direktora i nju, a takav zaključak ovaj
sud ne može prihvatiti jer nije navela konkretno što je tužitelj rekao. Pored toga
tuženik nije učinio dostupnim video zapis koji je tužitelj uklonio (str. 14. spisa) i kad se
uzme u obzir da je tužitelj u svom iskazu osporio da je za korupciju optužio direktora
tuženika i tuženika kao poslodavca, za zaključiti je da navedeno ne predstavlja osobito
važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, a naročito da bi
navedenim nanio štetu ugledu tuženika kao poslodavca (čl. 116. st. 1. Zakona o radu).
Stoga tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i odluka
tuženika je nedopuštena i nezakonita. Činjenica što je tužitelj u vezi svog zapažanja o
nedopuštenoj koncentraciji štetnih čestica u zraku u pogonu tuženika obavještavao
Državno odvjetništvo i Državni inspektorat i sumnjičio F. K. iz Državnog
inspektorata da nije savjesno obavio svoj posao nije osnova za otkaz ugovora o radu.
Osim navedenog u pravu je tužitelj kad u tužbi ističe da je s obzirom na
odredbu čl. 119. st. 2. Zakona o radu bio dužan omogućiti tužitelju kao radniku da
iznese svoju obranu jer ne postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati
od tuženika da to učini.

Slijedom navedenog osnovan je zahtjev tužitelja kako za utvrđenje da je
predmetna odluka nezakonita, nedopuštena i da radni odnos nije prestao, kao što je
osnovan zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad (čl. 124. st. Zakona o
rau).

Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1., i čl. 164. ZPP-a.
Tužitelj je uspio u sporu iz kojeg razloga polaže pravo na naknadu parničnog
troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje postupka po Tbr.7. t. 2. važeće
odvjetničke tarife u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini
od 200 bodova odnosno 2.000,00 kn jer je riječ o postupku iz radnih odnosa
(poništenje otkaza) uvećano za PDV 500,00 kn, ukupno 2.500,00 kn. Neosnovano
tužitelj zahtijeva dvostruki iznos jednokratne nagrade jer i kada je nakon ukidanja
prvostupanjske presude postupak trebalo ponoviti pred prvostupanjskim sudom riječ je
o jednom prvostupanjskom postupku, a ne o dva. Stoga je tužitelj zahtijevao naknadu
parničnog troška od 5.000,00 kn, a dosuđen mu je iznos od 2.500,00 kn, sud odbio
tužitelja za iznos od 2.500,00 kn.

6

Poslovni broj:9. Pr-27/2022-4

Na dosuđeni parnični trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana
presuđenja 25. kolovoza 2022. sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

Tuženiku ne pripada trošak jer nije uspio u sporu iz kojeg razloga je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška.

U Vukovaru, 25. kolovoza 2022.

Sudac Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku M. C. iz V.

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku I. P. iz V.

3. Spis ovog suda