Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

           Dubrovnik

              Poslovni broj: 3 Gž 301/2021-4

                                          U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E             

                                                 P R E S U D A

                                                                               I

                                                                R J E Š E N J E

      Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Emira Ćustovića, predsjednika vijeća, Marija Vetme, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josite Begović, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. Š. iz Z., B., OIB: .., 2. D. Š. iz Z., B. ., OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u O. d. G., G., P. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika: 1. A. M. M. iz R. A., OIB: .., kojeg zastupa N. I.., odvjetniku o. d. I. i p. j.t.d. u S., i 2. M. L. iz Z., S. M. …, OIB: .., koje zastupa punomoćnik R. B., odvjetniku u J., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi druga tuženika I. Š. i D. Š. izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, broj P- 4505/2015 od 21. siječnja 2021., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.

                                         p r e s u d i o j e i r i j e š i o

Žalbe se uvažuju te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, broj P- 4505/2015 od 21. siječnja 2021.:

-          preinačuje u točki II. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„ II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Starom Gradu upis brisanja prava vlasništva II tuženika M. L. iz Z., S. M. .., OIB .., na svim nekretninama navedenim u Ugovoru o darovanju sklopljenom između I tužene A. M. M. A. državljanke iz R. A. , P. B. A., A., A. br .., osobna iskaznica R. A. broj …. tj. F., kao darovateljice i II tuženika M. L. /M. L. iz Z., S.. M. ., OIB . iz R. A., A. , M. br. .., osobna iskaznica R. A. br. .. kao obdarenika, dana …... na španjolskom jeziku, pred javnim bilježnikom M. L. B. i C., upisan pod brojem .. u knjigu .. R., ovjerene žigom komore javnih bilježnika P. B. A., u gradu A., dana ..0..2.., te apostilom Haške konvencije od 05.10.1961.g. stavljene po komori javnih bilježnika P. B. A., po ovlaštenju Ministarstva vanjskih poslova Republike Argentine, dana ..0…., upisanim u z.ul. 65, 78, 84, 120, 211, 214, 226, 291, 292, 294, 319, 326, 335, 377, 336, 382, 391, 667, 655, 692, 695, 830, 841, 931, 977, 1048 K.O. B. te z.ul. 665, 667, 782, 1386, 1415 K.O. H., na kojima je temeljem tog Ugovora o darovanju već upisano pravo vlasništva II tuženika M. L. iz Z. , S.. M. .., OIB .., te se u tom djelu nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu i zabranjuje svaki daljnji upis prava vlasništva II tuženika M. L. iz Z., S.. M. .., OIB .. na svim nekretninama navedenim u tom Ugovoru o darovanju, temeljem tog Ugovora o darovanju."

- da je ukida u točki I i III izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

                                                      Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između I tužene A.M. M. A. državljanke iz R. A., P. B. A., A., A. br ., osobna iskaznica R.A. broj … tj. …, kao darovateljice i II tuženika M. L. /M. L. iz Z., S. M. .., OIB .. iz R.A., A. , M. br .., osobna iskaznica R. A. br. ….. kao obdarenika, dana 20.03.2009.g, na španjolskom jeziku , pred javnim bilježnikom M. L. B. i . upisan pod brojem . u knjigu .. R. , ovjerene žigom komore javnih bilježnika P. B. A., u gradu A., dana 25.03.2009., te apostilom Haške konvencije od 05.10.1961.g. stavljen po komori javnih bilježnika P. B. A. , po ovlaštenju Ministarstva vanjskih poslova R. A., dana 26.03.2009. te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Starom Gradu upis brisanja prava vlasništva II tuženika M. L. iz Z., S.. M.., OIB . na svim nekretninama navedenim u Ugovoru o darovanju sklopljenom između I tužene A. M. M. A. dr. iz R. A. , P. B. A., A., A. br ., osobna iskaznica R. A. broj .......tj. ., kao darovateljice i II tuženika M. L. /M.L. iz Z., S.. M. ., OIB . iz R. A., A. , M. br. ., osobna iskaznica R. A. br. … kao obdarenika, dana 20.03.2009. na španjolskom jeziku, pred javnim bilježnikom M. L. B. i C., upisan pod brojem 305 u knjigu .. R., ovjerene žigom komore javnih bilježnika P. B. A., u gradu A., dana 25.03.2009., te apostilom Haške konvencije od 05.10.1961.g. stavljene po komori javnih bilježnika P. B. A., po ovlaštenju Ministarstva vanjskih poslova R. A., dana 26.03.2009., upisanim u z.ul. 65, 78, 84, 120, 211, 214, 226, 291, 292, 294, 319, 326, 335, 377, 336, 382, 391, 667, 655, 692, 695, 830, 841, 931, 977, 1048 K.O. B. te z.ul. 665, 667, 782, 1386, 1415 K.O. H., na kojima je temeljem tog Ugovora o darovanju već upisano pravo vlasništva II tuženika M. L. iz Z. , S.. M. ., OIB ., te se u tom djelu nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu i zabranjuje svaki daljnji upis prava vlasništva II tuženika M. L. iz Z., S.. M. ., OIB . na svim nekretninama navedenim u tom Ugovoru o darovanju, temeljem tog Ugovora o darovanju.

III Nalaže se I tuženoj A. M. M. A. državljanke iz R. A., P. B. A., A., A. br .., osobna iskaznica R. A. broj … tj. .., i II tuženiku M. L. /M. L. iz Z., S.. M. .., OIB .. iz R. A., A. , M. br ., osobna iskaznica R. A. br. …, solidarno naknaditi tužiteljima I. Š. iz Z., B. ., OIB .. i D. Š. iz Z., B. .., OIB .. trošak parničnog postupka u iznosu od 103.125,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi iz čl. 29. st 2 ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % (pet postotnih poena), tekućim na iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe izjavili su drugotuženik M. L. i tužitelji I. Š. i D. Š..

3. Tužitelji žalbu izjavljuju protiv točke III izreke, jer je sud propustio tužiteljima troškove pristojbe na tužbu i pristojbe na presudu, svaki u iznosu od 5.000,00 kn, a koje su naznačene u zahtjevu za naknadu troškova.

4. Drugotuženik je po žalbenom roku dopunio žalbu 24. siječnja 2021., zahtijevajući naknadu troškova žalbe, te 27. siječnja 2021. podneskom kojim ispravlja navode žalbe od 4. siječnja 2021. na stranici 10, 11 i 12 žalbe.

5. Tužen drugotuženik u žalbi u odnosu na točku II izreke u bitnom:

– ukazuje da se radi o brisovnoj tužbi iz članka 129. i 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – u daljnjem tekstu: ZZK) a sadržajno iste propise da sadrži iz ZZK iz 2019. ukazujući time da tužitelji nisu aktivno legitimirani podnijeti brisovnu tužbu iz članka 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) te članka 129. i 197. ZZK iz 1990., obzirom da nisu bili upisani u zemljišnim knjigama, a brisovnom tužbom se štite povrijeđena knjižna prava u okviru parničnog postupka, te prilaže brojnu praksu sudova prema kojima nije aktivno legitimiran ni izvanknjižni vlasnik koji polaže pravo na tužbu iz članka 130. stavak 2. ZV-a;

– da tužitelji ni ne tvrde da su oni bili vlasnici (suvlasnici, posjednici, suposjednici) na nekretninama opisanim ul.z. 65, 78, 84,120,211,214, 226, 291, 292, 294, 319, 326, 335, 377, 336, 382, 391, 667, 655, 692, 695, 830, 841, 931, 977, K.O. B. te z.ul. 665, 667, 782, 1386, 1415 K.O. H., radi čega nemaju bilo kakvu stvarnu ekonomsku ili drugačiju vezu s ovim nekretninama, koja bi davala procesnu legitimaciju za tužbu koju su podnijeli, jer se njihova pravna, faktično, ekonomska ili bilo koja druga pozicija ni na koji način ne mijenja pobijanom presudom pa ne mogu podnijeti tužbu ako je sud odlučio pod točkom II izreke;

– da tužitelji nisu aktivno legitimirani na tužbu iz točke II izreke, niti na u odnosu na nekretnine upisane uzeta od 1048 K.O. B., čest.zem 114/6, obzirom da ni darovnim ugovorom iz 2009., čija se ništetnost deklaratornom tužbom traži, ni presudom istog suda broj P-5/11, ni na koji način nije zadirano u njihovo suvlasničko pravo, niti će se ono na bilo koji način izmijeniti donošenjem pobijane presude;

-  da je drugotuženik višestruko upozoravao na sve te razloge podnescima od 17. rujna 2020., 11. rujna 2020.,18. prosinca 2015., 17. studenog 2015., a da se sud na te navode nije ni osvrnuo radi čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi s odredbom člankom 8. ZPP-a;

- da prihvaćeni zahtjev nije ni određen, jer nije navedeno koji upis u zemljišnoj knjizi treba brisati i koje se prijašnje zemljišnoknjižno stanje treba uspostaviti, čime je ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a a u vezi s odredbom članka 338. stavak 3. ZPP-a;

– da je prihvaćen zahtjev u točki II neizvršiv, čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a a u vezi s odredbom članka 338. stavak 3. ZPP-a u dijelu u kojem se odnosi na nekretnine upisane u z.ul.1048 K.O. H., kao čest. zem. 114/6 jer se na tu nekretninu tuženik nije upisao na temelju darovnog ugovora iz 2009., već na temelju pravomoćne presude istog suda broj P- 5/11 i to ne na teret prvotuženice, već na teret njenog prednika, oca M. V., a ni u kom slučaju na teret tužitelja.

6. U odnosu na točku I izreke prvostupanjske presude, drugotuženik ustraje na nedostatku pravnog interesa tužitelja i zahtjeva ovaj vid deklaratorne zaštite. Drugotuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da spornim ugovorom o darovanju iz 2009. nije povrijeđeno bilo kakvo knjižno ili izvanknjižno pravo, kao ni bilo kakav pravni interes, pa čak ni obećane ekonomski ili drugi sličan probitak, odnosno korist koja bi se imala ostvariti prihvaćanjem njihove deklaratorne tužbe, a ukazuje da tužitelji to i ne tvrde, pa čak ni za nekretninu upisanu u z.ul. 1048 K.O. B. kao čest.zem. 114/6 kod koje imaju upisana suvlasnička prava i koje drže u posjedu, dok sa ostalim nekretninama iz spornog darovnog ugovora nemaju ama baš nikakvu pravnu ili stvarno poveznicu, dakle oni nisu i ne mogu biti „zainteresirana osoba" u kojoj bi pripadalo pravo na podnošenje deklaratorne tužbe, čak i okolnost da česticu zemlje 114/6 drže u posjedu tužitelji, sama ta okolnost nije od utjecaja, odnosno, ne daje im interes utvrđivati ništetnost spornog ugovora, darovnog iz 2009., obzirom da se tim ugovorom nisu promijenila njihova prava niti njihova pravna ili faktična pozicija na bilo koji način, o čemu je drugotuženik opširno izlagao u podnesku od 25. studenoga 2020., međutim da pobijana presuda ni na koji način nije se odredila u odnosu na te tuženikove navode, radi čega je ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11., članka 254. stavak 1. u vezi sa člankom 8. i članak 338. stavak 4. ZPP-a. Drugotuženik u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji se odnosi na sadržaj odluke broj Pž-7895/3 od 13. prosinca 2006., tvrdeći da je nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-254/12, postupak okončan odbacivanjem deklaratorne tužbe rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj P-39/17, koji je potvrdio i Visoki trgovački sud odlukom broj Pž-1966/17, a u odnosu na drugačija pravna stajališta donesena u kasnijim odlukama (VSH Rev-461/10, VSH Rev-2367/14, VTS Pž-8201/16, Rvt-362/18, Trgovački sud u Osijeku P-411/18 koja je potvrđena VTS Pž-1006/19) iz kojih slijedi da je tužitelj dužan dokazati ili makar učiniti vjerojatnim, da ima status „zainteresirane osobe", dakle da može iz traženog utvrđenja ništetnosti ostvariti za sebe kakvu pravnu korist, koji bez takve presude ne bi mogao ostvariti, a što tužitelji nisu ni pokušali učiniti. Žalitelj ukazuje da je sud, makar je bio istaknut prigovor nedostatka pravnog interesa, taj prigovor potpuno ignorirao, pa je počinio, ne samo povredu iz članka 167. stavak 2., članka 288. stavak 2., te članka 288. stavak 3. ZPP-a, već je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO), jer je sasvim pogrešno priznao tužiteljima položaj zainteresirane osobe iz tog propisa, temeljem kojeg ukoliko sud prizna svojstvo osobe koja ga nema, čini povredu materijalnog prava, što vrijedi, kako za razlog nedostatka propisane forme tako i za prividnost kod darovnog ugovora iz 2009. pa ukazuje na sudsku praksu VSH Rvt-362/18.

7. U žalbi drugotuženik ukazuje da su tužitelji izvorno tužbu na utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora iz 2009. zasnovali na razlogu nedostatka propisane forme u kojoj je sklopljen, a da su tuženici prigovorili da je taj ugovor ustvari simulirani ugovor iz članka 285. stavak 1. ZOO-a, koji da prikriva drugi pravni posao otuđenja uz naknadu koji nije besplatan, pa nije ni darovanje, a koji da vrijedi među ugovornim stranama, čime se na taj drugi disimulirani (članak 285. stavak 2.  ZOO) ne primjenjuje propis o formi u kojoj mora biti sklopljen darovni ugovor. Žalitelj u žalbi ukazuje da je spis dostavio izjavu prvotuženice, te njene kćeri i sina od 7. veljače 2009., koju je supotpisao i drugotuženik te citira navedenu izjavu da je za darovane nekretnine, drugotuženik platio prvotuženici 10.000,00 EUR, pa da iz tog razloga, a i iz zahvalnosti za brigu koju on vodio njenoj obitelji, otuđila mu svu svoju imovinu u Republici Hrvatskoj, o čemu su se suglasila i njezina djeca. Žalitelj u žalbi ukazuje da neovisno o isticanom materijalnopravnom prigovoru, da je pravni posao čija se ništetnost ovim zahtjevom deklaratornim traži prividan, dakle nepostojeći, pa ne može biti ni predmet utvrđenja ništetnim, a da vrijedi disimulirani ugovor, podnesci od 25. studenog 2020., 17. rujna 2020., 11. rujna 2020., 10. ožujka 2019. 19. listopada 2016. kao i na ročištima, a da je sud potpuno ignorirao taj prigovor radi čega je učinjena bitna povreda iz članka 324. stavak 2. točka 11. ZPP-a, članka 324. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8., te članka 338. stavak 4. i 325. stavak 1. ZPP-a. U tom dijelu se citira dio obrazloženja pobijane presude koji ni na koji način nije obrazložio iz koga bi razloga sklapanje ništetnog ugovora bilo vezano za nejasne pobude te da je sklapanje tog ugovora bilo protivno moralu društva, zbog čega je i bilo prikriveno, odnosno žalbom se ukazuje da pobijana presuda nije uopće ocijenila valjanosti disimuliranog posla, a također ni je li darovni ugovor iz 2009. simulirani posao, dok su konstatacijom "nejasnim ponudama" i protivnosti "moralu društva" potpuno proizvoljne. Žalitelj u žalbi upućuje na ne bude koje spadaju razloge za poništenje „pobojnosti ugovora", a ne dovode do njegove ništetnosti, pa su kao takve irelevantne, a tužitelji niti bilo tko drugi nisu tražili poništenje ovih poslova, a tužitelji to ni ne mogu, jer nisu ugovorna strana. Drugotuženik u žalbi također navodi da tužitelji ne mogu sa tužbom tražiti ništa utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju iz 2009. jer da je taj ugovor simulirani pravni posao koji ne može biti ništetan već nepostojeći radi čega je i za tužbeni zahtjev trebalo odbiti iz tog razloga i ukazuje na brojne prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 3586/18, Rev2757/16.

8. Drugotuženik se očitovao na navode iz odgovora na žalbu tužitelja i odgovora

na žalbu prvotuženice.

9. Žalbe su osnovane.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je brisovna tužba radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koji se zahtjev temelji na deklaratornom zahtjevu iz točke

I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pravnog posla temeljem kojeg je, prema tužbenim navodima, drugotuženik kao obdarenik postigao uknjižbu prava vlasništva na nekretninama darovateljice, pa se ovaj spor

treba riješiti na isti način prema oba tuženika.

11. Tužitelji kao upisani suvlasnici nekretnine 114/6 K.O. B., koji suvlasnički udio od po 1896/17280 su stekli uknjižbom, a temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s T. M. i A. M., sestričnama prvotuženice, tvrde u tužbi da je ugovorom o darovanju, čija se ništetnost zahtjeva, raspolagano nekretninom, koja je u samostalnom posjedu tužitelja (čestica zem. 114/6 K.O. B.) na kojoj tužitelji polažu prava vlasništva i o kojoj vode spor sa prvotuženicom, a o kojem je obaviješten i ima saznanje drugotuženik. Među strankama nije sporno da tužitelji, polažući pravo vlasništva na čestici zemlje 114/6 K.O. B., vode postupak radi ostvarenja tog prava, a tuženik u podnesku na stranici 355 spisa navodi da se o vlasništvu i posjedu čestice zem. 114/6 K.O. B. vode mimo i prije ove parnice i drugi sudski postupci između stranaka u ovoj parnici i da će bez obzira na ishod ovog spora prava stranaka biti definitivno razriješena u tim parnicama, pa ukazuje na predmet P- 150/11 (P-2614/17) – tužba na stranici 436 spisa, te P-4512/16 - tužba na stranici 440. spisa, u kojoj ovdje tužitelji u odnosu na drugotuženika traže utvrđenje prava vlasništva na čestici zemlje 114/6 K.O. B. i uknjižbu u korist tužitelja te brisanje tog prava s imena tuženika upisanog za 756/17280 djela, kao i na predmet P-184/08(P-549/16) u kojima tužitelji zahtijevaju sudsku zaštitu na navedenoj nekretnini.

12.Tužitelji, čije pravo suvlasništva nije bilo upisano u zemljišnim knjigama na onom

suvlasničkom dijelu koji je uknjižen na ime drugotuženika temeljem pravomoćne presude koja je donijeta temeljem spornog darovnog ugovora, nisu aktivno (ad causam) legitimirani na brisovnu tužbu tj. nisu legitimirani brisovnom tužbom zahtijevati uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i na to žalitelji u žalbi opravdano ukazuju. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbaciti deklaratorni zahtjev, a odbiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja pa se ovaj

postupak može okončati samo na jednak način prema tuženicima.

13. Kako tužitelji nisu legitimirani zahtijevati uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koje je prethodilo uknjižbi drugotuženika i brisanju prvotuženičinog prednika u zemljišnim knjigama, to je tužbeni zahtjev pod točkom II. valjalo odbiti kao neosnovan radi čega je odlučeno kao u točki a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a.

O točki I. izreke

14. S pravom drugotuženik o žalbi ukazuje da je sud trebao odlučiti o njegovom prigovoru nedostatka pravnog interesa i utvrđivati imaju li tužitelji pravni interes potvrđivati ništetnost ugovora kojeg su sklopili tuženici kako za nekretninu za koju tužitelji tvrde da je drže u samostalnom posjedu, tako i za nekretnine na koje tužitelji

ne polažu bilo kakva prava, ali ovaj drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne

može ispitivati postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite jer se

prema shvaćanju ovog suda postojanje pravnog interesa može ispitivati samo prije

donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

15. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u djelu kojim je sud prihvatio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju koji je predmet postupka.

15.1. Drugotuženik je tijekom postupka ukazivao da je ugovor o darovanju iz 2009.,čija se ništetnost traži u ovom postupku, simulirani pravni posao, a sud nije dao valjane razloge zbog kojih nije prihvatio ovaj prigovor. Razlozi koje je naveo u

pobijanoj presudi (da u situaciji kako je nedvojbeno utvrđeno da ugovor o darovanju nije bio zaključen u zakonom propisanom obliku, ova druga osnova ništetnost -simulirani pravni posao, upućuje na zaključak da je sklapanje ništetnog ugovora bilo vezano za nejasne pobude, te je sklapanje tog pravnog posla bilo protivno moralu društva zbog čega je i bilo prikriveno) nisu prihvatljivi. Naime, kako to s pravom drugotuženik ukazuje u žalbi, sud nije objasnio standard „nejasne pobude", kao ni dao razloge zbog kojih bi "nejasne pobude" bile razlogom ništetnosti, a ne pobojnosti ugovora. Simulirani pravni posao ne bi bio ništetan nego nepostojeći, radi čega bi trebalo odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ukoliko bi se ocijenilo da je tim ugovorom, kako navodi i sud, bio prikriven neki drugi ugovor.

15.2. Kako je sud propustio dati razloge o odlučnim činjenicama, a s obzirom na istaknuti navod drugotuženika da je ugovor o darovanju, čija se ništetnost traži deklaratornom tužbom, prikrivao kupoprodajni ugovor za koji se ne traži propisana

forma, valjalo je u točki I izreke pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15.3.Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora valjalo je

ukinuti i točku III. izreke radi čega je odlučeno kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 369. stavka 1. i 166. ZPP-a.