1                             Poslovni broj: I Kž-uv-100/2022-4

Poslovni broj: I Kž-uv-100/2022-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj: Ik I-321/2022-8 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. kolovoza 2022.,

       r i j e š i o j e

Odbija se žalba zatvorenika D. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: Ik I-321/2022-8 od 30. lipnja 2022., na temelju članka 170. stavka 2. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. S. kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio zatvorenik D. S., osobno, zbog, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojoj nije predložio kakvu bi odluku povodom te žalbe trebao donijeti drugostupanjski sud.

3. U skladu s odredbom članka 495. u svezi čl. 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen državnom odvjetniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelj nalazi u tome što prvostupanjski sud, na temelju mišljenja Kaznionice u L., koje je bilo negativno te je predloženo da se njegov prijedlog za uvjetni otpust ne odobri jer je procjena da kod istog postoji visoki rizik od kriminalnog povrata te je u provođenju pojedinačnog programa izvršenja kazne ocijenjen razinom „ne zadovoljava“, nije uzeo u obzir činjenicu da mu je od izrečene kazne zatvora u trajanju od pet godina, za izdržati preostalo samo dio kazne u trajanju nešto više od dva mjeseca, a osim toga sud nije uzeo u obzir niti teško zdravstveno stanje njegovih roditelja, odnosno činjenicu da  otac i majka boluju od karcinoma.

5.1. Suprotno naprijed iznesenim tvrdnjama zatvorenika prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o njegovu prijedlogu za uvjetni otpust cijenio zdravstveno stanje njegovih roditelja i preostali neizdržani dio kazne u trajanju nešto više od dva mjeseca, međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je zaključio da, iako na strani zatvorenika postoje određene pozitivne okolnosti vezane uz tijek izdržavanja kazne zatvora (nije stegovno kažnjavan), s obzirom na to da je isti ranije u četiri navrata pravomoćno osuđivan, između ostalog i za ista kaznena djela razbojništva, kao i činjenice da je kaznena djela za koje izdržava aktualnu kaznu zatvora počinio u vrijeme dok se nalazio na uvjetnom otpustu za vrijeme izdržavanja ranijih kazni, prognoza u pogledu budućeg penalnog ponašanja zatvorenika vezana uz kriminalni povrat je stoga procijenjena kao visoko rizična, pa je ispravno utvrdio da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, i na temelju članka 170. stavka 2. ZIKZ-a je osnovano odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

5.2. Naime, u članku 59. stavku 1. KZ/11., propisano je da sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako osuđenik na to pristaje.

5.3. Prema tome, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju onog što je navedeno u Mišljenju Kaznionice u L., zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se zatvoreniku D. S. odobri uvjetni otpust jer se, iz razloga navedenih u točki 5.1., ne može osnovano očekivati da po izlasku s izdržavanja kazne zatvora, za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta, osuđenik neće počiniti kazneno djelo.

5.4. Zbog svega naprijed iznesenog, budući da žalitelj svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i  pouzdanost odlučnih činjenica na kojim je prvostupanjski sud temeljio pobijano rješenje, a kako, ispitujući tu žalbu, nije utvrđeno postojanje povreda kaznenog postupka iz članka 494. stavak 4. ZKP/08., na koje ovaj Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. kolovoza 2022.