Poslovni broj: 12 Gž-730/2022-2

               

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

 

                                                                                                            Poslovni broj: 12 Gž-730/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja V. Š., OIB: …, iz A., …, zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici iz V., …, protiv tuženice "R. A." d.d., OIB: …, iz Z., …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. d. K. i p. d.o.o., Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-71/2021-6 od 20. travnja 2022., dana 1. kolovoza 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice "R. A." d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-71/2021-6 od 20. travnja 2022.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              "Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima."

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tuženica pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i pobijano rješenje ukine. U žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Naime, prilikom citiranja odredbe članka 81. ZZP, sud navodi kako se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nejasno je kako takvu neravnotežu u pravima i obvezama uzrokuje ugovaranje mjesne nadležnosti suda u Z.. Tužitelja u postupku zastupa kvalificirani punomoćnik te je tužitelj mogao angažirati punomoćnika sa sjedištem ureda u Z., umjesto sa sjedištem ureda u V., a čime nikakav dodatan trošak za tužitelja ne bi nastao. Prava i obveze iz Ugovora o kreditu i u okviru samog parničnog postupka su za tužitelja jednaki neovisno o tome da li ga zastupa odvjetnik iz Z. ili V. pa je nejasno temeljem čega je sud zaključio da bi baš ugovaranje nadležnosti suda u Z. uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama. Naime, tuženica je i u odgovoru na tužbu istaknuo kako je poduzela sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i podaci o mjesnoj nadležnosti, a na koje okolnosti je predložila saslušati zaposlenika tuženice, V. M.-P. koja je upoznata s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja autokredita, a o kojem kreditu je ovdje riječ. Dodatno, Ugovor o kreditu solemniziran je, i to od strane javnog bilježnika M. K. pod brojem OU-548/2005, a koji je temeljem članka 57. i 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka. Stoga je potpuno razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica ukazuje u žalbi, jer pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženici radi isplate razlike preplaćenog iznosa zbog izmjene kamatne stope i valutne klauzule kao posljedice ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj … temeljem kojeg je tuženica stavila na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 22.870,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan korištenja, uz obvezu vraćanja s pripadajućim kamatama i rokom otplate kredita od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF važeće na dan dospijeća.

 

8. U odgovoru na tužbu tuženica je istakla prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda s pozivom na čl. 46. i čl. 48. ZPP kojima je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnosti kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Osim toga, da stranke mogu sukladno čl. 70. ZPP u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda, pa su stranke takav sporazum i postigle što slijedi iz čl. 12. Ugovora o kreditu kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženice.

 

9. Odlučujući o prigovoru tuženice sud prvog stupnja isti je odbio kao neosnovan  s pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) i to čl. 81. st. 1. i 2. u svezi čl. 87. st. 1. ZZP, odnosno zaključio da se radi o ništetnoj odredbi o kojoj stranke nisu pregovarale.

 

10. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok je st. 3. propisano da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa, a st. 5. propisuje da isprave o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

 

11. Iz čl. 12. Ugovora o kreditu slijedi da su stranke prilikom zaključenja ugovora za slučaj sporova proizašlih iz tog ugovora ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu kreditora.    

 

12. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15, dalje: ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu te sadrži odredbe koje su u skladu sa Direktivom vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja. Kako je čl. 49. st. 1. ZZP propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 42. st. 2. ZZP), ta je odredba ništetna (čl. 50. st. 1. ZZP).    

 

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja sukladno presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000. u predmetima C-240/98 do C-244/98 iz kojih slijedi da se ugovorna odredba u prorogacijskoj nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju prebivalište tužitelja je u A., a sjedište tuženice u Z., pa u situaciji nadležnosti suda u Z. za tužitelja bi nastali nepotrebni troškovi.

 

14. Tuženica prigovara da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, jer da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, budući da je Ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta tuženice, a i po pravilima opće mjesne nadležnosti za suđenje bi bio mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

15. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15, dalje: ZPK), potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima tim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je ugovor o kreditu, u smislu toga Zakona, ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je lex specialis u odnosu na odredbe ZPP.

 

16. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. i čl. 48. ZPP o općemjesnoj nadležnosti suda, već odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK (tako i Vrhovni sud RH u odluci Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019).

 

17. Slijedom navedenog, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

 

                                                 U Zadru, 1. kolovoza 2022.

 

                                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                           Franka Zenić, v.r.