Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22             

                                                                     

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice Z. R. iz B., B. 58, OIB , zastupane po punomoćniku P. L., odvjetniku u B., protiv tuženika S. M. iz Š., P. 26, OIB …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u B., radi naknade štete, dana 29. srpnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

  1. Nalaže se tuženiku S. M. iz Š., P. 26, OIB:…, da tužiteljici Z. R. iz B., B. 58, OIB: isplati iznos od 35.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

  1. Preko dosuđenog iznosa od 35.000,00 kn, a do zahtijevanih 50.000,00 kn sa iznosom od 15.000,00 kn i pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev se odbija.

 

II. Nalaže se tuženiku S. M. iz Š., P. 26, OIB:, da tužiteljici Z. R. iz B., B. 58, OIB: naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od               2.340,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana  donošenja ove presude do isplate i to u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

  1.               Tužiteljica u tužbi navodi da s tuženikom bila u intimnoj vezi od 2013. g. do 2016. g., kada je tu vezu prekinula. Nakon toga, unatoč tužiteljičinom protivljenju i odbijanju bilo kakvog kontakta, tuženik neprestano, sve protekle godine, uporno, ustrajno i skoro svakodnevno uznemiruje tužiteljicu i pokušava ju kontaktirati, stupiti s njom u vezu na razne načine. To je činio i izravno i neizravno, preko njene obitelji, rođaka i prijatelja. Uhodio ju je, nazivao telefonom, vikao za njom na ulici, ostavljao joj poklone na ogradi ispred njene kuće, rasprostirao donje rublje, iz susjednog dvorišta, preko ograde, penjao se na ljestve i virio u njenu kupaonicu. Pratio ju je svojim automobilom po raznim cestama kuda se ona svojim automobilom kretala. Usred grada mahao joj iz automobila ženskim gaćicama i vikao da je ljepotica, da ju voli, da će joj sve kupiti, a zatim se za njom vozio po parkiralištu trgovačkog centra „Lidl“. Znao je i pretjecati ju na otvorenoj cesti, paliti duga svjetla, vraćati se iza njenog vozila u voznu traku. U neželjenim verbalnim kontaktima znao je tužiteljici izjavljivati ljubav i sl., ali i psovati ju i vrijeđati zbog njenog ignoriranja njegovih pokušaja kontakta. Zaustavljao se i pred njenom kućom te njenom mlljt. sinu govorio svakakve gadosti o tužiteljici. Nazivao ju telefonom, zbog čega je tužiteljica bila prisiljena više puta ga isključivati, zatim mijenjati i fiksni broj i mobilni broj u više navrata. Pisao joj i SMS poruke raznih ljubavnih, ali i uvredljivih sadržaja. Kod svog prijatelja, a susjeda tužiteljice, koji ima kuću točno preko puta kuće tužiteljice, tuženi je skoro svakodnevno dolazio, sjedio i gledao u tužiteljičino dvorište. Objavljivao je i na TV programu Z-1, u nekom showu, koješta o tužiteljici, pa i da ima ljubavnika u osobi Roberta Tar, tužiteljičinog prijatelja. Uznemiravao je na razne načine i majku tužiteljice, njenu djecu, njenoj široj obitelji i prijateljima svašta ružno o njoj govorio… Sve to, u nešto skraćenijoj verziji, procesuirano je u kaznenom postupku kod istoga suda, u spisu br. K-485/2018, u kojem je tuženik pravomoćnom presudom oglašen krivim radi kaznenog djela nametljivog ponašanja, pri čemu je neko vrijeme tuženik proveo i u istražnom zatvoru jer je neprestano kršio izrečene mu mjere opreza zabrane približavanja, izravnog ili neizravnog kontaktiranja. Neposredno nakon pravomoćnosti te presude (uvjetna osuda), tuženik je nastavio s potpuno identičnim ponašanjem, pronalazeći stalno nove i nove načine kako da tužiteljicu pronađe, prati, kontaktira, smeta i uznemiruje. Zbog nastavljanja istog ponašanja, tužiteljica je bila prisiljena ponovno ga prijaviti te je tuženik ponovno kod istoga suda u kaznenom postupku u spisu br. K-174/2021. oglašen krivim radi istoga kaznenog djela za period od 25. 10. 2108. g., pa do 19. listopada 2020. g. I u tom postupku izrečene su mu mjere opreza, kojih se tuženik vrlo kratko pridržavao, da bi zatim nastavio s istim ponašanjem, ali unatoč tome, mjere nisu zamijenjene istražnim zatvorom. Dakle, takvo tuženikovo ponašanje traje posljednje oko 4,5 godine. Teško je i zamisliti kroz što sve tužiteljica prolazi posljednjih 4-5 godina. Boji se javiti na telefon, boji se izaći iz dvorišta, s radnog mjesta u gradu (jer tuženik svugdje čeka), boji se otvoriti poruku na telefonu. Najbliža obitelj joj je uznemirena, ona se osjeća krivom što je bila u vezi s takvim čovjekom. Često nije mogla spavati. Imala je i razne košmarne snove vezane za proganjanje od strane tuženika. Pomišljala je i na suicid.  No, nije se nikada javila liječniku. Smatrala je to sramotom i za nju samu i samostalno se borila da prevlada tu duševnu bol i patnju koju joj je, skoro svakodnevno, nekad i više puta dnevno, tuženik uzrokovao. Ima dvoje djece koji su bili "teenageri" i morala se, kao samohrana majka, o njima brinuti, pa su: svakodnevna briga o djeci, posao u tvrtki i rad kod kuće, autosugestija i razumijevanje i podrška obitelji, rodbine i prijatelja, ublažili njen nemir, strah, nelagodu, osjećaj bespomoćnosti i posvemašnje emocionalne iscrpljenosti. Povremene prave i teške depresivne epizode tužiteljica je sama „liječila“ s još više rada kod kuće (uz tvrtku), s još više brige za djecu. Sve je to dodatno kod nje poticano i činjenicom da, unatoč svemu, niti drugi put tuženik nije osuđen na bezuvjetan zatvor, već prvo na uvjetnu osudu, a sada je dobio i zamjenu zatvora radom za opće dobro, za što ni sud ni državno odvjetništvo nisu ni pitali tužiteljicu, a ona sama smatrala je da bi jedino bezuvjetan zatvor, i to samo možda, tuženiku bio razlog da ju konačno prestane proganjati. Stoga je izgubila i vjeru u pravosudni sustav i nadu da joj itko na svijetu može pomoći i zaustaviti tuženika, koji mora imati i nekih značajnih duševnih problema i neku psihijatrijsku dijagnozu jer, inače, nitko se ovako bešćutno nametljivo, uporno i dugo ne bi, bez takvog poremećaja, ponašao.  Na taj je način tuženik svjesno i namjerno tužiteljici uzrokovao neimovinsku štetu povredom njenog prava osobnosti i to na mir, duševno zdravlje, osjećaj sigurnosti i zaštićenosti od narušavanja njenog osobnog integriteta. Imajući u vidu jačinu povrede, učestalost povređivanja prava osobnosti tužiteljice, dugotrajnost i upornost u povređivanju, tužiteljica smatra da joj za tu povredu pripada pravična novčana naknada od najmanje 50.000,00 kn. Stoga, temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica je podnijela tužbu i predložila da sud donese presudu.

 

  1.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno da su parnične stranke bile u intimnoj višegodišnjoj vezi koja je prekinuta. Točno je da je tuženik na štetu tužiteljice počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja, a za isto je i pravomoćno presuđen, jer je pred sudom u potpunosti priznao inkriminacije koje su mu stavljene na teret, te iskazao kajanje zbog počinjenog. Netočno je da bi tuženik na štetu tužiteljice činio sve one radnje kako je to opisano u ovoj točki, a posebno da bi isto činio u opsegu i na način da bi povrijedio pravo osobnosti tužiteljice, koje bi opravdavalo dosuđenje štete u utuženom iznosu. Također je netočno da bi nakon pravomoćnosti presude u spisu K-174/2021 tuženik nastavio s istim ponašanjem, jer suprotno proizlazi iz tog spisa, kao i daljnjih radnji same tužiteljice, koja je u više navrata bez dokaza neosnovano prijavljivala tuženika. Poriče se da bi tužiteljica pretrpjela bilo kakve teže povrede prava osobnosti, odnosno svog psihičkog zdravlja, a kako to opisuje u tužbi, jer i sama priznaje da se nije javljala liječniku, odnosno psihologu ili psihijatru, a što bi svakako učinila da je doista trpjela posljedice kako ih opisuje u tužbi. Stoga se tužbeni navodi o njenim strahovima vezano za izlazak iz dvorišta, s radnog mjesta, nemogućnost spavanja, košmarne snove, proganjanja od strane tuženika, suicidalne ideje, ukazuju potpuno proizvoljnim i ničim argumentiranim, te usmjerenim na ostvarenje nepripadne satisfakcije za povredu osobnosti. Također, isticanje okolnosti koje se odnose na sadržaj kaznenog postupka, te odluke kaznenog suda koje nisu rezultirale željom tužiteljice za izricanje zatvorske kazne tuženiku i njezin navodni gubitak vjere u pravosudni sustav, nisu i ne mogu biti okolnosti koje utječu na zahtijevanu štetu jer se ne radi o radnjama tuženika, već kaznenog suda i državnog odvjetništva, pa ako tužiteljica smatra da su joj tim radnjama uzrokovane psihičke boli i povreda osobnosti, neka se sa zahtjevom za štetu Republici Hrvatskoj.  Moguće je da je tuženik u određenoj mjeri doista svojim ponašanjem povrijedio pravo osobnosti tužiteljice čineći na njenu štetu kazneno djelo nametljivog ponašanja, no svakako nije opravdano na temelju jačine te povrede dosuditi satisfakciju od zahtijevanih 50.000,00 kn. Tuženik smatra da bi, uvažavajući sve okolnosti štetnog događaja, primjereni iznos satisfakcije bio maksimalno 7.500,00 kn, te tužitelj priznaje tužbeni zahtjev za taj iznos, dok se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu preko priznatih 7.500,00 kn do zahtijevanih 50.000,00 kn.

 

  1.               Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave priložene u spis predmeta, uvid u spise K-485/2018 i K-174/2021 te izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka.

 

4.  Sve izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

 

5. U svom iskazu tužiteljica Z. R. navodi: "Mogu reći da ugrožavanje od strane tuženika prema meni ne prestaje ni dan danas osim što se je tuženik malo primirio jer je trajao ovaj sudski postupak pa su tako među inim prestala njegova nazivanja na fiksni telefonski broj. Inače fiksni telefon je upravo zbog ometanja od strane tuženika bio isključen kroz period od 2 godine. Tuženikovo uznemiravanje ispoljava se na način da me on čeka na Lidlovom parkiralištu kada ja idem sa posla, vozi se ispred moje kuće u doba hranjenja te trubi sa automobilom po noći ispred moje kuće. Mojoj radnoj kolegici i mojoj kumi uputio je poruku perverznog sadržaja u kojoj navodi da se ja tijekom čitavog dana kada je poslana poruka kurvam u B.. Poruke šalje još i D. S. i R. T., a koji su moji prijatelji koji žive u L.. Nemam svoj privatni život jer me tuženik konstantno uhodi i uznemirava. Pored navedenih tuženik je poruke slao mojoj nećakinji i mojoj majci, a koje su poruke također bile neprimjerenog sadržaja. Tijekom određenog vremenskog perioda bila sam u vezi sa tuženikom i sada to ne mogu sebi oprostiti. Sve navedeno dovodi u pitanje moje redovito životno funkcioniranje na način da osjećam tjeskobu i nemir i moram sebe bodriti da izdržim jer smatram da sam potrebna mojoj djeci koja su studenske dobi. Radi navedenih tegoba sam se samo jednom obratila psihijatru te mi je on dao da uzimam Praksitene no ja sam popila samo nekoliko tableta. Kada tuženik noću trubi ispred moje kuće probudim se i razmišljam kao osoba koja ja zapravo nisam. Zbog svega navedenog zna me biti sram pred kolegama na poslu, a što se tiče moje rodbine i kruga prijatelja u kojem se krećem već svi znaju o kome i o čemu je riječ. Vezu sa tuženikom prekinula sam 2016. godine, a njegova uznemiravanja traju sve od tada do danas.  Posljednju kaznenu prijavu protiv tuženika podnijela sam u ožujku ove godine. Tuženik je kao povod za ovu prijavu dao time što je divljao po gradu, vozio se ispred kuće i pokazivao srednji prst. Prepoznajem zvukove sirena različitih automobila, a i putem videonadzora koji je postavljen na kući provjerim da se radi o tuženiku. Kada idem kući sa posla u svojem automobilu tuženik se često voza u svojem automobilu iza mene te naziva moje kolege i piše im poruke govoreći da ja hodam okolo i kurvam se. Nakon 10. mjeseca 2020. godine pa sve do mjeseca ožujka ove godine konstantno sam bila izložena uznemiravanjima od strane tuženika. Postoje razdoblja u kojima uspijem to izignorirati. Kada radim drugu smjenu po tuženikovoj vožnji svi znaju kada ja radim. Od 2016. godine konstantna su uznemiravanja tuženika i to na razini od nekoliko puta tjedno, a koja se između ostalog ispoljavaju i na način da tuženik na mostu ili putnoj ogradi ostavlja erotski veš ili slatkiše. Tuženik je nazivao i u TV emisije gdje je davao meni pjesme uz pozdrav da pozdravlja svoju mazu, a što mene također uznemirava. Najviše me je sram moje djece što sam si dopustila da budem sa takvim monstrumom i želim da mi oni oproste i da ih mogu pogledati u oči. Imala sam faza u kojima sam razmišljala da se  ubijem i željela da ne postojim a sve što me bilo sram drugih ljudi jer sam se ponekad osjećala groznije nego ona prostitutka koja radi za novac sve ono što je o meni prezentirao tuženik, odnosno na koji me je način on prezentirao.  Psihijatru sam se obratila ove godine i to mislim da u proljeće ove godine, možda u mjesecu travnju. Od 2016. godine na ovamo nisam se obraćala za pomoć liječniku jer me je bilo sram, a i mislila sam da će ovaj cirkus prestati. Iz istog razloga bilo me je sram obraćati se policiji. Kada sam vidjela da je tuženik kaznenom presudom bio osuđen samo na rad za opće dobro, bila sam strašno razočarana sudom i pravosuđom. Dopuštam mogućnost da neke situacije već sada tumačim i drastičnije nego što bi to bilo da nisam pod navedenim pritiskom, a nisam nastavila sa odlascima kod psihijatra i sa uzimanjem lijekova iz razloga što me propisani lijekovi uspavljuju. Ove godine nije bilo ostavljanja slatkiša i erotskog rublja na ogradi ili mostu, ali nisam sad sigurna ni da li je to bilo prošle godine. Nakon kaznene presude tuženik nije dolazio ostavljati slatkiše ili rublje, ali je dolazio kod čovjeka preko puta koji sada priča da mu je tuženik nudio novac kako bi uhodio, odnosno pratio mene i izvještavao što ja radim. Između posljednje presude i ožujka ove godine nisam tuženika za ništa prijavljivala no to  ne znači da nije bilo uznemiravanja, već samo znači da sam ja zauzeta svojim poslom, poljoprivredom, u okviru između ostaloga hranim 60 komada svinja te brigom oko svoje djece, te nemam vremena zvati policiju i prijavljivati tuženika. Kada se s tuženikom sretnem, a da on nije u vozilu to je obično u Lidlu i on tada meni ništa ne govori i radi svoje face, a ja ga ne želim gledati niti me zanima. Kada ja idem kući, a ne idem u Lidl dogodi se to da se tuženik sa svojim automobilom samo stvori iza mojeg automobila i vozi se iza mene te se ne događa ništa drugo osim što trubi iza mene. Sve je to sad puno blaže otkada je izrečena kazna i otkada se vodi sud. Tuženik je konstantno u dvorištu od mojih susjeda odnosno moje kume od koje je dobio punomoć da boravi u njenom dvorištu. Ovaj boravak je bio u tom dvorištu prije dvije godine, a sad se to ne događa jer su ga istjerali. Tuženik živi 9 km udaljen od moga mjesta stanovanja, no ako ja izađem na cestu, on je u sve upućen. Tuženik se proveze ispred moje kuće pa se onda 6 kuća dalje u sokaku okrene i vozi se  u pravcu B. groblja. Kada ide u B. može ići preko T. no meni ne smeta da on prođe po cesti ispred moje kuće. Moja sestrična je vidjela tuženika gdje se okreće, a  i ja mogu procijeniti te sam ga i ja osobno vidjela. Napis u liječničkoj dokumentaciji da sam ja prisustvovala nekakvom samoubojstvu nije točan, odnosno to je netočno napisano. Tuženik kada prođe sa svojim autom iz suprotnog pravca ponekad samo prođe, a ponekad pokazuje srednji prst što mene smeta no ja to nastojim ignorirati, odnosno ne želim se time baviti.

 

              6. U svom iskazu tuženik S. M., saslušan kao stranka, navodi: "Od 2020. godine i to od mjeseca listopada kada je donesena kaznena presuda pa do danas sa tužiteljicom nisam imao nikakvih neposrednih kontakata pa tako ni kontakata putem telefona. Isto tako, u ovom periodu nisam ništa ostavljao pred kućom tužiteljice niti joj se obraćao putem drugih osoba. Pred drugim osobama ja ne komentiram tužiteljicu i njezin osobni život. Bio sam 35 dana neprekidno bolestan i kada me prijatelj izveo na čaj sreo sam tamo tužiteljičina ljubavnika, a nakon toga sam čuo priče da je tužiteljica komentirala da izgledam kao da me netko lopatom izbacio. Iz toga zaključujem da je njoj njezin ljubavnik prenio kako ja izgledam. Da se radi o tužiteljičinom ljubavniku čuo sam od drugih ljudi, a hvalio mi se i dotični putem poruka opisujući ljubav sa tužiteljicom. U mjesecu ožujku pozvan sam u krim-policiju gdje mi je od strane krim. službenice rečeno da me je tužiteljica prijavila da ju uhodim i da sviram ispred njezine kuće. Kada i svirnem pred kućom tužiteljice to je zato što pozdravljam njezine susjede koji se nalaze iza njezine kuče. Od 10. mjeseca prošle godine nisam bio u dvorištu tužiteljičinih kumova te preko puta kod svojih prijatelja jer se bojim da me tužiteljica ne prijavi. Obrađujem 30 jutara zemlje i još 10-ak jutara livada te se ja nemam vremena voziti i uznemiravati tužiteljicu. Jednom prigodom imao sam prometnu nezgodu sa kombi vozilom i to kod Lidla na parkiralištu te je ista bila u 9:20 uvečer, a policijski očevid je trajao do 10 sati te sam ja iz tog razloga bio na parkiralištu. Kada me je tužiteljica vidjela da sam na parkiralištu ona se je okrenula na kružnom toku i vratila se na parkiralištu te me slikala i ja sam s toga poslao poruku njenoj kumi, no u toj poruci nije bilo ništa pogrdno ili perverzno u odnosu na osobu tužiteljice. Tužiteljica po meni provocira situacije koje bi joj bile osnova za prijave, a to čini zajedno sa svojim ljubavnikom Tarom koji je sa mnom prije bio dobar te mi se je hvalio gdje je sve bio sa tužiteljicom. Mene nije briga tko je tužiteljičin ljubavnik kao što mi nije bitno ni što ona radi ni gdje je jer me sve u vezi nje ne zanima. Od 2016. godine do 2020. godine ja sam znao tužiteljici nositi cvijeće i čokolade jer sam ja nju volio i smatrao sam da ćemo se pomiriti. Ukoliko se radilo o nametljivom ponašanju ja sam za isto odgovarao, no nakon što sam ja osuđen to više nisam radio. Smatram da moje ponašanje nije trebalo kod tužiteljice izazvati neugodne osjećaje, no ako je zbog toga mi je žao i smatram da se to više neće ponavljati. Ranije sam također imao dosta posla u poljoprivredi jer sam obrađivao i 50-ak jutara zemlje, a sve što je bilo protiv mene navedeno u kaznenim presudama i nije bilo baš istinito. Neistino je da ja sa tužiteljičinima susjedima kumovima ne komuniciram jer redovito održavam prijateljske odnose. Gravitiram prema B. i prolazim ispred kuće tužiteljice zbog svojih poslovnih i osobnih potreba. U čitavom životu u B. preko T. nisam išao više od 20 puta. A i to što idem preko B. nije iz razloga što sam ranije bio u vezi s tužiteljicom. Uz navedenu poljoprivredu imam još i djelatnost svoga obrta u C. tako da u P. niti ne boravim previše. Inače se bavim prodajom kukuruza šećerca u C. te ostalih artikala, a kada dođem kući u P. vrijeme provodim u berbi kukuruza da bi sljedećeg dana u C. isti mogao plasirati kroz sljedeće dane. I zbog svojih poljoprivrednih strojeva moram ići u grad jer se radi o mehanizaciji koja se haba. Kada prolazim noću kraj kuće tužiteljice ne koristim trubu na svojim vozilima, dakle nije točno da ja njoj tamo trubim. Trubim samo po danu ako su na dvorištu moj prijatelj D. i kumovi od tužiteljice. Ne idem s nikakvom namjerom da bi uhodio tužiteljicu. S njom se povremeno sretnem, ali joj ne dobacujem, ne radim face i ne pokazujem srednji prst."

 

              7. Između stranaka nije sporno da je tuženik na štetu tužiteljice počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja, a za koje je pravomoćno suđen.

 

              8. Između stranka je sporno u kolikoj mjeri tj. opsegu (intenzitetu i trajanju) se je tuženik nametljivo ponašao prema tuženoj, odnosno da li je takvog ponašanja bilo i izvan onoga što je navedeno u činjeničnom opisu izreke kaznene presude te je sporno da li zbog tuženikova ponašanja tužiteljica ima pravo na naknadu radi povrede prava osobnosti.

 

9. U činjeničnom opisu pravomoćne kaznene presude u predmetu K-174/2021 tuženik je osuđen zato što je u vremenu od 25. listopada 2018. do 19. listopada 2020., u B., P. i B., u cilju uspostavljanja kontakata sa Z. R. s kojom je ranije bio u ljubavnoj vezi, usprkos njezinim zahtjevima da joj se ne obraća, učestalo ju nazivao na njezin kućni i mobilni telefon i slao poruke, pratio osobnim automobilom kada bi se nalazila u gradu ili se vraćala kući s posla, ostavljao cvijeće na njezinom osobnom automobilu, dolazio do njezine obiteljske kuće gdje joj je ostavljao poklone i rasprostirao žensko donje rublje, u više navrata kontaktirao njezinog sina R. R., njezinu majku, rodbinu i prijatelje govoreći im uvredljive riječi o Z. R., dolazio do njezinih susjeda i promatrao ju iz njihovog dvorišta, pa je tako 21. prosinca 2019. oko 13,00 sati ispred ljekarne C. uočivši Z. R. kako izlazi iz ljekarne, iz osobnog automobila mahao ženskim gaćicama i istoj vikao da je ljepotica, da ju voli i da će joj sve kupiti, a kada je Z. R. ušla u svoj osobni automobil i krenula prema prodajnom centru "Lidl" krenuo je za njom i vozio se po parkiralištu navedenog prodajnog centra gdje je Z. R. parkirala svoje vozilo, a zatim je dana 01. ožujka 2020. u večernjim satima kada se Z. R. sa svojim sinom R. R. vraćala kući, vozio iza njezinog osobnog automobila te nekoliko puta ubrzavao vožnju i pokušavao ju prestići, a potom naglo kočio i vraćao se iza njezinog vozila, što je sve kod Z. R. izazvalo osjećaj tjeskobe, straha i uznemirenosti te je time ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio drugu osobu i s njom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba, a djelo je počinjeno prema osobi s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje, opisano u članku 140. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019, dalje u tekstu Kazneni zakon).

 

10. Nadalje, u pravomoćnoj kaznenoj presudi u predmetu broj K-485/2018 tuženik je pravomoćno osuđen što je u razdoblju od studenog 2017. godine pa do 27. kolovoza 2018. godine u P. i B., usprkos njezinim zahtjevima da joj se ne obraća, sa svojih mobilnih telefona učestalo nazivao Z. R. s kojom je ranije bio u ljubavnoj vezi, slao joj SMS poruke uvredljivog sadržaja, svakodnevno automobilom obilazio pored njene kuće, trubio, ulazio joj u dvorište, ostavljao joj poklone i bacao novac, pratio ju osobnim automobilom i slao SMS poruke njezinom sinu R. R. u kojima ju vrijeđa, a što je sve kod Z. R. izazvalo uznemirenost. Dakle, tuženik je time ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt s drugom osobom i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba, a djelo je počinjeno u odnosu na osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi čime je počinio  kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano po članku 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona.

 

              11. U smislu odredbi članka 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

              12. Dakle, u ovom postupku Sud je pogledu odgovornosti tuženika vezan sadržajem njegova nametljivog ponašanja kako je isto utvrđeno navedenim presudama, no ono što u svom iskazu i općenito tijekom ovog postupka tvrdi tužiteljica, a ne podudara se sa sadržajem činjeničnih opisa naprijed navedenih kaznenih presuda te je u suprotnosti sa tvrdnjama tuženika u ovom postupku, po ocjeni ovoga Suda, tužiteljica nije na nedvojben način dokazala jer nije priložila nikakve dodatne dokaze (kao npr. ispise sadržaja poruka ili poziva, eventualne snimke nadzornih kamera ili fotografija te saslušanje svjedoka koji su bili nazočni ili imaju saznanja o nametljivom ponašanju tuženika prema tužiteljici) kojima bi ti njezini navodi bili potvrđeni.

 

              13. Naime, u slučaju kada su tvrdnje stranaka oko pojedinih spornih činjenica međusobno suprotstavljene, a na osnovu izvedenih dokaza tijekom postupka ne može se sa sigurnošću utvrditi postojanje ili ne postojanje određene činjenice tj. istinitost ili neistinitost iste, po ocjeni ovoga Suda, dolazi do primjene pravila o teretu dokazivanja propisanih odredbom članka 221. a Zakona o parničnom postupku.

 

14. Po ocjeni ovog Suda, sukladno navedenim pravilima o dokazivanju i svim okolnostima konkretnog slučaja, na tužiteljici je bio teret da na nedvojben način dokaže  da je nametljivog ponašanja tuženika bilo i izvan vremenskih perioda utvrđenih kaznenim presudama te kakav je  bio sadržaj, obim i intenzitet istog jer ono što tužiteljica u tužbi tvrdi je, po ocjeni ovoga Suda, doista nešto što vrijeđa osobnost svake osobe ali kao što je to naprijed navedeno tužiteljica je to trebala na nedvojben način dokazati i za preostali period. S tim u svezi za napomenuti je da je tijekom postupka navedeno da je tužiteljica ponovno kazneno prijavila tuženika zato što smatra da je on ponovno počinio novo kazneno djelo pa će ovisno o ishodu i tih postupka eventualno biti i nekih novih postupaka za naknadu štete u kojima će se to utvrditi.

 

15. Dakle, po ocjeni ovoga Suda, tužiteljica je dokazala da je nametljivim ponašanjem tuženika trpila štetu i to, kako je kaznenim presudama utvrđeno u vremenu od  studenog 2017. godine pa do 27. kolovoza 2018. godine te od 25. listopada 2018. do 19. listopada 2020. godine, odnosno, sve to je trajalo kraćim prekidom gotovo pune tri godine, a što je u svakom slučaju dug period koji ukazuje na jasnu ustrajnost tuženika u nedopuštenom činjenju kao što i ukazuje na dug period trpljenja na strani tužiteljice koji može rezultirati, fizičkim, duševnim i stradavanjem u socijalnom smislu, odnosno šteti, u odnosu na pravo osobnosti tužiteljice.

 

16. Tužiteljica je svom iskazu opisala svoj radni, obiteljski i socijalni milje tj. da radi u K. i da joj zbog saznanja o situaciji u kojoj se nalazi zbog ponašanja tuženika povremeno dolazi do toga da joj je neugodno pred kolegama, da se poslije posla u B. bavi poljoprivredom posebice kroz tov 60 komada svinja, da je samohrana majka dvoje djece studenske dobi, da su članovi njezine obitelji i njezina rodbina također bili izvrgnuti činima i posljedicama tuženikova nametljivog ponašanja. Isto tako, opisala je da su u čitavu situaciju bili uključeni ili o njoj barem imali saznanja i tužiteljičini susjedi te prijatelji. Dakle, po ocjeni ovoga Suda, tužiteljica je trpila posljedice tuženikovog nametljivog ponašanja u svom radnom, obiteljskom i socijalnom okruženju. Pored toga, nespokoj, nemir, napetost, uznemirenost, strah i time izazvana nesigurnost i ograničenja u svakodnevnom življenju tužiteljice  zasigurno su i smanjili kvalitetu njezinog života, a što se sve negativno reflektira i na razinu prava osobnosti koju je ostvarivala. 

 

17. U smislu odredbi stavka 1. i 2. članka 1092. Zakona o obveznim odnosima, postavlja se pitanje da li je tužena učinila dovoljno da umanji navedenu štetu tj. da li je  mogla učiniti više kroz izbjegavanje dolaska u interakcije sa tuženikom, bilo neposredno, preko sredstava komunikacije i društvenih mreža ili posredno  kroz komunikaciju sa drugim više ili manje involviranim osobama. Nadalje, da li bi ona postigla više time da se obraćala liječnicima ili konzumiranjem lijekova.

 

18. Po ocjeni ovoga Suda, kontra njezinih navoda što je sve činila (npr. izbjegavanje i ignoriranje radnji tuženika, sprečavanjem komunikacije isključivanjem i promjenom  brojeva telefona i sl.) tuženik nije ponudio konkretne tvrdnje koje bi bile potkrijepljene jasnim dokazima, a na osnovu čega bi se moglo utvrditi da je u tom dijelu bilo propusta na strani tužiteljice, odnosno doprinosa koji su tu štetu učinili većom tj. da ju nisu učinili manjom.

 

19. Ono što je, po ocjeni ovoga Suda, nešto što je zasigurno tužiteljica propustila, a opće je poznato da ima pozitivne učinke, što se tužiteljica nije obratila za pomoć stručnoj osobi, osobama ili ustanovama pa da njezin osobni integritet bude manje izložen šteti koju je stvaralo nametljivo ponašanje tuženog. Naime, kroz stručno savjetovanje i pomoć tužiteljica je mogla biti bolje pripremljena za svoj nastup prema van tj. za sraz sa tuženikovim nametljivim ponašanjem te za susret sa svim segmentima njezina okruženja, a i ono što nije manje bitno to je da bi bila sposobnija shvatiti i sebi objasniti situaciju u kojoj se je našla pa tako i smanjiti štetni utjecaj na svoje zdravlje i osobnost općenito.

 

20. S obzirom na navedeno, Sud je tužiteljici radi povrede prava osobnosti priznao pravo na naknadu štete, kako je to naprijed navedeno, a sve to s obzirom na intenzitet i trajanje nametljivog ponašanja tužitelja, te s obzirom dob tužiteljice, zdravstveno i obiteljsko stanje, osobni, profesionalni i socijalni status tužiteljice, privatnost njezinog osobnog i obiteljskog života te slobodu kao i tegobe koje su po navedeno izazvane te način liječenja ili saniranja narušenog stanja ugleda, časti, imena i dostojanstva, kao i sve ostale okolnosti predmetnog slučaja.

 

21. Dakle, imajući sve naprijed navedeno u vidu, u smislu odredbi članka 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 35.000,00 kn pa je taj iznos Sud naložio tuženiku da plati tužiteljici, a preko toga iznos je njezin tužbeni zahtjev odbio, odnosno odlučio je kao u izreci ove presude.

 

22. Na dosuđeni iznos tuženiku je naloženo da plati i pripadajuće zatezne kamate i to počevši od dana podnošenja tužbe, a sve u smislu odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima.

 

23. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev do iznosa od 7.500,00 kn, no nije tijekom postupka dostavio dokaz da je navedeni iznos i platio tužiteljici. Zbog priznatog dijela, tijekom ovog postupka nisu nastali dodatni troškovi.

 

24. Imajući sve to u vidu, po ocjeni ovoga Suda, tužiteljica je s obzirom na dosuđeno i postavljeni tužbeni zahtjev  uspjela u ovom postupku u omjeru od 70%, a tuženik je stoga uspio u omjeru od 30%.

 

25. Kada se u smislu odredbi članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku od 70% oduzme 30% dobije se da je tuženik tužiteljici dužan naknaditi 40% od troškova koji su joj bili opravdano potrebni za vođenje ovog postupka.

 

26. Sud je tužiteljici u smislu odredbi članak 155. Zakona o parničnom postupku kao opravdano potrebne za vođenje ovoga postupka priznao troškove  koji se odnose na zastupanje po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i jednog obrazloženog podneska te zastupanje na dva ročišta u iznosu od 1.250,00 kn po svakoj radnji,   te troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od  850,00 kn, odnosno sveukupno u iznosu od 5.850,00 kn. Kada se taj iznos pomnoži sa 40% dobije se iznos od 2.340,00 kn koliko je, shodno svemu navedenom, tuženik na ime troškova postupka dužan platiti tužiteljici.

 

27.  Slijedom navedenog Sud je odlučio kao u izreci.

 

 

U Garešnici,  29. srpnja 2022. godine.

S u d a c :

 

Ivan Poljak

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u  roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna  primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda. 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu