1

Posl. broj: Pn-76/2020-28

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22             

                                                                     

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja M. Š., OIB …, K. I. 124, zastupanog po punomoćniku E. D., odvjetniku u K., protiv tuženika Đ. J., OIB …, S. R. 21, H., zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku u Z., radi naknada štete, dana 28. srpnja 2022.godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Nalaže se tuženiku Đ. J. iz H., S. R. 21, OIB: …, da tužitelju M. Š. iz K. I. 124, OIB: …, plati na ime naknade neimovinske štete novčani iznos od 3.255,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počevši od dana podonošenja tužbe 6. svibnja 2020. godine  pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Preko dosuđenog iznosa u točki I. izreke ove presude tužbeni zahtjev se sa iznosom od 6.845,00 kn zajedno sa zahtijevanom zateznom kamatom odbija.
3. Nalaže se tuženiku Đ. J. iz H., S. R. 21, OIB: …, da tužitelju M. Š. iz K. I. 124, OIB: …, plati na ime naknade štete novčani iznos od 266,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počevši od dana 06. svibnja 2020. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana.
4. Preko dosuđenog iznosa u točki III. izreke ove presude tužbeni zahtjev se sa iznosom od 100,00 kn zajedno sa zahtijevanom zateznom kamatom odbija.

 

5. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.685,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi navodi da je dana 07. svibnja 2017. godine oko 10,45 sati u H., kod obiteljske kuće na adresi S. R. 21, a za vrijeme dok je tužitelj sakupljao staro željezo, čime osigurava egzistenciju sebe i svoje obitelji, tuženik je bez ikakvog razloga i povoda verbalno i fizički napao tužitelja na način da ga je grubo vrijeđao govoreći mu da je: cigan, da je lopov, psujući mu majku, tjerao ga riječima: „marš van iz dvorišta“ te ga dva puta snažno udario u predjelu leđa tupim predmetom, kojom prilikom je tužitelj zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži tužbi. Zbog štetnog događaja pobliže opisanog u točki I. ove tužbe, tuženik je osuđen presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, broj: J-479/2017 radi počinjenja prekršaja. Uslijed događaja pobliže označenog pod točkom I. ove tužbe, tužitelju je grubo povrijeđena čast i ugled. Tužitelja je osobito povrijedilo vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, nazivanje tužitelja pogrdnim imenom, etiketiranje te klevetanje istoga. Naime, tužitelj kritične zgode nije imao apsolutno nikakve zle namjere, ništa loše nije učinio, isti pošteno živi od svoga rada i to od skupljanja starog željeza, zbog čega ga je nazivanje lopovom i ciganom jako povrijedilo. Zbog navedenog se osjećao manje vrijednim, drugačijim, povukao se u sebe, osjećao se neprihvaćenim, odbačenim, određeno vrijeme više nije niti išao sakupljati staro željezo jer se bojao sličnih reakcija, bilo mu je narušeno samopouzdanje te je loše funkcionirao u svojoj obitelji kao i među ljudima koji su čuli za navedeni incident. Nadalje, zbog zadobivenih povreda tužitelj je trpio bolove, trpio je jak i intenzivan strah te strah radi bojazni od teže ozljede i mogućih posljedica. Životne aktivnosti tužitelja su bile smanjene zbog zadobivenih povreda. Slijedom navedenoga, tužitelj potražuje od tuženika naknadu za neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ugled i čast u ukupnom iznosu od 10.100,00 kn, a na ime imovinske štete radi plaćanja tuđe pomoći i njege 100,00 kn te na ime troškova liječenja novčani iznos od 266,48 kn. Slijedom navedenog, tužitelj po svom punomoćniku podnosi ovu tužbu te predlaže da sud nakon provedenog postupka, pa makar i zbog ogluhe, donese presudu.

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik nema saznanja o navedenom štetnom događaju budući nije ni bio sudionik istog. U odnosu na presudu Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, broj: J-479/2017 tuženik navodi kako je ista nepravomoćna te se na nju tužitelj ne može pozivati, a niti je obvezujuća za Sud. Opreza radi, tuženik osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete. Tuženik se ne može očitovati na sami sporni događaj, međutim, tuženik navodi kako iz priležeće medicinske dokumentacije ne proizlazi opravdanost dosude pravične novčane naknade. Iz medicinske dokumentacije ne vide se znakovi svježih traumatskih promjena, svi nalazi su uredni osim onih koji ovise o subjektivnom doživljaju pojedinca kao što su bol i navodni bolovi u vratu uz ograničeni opseg pokreta koji ničim nije dokumentiran. U odnosu na navodne uvrede tuženik ističe da nije nikada izrekao nikome, a pogotovo ne tužitelju kojeg ni ne poznaje. Naime, tuženiku takav način govora i diskriminacije nije svojstven stoga je siguran da ih nikada nije niti izrekao. U prilog svojim tvrdnjama, tuženik ističe kako iz tužbi priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelju bila grubo povrijeđena čast i ugled i da bi mu zbog toga bilo narušeno samopouzdanje, odnosno da bi pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti. Poradi navedenog, tuženik smatra kako su paušalno izneseni navodi protivni svrsi dosude pravične novčane naknade te usmjereni na neosnovano bogaćenje. Tuženik navodi kako nikada nije dobio od tužitelja nikakav odštetni zahtjev te ističe kako je simptomatično da tužitelj točno 3 godine nakon navedenog štetnog događaja potražuje naknadu štete. Slijedom navedenog, tuženik je predložio Sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

 

3. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave priložene u spis predmeta, izveo je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Z. S. M., dr. med. spec. opće i plastične kirurgije, te saslušanjem svjedoka Đ. Š., V. J. te tužitelja M. Š. i tuženika Đ. J., kao stranaka.

4.  Sve izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

 

5. U svom iskazu svjedok Đ. Š. navodi: "O predmetnom događaju nema neposrednih saznanja osim u dijelu koji se dogodio nakon povratka moga sina kući te kada me izvijestio da ga je jedan čovjek udario sa tupim predmetom, a ja sam pregledom utvrdio da on u predjelu lopatice i ramena ima crvenilo, radi čega sam ga odvezao na Hitnu u Bolnici u Pakracu. Tamo je on pregledan, a nakon pregleda je otišao i u Policijsku postaju u Garešnici. Nakon toga sin se povukao u sebe te ga je bilo sram, te jedno vrijeme nije radio. Osim navedenog udaranja, sin mi je rekao da ga je tuženik i vrijeđao na nacionalnoj odnosi, odnosno, spominjao mu majku ciganjsku. Sve navedeno dogodilo se u mjesecu svibnju 2017. godine. Što se je sve desilo u H., ja ne znam jer tamo nisam bio. Uslijed zadobivenih povreda tužitelj je nosio šancov ovratnik i nisam siguran, ali čini mi se da je pio tablete. Nakon navedenog događaja tužitelj se je povukao u sebe tako da 3 tjedna nije radio, nije izlazio i nije komunicirao sa prijateljima preko društvenih mreža. Nakon ova tri tjedna, on se i dalje bojao ići raditi samostalno pa je onda išao zajedno sa mnom. Znam da se štetni događaj dogodio u H., no ne znam točno kako se zove navedena ulica, ali znam da se radi o Ulici u kojoj je kuća od tuženika. Tuženika poznajem iz viđenja, odnosno iz prolaza. Po pričanju tužitelja, odnosno moga sina, saznao sam da je do predmetnog štetnog događaja došlo na način da je moj sin u dvorištu tuženika, odnosno, dvorištu njegove kuće vidio nekakve komade željeza te je htio uči u dvorište na način da je kod ulaza u isto pozvonio na kućna vrata, pa kada nitko nije otvarao vraćao se nazad prema kamiončiću da bi u tom trenutku naišlo crveno vozilo Škoda Felicia u kojoj su bile 2 osobe, te iz kojega je izišao tuženik vrijeđajući na naprijed navedeni način tužitelja, a nakon čega je sa stražnjih vrata izvadio tupi predmet kojim je naknadno udario tužitelja. Osobno se i ja bavim sakupljanjem sekundarnih sirovina, iako nemam dozvolu, te tu dozvolu nema niti tužitelj, no mi se time bavimo. Kada vidimo staro željezo mi se obratimo osobi u čijem prostoru isto vidimo te ponudimo da željezo preuzmemo ili otkupimo, jer mi tako radimo i ne krademo. Nekada  nam ljudi ustupe željezo bez naknade, samo da ga se riješe, a nekada nešto moramo i platiti. Kada je tužitelj došao kući i rekao mi što se dogodilo požalio se na bolove. Tužitelj je počeo samostalno raditi tek nakon nekoliko mjeseci, odnosno tek kada se oženio. Tužitelj nikada nije imao protiv sebe nekakvih kaznenih postupaka, a niti prekršajnih postupaka.  Nemam saznanja da li je tužitelj do dolaska kući predmetnog dana već negdje potražio i dobio liječničku pomoć. Više nemam ništa za izjaviti."

 

6. U svom iskazu svjedokinja  V. J. navodi: "Nemam neposrednih saznanja o predmetnom događaju, već imam samo određena saznanja po pričanju tuženika koji je moj suprug i to nakon što je dobio poziv u ovom postupku. Meni je suprug ispričao radi čega ga tuže, no rekao mi je da se to toga dana nije uopće dogodilo te da on tužitelja nije niti vidio. Nije mi poznato da li je moj suprug vezano za ovaj događaj išao u Policiju u Garešnici. Nisam vozač, a ne sjećam se koje smo automobile u našoj obitelji posjedovali 2017. godine. Nemam saznanja da bi se protiv tuženika vodio prekršajni postupak. Više nemam ništa za izjaviti."

 

7. Tužitelj M. Š. u svom iskazu, saslušan kao stranka navodi: "Predmetnoga dana krenuo sam radi skupljanja sekundarnih sirovina po naselju H. te sam u dvorištu od tuženikove kuće vidio prikolicu u kojoj je bilo tzv. "željeznog avrlja", odnosno, nekakvih kosilica pa sam ugasio kamion i otišao na ulaz kuće te sam tamo pozvonio, a nakon što nitko na zvonjenje nije otvarao krenuo sam ka izlazu, odnosno prema cesti kada je naišao osobni automobil marke Škoda Felicia, crvene boje iz kojega je izišao tuženik te me je napao sa pogrdnim izrazima nazivajući me lopove, ciganine, te mi je vrijeđao majku cigansku, a nakon toga je sa stražnjeg sjedala izvadio predmet nalik pendreku sa kojim me je udario u predjelu leđa, odnosno, lijevog ramena. Pokušao sam tom prigodom tuženiku objasniti da sam zainteresiran za staro željezo i da se time bavim i da nemam loših namjera, a sve objašnjavanje učinio sam na lijep način. Mene dio osoba u Hercegovcu poznaje te me ponekad i zovu da im odvezem staro željezo. Tuženika poznajem, odnosno, znam tko je te znam da ima ugostiteljski objekt kao što znam i kakav auto ima. Nakon toga sam sjeo u kamion i otišao kući. Kada sam došao kući sve sam ispričao ocu, a kako sam osjećao bolove otišao sam kod liječnika u Garešnicu, odakle su me uputili u Bolnicu u Pakracu. U Pakracu sam dobio šancov ovratnik te sam nekoliko dana isti nosio kao što sam i pio tablete. Ovakvo nešto mi se nigdje nije desilo iako skupljam sekundarne sirovine po čitavoj Hrvatskoj, iako za to nemam dozvolu. Mene je ovaj događaj iznenadio te nakon toga sam se povukao i tri tjedna nisam išao raditi. Nisam koristio nikakve tablete za smirenje. Kada me netko nazove ciganom, smatram da to nije lijepo i smatram da mi time hoće staviti do znanja da manje vrijedim. Ne smatram se ciganinom, već sam ja Hrvat i meni nigdje službeno ne piše da sam ciganin, već mi piše da sam Hrvat. Tri tjedna nisam izlazio. Nakon ovog događaja u H. nisam išao mjesec i pola dana iako sam tamo 4-5 mjesečno. Nakon ovoga događaja išao sam samo sa ocem. Ne mogu vam objasniti da li sam imao strah od ponavljanja događaja. Istoga dana kada se dogodio štetni događaj otišao sam u Policijsku postaju te sam tamo podnio prijavu, no kako nisam znao o kome se radi, ja sam policajcima samo objasnio gdje se nalazi kuća i opisao događaj. Dakle, nisam im rekao da se radi o Đ. J., jer ja njega nisam znao, no policajci su temeljem moga opisa od prilike znali o kome se radi. O samom događaju se pročula obzirom da živim u manjem mjestu i ljudi su me počeli o istome ispitivati, a ja sa njima nisam imao volju komunicirati. Osjećao sam se manje vrijednim. Nikada nisam imao nikakvih problema sa zakonom čak su me i djelatnici policije znali pozivati da i kod njihovih kuća pokupim sekundarne sirovine.  Ovakav postupak nikada protiv nikoga nisam pokretao. U Domu zdravlja Garešnica bio sam samo sa mamom, a u što nisam posve siguran, jer je proteklo 4 godine. H. je od K. I. udaljen 20-tak kilometara. Ne sjećam se da li sam od liječnika u G. dobio uputnicu za odlazak kod liječnika u P.. Kao što sam to rekao iz vozila koje se zaustavilo kod tuženikove kuće u H. izašle su dvije osobe, i policiji sam rekao da su izišle dvije osobe. Na ovu drugu osobu nisam obratio pozornost jer sam bio koncentriran na tuženika, jer je on prema meni nastupao agresivno.  Druga osoba mi se nije obraćala pa je onda ja nisam niti pogledao. Više nemam ništa za izjaviti."

 

8. Tuženik Đ. J. u svom iskazu, saslušan kao stranka navodi: "U odnosu na predmetni događaj nemam puno toga za reći osim što mogu reći da tužitelja i njegovog oca nikada nisam vidio, te ih ne poznajem, a predmetnog dana uopće nisam bio kod kuće. Moja supruga je pretežito kod kuće. Moja supruga je i predmetnog dana bila kod kuće. Da bi se nešto događalo toga dana saznao sam jedino od susjeda koji mi je rekao da je netko bio u mom dvorištu. Susjed K. A. mi nije rekao tko je točno bio u dvorištu već samo da je vidio kamiončić i da mi je netko švrljao po dvoru. Bio sam u svezi sa navedenim  u Policijskoj postaji radi prepoznavanja. Tužitelj je rekao da se radilo os osobi sa bradom, a od nas petorice koji smo sudjelovali u prepoznavanju jedino sam ja bio osoba sa bradom, pa je mene tužitelj pokazao. Nemam saznanja o prekršajnom postupku, odnosno u istom nisam sudjelovao. Crvenu Škodu imao je moj sin, pa tako i 2017. godine. Sa ovim vozilom se ja vrlo rijetko koristim. Ne znam da li je moj sin bio toga dana kod kuće. On radi na moru. Moj sin također ima bradu, no on nije agresivan. Ja ovaj događaj nisam prijavio, jer mi nije ništa nedostajalo, te nisam po istome ništa poduzimao. Pitao sam suprugu da li je ona nekoga vidjela, no ona nije toga dana nikoga vidjela, te nije imala saznanja niti o zvonjenju.  Više nemam ništa za izjaviti."

 

9.  Na sve naprijed navedene sporne okolnosti  Sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Z. S. M., dr. med. Spec. Opće i plastične kirurgije iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj M. Š. zadobio  u štetnom događaju dana 07. svibnja 2017. godine sljedeću ozljedu: natučenje leđa u području lijeve lopatice. Prema nalazu liječnika prvog kontakta u Hitnoj službi u Garešnici opisuje se "na leđima u projekciji lijeve lopatice vidljivo crvenilo u formi dvije crvene pruge, u dužini oko 20 cm." Nalaz koji odgovara kontuzijskom biljegu, oblikom odgovara predmetu  kojeg opisuje tužitelj u svom iskazu na ročištu 22. travnja 2021. godine. Prema navedenom postoji uzročno posljedična veza udarca i kontuzijskog biljega. Bolove u vratu koje navodi tužitelj prilikom pregleda u OHBP u Pakracu, mogao je imati kompenzatorno od udarca u gornjem dijelu lijeve lopatice. Klinički i Rtg obradom ne nađe se znakova koštanog prijeloma. Tužitelju je preporučeno mirovanje i uzimanje tableta protiv bolova. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 10 dana ukupno. Tužitelj je imao primarni strah kratkotrajan i intenzivan, a sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te slabog intenziteta tjedan dana ukupno. Tuđa pomoć i njega tužitelju nije bila potrebna. Nema smanjenih aktivnosti i nema naruženja.

 

 

10. Kako je to naprijed navedeno tuženik je stavio prigovor promašene pasivne legitimaciji jer osporava da bi on fizički i verbalno napao tužitelja, odnosno tuženik tvrdi da ne samo da nije sudjelovao u konkretnom događaju već da o istom nije imao niti nikakva konkretnija saznanja.

 

11. Tužitelj se je u odnosu na odgovornost tuženika pozvao na prekršajni postupak koji je u svezi sa istim vođen kod tadašnjeg Prekršajnog suda u Bjelovaru pod brojem J-479/2017 i u kojem je po njegovoj ocjeni utvrđeno da mu je upravo tuženik nanio predmetne ozljede te da je pri tom verbalno napao i vrijeđao njegovu osobnost. Uvidom u presliku navedenog spisa utvrđeno je da je u istom donesena nepravomoćna odluka kojom je tuženik oglašen krivim za počinjenje prekršaja koji u svom činjeničnom opisu u suštini sadrži ono što tužitelj u pogledu odgovornosti tvrdi u odnosu na tuženika. Iz sadržaja odluke, po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da se ista zasniva na radnji prepoznavanja osobe koju su po nalogu prekršajnog suda proveli djelatnici policije te na iskazu samog tužitelja saslušanog u svojstvu svjedoka, odnosno oštećene osobe te na osnovu medicinske dokumentacije. Uz navedeno za napomenuti je da su, po ocjeni ovoga Suda, točne tvrdnje tuženika da odluka donesena u prekršajnom postupku pa i kada je pravomoćna ne obvezuje sud u ocjeni odgovornosti štetnika u parničnom postupku no, isprave sadržane u tom spisu su u svakom slučaju dokaz u ovom postupku koji se po prijedlogu stranaka izvodi uvidom u navedeni spis.

 

12. Po ocjeni ovoga Suda, činjenice utvrđene uvidom u navedeni prekršajni spis, a kako iste proizlaze iz podataka Suda, Policijske postaje Garešnica i priloženih liječničkih isprava idu u prilog tome da se je predmetni događaj dogodio dana 7. svibnja 2017. godine u dopodnevnim satima te da je kroz postupovnu radnju prepoznavanja osobe koju je naložio tadašnji Prekršajni sud u Bjelovaru tužitelj upravo tuženika prepoznao kao osobu koja ga je vrijeđala i nanijela mu fizičke ozljede. Nadalje, tužiteljevi navodi o tome na koji način i od kakvog predmeta su nastale predmete ozljede potvrđeni su  liječničkim vještačenjem.

 

13. Naravno, da je razumljivo da osoba koja je napadnuta i izvrgnuta vrijeđanju uslijed šoka izazvanog napadom i vrijeđanjem nije u mogućnosti uočiti i zapamtiti sve detalje pojedinog događaja i da bi oštećenima u pravilu bilo teško dokazivati u svim situacijama kada su bili jedini sudionici događaja ili kada je još uz njih bio samo štetnik koji događaj ili svoju odgovornost poriče no, po ocjeni ovoga Suda, u ovom slučaju tužitelj je na jedan uvjerljiv način tvrdio da je štetnik upravo tuženik i da je njegov napad u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju je pretrpio (u vidu troškova liječenja i tuđe pomoći njege te povrede prava osobnosti), a koje tvrdnje sa sadržajem naprijed navedenih dokaza čine jednu logički zaokruženu cjelinu pa je samim time Sud tvrdnje tužitelja u tom dijelu smatrao uvjerljivijim od tvrdnji tuženika. Pored toga, tuženik u svome iskazu navodi da on ne pozna niti tužitelja niti njegovog oca i ne navodi niti jedan razlog iz kojega bi tužitelj upravo njega imao razloga tužiti za nešto što on nije učinio. S obzirom i na to te sadržaj svih ostalih izvedenih dokaza moglo bi se zaključiti da su razlozi zašto bi baš njega tužitelj izabrao da ga tuži, upravo ti što smatra da baš on nanio predmetnu štetu.

 

14. Što se tiče fizičkih ozljeda njihov nastanak je, kako je to naprijed navedeno, potvrđen medicinskom dokumentacijom i liječničkim vještačenjem, dok to da je prilikom štetnog događaja došlo i do vrijeđanja tužitelja ne proizlazi iz ničega osim iz iskaza i tvrdnji samog tužitelja.

 

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno moguće je da je prilikom fizičkog napada došlo i do vrijeđanja no, po ocjeni ovoga Suda, tužitelj to nije na nedvojben način dokazao, a  posebice i to da je na nedvojben način dokazao točan sadržaj, obim i intenzitet istog. 

 

16. Naime, u slučaju kada su tvrdnje stranaka oko pojedinih spornih činjenica međusobno suprotstavljene, a na osnovu izvedenih dokaza tijekom postupka ne može se sa sigurnošću utvrditi postojanje ili ne postojanje određene činjenice tj. istinitost ili neistinitost iste, po ocjeni ovoga Suda, dolazi do primjene pravila o teretu dokazivanja propisanih odredbom članka 221. a Zakona o parničnom postupku.

 

17. Po ocjeni ovog Suda, sukladno navedenim pravilima o dokazivanju i svim okolnostima konkretnog slučaja, na tužitelju je bio teret da na nedvojben način dokaže  da je verbalnog napada i vrijeđanja bilo te točan sadržaj, obim i intenzitet istog jer ono što tužitelj u tužbi tvrdi je, po ocjeni ovoga Suda, doista nešto što vrijeđa osobnost svake osobe ali kao što je to naprijed navedeno tužitelj nije na nedvojben način dokazao da se je sve ili točno što od navedenog i dogodilo.

 

18. Dakle, Sud je smatrao da je tužitelj dokazao da je zadobivenim fizičkim ozljedama trpio štetu, dok nije na nedvojben način dokazao da je istu trpio i verbalnim napadom te vrijeđanjem od strane tuženika.

 

19. S obzirom na navedeno, Sud je tužitelju radi povrede prava osobnosti priznao štetu koja je nastala nanošenjem fizičkih ozljeda i time uzrokovanih bolova, koji su prema liječničkom nalazu i mišljenju bili jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 10 dana ukupno i to u ukupnom iznosu od 3.255,00 kn, a sve to s obzirom na intenzitet i trajanja bolova, dob tužitelja i način liječenja kao i sve okolnosti predmetnog slučaja.

 

20. Prema nalazu i mišljenju liječničke vještakinje tužitelj je trpio primarni strah kratkotrajan i intenzivan, a sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te slabog intenziteta tjedan dana ukupno. Ovakav procjenu intenziteta i trajanja straha liječnička vještakinja je dala s obzirom na tužiteljeve tvrdnje  o pretrpljenom fizičkom napadu ali i s obzirom na njegove tvrdnje o verbalnom napadu i vrijeđanju. Opće je poznato da i sam verbalni napad i vrijeđanje, također ovisno o svom intenzitetu i trajanju te svim ostalim okolnostima slučaju u kojim se događaju, također  uzrokuje određeni strah kod osobe koja je izvrgnuta istom pa je za zaključiti da bi isti samo u slučaju fizičkog napada bio manji nego kada dolazi u kombinaciji sa verbalnim napadom i vrijeđanjem.

 

21. Dakle, na osnovu navedenog u prethodnom odlomku za zaključiti je da kako tužitelj, po ocjeni ovoga Suda, nije na nedvojben način dokazao da je trpio i verbalni napad te vrijeđanje, onda i pretrpljeni strah bio manji nego što ga je liječnička vještakinja izrazila u svom nalazu i mišljenju pa je Sud cijeneći i sve ostale okolnosti slučaja, a posebice i to da se radi istog tužitelj nije obraćao za pomoć liječnicima i nije trošio lijekove, utvrdio da iako je tužitelj uslijed fizičkog napada trpio određeni strah da on nije bio u tolikom obimu da bi opravdavao dosudu naknade za povredu prava osobnosti temeljem ovog kriterija.

 

22. Liječnička vještakinja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da tužitelju tuđa pomoć i njega nije bila potrebna pa je u tom dijelu i njegov zahtjev neosnovan.

 

23. Što se pak tiče troškova liječenja isti su nastali upravo radi saniranja stanja uzrokovanog fizičkim napadom pa je Sud tužitelju priznao pravo na naknadu troškova liječenja u ukupnom  iznosu od 266,48 kn kako iste tužitelj  u tužbi i zahtjeva, a kako to sve i proizlazi iz računa koji su priloženi u spisu predmeta.

 

24. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je od ukupno zahtijevane naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 10.100,00 kn naložio tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 3.255,00 kn, dok je tužiteljev zahtjev preko toga sa iznosom od 6.845,00 kn smatrao neosnovanim pa je shodno tome sukladno odredbi članka 19. i 1046. u svezi sa člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima i presudio kao u izreci ove presude.

 

25. U smislu odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima na dosuđeni iznos suđena je i zatezna kamata koja u smislu odredbi članaka 1103. Zakona o obveznim odnosima na isti teče od dana podnošenja tužbe.

 

26. Nadalje, od ukupno zahtijevane imovinske štete u iznosu od 366,48 kn Sud je naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 266,48 kn, dok je preko toga tužiteljev zahtjev u iznosu od 100,00 kn smatrao neosnovanim pa je shodno tome i presudio kao u izreci ove presude.

 

27. U smislu odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima na dosuđeni iznos suđena je i zatezna kamata koja na isti teče od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu tj. 6. svibnja 2020. godine jer je tako zahtijevao tužitelj u tužbi, a u smislu odredbi članaka 1086. Zakona o obveznim odnosima se sa danom podnošenja tužbe smatra da je zahtjev dospio jer je šteta u vidu plaćanja računa nastala tužitelju na dan plaćanja.

 

28. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju liječničke vještakinje jer je isti, po ocjeni ovoga Suda, dan u skladu sa pravilima  struke i znanosti koja se primjenjuje, valjano je obrazložen u odnosu na sva pitanja i primjedbe stranaka pa to obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, dok je kod iskaza saslušanih svjedoka cijenio to da oni nemaju neposrednih saznanja o samom štetnom događaju te to da su u bliskim rodbinskim odnosima sa strankama u postupku.

 

29. Prema tome, od ukupno zahtijevane naknade štete u iznosu od 10.466,48 kn Sud je tuženiku dosudio ukupan iznos od 3.521,48 kn pa je tako tužitelj u ovom sporu uspio omjeru od 33,65 % dok je tuženik uspio u omjeru od 66,35%.

Kada se u smislu odredbi članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku od 66,35% oduzme 33,65% dobije se da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 32,70 %.

 

30.  Sud je tuženiku u smislu odredbi članak 155. Zakona o parničnom postupku kao opravdano potrebne za vođenje ovoga postupka priznao troškove  koji se odnose na zastupanje po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na tri ročišta u iznosu od 1.250,00 kn po svakoj radnji, odnosno sve to ukupno u iznosu od 5.000,00 kn. Kada se taj iznos pomnoži sa 33,70 % dobije se iznos od 1.685,00 kn koji je tužitelj dužan naknaditi na ime troškova postupka tuženiku.

 

31. Slijedom navedenog Sud je odlučio kao u izreci.

 

U Garešnici,  28. srpnja 2022. godine.

S u d a c :

 

Ivan Poljak

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u  roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna  primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.