1

                                 Broj: Jž-1771/2020

 

                                       

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe XX d.d., zbog prekršaja iz članka 225. stavak 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe XX podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pp J-711/2019 od 14. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe XX d.d. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.      Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena pravna osoba XX d.d. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 500,00 (petsto) kuna u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pp J-711/2019 od 14. listopada 2020., okrivljena pravna osoba XX d.d. proglašena je krivom za počinjenje prekršaja iz članka 225. stavak 1. Zakona o strancima, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 23.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužna paušalni iznos od 500,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnijela je okrivljena pravna osoba XX d.d., pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama, s prijedlogom da se oslobodi od optužbe odnosno oslobodi kazne odnosno da se izrekne najniža moguća novčana kazna ili podredno presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, ali i po službenoj dužnosti, te je pritom utvrđeno da nisu učinjene povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Prvenstveno valja navesti da se presuda pobija iz svih zakonom dopuštenih osnova, pa tako i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prava, međutim, osim tek paušalnog isticanja žalbenih osnova, a ne i preciziranja u čemu bi se sastojale navedene povrede, na takve žalbene navode nije moguće odgovoriti.

 

6. Ono što sadržajno i smisleno proizlazi iz žalbe je stav žaliteljice da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Pri tome prekršajnu odgovornost prebacuje na policijske službenike aerodroma u Frankfurtu. Sve upravo na način kako je to već iznijeto u obrani pred prvostupanjskim sudom.

 

Stoga prvenstveno valja navesti da suprotno ponovljenoj obrani u žalbi, po ocjeni ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, prvostupanjski sud donio je valjanu odluku  glede svih odlučnih činjenica i za istu naveo dostatne razloge.

 

S tim u vezi, okrivljena pravna osoba niti u obrani, a niti u žalbenim navodima ne dovodi u sumnju da je u inkriminirano vrijeme kao zrakoplovni prijevoznik na letu broj OU-415 iz Frankfurta dovezla stranog državljanina, nositelje putne isprave Kine, a koji nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.

 

Imajući u vidu da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 2. i 3. Odluke broj 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014., na sjednici održanoj 10. srpnja 2014., donijela Odluku o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi ili namjeravani boravak za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (Narodne novine broj 84/14), kojom je u točci II. propisano da se kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koju su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava, priznaju jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora valjana za dva ili više ulazaka, viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskog prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjanu za dva ili više ulazaka, dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, te dozvola  boravka kako je definirana u članku 2. točci 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), jasno je da državljanin Kine kojeg je okrivljena pravna osoba kao prijevoznik dovezla u Republiku Hrvatsku, nije imao valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku, te stoga, a slijedom navedenog, žalba okrivljene pravne osobe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7. Žaleći se zbog odluke o kazni, okrivljena pravna osoba detaljno navodi poteškoće u poslovanju, te smatra da su iste dostatne za primjenu odredbi o ublažavanju kazne, ali i primjenu odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona o beznačajnom prekršaju.

 

8. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljene pravne osobe, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini izrečenoj prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Za predmetni prekršaj Zakonom o strancima je propisano da će se prijevoznik kazniti novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, pa je jasno da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu, obzirom da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne.

 

9. Upravo na ovom mjestu valja se pozvati i Direktive Vijeća Europske unije 2001/51/EZ, kojom se države članice obvezuju kako će sankcije prema prijevoznicima biti odvraćajuće i učinkovite, te da najniži iznos novčane kazne ne može biti manji od 3.000 eura za svaku prevezenu osobu.

 

10. Upravo posljednje navedeno otklanja i bilo kakvu mogućnost primjene odredbe o beznačajnom prekršaju. Naime, predmetni prekršaj nema propisanih kvalificiranih oblika da bi izostanak štetne posljedice trebalo nagraditi. Upravo suprotno, inkriminirano ponašanje okrivljene pravne osobe predstavlja teži oblik kršenja propisa o uvjetima ulaska, kretanju i boravku stranaca u Republici Hrvatskoj, pri čemu je imperativ jasna i cjelovita zaštita od ugrožavanja zaštićenog dobra, te jasno izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.

 

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

 

12. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 27. srpnja 2022.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                                      Anđa Ćorluka, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.