Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, uz sudjelovanje Ivane
Barać zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. F. iz S., protiv tuženika Ministarstvaobrane Republike
Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove,
Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. l, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja
iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Lovačkom društvu S. odnosno Štabu
teritorijalne obrane općine S., odlučujući o tužbi tužitelja od 3. prosinca 2021.,
izvanraspravno 19. srpnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva obrane
Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i
upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-01/261, URBROJ: 512-2501-21-2 od 18.
listopada 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva obrane, Republike Hrvatske,
Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA:
UP/II-561-01/21-01/261, URBROJ: 512-2501-21-2 od 18. listopada 2021., odbijena je
žalba S. F. iz S. rođ. ..., ovdje tužitelja, podnesena
protiv Rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim
potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S.,
KLASA:UP/I-561-01/20-01/64, URBROJ: 512M2-6510-21-10 od 17. lipnja 2021.
2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora
za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog
odjela za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/20-01/64, URBROJ: 512M2-6510-
21-10 od 17. lipnja 2021., odbijen je zahtjev S. F., ovdje tužitelja, kojim
traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od

30.07.1991. do 31.12.1991. temeljem pripadnosti Lovačkom društvu S. odnosno
Štabu teritorijalne obrane općine S..

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog
pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava

-2- Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

te zbog bitne povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj u tužbi u
bitnom navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu u svezi postojanja ili ne
postojanja određenih činjenica već da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Da
se postojanje ili nepostojanje određenih činjenica te prava koja proizlaze iz njih, mogu
suglasno odredbama Zakona o opće upravnom postupku promatrati jedino i isključivo
u vremenu kada su te činjenice i okolnosti nastale i u skladu s propisima koji su vrijedili
u vrijeme nastanka tih činjenica, a da tuženik u konkretnom slučaju suprotno načelima
pravne države i odredbama Zakona o opće upravnom postupku tako ne postupa, već
da proizvoljno tumači pojedine zakonske odredbe i primjenjuje one koje su donesene
nekoliko godina nakon što su odlučne činjenice i okolnosti nastale. Tužitelj navodi da
mu u konkretnom slučaju tuženik nezakonito i protuustavno uskraćuje pravo na status
hrvatskog branitelja borbenog sektora i time i status dragovoljca Domovinskog rata,
tumačeći da tužitelj nije bio dragovoljac jer da nema punih sto dana u Postrojbama
Narodne zaštite, a što da je suprotno zakonima koji su u to vrijeme bili na snazi i koji
su se primjenjivali u kritičnom vremenu, već da je takvu odluku donio na temelju
Zakona koji su doneseni godinama nakon što da je tužitelj ostvario status hrvatskog
branitelja borbenog sektora i dragovoljca Domovinskog rata.

4. Tužitelj nadalje navodi da je u prvostupanjskom postupku priložio niz dokaza
prvenstveno materijalnih, kojima dokazuje činjenicu da je ispunio zakonske uvjete i to
izravnu angažiranost u borbenom sektoru naoružanih odreda ZNG i time sudjelovanje
u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i kroz borbene zadaće i kroz obuku i
pripremu za odlazak na bojišnicu na koju da je konačno išao priključivši se u sastavu
samostalne borbene Lovačke satnije 158 brigadi. Ističe da je teritorijalna obrana u ono
vrijeme bila legalan organ i da se od samog početka tj. od 2. svibnja 1991. godine
dragovoljno prijavio u tada formiranu samostalnu Lovačku satniju sastavljenu isključivo
od lovaca lovačkih društava S. i Š. koji su joj se dragovoljno priključili. Da je
činjenica da ga nitko i nikada nije unovačio, već da se, a kako da je to vidljivo iz
njegovog ratnog puta, uključio u postrojbu 158. Br. HV kroz samostalnu satniju „F.
M. M.", koja pristupa 1. Bojni 158. br. HV njenim formiranjem 04.02.1992 godine,
nakon čega da su dana 29.02.1992. dali svečanu prisegu Domovini; da su na prisezi
bili nazočni i najviši predstavnici vlasti i vojske RH. Tužitelj je ujedno citirao dijelove iz
biltena „ZGAŽENA PRIORODA" izdavača Lovačke satnije, urednika D. M.,
S., lipanj 1992 godine iz dva članka i to: "DOBROVOLJCI OBRANE S." i
„HRVATSKI LOVCI U DOMOVINSKOM RATU".

Citat: „Lovačka satnija „F. M. M." prva postrojba Hrvatske vojske
sastavljena isključivo od lovaca, utemeljena je 2. svibnja 1991 godine kao jezgra
obrane S. " "Lovci S. i Š. okupili su se dobrovoljno kada je SMB agresor
zaprijetio Hrvatskoj, na poziv zapovjednika 4, s. brigade general-bojnika I. J., Sekretara s. sekretarijata obrane mr. M. B. i tadašnjeg
predsjednika gradske vlade S. bojnika G. P.

...."Prvu je akciju satnija izvela najprije u sastavu Štaba Teritorijalne obrane
S. (pukovnik V. B. 25. Kolovoza 1991 godine a poslije kao pripadnici ZNG-
a. Agresori su tada napali S. i zaprijetili prodorom prema S.."

Nadalje....na fotografiji "Prvi branitelji S. jezgra buduće satnije, S., listopad

1991., (s lijeva S. F.....)."

5. U odnosu na navedeno tužitelj ističe da raspolaže dokumentima upravo
Ministarstva obrane RH i ratnih postrojbi da je u kritičnom vremenu bio pripadnik
dragovoljačkih postrojbi oružanih snaga RH i to upravo u vrijeme kad R Hrvatska i nije
mogla imati vojsku u klasičnom smislu jer je međunarodno priznata tek u siječnju 1992.
godine, a vrijeme kada je tužitelj sudjelovao u oružanom otporu da se odnosi na znatno

-3- Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

raniji period. Smatra da po logici tuženika niti jedan branitelj koji bi poginuo, bio ranjen
ili obolio u vremenu od 1990. - 1991. do međunarodnog priznanja RH ne bi mogao
uživati pravnu zaštitu već da bi se za slučaj da se prihvati ovakvo nezakonito stajalište
tuženika imao smatrati paravojnim te da bi mogao odgovarati pred nadležnim
sudovima za sudjelovanje u dragovoljačkim postrojbama, a s kojim stajalištem
tuženika da se ne slaže Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga. Stoga tužitelj
predlaže da Sud uvaži tužbu tužitelja i da poništi kao nezakonito Rješenje KLASA:
UP/11561-01/21-01/261 URBROJ: 512-2501-21-2 od 18. listopada 2021. te da
tužitelju prizna status branitelja borbenog sektora od 100 dana za period od 30. srpnja
do 31. prosinca 1991. godine i slijedom toga status dragovoljca Domovinskog rata.
6. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 5. siječnja 2022. osporilo je
tužbene navode tužitelja navodeći da je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju
proveden sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine,
broj: 47/09), da su utvrđene sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje
konkretne upravne stvari, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo te je stoga
ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.
7. Tuženo tijelo je citiralo odredbe čl. 3., te čl. 179. st. 1. točku a ) Zakona o
hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne
novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZHBDR-a), navodeći da su odredbom
čl. 3. st. 1. i st. 2. ZOHBDR-a jasno propisani kumulativni uvjeti za ostvarivanje statusa
hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koje uvjete da tužitelj ne ispunjava budući
da se aktivnosti koje je tužitelj obavljao ne mogu podvesti pod sudjelovanje u obrani
neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu čl. 3.
stavka 1. ZOHBDR-a koji podrazumijeva oružan otpor agresoru i djelovanje u izravnoj
svezi s tim otporom budući da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne
zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100
dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8. Također je navelo da je u Izjavi na Zapisnik od 25. veljače 2021. tužitelj
naveo kako je kao član Lovačkog društva S. dragovoljno pristupio novoformiranoj
satniji pri Štabu teritorijalne obrane S. u razdoblju od 30.07.1991. do 31.12.1991.,
da je Zapovjednik bio pokojni M. V., da je obavio obuku s vatrenim
naoružanjem u K., da je imao vlastitu lovačku pušku i maskirnu uniformu. Da
je kao pripadnik ŠTO čuvao centar veze zajedno s ostalim pripadnicima Lovačke
satnije, da je stražario, patrolirao, osmatrao i dežurao kod vitalnih objekata te da je
sudjelovao u blokadi vojarne D. te u oružanom napadu na zgradu B. u
kolovozu 1991. Da je u to vrijeme bio u radnom odnosu, a svoje obaveze u Štabu da
je obavljao u dogovoru s pretpostavljenim na radnom mjestu. Da je priložio iskaznicu
Štaba i popis članova Lovačkog društva S..

9. Da je spisu predmeta priložena izjava svjedoka D. B. koji navodi
kako je tužitelj bio član Lovačkog društva i dragovoljni pripadnik lovačke satnije f. M. M.

Da je satnija imala pripreme na terenu, obuku i gađanje iz automatskog oružja,
tečajeve preživljavanja i prve pomoći. Da je iskustvo tužitelja pomoglo tijekom
proizvodnje i punjenja lovačkog streljiva. Da je prikupljao lovačko oružje po nalogu
Sekretarijata za narodnu obranu, da je sudjelovao u stražarenju kod centra veze,
blokade vojarne D. i napada na zgradu B..

10. Da svjedok A. B. u dostavljenom očitovanju navodi da se tužitelj kao
dragovoljac prijavio u Lovačku postrojbu f. M. M. gdje je sudjelovao u
prikupljanju naoružanja i osiguranju zapovjedništva TO.

11. Da je iz dopisa POzPO S.t od 19. veljače 2020. razvidno da je tužitelj u bazi IS-PU evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kao pripadnik 158.

-4- Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

brigade od 24.02.1993. do 01.03.1992. i od 18.04.1992. do 20.09.1992. Nadalje, da
je razvidno da Područni odsjek ne raspolaže podacima odnosno popisima osoba koje
su bile pripadnici Lovačkog društva odnosno Štaba teritorijalne obrane općine S..
Da je iz prvostupanjskog rješenja razvidno i da svjedoci imaju priznat status hrvatskog
branitelja s početnim razdobljem 24.02.1992. temeljem pripadnosti 158. brigadi.
12. Slijedom navedenog, da je u žalbenom postupku utvrđeno da je
prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje te da je sukladno
odredbama Zakona donijelo ispravnu odluku o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za
utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje, radi
čega je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili
izvođenje dokaza te kako nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, a kako tužitelj u
tužbi osporava primjenu prava, Sud je vođen načelom učinkovitosti primjenom odredbe
članka 36. Zakona o upravnim sporovima predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave.
14. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i
dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.
15. Tužba tužitelja nije osnovana.

16. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva
obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak
i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-01/261, URBROJ: 512-2501-21-2 od 18.
listopada 2021.

17. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim
rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim
potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S.,
KLASA:UP/I-561-01/20-01/64, URBROJ: 512M2-6510-21-10 od 17. lipnja 2021.,
odbijen zahtjev S. F., ovdje tužitelja, za utvrđenje statusa hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 30.07.1991. do 31.12.1991. temeljem
pripadnosti Lovačkom društvu S. odnosno Štabu teritorijalne obrane općine S..
18. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja
da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti
Lovačkom društvu S. odnosno Štabu teritorijalne obrane općine S. za razdoblje
od 30.07.1991. do 31.12.1991. godine u smislu odredbe čl. 3. Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj:
20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZHBDR-a).

19. Odredbom članka 3. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da je hrvatski
branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani
neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde,
Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog
za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran
kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do

31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu
sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je
bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju
od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran
kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991.
do 31. prosinca 1991.

-5- Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran
kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991.
do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao
pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru
ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
Stavkom 2., istog članka, je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani
neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme
neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana
suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva
oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu,
na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od

5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata
iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.
Stavkom 4., istog članka, je propisano da se status hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za
obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Odredbom čl. 179. st. 1. toč. a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo
nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog
postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu
evidenciju.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u
konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno
utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

21. Ovo stoga što je iz podataka spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu
dostavljen uz odgovor na tužbu, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju
osporavanog rješenja kao nesporno utvrđeno i to uvidom u raspoloživu dokumentaciju
da je tužitelj evidentiran u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u
razdobljima od 24.02.1992. do 01.03.1992. te od 18.04.1992. do 20.09.1992. temeljem
pripadnosti 158. brigadi HV-a te da Područni odsjek za poslove obrane S. ne
raspolaže podacima odnosno popisima osoba koje su bile pripadnici Lovačkog društva
S. odnosno Štaba teritorijalne obrane općine S.. Da su i tužitelj u svojoj Izjavi danoj
na Zapisnik 25 veljače 2021. kao i saslušani svjedoci D. B. te A. B. u
svojim Izjavama danim za Zapisnik sadržajno istovjetno iskazivali, a koji iskazi su
sadržani u obrazloženjima kako prvostupanjskog, tako i osporavanog rješenja, a
potom i u navodima odgovora na tužbu, koje je ovaj Sud u obrazloženju presude već
navodio, a koja činjenična utvrđenja među strankama nisu sporna.

22. Među strankama je sporna isključivo primjena prava, odnosno je li u
konkretnom slučaju i predmetnoj upravno stvari pravilno primijenjena odredba čl. 3. st.

1. toč. b. ZOHBDR-a.

23. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju i predmetnoj
upravnoj stvari primijenjen pogrešni materijalni propis, niti da tuženo tijelo proizvoljno
tumači zakonske odredbe te da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe
zakona i propise koji su vrijedili, odnosno bili na snazi u vrijeme nastanka navedenih
činjenica.

24. Ovo stoga što je Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i
članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. NN 121-2758/2017, dalje ZOHBDR-a),
koji je objavljen 6.12.2017., i koji je stupio na snagu 14.12.2017., u svojim prijelaznim

-6- Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

i završnim odredbama i to odredbom čl. 216. st. 1. propisao da stupanjem na snagu
ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09.,
137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.) na
način kako je to pobliže propisano i određeno citiranom odredbom.

25. Stoga, a kako je predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju
osporavanog rješenja proveden na zahtjev tužitelja od 20. veljače 2020., to je u
konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjen ZOHBDR-a
(Narodne novine, broj: 121/17, 84/21) koji je na snazi te je na temelju pravilno
provedenog upravnog postupka i pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja
pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno naprijed citirana odredba čl. 3. st. 1.
toč. b. ZOHBDR-a.

26. Valja istaći da je naprijed citiranim kogentnim zakonskim odredbama
propisano i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje
statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi
institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite
najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom
periodu i kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
27. Dakle, neophodno je da naprijed navedene pretpostavke budu kumulativno
ispunjene, a što u konkretnoj upravnoj stvari, nije slučaj, radi čega tužbeni navodi
tužitelja u svezi s već izvedenim dokazima nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije
rješenje predmetne upravne stvari obzirom na činjenicu da tužitelj nije bio izravno
angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u smislu članka 3. st. 1.
toč. b ZHBDR-a, niti je sudjelovao u obrani suvereniteta RH u razdoblju i na način
propisan odredbom čl. 3. st. 2. ZHBDR-a u traženom razdoblju.

28. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog
upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-3680/20-2 od 7. listopada 2020. koja
je donesena u predmetu s istim činjeničnim i pravnim osnovom.

29. Pored svega naprijed navedenog, valja istaći da je tužitelj svojim radom i
angažmanom nesporno dao svoj doprinos u obrani suvereniteta RH, međutim
opisanim djelovanjima u traženom razdoblju, nisu ispunjene zakonom propisane
pretpostavke čije ispunjenje zakon kumulativno propisuje.

30. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u
upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu
povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, slijedom čega
nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

31. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka

1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj
Sud pazi po službenoj dužnosti.

32. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim
sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 19. srpnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

-7- Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka
za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba
odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju

- tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama i to u iznosu od 400,00 kn za tužbu i 500,00 kn za presudu

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u spis

- kal. pravom. do 5.09.2022.