Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: UsI-916/22-8

 

          

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: I. B. iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., radi poništavanja oglašavanja ništavim rješenja, 18. srpnja 2022. godine

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje i za utvrđenje ništavim rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-04/22-01/28, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 24. veljače 2022. godine

 

 

i  r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se prijedlog tužitelja za prekid upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 24. veljače 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 04. siječnja 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je utvrđena opravdanom odluka izabrane liječnice tužitelja o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad, započete 25. kolovoza 2020. godine, s danom 18. listopada 2021. godine.

Tužitelj tužbenim zahtjevom traži poništavanje ili oglašavanje ništavim osporavanog rješenja.

Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ukazuje na korumpiranost članova nadležnih liječničkih povjerenstava te navodi da je članove tih povjerenstava zbog toga prijavio USKOK-u.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Iako je tuženik u odgovoru na tužbu problematizirao pitanje pravodobnosti tužbe, sud utvrđuje da je tužba sudu ipak podnesena pravodobno, odnosno u zakonskom roku od 30 dana.

Sud prvenstveno napominje da u konkretnom slučaju tužitelj nije ukazao ni na jednu okolnost iz čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP) na temelju koje bi se osporavano tuženikovo drugostupanjsko rješenje moglo i trebalo oglasiti ništavim.

U pogledu ocjene pravilnosti i zakonitosti tog rješenja, sud napominje da su oba rješenja iz upravnog postupka donesena na temelju nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih liječničkih povjerenstava, pri čemu je u prvom stupnju tužitelj i pregledan te je analiziran i njegov osobni zdravstveni karton.

Iz dostupne dokumentacije proizlazi da je tužitelj od 25. kolovoza 2020. godine nadalje bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi poremećaja prilagodbe (F43.2), a prije toga još mjesec dana po dijagnozi akutne reakcije na stres - sve to zbog laboralne problematike.

U otpusnom pismu od 08. listopada 2021. godine stoji da je psihičko stanje tužitelja ublaženo i stabilizirano.

Nakon što je na traženje poslodavca provedena kontrola bolovanja kod tužiteljeve liječnice opće medicine (čl. 46. st. 6., 7. i 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju; NN 80/13, 137/13 i 98/19 - ZOZO), ta liječnica mu je 18. listopada 2021. godine utvrdila prestanak privremene nesposobnosti za rad, nakon što je tužitelj bio priložio nalaz hitne psihijatrijske ordinacije od tog dana. Liječnica opće medicine je pritom ocijenila da se tužitelj javio psihijatru samo zbog toga što bi se ponovno trebao vratiti na posao te je ocijenila da može raditi i izdala mu lijek za spavanje (koji tužitelj nije bio podignuo ni taj ni naredni dan).

Tužitelj je 07. prosinca 2021. godine u smislu čl. 47. st. 1. ZOZO-a podnio zahtjev za izdavanje rješenja o privremenoj nesposobnosti za rad.

U nalazu, mišljenju i ocjeni prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 14. prosinca 2021. godine je navedeno da je tužiteljev psihički status za vrijeme dugotrajne privremene nesposobnosti za rad bio stacionaran te da je zbog toga odluka tužiteljeve liječnice opravdana.

Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 21. veljače 2022. godine navelo da i naknadni nalazi ukazuju samo na uznemirenost tužitelja zbog toga što mora ići raditi. Navedeno je i to da više nije bilo osnove za produljenje privremene nesposobnosti za rad po dijagnozi poremećaja prilagodbe.

Tužitelj u tužbi, naknadnom podnesku i na ročištu ni na koji način argumentirano nije doveo u pitanje nalaze, mišljenja i ocjene nadležnih liječničkih povjerenstava, niti je u tom smislu predlagao bilo kakve daljnje dokaze vezane uz meritum spora i uz stručna medicinska utvrđenja.

Umjesto toga, tužitelj u toku ovog upravnog spora ukazuje na navodnu korumpiranost članova liječničkih povjerenstava te traži prekid upravnog spora do odluke USKOK-a o kaznenim prijavama koje su podnesene protiv njih.

Sud je odbio prijedlog za prekid upravnog spora jer u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti za obvezan prekid u smislu čl. 45. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - ZUS), a također u smislu čl. 45. st. 2. t. 1. ZUS-a nema osnove za prekid upravnog spora do odluke USKOK-a u vezi podnesenih kaznenih prijava.

Naime, tužitelj osim pukih navoda o podnesenim kaznenim prijavama nije priložio nikakvu konkretnu odluku USKOK-a iz koje bi bilo vidljivo da postoji osnovana sumnja za počinjenje prijavljenih koruptivnih kaznenih djela. Dakako, ukoliko tužitelj naknadno ishodi pravomoćnu sudsku presudu u kaznenom postupku iz koje bi proizlazilo koruptivno djelovanje članova liječničkih povjerenstava, tada bi imao osnovu za traženje obnove ovog upravnog spora.

Sud je na raspravnom ročištu odbacio tužiteljev prijedlog za izuzeće suca, jer tužitelj u smislu čl. 15. st. 5. t. 3. ZUS-a nije naveo obrazloženi razlog zbog kojeg to traži. Odluku o tome je donio sudac pojedinac u smislu čl. 73. st. 3. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Protiv te odluke posebna žalba nije dopuštena (čl. 15. st. 9. ZUS-a).

Sud je također na raspravnom ročištu odbio tužiteljev prijedlog za stupanje njegove supruge kao zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu, jer se u smislu čl. 19. st. 1. ZUS-a zainteresirana osoba u upravnom sporu priključuje tuženiku, s obzirom na to da bi joj poništavanje donesene odluke povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. U ovom slučaju tužitelj nije ukazao na okolnosti iz kojih bi proizlazilo da njegovoj supruzi nije u interesu poništavanje osporavane odluke.

Sud ujedno napominje da je tužbu i podneske uredno potpisivao osobno tužitelj, ali uz njega i njegova supruga S. P. B., koja se pritom predstavljala kao odvjetnica, iako je uvidom u web stranicu Hrvatske odvjetničke komore utvrđeno da ona trenutno uopće ne obavlja odvjetničku službu.

Tužitelj S. P. B. nije izdao ni posebnu punomoć kao supruzi - ni u dostavljenim podnescima, a ni usmeno na zapisnik 18. srpnja 2022. godine.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a.

 

U Zagrebu, 18. srpnja 2022. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu