Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split 49 Pr-1096/2020-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Danieli Pivčević kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz S., OIB:
., zastupanog po punomoćnici J. F., odvjetnici u S., protiv
tuženika L.-M. d.o.o. S., OIB: ..,
zastupanog po punomoćnici M. F., dipl. iur., radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave, zaključene 13. lipnja 2022., u prisutnosti punomoćnika
stranaka, na ročištu za objavu odluke 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime
jednokratnog dodatka na plaću za 2019.g. iznos od 1.800,00 kn, sa zakonskom
zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje na iznos
od 1.800,00 kn teku počev od 31. prosinca 2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak
parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a
obračunava se po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 11. rujna 2020. tužitelj potražuje od tuženika
isplatu na ime jednokratnih dodataka na plaću za 2019. godinu 1.800,00 kn godišnje
sa zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2019. do isplate, koji iznos da mu
pripada kao radniku tuženika temeljem čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo
(NN 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18). Jednokratni dodatak na plaću da je
tuženik tužitelju trebao isplaćivati svake godine i to sa plaćom za mjesec u kojem se
koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.





2

Pr-1096/2020-10

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenome zahtjevu, kako u
odnosu na osnovu tako i visinu istoga navodeći kako tužitelj do 31. prosinca 2019.
nije iskoristio niti jedan dan godišnjeg odmora za 2019. pa da ne može ostvariti pravo
na jednokratni dodatak na plaću za tu godinu. Stoga da tražbina tužitelja nije
dospjela. Tuženik je prigovorio stopi zakonske zatezne kamate na parnični trošak,
koja treba biti 3%, a ne 5% kako je zatraženo. Tužitelj da je u postupku pred ovim
sudom br. Pr-476/19, obuhvatio i potraživanje za 2019., ali da je o tome sud
propustio odlučiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o radu br. 241/3 od 20.
srpnja 2006., aneksa istome, obavijesti Državnog zavoda za statistiku o
razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. od 15. srpnja 2010.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženome
razdoblju, ali je sporno pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću za 2019.
godinu. Tuženik je u postupku prigovorio i da se Kolektivni ugovor za graditeljstvo ne
odnosi na tuženika jer se isti pretežito bavi prijevozom, koja djelatnost da je razvidna
iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD od 15. srpnja 2010.

6. U odnosu na potraživanja jednokratnih dodataka na plaću tužitelja, u primjeni su
odredbe Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 115/15-pročišćeni tekst, 134/15,
dalje: KU), koji KU se primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe koje obavljaju
djelatnosti visokogradnje, niskogradnje, hidrogradnje, montažerskih radova,
instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih
usluga koje su klasificirane u područja, podpodručja, odjeljke, skupine, razrede,
podrazrede gospodarskih djelatnosti sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji
djelatnosti i na radnike svih struka kod tih pravnih osoba kad ih ugovor obostrano
obvezuje. Odredbom članka 47. st. 1. KU propisano je da radnik ima pravo na
jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje, koji se prema st. 2.
isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja
za tekuću godinu. Odlukom nadležnog Ministra rada i mirovinskog sustava od 6.
veljače 2008. primjena KU je proširena na sve poslodavce i radnike u djelatnosti
graditeljstva u RH (NN 20/08). Iz Odluke Ministarstva rada i mirovinskoga sustava od

3. prosinca 2015. o proširenju primjene Kolektivnoga ugovora graditeljstva, proizlazi
da se primjena istoga proširuje na sve poslodavce i radnike u RH u djelatnosti
građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. NKD 2007.
(NN 58/07). Prema čl. 6. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NN 98/94),
poslodavac koji obavlja više djelatnosti razvrstava se prema djelatnosti kojim se
pretežno bavi. Za primjenu ovog KU, a s obzirom na područje djelatnosti za
poslodavce je mjerodavna registracija odnosno upis poslovne djelatnosti u javni
registar te se u smislu čl. 2. KU smatra da poslodavac koji je upisao u javni registar
sve ili pojedine djelatnosti iz područja graditeljstva, što je tuženik u konkretnom
slučaju, iste i obavlja te je dužan primjenjivati KU. Stoga tuženika, koji je trgovačko
društvo za graditeljstvo, cestovni prijevoz i trgovinu, prema mišljenju ovoga suda,
obvezuje primjena ovih KU jer je za istu mjerodavna registracija i to upis poslovne
djelatnosti u javni registar.



3

Pr-1096/2020-10

7. Slijedom iznijetoga, kako iz citiranih odredbi navedenog KU proizlazi da je tužitelj
imao pravo na navedeni jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za
utuženo razdoblje, koji mu se trebao isplatiti, a tuženik ne osporava činjenicu da to
nije uradio, istog je trebalo obvezati na isplatu iznosa od 1.800,00 kn za 2019.g., time
da su tužitelju priznate zakonske zatezne kamate od dospijeća, 31. prosinca tekuće

2019. godine, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim
odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). S obzirom da se jednokratni
dodatak na plaću sukladno odredbi čl. 47. st. 2. KU isplaćuje s plaćom za mjesec u
kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to kamate
teku od 31. prosinca tekuće godine za tu godinu u kojoj je radnik stekao pravo na
korištenje godišnjeg odmora neovisno da li je dio odmora koristio u narednoj godini.
Naime, citirane odredbe KU ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina već
je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine. Prema odredbi
članka 173. ZOO dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku predviđenom ugovorom
(stavak 1.) ili zakonom (stavak 2.) a ako rok nije predviđen ni ugovorom ni zakonom a
cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje,
vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može
zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (stavak 3.). Svrha isplate
jednokratnog dodatka na plaću jeste podmirivanje makar djelomično, troškova
odmora koji radniku i njegovoj obitelji nastaju kao povećani troškovi odmora,
putovanja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i slično. Iz odredbe čl. 47. KU
proizlazi da isplata jednokratnog dodatka na plaću ne ovisi o činjenici korištenja
godišnjeg odmora, koje mišljenje je izraženo i od strane Zajedničkog organa za
tumačenje odredbi KU za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 27. prosinca

2013. Za dodati je kako uvidom u e-spis proizlazi da u predmetu ovoga suda br. Pr-
476/2019 sud nije odlučio o isplati dodatka na plaću tužitelju za 2019., a tužitelj se na
isto nije žalio pa se ne radi o presuđenoj stvari. Stoga je tuženik, slijedom svega
iznijetog, po ocjeni ovoga suda, u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje.

8. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom
postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te je tužitelju priznat trošak u skladu sa
Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14,
118/14, 107/15) i to: za sastav tužbe 25 bodova, za sastav dva podneska po 25
bodova, za zastupanje na dva ročišta po 25 bodova i na jednom 12,5 bodova, što pri
vrijednosti boda od 10,00 kn daje iznos od 1.375,00 kn na koji tužitelju pripadaju
zakonske zatezne kamate od donošenja presude do isplate, koje se obračunavaju po
stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kako je
opisano u izreci.

U Splitu 14. srpnja 2022.

SUDAC

mr.sc. Daniela Pivčević



4

Pr-1096/2020-10

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-pun. tužitelja
-tuženiku





Broj zapisa: eb30f-07534

Kontrolni broj: 0ad24-b1c62-02809

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DANIELA PIVČEVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu