1                  Poslovni broj: 7 Us I-4/2022-10

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Us I-4/2022-10

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja S. p. d. "P.", Z., kojega zastupa opunomoćenica S. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. d. o. u R., radi naknade za oduzetu imovinu, 14. srpnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/18-01/445, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 5. studenoga 2021. i rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/97-01/2625, URBROJ: 2170-04-02/1-18-9 od 30. srpnja 2018.

 

Obrazloženje

             

1.                 Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/97-01/2625, URBROJ: 2170-04-02/1-18-9 od 30. srpnja 2018. odbijen je zahtjev S. p. d. "P.", ovdje tužitelja, za naknadu za oduzetu imovinu k.č.br. k.o. P. i dr., ranije vlasništvo S. p. d. "P." iz Z., iz razloga što tužitelj nije dokazao neprekinuto pravno sljedništvo od trenutka oduzimanja imovine do podnošenja zahtjeva, a niti je dostavio odluku Vlade Republike Hrvatske o priznavanju prava na naknadu iz odredbe članka 12. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02., 81/02, dalje: Zakon o naknadi).

 

2.                 Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/18-01/445, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 5. studenoga 2021. odbio.

 

3.                 Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi ne osporava da S. p. d. "P." nije zadržalo kontinuitet u radu od oduzimanja imovine do podnošenja zahtjeva, te da Vlada Republike Hrvatske nije donijela odluku kojom bi mu se neovisno o navedenom priznalo pravo naknadu, već  u bitnom navodi da je tuženik u odnosu na navedeno propustio utvrditi odlučne činjenice iz kojih proizlazi pravo na naknadu. S tim u svezi u prvom redu navodi da je S. p. d. "P."  prestalo s radom iz političkih razloga, koju odlučnu činjenicu su upravna tijela propustila utvrditi. Nadalje navodi da se S. p. d. "P."  više puta obratilo Vladi Republike Hrvatske radi donošenja odluke o priznavanju prava na naknadu iz članka 12. stavka 2. Zakona o naknadi, o čemu Vlada nije nikada odlučila.  Smatra da su mu na taj način povrijeđena ustavno jamstvo zaštite prava nacionalnih manjina, ustavno jamstvo zaštite vlasništva, pravo na ravnopravnost i prava iz Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju iz spisa predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

 

4.                 Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

5.                 Zainteresirana osoba Ž. d. o. u R. se u odgovoru na tužbu u bitnom se pridružuje navodima iz osporenog rješenja tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

6.                 Sud je zakazao ročište za raspravu za 8. srpnja 2022., na koje stranke iako uredno pozvane nisu pristupile, stoga je ročište održano u njihovom odsustvu.

 

7.                 Među strankama ovoga spora je sporno ima li tužitelj na naknadu za oduzetu imovinu iz predmeta ovoga spora.

 

8.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

9.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10.             Prema odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o naknadi pravne osobe, odnosno njihovi pravni sljednici imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu samo ako su do donošenja toga Zakona na teritoriju Republike Hrvatske održale neprekinuto pravno sljedništvo, obavljale djelatnost i imale sjedište.

 

10.1.      Stavkom 2. istoga članka propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku kojom se pravnim osobama, odnosno njihovim pravnim slijednicima, koje do dana donošenja ovoga Zakona nisu mogle na teritoriju Republike Hrvatske održati neprekinuto pravno sljedništvo, obavljati djelatnost i imati sjedište jer su iz političkih razloga zabranjene i raspuštene, a promicale su hrvatske državotvorne nacionalne interese, priznaje pravo na naknadu oduzete imovine, kad za to postoje opravdani razlozi.

 

11.             Tužitelj u ovome sporu i upravnom postupku koji je ovome sporu prethodio nije dokazao, a niti ne tvrdi da je održao neprekinuto pravno sljedništvo do stupanja n snagu Zakona o naknadi, stoga po toj osnovi ne može ostvariti pravo na naknadu.

 

12.             Isto tako, tužitelj ne tvrdi da mu je odlukom Vlade Republike Hrvatske u smislu odredbe članka  12. stavka 2. Zakona o naknadi priznato pravo na naknadu, već naprotiv navodi da se po tom pitanju više puta neuspješno obratio Vladi Republike Hrvatske, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu, a što sve pravilno utvrdili tuženik i prvostupanjsko tijelo. Pritom tužiteljevo pozivanje na povredu ustavnih i konvencijskih prava zbog nepriznavanja prava na naknadu od strane Vlade Republike Hrvatske nije odlučno za rješenje stvari, jer odluka Vlade o tome nije i ne može biti predmetom ovoga spora.

 

13.             Slijedom svega navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci 14. srpnja 2022.

 

                                                                                                                                                   S u d a c

                                                                                                         Antun Žagar, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (4 primjeraka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).