1                        Poslovni broj: UsI-2615/21-8

 

                      Poslovni broj: UsI-2615/21-8               

                      

     Republika Hrvatska

     Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice I. T. iz S. N., zastupane po opunomoćeniku I. M. odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Z., radi ovrhe komunalne naknade, 13. srpnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-13/121, URBROJ: 531-07-01-03/11-21-2 od 13. srpnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan, u cijelosti.

                                              

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-13/121, URBROJ: 531-07-01-03/11-21-2 od 13. srpnja 2021. odbija se žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2019-07/2282, URBROJ: 251-13-01/1-2019-1 od 2. prosinca 2019., a kojim se nalaže ovdje tužiteljici da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja podmiri dugovanje po ovršnom rješenju toga Ureda, KLASA: UP/I-363-03/2008-57/7564, URBROJ: 251-13-01/01-2008-01 od 2. siječnja 2008. za periode kako je navedeno u točki II. pobijanog rješenja na račun ovrhovoditelja Grada Z.. Točkom II. određuje se da ovršenik duguje na ime glavnice 18.436,32 kuna, kao i zakonske zatezne kamate od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci, pri čemu je utvrđeno da tužitelj ukoliko ne podmiri dobrovoljno svoje obveze duguje i dužni iznos uvećan za zateznu kamatu, a predmetna ovrha određena je pod uvjetima i na način određen točkama I. do VI. prvostupanjskog rješenja.

2.              U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba upravnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ponovno je kao i u žalbi istaknula prigovor zastare, obzirom je predmetno rješenje o ovrsi doneseno temeljem rješenja KLASA: UP/I-363-03/2008-57/7564, URBROJ: 251-13-01/01-2008-01 od 2. siječnja 2008. Dodala je kako navedeno rješenje predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je utvrđena tražbina i doneseno rješenje o ovrsi, to je ista zastarjela jer je proteklo više od 10 godina od dana izvršnosti rješenja 08. veljače 2008. do dana donošenja pobijanog rješenja o ovrsi od 02.prosinca 2019. sukladno odredbi čl. 233.st.1. Zakona obveznim odnosima. Navodi i kako ukoliko je zastarjela glavnica tražbine, zastarjele su i sve sporedne tražbine koje se vežu na istu, poput tražbina s osnova kamata koje se također potražuju, bez obzira na trenutak njihovog dospijeća.

2.1.              Naglasila je kako je u konkretnom slučaju kao osnov korištena zastarjela ovršna isprava koja je izgubila svojstvo ovršnosti i postala bespredmetna za bilo kakvo potraživanje nadležnog tijela.

2.2.              Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4.              Grad Z., zainteresirana osoba u ovom sporu, protivi se  tužbi i tužbenom zahtjevu, priklanja se navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja, te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5.              Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21 – dalje ZUS), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Člankom 100. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18 i 110/18), propisano je da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

8.              Na postupak ovrhe primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona.

9.              Odredbom čl.140. Općeg poreznog zakona propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a u koju spada i izvršno rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade

10.              Odredbom čl.141.st.2. Općeg poreznog zakona propisan je sadržaj  rješenja o ovrsi, pa se tako u rješenju o ovrsi mora navesti izvršno rješenje tijela prvog stupnja kojim je ovršeniku utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, visina i vrsta dugujuće obveze i pripadajuće kamate koje se ovrhom naplaćuju, premet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškovi ovrhe kao i uputa o pravnom lijeku.

11.              Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku ovrhe radi naplate komunalne naknade za poslovni prostor po ovršnom rješenju od 02. siječnja 2008., a koje je ovršno 08. veljače 2008. Tužiteljica je predmetnim rješenjem utvrđena obveznikom plaćanja komunalne naknade od 02. siječnja 2008. za 124 m2 poslovnog prostora u iznosu od 1.024,24 kn mjesečno.

12.              Iz spisa predmeta, nadalje, proizlazi kako tužiteljica do dana izdavanja prvostupanjskog ovršnog rješenja nije podmirila navedena dugovanja za navedeni poslovni prostor u rokovima dospijeća, te je utvrđen ukupni dug za nepodmirene obveze, te zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog potraživanja do isplate, a odnosi se na period od siječnja 2018. do lipnja 2019.

13.              Prvotno se ukazuje kako se žalbom protiv rješenja o ovrsi ne može pobijati zakonitost ovršne isprave, odnosno žalba se može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak,

14.              U odnosu na prigovor zastare ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika, navodeći kako je Zakon o komunalnom gospodarstvu propisuje primjenu propisa o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit u odnosnu na postupak i način prisilne naplate, a u pogledu roka zastare primjenjuje se odredbe čl.226. i 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/05, 41/08, 125/11)

15.              Odredbom čl.233. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i  one za koje zakon predviđa kraći rok zastare.

16.              Istom odredbom određeno je kako sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagode odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

17.              U konkretnom slučaju, rješenjem o komunalnoj naknadi određuje se visina komunalne naknade koja može dospijevati mjesečno, tromjesečno ili u drugom roku kojeg općim aktom – odlukom o komunalnoj naknadi odredi jedinica lokalne samouprave (riječ je o povremenom potraživanju koje proistječe iz odluke nadležnog tijela.

18.              Slijedom navedenog, na rok zastare plaćanja duga komunalne naknade, kako to pravilno utvrđuje tuženik, primjenjuje se rok zastare za povremena potraživanja sukladno čl.226. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

19.              Iz prvostupanjskog rješenja i izvatka iz poslovnih knjiga za obveze dospjele zaključno sa 31. srpnja 2019., razvidno je da se ukupni dug odnosi na dugovanje s dospijećem plaćanja od 15. veljače 2018. do 15. srpnja 2019.

20.              Kako je rješenje doneseno 02. prosinca 2019. sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima nema mjesta prigovoru zastare, jer od dospijeća svakog pojedinog obroka komunalne naknade odnosno 15. veljače 2018. pa na dalje, do donošenja prvostupanjskog rješenja nije proteklo tri godine.

21.              Iz spisa predmeta, u koji je sud izvršio uvid, razvidno je kako tužitelj do dana izdavanja pobijanih rješenja nije podmirio svoja dugovanja, te mu je utvrđen ukupni dug, što tužitelj niti ne osporava.

22.              Odredbom čl.23.st.5. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit i Zakon o porezu na dohodak koji u čl. 65 (Narodne novine: 177/04, 73/08 i 80/10) i Zakon o porezu na dobit u čl.36. (Narodne novine, 127/00, 163/03, 177/04, 90/05, 57/06, 146/08 i 80/19) upućuju da se u pogledu naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona.

23.              Odredbom čl. 128.st.1. Općeg poreznog zakona propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a u koju između ostalog spada i izvršno rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade

24.              Odredbom čl.129. Općeg poreznog zakona propisan je sadržaj ovršnog rješenja pa se navodi da se u ovršnom rješenju mora navesti izvršno rješenje tijela prvog stupnja kojim je ovršeniku utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, visina i vrsta dugujuće obveze i pripadajuće kamate koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, troškove ovrhe kao i uputu o pravnom lijeku.

25.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.

26.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

27.              Tužiteljica u tužbi iznosi iste razloge kojima je u postupku pred tuženikom osporavao odluku prvostupanjskog tijela, na koje se tuženik valjano očitovao.

28.              Imajući u vidu navedeno, osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

29.              Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

30.              Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 57. st. 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 13. srpnja 2022.

 

                                                                                                                              Sudac:

Manuela Ostoić Čačinović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).