Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Nataši Rogošić,
zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. o. Republike Hrvatske,
zastupanog po Ž. D. o. u D., D., D. …,
protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko,
trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB: …, uz
sudjelovanje zainteresirane osobe L. D. iz Z., P. U. …, OIB:
…, radi naknade za oduzetu imovinu, bez održavanja rasprave 11. srpnja 2022.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i
uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-
942-01/17-01/324, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 25. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/17-01/324, URBROJ: 514-04-
02-01-01/08-21-02 od 25. studenoga 2021. odbijene su žalbe Općinskog državnog
odvjetništva u Dubrovniku i L. D. (protiv odluke o trošku), izjavljene protiv djelomičnog
rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Služba za imovinsko-
pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/370, URBROJ: 2117-04-01-17-29 od 10.
svibnja 2017.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom L. D., ovdje zainteresiranoj osobi,
dane su u vlasništvo nekretnine upisane u Z.U. … K.O. V.:

‑ za … dijelak.č. …,površine235 m2, k.č….površine445 m2, k.č. … površine 2859 m2, k.č. … površine 3633 m2 i k.č. … površine 3714 m2,
‑ za 16240/80640 dijela k.č. … površine 4650 m2, k.č. … površine 158 m2 i k.č.
… površine 3136 m2.

Pod točkom 2. obveznikom povrata u vlasništvo utvrđena je Republika Hrvatska, a pod
točkom 3. je odlučeno o zemljišnoknjižnoj provedbi tog rješenja. Pod točkom 4. je odlučeno
kako svaka stranka snosi svoje troškove. Pod točkom 5. je odbijen zahtjev L. D. za
naknadu oduzete imovine ranije upisane u Z.U. … i Z.U. …, sve K.O. V. u odnosu na
suvlasnički dio prijašnjeg vlasnika M. D. pok. P.. Pod točkom 6. je riješeno kako će
se o zahtjevu za naknadu oduzete imovine u odnosu na k.č. 2704/72, 2705/21, 2750/2,
2750/3, 2750/6, 2750/7, 2751/2, 2769, 2969/2, 2970/19, 2771/4, 2749/2, 2768/6, 2844,

2 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

2766/2, 2768/2, 2841, 2768/4, 2866, K.O. V., prijašnjeg vlasništva P. D. pok.
M., odlučiti posebnim rješenjem.

3. Protiv osporenog rješenja tuženika tužbu je pravodobno podnijelo Državno
odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u
Dubrovniku, dalje tužitelj, koja je pred ovim sudom zaprimljena pod gornjim poslovnim
brojem preporučenom pošiljkom 27. prosinca 2021. U tužbi tužitelj opetovano iznosi žalbene
navode, te ističe kako tuženik nije utvrdio sve činjenice važne za donošenje osporavanog
rješenja, slijedom čega je povrijedio i odredbe materijalnog prava. Ističe kako iz obrazloženja
pobijanog rješenja proizlazi da drugostupanjsko tijelo smatra kako je prvostupanjsko rješenje
doneseno u izvršenju ranijeg rješenja tog drugostupanjskog tijela od 20. studenog 2014., a
koje rješenje je doneseno u provođenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-
IIl-291/2011 od 27. studenoga 2013., odnosno ističe kako se tuženik, referirajući se na
navode iz žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, ponovno poziva na
stajalište koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u gore navedenoj odluci da se u
konkretnoj upravnoj stvari primjenjuje Zaklon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99,
43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, u daljnjem tekstu Zakon o naknadi).
Međutim, protivno stajalištu drugostupanjskog tijela ističe kako je nedvojbeno da su
nekretnine koje se nalaze na poluotoku Prevlaka prijašnjim vlasnicima oduzete temeljem
pravomoćne Razvlastbene odluke od 5. srpnja 1917. koju je donijela bivša Austro-Ugarska
i od tada da su u državnom vlasništvu. Upis organa upravljanja Državnog sekretarijata za
narodnu obranu kako je izvršen pozivom na provedbeni propis odnosno Uredbu o uknjiženju
prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini ("Službeni list FNRJ", br. 58/47, dalje
Uredba). Navedeno kako potvrđuju i građevine (tvrđava Oštro, podzemni tuneli i dio putova)
koje je u vojne svrhe na poluotoku Prevlaka izgradila još Austro-Ugarska, te proizlazi iz
očevida održanog u drugim istovrsnim predmetima, kao i iskaza podnositelja zahtjeva u
drugom istovrsnom predmetu M. D. (zapisnik od 9. lipnja 2015.) i vještačenja
M. B., kao i iz dopisa Ministarstva obrane od 5. travnja 2017. Činjenica da su
pojedini prijašnji vlasnici nakon 1. svjetskog rata neko vrijeme eventualno ponovo obrađivali
dio oduzetog zemljišta kako se može objasniti raspadom države Austro-Ugarske, a ne kao
dokaz da zemljište nije bilo oduzeto i privedeno namjeni. Rješenje Kotarskog suda u
Dubrovniku broj … da je samo provedbeni propis kojim je na temelju pravomoćne
Razvlastbene odluke od 5. srpnja 1917. broj … bivšeg Dalmatinskog namjesništva u
Zadru, te članaka 4. i 7. Uredbe i rješenja Državnog sekretarijata za narodnu obranu
broj1268/54 od 15. prosinca 1958. na tim nekretninama upisana općenarodna imovine s
organom upravljanja Državnog sekretarijata za poslove narodne obrane. Dakle, oduzimanje
predmetnih nekretnina kako nije izvršeno provedbenim propisom kojim je naznačen organ
upravljanja, već rješenjem o izvlaštenju iz 1917., slijedom čega da, u smislu odredbi članka

1. 2. i 3. Zakona o naknadi, nisu ostvarene pretpostavke da se tužiteljima odredi naknada za
te nekretnine, a pogotovo ne da im se odredi naturalni povrat. Tužitelj dalje ističe kako je
Republika Hrvatska kao treća osoba stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i
to na temelju zakona, odnosno na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja
sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj
52/91, 68/91 i 40/92), slijedom čega i iz tog razloga nije moguće vraćanje predmetnih
nekretnina podnositeljima zahtjeva. Takvo stajalište da je zauzeo i Upravni sud Republike
Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Us-9158/00. Nastavno, smatra pogrešnim
stajalište tuženika da je područje Prevlake demilitarizirana zona, te da se vraćanjem
nekretnina u vlasništvo podnositeljima zahtjeva ne bi dovelo u pitanje sigurnost zemlje,
odnosno da kompleks kao takav nema karakter vojnog kompleksa, jer se za vojne svrhe ne
koriste sve nekretnine, pa se njihovim vraćanjem u vlasništvo pojedinih nekretnina ne bi

3 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

okrnjila funkcionalnost kompleksa. Ističe kako je unatoč dopisu Ministarstva obrane od 28.
listopada 1999. na koji se poziva tuženik, u spis priložena imovinskopravna dokumentacija
pribavljena od Ministarstva obrane s popisom izgrađenih objekata koji se prostiru po cijelom
kompleksu poluotoka Prevlaka (izvidna stanica, skladište streljiva, stambeni objekt, vojnički
klub dr.) iz čega da je nedvojbeno da se radi o kompleksu koji se bez svih njegovih sastavnih
dijelova kao takav više ne bi mogao koristiti. Takvo stajalište da proizlazi iz nalaza i mišljenja
vještaka M. B. u kojem vještak zaključuje da se na poluotoku Prevlaka nalazi vojni
kompleks kojim i nadalje upravlja Ministarstvo obrane u kojem se detaljno navodi da su:
izgrađene građevine privedene vojnoj namjeni, asfaltirani putevi izgrađeni u svrhe zbog kojih
su nekretnine oduzete te se može ocijeniti da su izgradnjom privedene namjeni te da služe
kao komunikacija između vojnih objekata, da se zemljište smatra privedenom namjeni i u
smislu članka 11. stavak 4. Zakona o prostornom uređenju, da je predmetno zemljište dio
bivšeg vojnog kompleksa za koju je oduzeto i za koju se koristilo, a da sada predstavlja dio
demilitariziranog područja; da zemljište ili barem njegov dio služi javnim poduzećima
Državnom hidrometeorološkom zavodu i Plovput d.d.; da je cijeli kompleks bio ograđen
žicom jer je na terenu utvrđeno postojanje armirano betonskih stupova. Unatoč činjenici što
se tuženik poziva na zaključak vještaka u dijelu kojim isti zaključuje da se ne može zaključiti
da egzistira kao prostorna cjelina odnosno da se vraćanjem pojedinih nekretnina ne bi
narušila prostorna cjelovitost uporabe i prostora, budući da se nekretnine dobrim dijelom ne
koriste u vojne svrhe, mišljenja je kako iz cjelokupnog vještačenja i provedenog očevida
nedvojbeno proizlazi da se radi o vojnom kompleksu koji se kao takav vraćanjem pojedinih
dijelova u vlasništvo više ne bi mogao koristiti. Stoga je nedvojbeno kako u konkretnom
slučaju postoje zapreke iz članka 55. stavak 1. točke 3. i 4. Zakona o naknadi, budući da bi
se vraćanjem predmetnih nekretnina narušila prostorna uporaba prostora, koji kako se,
unatoč činjenici da je do 2002. godine bio pod nadzorom UN-a kao demilitarizirano područje,
i dalje nalazi na upravljanju Ministarstva obrane (4. ZP OS RH (STON) lokacija PREVLAKA)
i predstavlja granično područje nužno za sigurnost i obranu Republike Hrvatske. Također,
ističe kako zaključak prvostupanjskog tijela kako je prilikom obavljanja očevida u istovrsnom
postupku kompleks bio napušten odnosno da nije bio zabranjen pristup od strane djelatnika
Ministarstva obrane, ni u kojem slučaju ne znači da se ne radi o vojnom kompleksu kojim i
nadalje upravlja Ministarstvo obrane. Također, ističe kako prostorno planski status
predmetnih nekretnina nije od utjecaja na činjenicu da su nekretnine koje su predmet
postupka privedene namjeni zbog koje su oduzete, da su na dan stupanja na snagu Zakona
o naknadi, a i kasnije predstavljale ograđeni vojni kompleks koji je služio isključivo u vojne
svrhe čijim bi se vraćanjem narušila njegova cjelovitost odnosno gospodarska i tehnološka
funkcionalnost kompleksa, te i danas predstavljaju kompleks čijim bi se djelomičnim
naturalnim povratom očigledno narušila njegova cjelovitost i svrha za koju je izgrađen bez
obzira na način njegova trenutnog korištenja. Potonje stajalište kako je zauzeo i Visoki
upravni sud Republike Hrvatske u presudama pod poslovnim brojem Us-3789/13 i Usl-
1591/13 donesenim u istovrsnom postupku naknade oduzete imovine za nekretnine u Župi
Dubrovačkoj, u kojima se izričito navodi da zapreku za naturalni povrat predstavlja činjenica
da oduzeto zemljište predstavlja sastavni dio kompleksa bivšeg vojnog odmarališta "Kupari",
a u kojem predmetu se radi o zemljištu koje više nije pod upravljanjem Ministarstva obrane,
ali je na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi predstavljalo kompleks. Zaključno, navodi
kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da se radi o zemljištu koje je privedeno
namjeni zbog koje je oduzeto sukladno odredbi članka 17. Zakona o naknadi, odnosno da
postoje zapreke iz članka 55. stavak 1. točke 3. i 4. Zakona o naknadi. Tužbenim zahtjevom
predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeni akt i sam riješiti upravnu stvar na
način da zahtjev za naknadu oduzete imovine odbije kao neosnovan, podredno predmet
vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.

4 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu.

5. Sud je u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) rješenjem
pod gornjim poslovnim brojem od 14. veljače 2022. pozvao Luku Dučića da kao
zainteresirana osoba sudjeluje u sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja, koji pak nije
dostavio odgovor na tužbu.

6. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. ZUS-
a), niti je tužbom predloženo izvođenje dokaza koji bi zahtijevali provođenje rasprave, dok je
činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, sud je bez održavanja rasprave, na temelju
razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u
sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen
uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti
osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno jesu li u konkretnom
slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu odredbi Zakona o naknadi, te s tim u vezi i
pretpostavke za naturalni povrat predmetnih nekretnina.

8. Odredbom članka 1. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je da se ovim zakonom
uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane
jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno,
društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo), konfiskacijom,
nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom
zakonu, na temelju propisa navedenih u članku 2. odnosno bez pravne osnove (članak 3.),
na temelju konfiskacije (članak 4.), te eksproprijacije (članak 6.).

9. Odredbom članka 3. Zakona o naknadi propisano je kako se prijašnjem vlasniku
utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim
aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u
provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez
pravnoga osnova ili bez propisa.

10. Prema odredbi članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi neizgrađeno građevinsko
zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i
načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke
nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio
prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje
raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u
vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Prema stavku 5. citiranog članka Zakona
pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili
su izvedeni znatni radovi na objektu, kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad
izvršila pripremu za izgradnju.

11. Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem
vlasniku daje u vlasništvo poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište koje je oduzeto
na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona. Prema
odredbi stavka 2. navedenog članka prijašnjem vlasniku daju se u vlasništvo i objekti
(gospodarske zgrade, poslovne zgrade, kuće za stanovanje, dvorci i sl.) koji su u vrijeme
oduzimanja bili izgrađeni na zemljištu iz stavka 1. ovoga članka, zajedno sa zemljištem na
kojem se objekti nalaze, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Prema odredbi stavka

3. istog članka ako su poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište sukladno članku 52.
do 55. ovoga Zakona izuzeti od davanja u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na
naknadu u vrijednosnim papirima, utvrđenu ovim Zakonom.

5 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

12. Odredbama članka 52. do 57. Zakona o naknadi propisana su opća pravila koja su
iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima, pa je tako odredbom
članka 52. Zakona o naknadi propisano kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i
posjed imovina na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo
vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava
vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

13. Odredbom članka 55. stavak 1. točke 3. i 4. Zakona o naknadi propisano je da se ne
vraća imovina u vlasništvo i posjed imovina čijim bi se vračanjem bitno okrnjila prostorna
cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, ili čijim bi vraćanjem bila bitno
okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski
kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i
sl.).

14. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u
provođenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-291/2011 od 27. studenoga

2013., kojom je ukinuta presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4112/2008-12
od 2. prosinca 2010. i rješenje tuženika KLASA: UP/II-942-01/09-01/891, URBROJ: 514-03-
07/1-08-7 od 15. srpnja 2008., te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, koje tijelo
je u nastavku postupka rješenjem KLASA: UP/II-942-01/14-01/344, URBROJ: 514-04-14-08
od 20. studenog 2014. poništilo rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj
županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/370, URBROJ:
2117-09/1-00-3 od 30. studenog 2000., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na
ponovni postupak.

15. U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio kako s obzirom na činjenice koje proizlaze
iz spisa predmeta, navedeni predmet pripada kategoriji istovrsnih predmeta u smislu točke

5. Odluke broj: U-III-4614/2010 od 8. rujna 2013. koja odluka je i za ovaj predmet vodeći
(pilot slučaj). U toj odluci, a u odnosu na navode tužitelja u kojima on upire na pogrešno
stajalište upravnih tijela da su nekretnine koje su predmet postupka prijašnjim vlasnicima
oduzete na temelju članka 3. Zakona o naknadi bez pravnog osnova, a ne na temelju
Razvlastbene odluke Dalmatinskog namjesništva u Zadru od 5. srpnja 1917., Ustavni
Republike Hrvatske navodi:

"(...)

S obzirom da se Zakon o naknadi za oduzetu imovinu odnosi samo na oduzimanja
imovine koje su provele jugoslavenske komunističke vlasti od 15. svibnja 1945. (najranije od

1942.), a da su pravomoćnu odluku o izvlaštenju, na koju su se pozvale jugoslavenske
komunističke vlasti, donijele još 1917. austrougarske vlasti, Ustavni sud zaključno utvrđuje
da se u "slučaju Prevlaka" ne postavlja pitanje je li formalno postojala pravna osnova
oduzimanja zemljišta ili ne, kako su problem pogrešno kvalificirali i Ministarstvo pravosuđa i
Upravni sud.

U slučaju Prevlaka temeljno je pitanje: može li se smatrati da postoji pravna osnova
u smislu članka 3. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu ako su čin podržavljenja odnosno
podruštvovljenja zemljišta dotadašnjem knjižnom vlasništvu fizičkih osoba jugoslavenske
komunističke vlasti provele pozivajući se na nevaljanu pravnu osnovu iz razdoblja Austro
Ugarske Monarhije.

Sukladno tome, Ustavni sud ocjenjuje relevantnom činjenicu da jeu prvostupanjskom
dopunskom rješenju zauzeto pravno stajalište kako su zemljišta na poluotoku Prevlaci
oduzeta bivšim vlasnicima tek 1955., i to zbog toga što Razvlastbena odluka iz 1917. nije
bila "valjana pravna osnova" na koju bi se jugoslavenske komunističke vlasti mogle pozvati.
Stoga se aspekta članka 3. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu ima smatrati da je
oduzimanje provedeno bez pravne osnove.

6 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

U tom svjetlu, a polazeći od vrijednosti koje štiti hrvatski Ustav i od legalne svrhe
Zakona o naknadi za oduzetu imovinu, Ministarstvo pravosuđa i Upravni sud bili su dužni pri
razmatranju interpretacije članka 3. tog zakona koju je dalo prvostupanjsko upravno tijelo
osobito uzeti u obzir:- da većini prijašnjih vlasnika nikada nije isplaćena naknada za
nekretnine izvlaštene na temelju Razvlastbene odluke iz 1917; da im je u FNRJ/SFRJ bila
zapriječena pravna zaštita protiv čina kojim su jugoslavenske komunističke vlasti, unatoč
neisplati naknade, osnažile Razvlastbenu odluku iz 1917. (to jest utvrdile da je ona pravna
osnova podržavljenja odnosno podruštvovljenja zemljišta na poluotoku Prevlaci i po toj
osnovi zemljišta deposedirale te promijenile stanje u zemljišnim knjigama u svoju korist).
Konačno, kad se sve navedeno uzme u obzir, Ministarstvo pravosuđa i Upravni sud bili su
dužni pri razmatranju interpretacije članka 3. tog zakona koju je dalo prvostupanjsko upravno
tijelo postaviti i sljedeće pitanje: pod pretpostavkom da je i u FNRJ/SFRJ stanje ostalo isto
onakvo kakvo je bilo prije faktične deposedacije od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti
(oko 1955. godine) odnosno prije provedbe zemljišnoknjižnog postupka (u najvećem broju
slučajeva 1959. godine), bi li prijašnji vlasnici zadržali svoj knjižni vlasnički status i druga
stvarna prava koja su imala na tim zemljištima, kao i porezne obveze, sve do danas.
U ovoj se odluci Ustavni sud bavio isključivo povredom koja je učinjena utvrđenjima
Ministarstva pravosuđa i Upravnog suda da se Zakon o naknadi za oduzetu imovinu ne
primjenjuje na slučaj podnositelja.

(...)

Ova odluka Ustavnog suda ne obuhvaća nijedan drugi aspekt primjene Zakona o
naknadi za oduzetu imovinu na konkretan slučaj podnositelja. Ona ne obuhvaća ni ostale
žalbene navode podnositelja o kojima drugostupanjsko upravno tijelo (Ministarstvo
pravosuđa) mora odlučiti u ponovljenom postupku.

(...)"

16. Iz povijesnih Z.U. …, … i Z.U. …, sve K.O. V., proizlazi kako su nekretnine
oznake čest. zem. …, … i … bile upisane kao vlasništvo P. D. pok. M. za
16240/80640 suvlasničkog dijela, a nekretnine oznake čest. zem. …, … m2,
…, … i …, bile upisane kao vlasništvo P. D. pok. M. za 6/64 (3/64
+ 3/64) suvlasničkog dijela, da bi 1959. (prikaz od 8. siječnja 1959. pod Z-24/59) na temelju
razvlastovne odluke od 5. srpnja 1917. broj … bivšeg Dalmatinskog namjesništva u
Zadru i rješenja Državnog sekretarijata za narodnu odbranu u Beogradu broj … od 15.
prosinca 1958. bile otpisane iz Z.U. …. i Z.U. …., te upisane u Z.U. …, te je bilo uknjiženo
vlasničko pravo za korist općenarodne imovine, a kao organ upravljanja Državni sekretarijat
za poslove narodne odbrane.

17. Slijedom iznijetog, te imajući u vidu naprijed iznijeto stajalište iz Odluke Ustavnog
Suda Republike Hrvatske, koje je obvezujuće kako za upravna tijela, tako i za ovaj upravni
sud, pravilno su upravna tijela utvrdila kako predmetni zahtjev za naknadu ulazi u primjenu
odredbe članka 3. Zakona o naknadi, odnosno kako se radi o "istovrsnom predmetu" prema
shvaćanju Ustavnog suda. Stoga je pravilno prvostupanjsko tijelo provelo postupak i donijelo
odluku, budući da je to i bila obveza prvostupanjskog tijela, dok tužbeni navodi tužitelja da je
zemljište na poluotoku Prevlaka oduzeto Razvlastbenom odlukom iz 1917. kao i da
ovlaštenicima naknade ne pripada pravo na naknadu sukladno Zakonu o naknadi nisu
osnovani.

18. Također nisu osnovane ni tvrdnje tužitelja u kojima on problematizira pogrešnu
primjenu materijalnog prava, te osporava zaključak upravnih tijela da se na konkretan slučaj
ne odnose izuzeci propisani odredbama članka 52. i 55. stavak 3. i 4. Zakona o naknadi.

19. U pogledu prigovora kako je Republika Hrvatska kao treća osoba stekla pravo
vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju Zakona, tj. na temelju Uredbe o zabrani
raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike

7 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

Hrvatske, za istaći je kako je iz povijesnih Z.U. … i Z.U. …, odnosno Z.U. …, K.O. V.
nesporno proizlazi kako je na predmetnim nekretninama bilo uknjiženo vlasničko pravo za
korist općenarodne imovine, a kao organ upravljanja Državni sekretarijat za poslove narodne
odbrane, i to na temelju razvlastovne odluke od 5. srpnja 1917. broj … bivšeg
Dalmatinskog namjesništva u Zadru i rješenja Državnog sekretarijata za narodnu odbranu u
Beogradu broj … od 15. prosinca 1958., dakle, upravo na temelju odluke za koju je
Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da je nevaljana pravna osnova, a da je rješenjem
Državnog sekretarijata iz 1958. zapravo provedeno podržavljenje na temelju te nevaljane
pravne osnove. Stoga, niti kasnije knjiženje Republike Hrvatske na temelju Uredbe o zabrani
raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike
Hrvatske ne znači da je Republika Hrvatska treća osoba, ako je već samo oduzimanje
učinjeno u korist Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak upravnih
tijela kako se na predmetu imovinu ne odnosi izuzetak propisan odredbom članka 52.
Zakona o naknadi.

20. U pogledu prigovora tužitelja kako su predmetne nekretnine do donošenja Zakona o
naknadi privedene namjene radi koje su oduzete jer da se nalaze u kompleksu na kojem je
izgrađen čitav niz vojnih objekata, izgrađenih puteva i sl. pa da bi se vraćanjem u vlasništvo
bitno okrnjila prostorna cjelovitost odnosno namjena uporabe prostora i imovine, za istaći je
kako isti nema uporište u činjeničnom stanju utvrđenom tijekom provedenog postupka.

21. Naime, spisu predmeta tuženika prileži:

- lokacijska informacija izdane od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog
odjela za uređenje i gradnju, Sjedište Dubrovnik, KLASA: 350-05/15-10/15,
URBROJ: 2117/1-23/1-4-15-2 od 14. siječnja 2015., iz koje proizlazi kako se
čest.zem. …, K.O. V. nalazi unutar granica građevinskog područja, luka
nautičkog turizma LN; a čest. zem. … i …, K.O. V. van granica
građevinskog područja;

- lokacijska informacija izdane od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog
odjela za uređenje i gradnju, Sjedište Dubrovnik, KLASA: 350-05/15-10/25,
URBROJ: 2117/1-23/1-4-15-2 od 5. veljače 2015., iz koje proizlazi kako se čest.
zem. …, …, …, K.O. V. nalaze van granica građevinskog
područja, a čest. zem. …, K.O. V., unutar granica građevinskog
područja ugostiteljsko turističke namjene T1 T2,

- lokacijska informacija izdane od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog
odjela za uređenje i gradnju, Sjedište Dubrovnik, KLASA: 350-05/15-10/000084,
URBROJ: 2117/1-23/1-4-15-2 od 24. veljače 2015., iz koje proizlazi kako se čest.
zem. …, K.O. V. nalazi van granica građevinskog zemljišta;

- izvod iz popisa katastarskih čestica Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjel
za katastar nekretnina Dubrovnik, KLASA: 935-07/15-01/00001, URBROJ: 541-
28-02/6-13-1215 od 2. kolovoza 2013., iz kojeg proizlazi kako je čest. zem.
… u naravi šuma, u površini od 235 m2;

- izvod iz popisa katastarskih čestica Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjel
za katastar nekretnina Dubrovnik, KLASA: 935-07/15-01/00001, URBROJ: 541-
28-02/7-15-670 od 2. lipnja 2015., iz kojeg proizlazi kako su kat.čest. …, … i
…, u naravi šume, u površini od 158 m2, odnosno 3136 m2, odnosno 4650 m2;

22. Nadalje, tijekom ponovljenog upravnog postupka pribavljeni su zračni snimci (kopije
zračnih snimaka priložene u prvostupanjskom spisu predmeta KLASA: UP/I-943-01/97-
01/1192, koji je pak priložen u spisu ovog suda pod poslovnim brojem UsI-849/22), uklopljeni
u kopiju katastarskog plana, pregledom koje i usporedbom s kopijom katastarskog plana je
utvrđeno kako kat.čest. …, … i …, sve K.O. V., predstavljaju neizgrađeno

8 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

građevinsko zemljište, obraslo raslinjem. Navedena utvrđenja tužitelj svojim tužbenim
navodima nije osporavao, niti je dostavio dokaze kojima bi ista doveo u sumnju.

23. Također, u drugom istovrsnom predmetu prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-943-
01/97-01/1546 (spis priložen u spisu ovog suda pod poslovnim brojem UsI-3912/21) obavljen
je očevid u prisutnosti sudskih vještaka M. P. (za geodeziju), M. B. (za
građevinu) i A. K. (za poljoprivredu), te su provedena vještačenja po stalnim
sudskim vještacima Mi. B. i A. K..

24. Iz vještačkog nalaza stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu A. K.
"Dubrovnik, 17. ožujka 2015." , proizlazi kako je imenovani vještak u odnosu na nekretnine
na kojima nisu evidentirani vojni objekti, te koje se nalaze u izvangrađevnom području,
utvrdio kako je po stupnju obraslosti i procijenjenoj starosti stabala zaključak kako način
održavanja i korištenja šuma nije mijenjan desetljećima, pa tako ni u vrijeme donošenja
Zakona o naknadi. Istaknuo je kako se radi isključivo o zapuštenom šumskom području,
obraslom neprohodnom i neodržavanom makijom, dok je jedini pristup moguć putem,
probijenim u vojne svrhe, a na cijeloj površini se ne obavljaju nikakvi šumsko uzgojni radovi
niti iskorištava drvena masa.

25. Iz Izviješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka M. B.,
stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina "U Močićima, 16. travnja

2015.", predmet kojeg su bile i kat.čest. …, …, …, …, …, sve K.O.
V., dakle nekretnine koje su predmet povrata u ovoj upravnoj stvari, proizlazi kako:
- kat.čest. … se nalazi izvan bivšeg vojnog kompleksa, u njegovoj neposrednoj
blizini cca 70 m, te ista nije privedena namjeni, te nije pripremljena za izgradnju,
- kat.čest. … nije privedena vojnoj namjeni radi koje je oduzeta, te predstavlja
neizgrađeno građevinsko zemljište, obraslo je obrasla u gustu mediteransku makiju.
Na nekretnini nema instalacije voda, struje i električne energije, nisu izgrađene
građevine, te ujedno nije privedena namjeni po sada važećoj prostorno-planskoj
dokumentaciji (nalazi se unutar građevinskog područja ugostiteljsko turističke
namjene T1 i T2);

- …, …, … se nalaze u središnjem dijelu poluotoka Prevlaka, te su
obrasle u gustu mediteransku makiju, a na nekretninama nema instalacija vode,
kanalizacije i električne energije. Na tim česticama kako nisu izgrađene građevine,
te nisu privedene vojnoj namjeni.

Nadalje, vještak zaključuje kako se na području poluotoka Prevlaka nalazi vojni kompleks
kojim i nadalje upravlja Ministarstvo obrane, što je razvidno i iz popisa građevina koje se
nalaze na Prevlaci, a dio su vojarne u evidenciji Ministarstva obrane, međutim, da se ne
može zaključiti da egzistira kao prostorna cjelina, odnosno da bi se vraćanjem pojedinih
nekretnina u vlasništvo narušila cjelovitost uporabe i prostora, budući da se nekretnine
dobrim dijelom ne koriste u vojne svrhe, čemu u prilog ide i podnesak Ministarstva obrane
od 28. listopada 1999. u kojem se navodi da vojni kompleks na poluotoku Prevlaci obuhvaća
960 294 m2, a glede pokrenutih postupaka povrata oduzete imovine, imajući u vidu
obrambene interese Republike Hrvatske, iznosi se da se vlasnicima vrate zemljišta na kojima
nisu sagrađeni vojni objekti, a tamo gdje jesu, da se vlasnicima odredi naknada. Vještak
ističe kako je područje Prevlake demilitarizirano, te danas ne predstavlja dio vojnog
kompleksa, isto nije ograđeno, a pristup je slobodan svim građanima, te ujedno zaključuje
kako je područje Prevlake napušteno područje izvan funkcije vojne namjene za koju je
oduzeto i za koju se koristilo.

26. Stoga, kod stanja stvari i to da je područje Prevlaka demilitarizirana zona, vraćanjem
u vlasništvo, suprotno tužbenim navodima, ne bi se dovela u pitanje sigurnost zemlje, s tim
da kompleks kao takav, nema karakter vojnog kompleksa jer se za vojne svrhe ne koriste
sve nekretnine, pa se vraćanjem u vlasništvo pojedinih nekretnina, sasvim sigurno ne bi

9 Poslovni broj: 5 UsI-3969/21-8

okrnjila funkcionalnost kompleksa. Pored toga, ističe se kako je prema novom prostornom
planu jedan dio nekretnina na tom području uvršten u građevinsko područje turističke
namjene pa cijelo to područje, do tada postojećeg vojnog kompleksa, nije zadržalo svoju
vojnu namjenu, a niti sa stajališta prostorno planske dokumentacije ne čini vojni kompleks, a
naročito se ne bi okrnjila turistička namjena prostora koja ništa ne gubi povratom u vlasništvo.

27. Slijedom iznijetog, ovaj sud je stava kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i
pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv
prvostupanjskog rješenja, budući da i ovaj sud nalazi kako su u konkretnom slučaju
zainteresiranim osobama, pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o naknadi pravilno
predmetne nekretnine vraćene u vlasništvo, odnosno pravilno je utvrđeno kako ne postoje i
zapreke propisane odredbom članka 52. i 55. točke 3. i 4. Zakona o naknadi, te postupanjem
nadležnih upravnih tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pri tome su upravna tijela
su u ponovljenom postupku u cijelosti postupila sukladno stajalištu iz Odluke Ustavnog suda
Republike Hrvatske, broj: U-III-291/11 od 27. studenog 2013., pa kako tužitelj u ovom sporu
ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari,
sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

28. Stoga je sud, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.

29. Odluka o trošku je izostala budući da isti nije popisan.

U Splitu, 11. srpnja 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu
Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude
(članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. D. o. R. H., zastupano po Ž. D. o.

u D., D., D. …

2. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i

upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 3. L. D. iz Z., P. U. …

4. u spis

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelj jeuskladu s odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama(„Narodne
novine“, broj 118/18) oslobođen od plaćanja sudske pristojbe.

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti.

4. Kalendar 30 dana.