2 UsI-74/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani
Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice J. u. N. p. „K.“, Š., T. I. P. ., zastupane po ravnateljici N. S., protiv
tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja zastare
prava na naplatu doprinosa, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 1. srpnja

2022. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 11. srpnja 2022.,

p r e s u d i o j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,
Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/20-
01/115, URBROJ: 513-04-21-2 od 26. studenoga 2021. i predmet vraća na ponovni
postupak.

Obrazloženje

Tužiteljica je pravovremeno 12. siječnja 2022. podnijela ovom sudu tužbu,
kojom je osporila zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-23/20-01/115,
URBROJ: 513-04-21-2 od 26. studenoga 2021. i Porezne uprave, Područnog ureda
Š. KLASA: UP/I-416-02/19-06/68, URBROJ: 513-07-15/19-02 od 10. prosinca

2019. Ponajprije tvrdi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured
Š. 17. srpnja 2019. obavio kontrolu podataka o stažu osiguranika vezano za
zaposlenika G. D. – S. u odnosu na razdoblje od 1. studenoga 1998.
do 17. svibnja 200., da je na temelju obavljene kontrole sačinjen zapisnik KLASA: 140-
10/19-14/1993, URBROJ: 341-19/19-05/8-2 od 17. srpnja 2019. a koji joj je dostavljen

27. prosinca 2019. te da je protiv zapisnika izjavila prigovor istaknuvši i prigovor
apsolutne zastare prava na plaćanje doprinosa. Tvrdi i da je epilog toga postupka

-2- 2 UsI-74/2022-8

završio presudom Visokog upravnog suda broj Usž-2602/20-2, kada je taj sud zaključio
da nije riječ o upravnom aktu, da se tim zapisnikom ne odlučuje o obvezi doprinosa i
da je ona kao obveznica može osporavati zapisnik i isticati prigovor zastare u postupku
pred poreznom upravom. S tim u vezi nadalje tvrdi da je prvostupanjsko porezno tijelo
utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu označene obveze i da u zahtjevu
(prigovoru) ona nije precizno naznačila je li traži utvrđenje zastare prava na naplatu
obveznih doprinosa ili prava na utvrđenje doprinosa, zaključivši da je ono stvarno
nadležno za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa, a da je o zastari prava na
utvrđenje doprinosa stvarno nadležno odlučivati drugo tijelo, odnosno Hrvatski zavod
za mirovinsko osiguranje. Istaknula je da je u žalbi pojasnila da se njezin zahtjev,
odnosno prigovor odnosi na zastaru prava na utvrđenje doprinosa i da je pritom ona
citirala norme Zakona o doprinosima i Općeg poreznog zakona, da se tuženik nije
očitovao niti na ijedan navod iz žalbe, da ustraje u zahtjevu i navodu da je nastupila
zastara prava na utvrđivanje doprinosa, jer je riječ o doprinosima za razdoblje od 1998.
do 2000. utvrđen u 2019. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog
poreznog tijela te utvrditi nastup zastare prava na utvrđivanje doprinosa.

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev
zbog razloga koji su navedeni u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva
žalba, koju je ona izjavila protiv Porezne uprave, Područnog ureda Š. KLASA:
UP/I-416-02/19-06/68, URBROJ: 513-07-15/19-02 od 10. prosinca 2019., a kojim je
odbijen njezin zahtjev za utvrđenjem zastare prava na naplatu doprinosa za 2002.

U dokaznom postupku čitani su: zapisnik o kontroli podataka o stažu osiguranja,
osnovicama za obračun doprinosa i o uplaćenim doprinosima za ostvarivanje prava iz
mirovinsko osiguranje KLASA: 140-10/19-14/1993, URBROJ: 341-19/19-05/8-2 od 17.
srpnja 2019., prigovor na taj zapisnik od 3. siječnja 2020., očitovanje na prigovor od 7.
siječnja 2019., , tužba upućena upravnom sudu od 7. veljače 2020presuda Općinskog
suda u Šibeniku broj P-3025/98 od 110. svibnja 2001., presuda Županijskog suda u
Šibeniku broj Gž-951/02, rješenje ovoga suda broj UsImio-159/20-2 od 6. svibnja 2020,
žalba od 22. svibnja 2020., rješenje Visokog upravnog suda broj Usž-2602/20-2 od 15.
rujna 2020., prigovor od 19. studenog 2019., žalba od 9. siječnja 2020. i spis predmeta
poreznog tijela KLASA: UP/I-416-02/19-06/68.

Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga te nisu popisale troškove upravnog spora.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela u postupku, koji
je pokrenut 22. siječnja 2016. po zahtjevu, prigovoru tužiteljice za utvrđenjem zastare
prava na naplatu obveznih doprinosa.

Ponajprije nije sporno da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem
poslovni broj Usž-2602/2020-2 od 15. rujna 2020. potvrdio rješenje o odbačaju tužbe
ovoga suda poslovni broj 6 UsImio-159/20-2 od 6. svibnja 2020. Njime je odbačena
tužba, koju je tužiteljica podnijela protiv zapisnika o kontroli podataka o stažu
osiguranika, osnovicama za obračun doprinosa i o uplaćenim doprinosima za
ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko

-3- 2 UsI-74/2022-8

osiguranje, Područnog ureda Š., Odjela za mirovinsko osiguranje KLASA: 140- 10/19-14/1993, URBROJ: 341-19/19-05/8-2 od 17. srpnja 2019.

Pokazalo se spornim je li nastupila zastara prava na obračunavanje i naplatu obveznih doprinosa.

Prema odredbi članka 109. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine,
broj: 157/13., 33/15., 93/15., 120/16. 8/18., 62/18. i 115/18., dalje u tekstu: ZOMO) radi
utvrđivanja točnosti podataka i činjenica o kojima ovisi pravo iz mirovinskog osiguranja
osiguranika poslodavac, odnosno obveznik doprinosa dužan je Zavodu omogućiti
provjeru poslovnih knjiga, financijske dokumentacije i drugih evidencija (stavak 1.).
Zapisnik kojim Zavod utvrdi nepravilnosti u odnosu na osnovicu za ostvarivanje prava
za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti obvezno se
dostavlja Poreznoj upravi (stavak 2.). Činjenice utvrđene u postupku kontrole
pravilnosti primjene zakonskih propisa i drugih podzakonskih akata koji se odnose na
osnovicu koja služi za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju
generacijske solidarnosti i navedene u zapisniku iz stavka 2. ovoga članka,
predstavljaju okolnosti na temelju kojih Porezna uprava može pokrenuti postupak radi
donošenja poreznog rješenja na osnovi posebnih propisa (stavak 3.). Postupak i način
kontrole iz stavka 1. toga članka utvrđuje Zavod općim aktom (stavak 4.).

Na temelju članka 109. stavka 4. ZOMO-a donesen je Pravilnik o postupku i
načinu kontrole podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja (Narodne
novine, broj 43/14. i 19/17., dalje u tekstu: Pravilnik).

Iz odredbi članka 11. Pravilnika proizlazi mogućnost podnošenja prigovora
protiv Zapisnika o kontroli, ali se o prigovoru ne donosi rješenje, već tijelo ili
obavještava obveznika o tome da iznesene činjenice nisu takve da bi zbog njih trebalo
izmijeniti Zapisnik ili sastavljati dopunski Zapisnik.

Odredbom članka 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16.,
106/18. i 121/19., dalje u tekstu: OPZ) propisano je da su doprinosi javna davanja, dok
prema članku 57. stavku 3. OPZ-a porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim
pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa jest porezno rješenje, a sukladno
posebnim propisima može imati i drugi naziv.

Odredbom članka 235. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08.,
152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18.)
propisano je da postupke utvrđivanja odnosno obračunavanja obveze doprinosa i
postupka inspekcijskog nadzora, načina i vremena plaćanja te redoslijeda plaćanja i
prijeboja, naplate, obračuna i plaćanja zateznih kamata, povrata više uplaćenih
doprinosa i doprinosa plaćenih bez pravne osnove, otpisa nenaplativih doprinosa,
prodaje duga, zastare, odgode naplate i jamstva te postupke u vezi s ostalim pitanjima
koja nisu uređena tim zakonom provodi Porezna uprava prema odredbama Općega
poreznog zakona.

Sud smatra, kao što je to zaključio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u
navedenoj drugostupanjskoj odluci, da su u postupku kontrole obveznika doprinosa
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavlja zapisnik, ali se njime ne odlučuje o
obvezi doprinosa, već je to isprava kojom se utvrđuju određene činjenice i koja se

-4- 2 UsI-74/2022-8

dostavlja Poreznoj upravi, a na temelju koje ona može pokrenuti postupak i donijeti
porezno rješenje kojom se odlučuje o obvezi doprinosa na temelju posebnih propisa.
Obveznik doprinosa može osporavati činjenice utvrđene zapisnikom i isticati prigovor
zastare u postupku pred poreznom upravom.

Odredbom članka 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima
(„Narodne novine“ broj: 115/16., u daljnjem tekstu: ZIDZoD) je propisano da postupci
utvrđivanja zastare započeti po zahtjevu obveznika doprinosa, a prema odredbama
Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj:. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12.,
144/12., 148/13., 41/14. i 143/14.) dovršit će se sukladno odredbama toga zakona,
osim ako su odredbe toga zakona i odredbe općeg poreznog zakona povoljnije za
obveznika doprinosa.

S obzirom na to da je odredbama članka 229. i 230. Zakona o doprinosima
(„Narodne novine“ broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14.
i 143/14., u daljnjem tekstu: ZoD) propisano da relativan rok zastare prava na obračun
obveze doprinosa i kamata i na naplatu doprinosa, kamata i troškova ovrhe nastupa
za pet godina, odnosno da apsolutni rok zastare nastupa za deset godina, računajući
od dana kada je zastara počela prvi put teći, a odredbom članka 21. ZIDZoD-a je
propisno da na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na
naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga zakona primjenjuju se odredbe
Općega poreznog zakona, u konkretnom predmetu trebalo je primijeniti povoljni zakon
za tužiteljicu, a to je Opći porezni zakon.

Javnopravna tijela su u poreznom postupku dužna paziti na zastaru po
službenoj dužnosti. To pravno shvaćanje izraženo je na sjednici Financijskog, radnog
i imovinskopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koja je
održana 3. i 7. studenog 2014. (zaključak poslovni broj 6 Su-507/2014-2 od 7.
studenog 2014. – dostupno na www.upravnisudrh.hr). To znači da su ona dužna voditi
računa i o nastupu apsolutne ili relativne zastare u trenutku poduzimanja bilo koje
službene radnje, pa i odlučivanja o žalbi protiv poreznog rješenja.

U skladu s prijelaznim odredbama članka 197. stavaka 1. i 2. Općeg poreznog
zakona ("Narodne novine", broj 115/16., stupio na snagu 1. siječnja 2017.; u daljnjem
tekstu: OPZ/16.), postupci pokrenuti do stupanja na snagu tog zakona prema
odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08., 18/11., 78/12.,
136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., u daljnjem tekstu: OPZ/08) dovršit će se prema
odredbama toga zakona, kao i postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu
poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08-a u kojima je do 1. siječnja 2017.
nastupila relativna zastara. Jedino će se postupci u kojima je do 1. siječnja 2017.
nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08-a dovršiti prema odredbama
OPZ-a/16.

Iščitavajući navedene zakonske norme može se zaključiti da je OPZ/16 ukinuo
razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan
jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je zakonodavna promjena zahtijevala
propisivanje i odgovarajućega prijelaznog režima, koji uzima u obzir činjenicu da je u
nekim postupcima pokrenutim prema OPZ/08-u do dana stupanja na snagu OPZ/16
nastupila relativna ili apsolutna zastara. Shodno tomu prijelazni režim vezano za
zastaru uređen je kao iznimka citiranom odredbom članka 197. stavka 2. OPZ/16-a,

-5- 2 UsI-74/2022-8

kojom je iz područja primjene općega prijelaznog režima isključeno upravo pitanje vezano za nastup zastare prema članku 197. stavku 2. OPZ/16.

Tumačenjem sadržaja odredbe članka 197. stavka 2. OPZ/16-a sud smatra da
u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze, ali i u postupcima
utvrđivanja i naplate porezne obveze koji su pokrenuti prema OPZ/08-u relativna
zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017., kada je stupio na snagu
OPZ/16. Naime, nakon toga trenutka relativna zastara ne teče, pa nije moguće ni
utvrditi njezino nastupanje nakon 1. siječnja 2017. To znači da će se postupci za
utvrđivanje porezne obveze započeti prema OPZ/08-u, a u kojima do 1. siječnja 2017.
nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je
do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka

197. stavka 1. OPZ/16-a, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ-u. Može se i
zaključiti da će se novi zakon, odnosno OPZ/16 primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1.
siječnja 2017. nije nastupila apsolutna zastara prema OPZ/08-u. Pritom, sud smatra
da okolnost je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije,
odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti
radi utvrđivanja porezne obveze ili nije ne može biti razlog za nejednako oporezivanje,
a niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice glede prijelaznoga režima
u pogledu zastare osobito u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, bez
obzira o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare.

Valja zaključiti da, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2.
OPZ/16-a, vezano za primjenu materijalnog prava pri ocjeni nastupa zastare
utvrđivanja i naplate poreza ključno je utvrditi je li u trenutku stupanja na snagu
OPZ/16-a, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna
zastara po pravilima OPZ/08-a.

Izložena pravna shvaćanja zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama
poslovni broj U-zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021. i poslovni broj U-zpz-73/2021-7 od

12. siječnja 2022. (dostupna na: http://www.vsrh.hr).

Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta vezano za primjenu
materijalnog propisa glede nastupa zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznih
obveza, a vračajući se na konkretan predmet, ističe se kako slijedi.

OPZ/16. uređuje institut porezne zastare ponajprije u člancima 108. i 109.
Odredbama navedenih članaka OPZ/16. propisuje samo apsolutnu zastaru od šest
godina od kada je zastara počela teći.

Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ/16-a pravo i obveze poreznog tijela
na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu
poreza, kamata ni troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza,
kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara
počela teći.

S obzirom na sadržaj obrazloženja valja zaključiti da su porezna tijela ocijenila
neosnovanim tužiteljičin zahtjev samo stoga što je tijelo mirovinskog osigurana 4.
studenoga 2019. izvršila knjiženje obveza doprinosa, pa da stoga na temelju odredbi
članka 109. stavka 1. i 4.u vezi s člankom 233. ZoD-a nije nastupila zastara.

-6- 2 UsI-74/2022-8

U izloženom sud smatra da porezna tijela, zbog pogrešnog pravnog pristupa,
nisu utvrdila pravo stanje stvari, odnosno utvrdila je li nastupila apsolutna zastara prava
na naplatu obveznih doprinosa do trenutka stupanja na snagu OPZ/16-a. Valja
primijetiti i da ni tuženik a ni prvostupanjsko tijelo nisu konkretno ocijenili
(ne)osnovanost navoda porezne obveznice, a osporene odluke su nerazumljive i
arbitrarne osobito stoga što ne sadrže utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili
ključni za ocjenu svakog pojedinog dokaza te konkretne razloge zbog čega nije
udovoljeno zahtjevu stranke koji bi imali uporište u činjenicama utvrđenim tijekom
postupka.

Stoga, a budući da ona nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama
tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 31.
stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12.,
152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i
predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 11. srpnja 2022.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 66.a stavka 1. ZUS-a.

DNA:

- tužiteljici J. u. N. p. „K.“, Š., T. I. P. .

.,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski

upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1 uz spis poreznog tijela KLASA: UP/I-416-02/19-06/68,

- u spis.