1

Poslovni broj: UsI-1469/22-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: M. M. iz N., protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Z., radi poništavanja rješenja, 11. srpnja 2022. godine

p r e s u d i o j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-560-01/22-01/16, URBROJ: 511-01-149-22-2 od 14. travnja 2022. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 14. travnja 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 07. veljače 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbačen tužiteljev prijedlog za obnovu postupka, provedenog po njegovom zahtjevu za ispravak broja dana sudjelovanja u Domovinskom ratu kao pripadniku pričuvnog sastava Policijske postaje (PP) Č. Upravna tijela su utvrdila da niti na temelju iskaza svjedoka i iskaza samog tužitelja nije učinjena vjerojatnom okolnost na kojoj se temelji prijedlog za obnovu.

Tužitelj u tužbi navodi da je u toku rujna 1991. godine sudjelovao u oslobađanju vojarne u Č., a da je u kolovozu 1990. godine bio „angažiran vezano uz balvan revoluciju“ i tada bio naoružan. Ukazuje na to da je bio angažiran i po sedam dana u lipnju i srpnju 1991. godine te općenito navodi da je zadužio oružje, vršio osiguranja vojnih objekata i obavljao pripreme za zauzimanje vojarne u Č.. Ističe da se njegov prijedlog za obnovu mogao odbiti, a da se nije smio odbaciti.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U spisu upravnog tijela se nalazi po tužitelju vlastoručno potpisan zahtjev od 30. kolovoza 1999. godine za priznavanje statusa hrvatskog branitelja, upućen Policijskoj upravi m. Tužitelj je sâm u tom zahtjevu popisao i potpisao vlastito sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnik pričuvnog sastava policije za četiri razdoblja za koja ne postoji evidencija angažiranja, u ukupnom trajanju od 24 dana. Tužitelju su ta 24 dana i priznata kao razdoblja u kojima je ostvario status hrvatskog branitelja, kao pripadnik pričuvnog sastava PP Č..

Tužitelj je potom zatražio ispravak broja dana sudjelovanja u Domovinskom ratu, navodeći da bi mu trebalo biti priznato „oko“ 120 dana.

Rješenjem od 13. prosinca 2021. godine je taj tužiteljev zahtjev odbijen, jer nisu utvrđene nikakve činjenice na temelju kojih bi bio izvršen ispravak broja dana.

Tužitelj je potom 11. siječnja 2022. godine podnio prijedlog za obnovu upravnog postupka, predlažući saslušanje dva svjedoka.

Saslušani svjedoci u upravnom postupku F. B. i D. N. u svojim iskazima nisu sa sigurnošću mogli potvrditi tužiteljevo razdoblje angažiranja u PP Č., ali su naveli da je vršio ophodnje i dežurstva.

I tužitelj je saslušan u upravnom postupku te je uz navod da je bio aktivan oko 120 dana izjavio i da je za vrijeme angažiranja obavljao poslove ophodnje i da nije bio angažiran na borbenim terenima.

Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 07. veljače 2022. tužiteljev prijedlog za obnovu upravnog postupka odbačen na temelju čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 - ZOUP). U toj odredbi je propisano da će se prijedlog za obnovu upravnog postupka odbaciti i onda kada okolnosti na kojima se prijedlog temelji nisu učinjene vjerojatnim.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 14. travnja 2022. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Na temelju čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB) status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata se priznaje pripadniku policije koji je pružao oružani otpor i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom. Sud posebno napominje da djelovanje „u izravnoj vezi s otporom“ ima samo instrumentalni značaj, odnosno može se razmatrati samo u okviru neposrednog pružanja oružanog otpora.

Međutim, tužitelj je sâm u upravnom postupku potvrdio da je uz zaduženje naoružanja samo vršio ophodnju i da nije bio angažiran na borbenim terenima, zbog čega ni u kojem slučaju ne može pripadati krugu osoba iz čl. 3. st. 2. ZHB-a kojima bi se mogao priznati status hrvatskog branitelja.

U tom smislu za sud uopće nije odlučno pitanje konkretnih razdoblja tužiteljevog angažiranja u PP Č., jer o tome na temelju čl. 3. st. 2. ZHB-a ne ovisi mogućnost priznanja statusa hrvatskog branitelja, izvan 24 dana koja je tužitelj još 1999. godine sâm popisao i koja su mu priznata u razdoblje u kojem je ostvario navedeni status.

S obzirom na to da tužitelj doista niti s iskazima svjedoka niti s vlastitim iskazom nije učinio vjerojatnim okolnost na kojoj je temeljio prijedlog za obnovu upravnog postupka, pravilno je i zakonito taj njegov prijedlog za obnovu odbačen na temelju čl. 126. st. 1. ZOUP-a.

Zbog toga je i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 11. srpnja 2022. godine.

      Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.