Broj: 90 Pr-26/2022-8

 

 

 

 

               Broj: 90 Pr-26/2022-8

 

 

                  

      Republika Hrvatska

      Općinski sud u Osijeku  

      Europska avenija 7

      31000 Osijek

      Stalna služba u Valpovu

      Kralja P. Krešimira IV br. 3

      31550 Valpovo

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja P.K. iz G. V., …, OIB: … zastupan po punomoćniku Ž. K.-T., odvjetnici iz V., protiv tuženika N. P., OIB: … vl. obrta za prijevoz T.P. iz S., …, zastupan po punomoćniku A. Č., odvjetniku iz O., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 23. lipnja 2022, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i  punomoćnika tuženika, dana 08. srpnja 2022. objavio je i

 

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

" Nalaže se tuženiku N. P., OIB: … vl. obrta za prijevoz T. P., S., …, da tužitelju P. K., OIB: …, iz G. V., …, na ime razlike neisplaćenih plaća isplati iznos od ukupno 10.687,73 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 478,08 kn od 15. ožujka 2021. godine, do isplate

- na iznos od 4.366,46 kn od 15. travnja 2021. godine, do isplate

- na iznos od 4.398,33 kn od 15. svibnja 2021. godine, do isplate,

- na iznos od 1.444,86 kn od 15. kolovoza 2021. godine, do isplate, a sve u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju  P. K. iz G.V., …, OIB: … naknadi prouzročeni parnični trošak tuženiku N.P., OIB: …, vl. obrta za prijevoz T. P. iz S., … u iznosu od 3.750,00 kn (tritisućesedamstopedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. srpnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se tuženik s preostalim zahtjeva za naknadu troškova postupka iznad iznosa priznatog u točki II. izreke ove Presuda, kao neosnovanim.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 22. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika sa zahtjevom za isplatu razlike neisplaćene plaće u iznosu od 10.687,73 kn. Navodi da je kod tuženika započeo s radom 26. veljače 2021, kao vozač taksi vozila te je radio bez prijave za što je saznao 5. svibnja 2021. kad je tuženik s njim sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme. Tuženik mu je za ožujak 2021. i travanj 2021. isplatio iznose od po 1.850,00 kn, za lipanj 2021. iznos od 1.375,58 kn dok mu za razdoblje od 1. do 5. srpnja 2021. nije isplatio ništa. Od 14. svibnja 2021. tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad. Slijedom navedenog, a budući je kod tuženika radio po 12 sati dnevno, dolazeći na posao kad god ga je tuženik zvao, smatra da nije bio primjereno plaćen za svoj rad pa zbog toga potražuje isplatu razlike plaće prema pojedinačnim iznosima navedenim u tužbenom zahtjevu.

 

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer isti smatra neosnovanim. U bitnom navodi da je tužitelj bio kod tuženika u radnom odnosu kao vozač taksi vozila od 7. svibnja 2021. do 5. srpnja 2021. Prvo je s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 5. svibnja 2021., a zatim je 1. lipnja 2021. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj je kod njega radio sukladno Ugovorima o radu, na pola radnog vremena, 20 sati tjedno raspoređeno u 5 radnih dana. Osporava da bi tužitelj radio  bez prijave, odnosno "na crno" u periodu od 26. veljače do 7. svibnja 2021. Smatra da je to nemoguće iz razloga što prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom, tuženik kao taksi prijevoznik mora odrediti operatera na naplatnom uređaju prilikom izdavanja računa pa u okolnostima ako je tužitelj radio "na crno" isti ne bi mogao izdati račun. Također navodi da su kontrole taksi vozila od strane prometne policije česte i da je i zbog toga nemoguće da bi isti radio 2,5 mjeseci na crno. Do svibnja 2021. tuženik je sa svojim ocem D.P. obavljao uslugu taxi prijevoza samo s jednim vozilom, dok je radnika S. P. zaposlio u ožujku 2021. Nadalje, ističe kako je neistinit navod tužitelja da mu je tuženik za ožujak i travanj 2021. isplatio plaću u iznosu od 1.850,00 kn, jer mu tuženik nije imao na osnovu čega isplatiti navedene iznose. Tužitelj je bio na bolovanju od 19. svibnja do 29. lipnja 2021. pa mu je za to razdoblje isplaćena naknada plaće . Za period od 1. do 5. srpnja 2021. tuženik je tužitelju  isplatio plaću sukladno ugovorenoj visini plaće za pola radnog vremena.

 

3. U dokaznom postupku saslušani su tužitelj i tuženik te svjedoci D. P., S. P., A. B. i V. Š., izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja je sadržana u e-spisu, a koju je tužitelj dostavio uz tužbu kao priloge i to: Ugovor o radu na određeno vrijeme, odluka o izvanrednom otkazu skrivljenim ponašanjem radnika, obračunske liste isplaćene plaće, rukom sastavljena satnica određenih sati rada, rješenje o dozvoli za obavljanje autotaksi prijevoza, rješenja Upravnog odjela za komunalne i stambene djelatnosti Grada … od 30. studenog 2020., obrazac o prijavi na obvezno osiguranje HZMO Osijek, obračun plaće za srpanj 2021., izvadak po stanju računa, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad i presliku tri fotografije.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, koja je razlika prema navodima tužitelja nastala u vremenu od 26. veljače do 5. srpnja 2021., zbog toga što mu tuženik u tom periodu nije isplatio cijeli iznos plaće koji mu je trebao isplatiti za obavljeni rad.

 

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu taksi vozača, kao niti činjenica da su stranke 5. svibnja 2021. sklopile u pisano obliku Ugovor o radu na određeno vrijeme, odnosno 1. lipnja 2021. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nije sporna niti činjenica da je tuženik tužitelja prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa s početkom od 7. svibnja 2021., kao niti činjenica da su oba Ugovora sklopljena za rad na pola radnog vremena, a nije sporno niti da je radni odnos tužitelju prestao 5. srpnja 2021., odlukom tuženika o izvanrednom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika.

 

6. Sporno je među strankama da li je tužitelj kod tuženika radio od 26. veljače do 7. svibnja 2021. bez prijave na obvezna osiguranja, te ako je radio da li je i koliko bio plaćen za taj rad. Nadalje, sporno je koliko je dnevno radio  kod tuženika u razdoblju od 7. svibnja do 5. srpnja 2021 i da li je u tom razdoblju primjereno plaćen za svoj rad.

 

7. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku proizlaze u cijelosti činjenice koje među strankama nisu sporne, a koje su navedene u točki 5. izreke pa ih sud ne smatra potrebnim ponavljati. Nadalje, iz dokumentacije je utvrđeno  kako slijedi:

- da prema potvrdi koju je dostavio HZMO tužitelj nije bio prijavljen na mirovinsko osiguranje niti po jednoj osnovi u sparnom razdoblju navodnog rada bez prijave od 26. veljače do 7. svibnja 2021. (str. 45. – 46. spisa),

- da prema Ugovoru o radu tužitelj za vrijeme koje je bio uredno prijavljen na obvezna osiguranja po osnovi rada kod tuženika ima pravo na mjesečnu plaću u iznosu od 2.125,00 kn bruto i da se ta plaća odnosi na rad na pola radnog vremena, odnosno 20 sati tjedno raspoređenih u pet dana (čl. 6. i čl. 7. Ugovora o radu, str. 6 spisa),

- da je tužitelj prema Izvješću o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad, koja je sačinjena od strane specijalističke ordinacije obiteljske medicine Z.T., bio privremeno nesposoban/spriječen za rad s početkom od 19. svibnja i završetkom 29. lipnja 2021. (str. 29. spisa),

- da je prema obračunu isplaćene plaće/naknade plaće tužitelju za mjesec lipanj 2021. (razdoblje od 01. do. 30.06.2021), obračunata naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti na teret poslodavca za 84 sata uz korištenje elementa obračuna 0,80, dok mu je za 4 sata obračunata naknada plaće za godišnji odmor uz korištenje elementa obračuna 1,00 te je na taj način prema obračunu utvrđen ukupan bruto iznos od 1.719,48 kn, odnosno neto iznos za isplatu od 1.375,58 kn (str. 9. i 10. spisa),

- da je prema obračunu isplaćene plaće/naknade plaće tužitelju za mjesec srpanj 2021. (razdoblje od 01. do. 05.07.2021), obračunata naknada plaće za godišnji odmor od 12 sati uz korištenje elementa obračuna 1,00, te je na taj način prema obračunu utvrđen ukupan bruto iznos od 289,80 kn, odnosno neto iznos za isplatu od 231,84 kn (str. 26. i 27. spisa), s tim da taj neto iznos odgovara isplatnoj transakciji koju je 16. kolovoza zadao tuženik sa svog računa obrta na račun tužitelja, a u opisu koje je transakcije naznačeno "Plaća" (str. 28. spisa).

 

Iz ostale pročitane dokumentacije sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi niti jednu relevantnu činjenicu bitnu za razrješenje ovog spora.

 

8. Saslušane stranke te svjedoci u bitnom su iskazivali kako slijedi:

 

8.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je radio obično noću u smjenama koje su trajale od 18,00 do 6,00 sati te da je znao tako raditi ponekad i više od pet dana uzastopno bez tjednog odmora. Zbog povećanog obima posla i prijateljskih odnosa sa tuženikom dolazio je kod istog raditi i za vrijeme kad je bio na bolovanju. Na bolovanju je završio zbog puknuća plućne maramice, s tim da se ne sjeća točnog datuma s kojim je otvoreno bolovanje, misli da je to bilo zadnjih 15 dana u lipnju. Tuženik mu je za ožujka i travanj 2021. isplatio za obavljeni rad iznose od po 2.000,00 kn na ruke, a za ostale mjesece kako je to naznačeno u isplatnim listama. Krajem lipnja ili početkom srpnja 2021. dogodio se incident gdje je bio napadnut na radnom mjestu od više osoba koje su bile nezadovoljne cijenom taksi prijevoza, koju je ranije naplatio drugi radnik tuženika, što je uz ranije prisutno nezadovoljstvo oko radnih uvijete i visine plaće  bio razlog zbog kojeg je izjavio da daje otkaz. Nakon što mu je sud predočio da se u sudskom spisu nalazi izvod prometa po računu tuženika iz kojeg je vidljiva uplata na njegov račun u iznosu od 231,84 kn, izjavio je da smatra da se ta uplata moguće odnosi na plaću za pet dana koje je odradio u srpnju. Naglasio je da je s taksi vozilom  tuženika u travnju 2021. imao manju nezgodu, odnosno došlo je do kontakta s drugim vozilom te je on vozaču drugog vozila čije ime ne zna, ali ima njegov kontakt broj mobitela, dao iznos od 500,00 kn kao naknadu za prouzročenu štetu.

 

8.2.Tuženik je u svom iskazu naglasio da je obrt počeo s radom u 2020. godini te je do svibnja 2021. radio s jednim taksi vozilom. U početku su radili on i njegov otac D. P.. U  ožujku 2021. zaposlio je S.P., a kad su za taksi prijevoz registrirana još tri vozila u svibnju 2021. zaposlio je još troje radnika među kojima je i tužitelj. Radnici S. P. i I. F. radili su smjene od po 8 sati, dok su tužitelj i A. B. radili četiri sata dnevno na način da su uskakali kad je trebalo odmoriti ostale vozače. Tužitelj je samoinicijativno zatvorio bolovanje te je došao raditi krajem lipnja 2021., s tim da je napravio incident  na način da je došao u sjedište obrta gdje je  galamio i udarao po vozilu, rekao je da je napadnut od strane putnika pa je istom zbog toga dao otkaz.

 

8.3. Svjedoci S. P., A. B i D.P. suglasno su izjavili da nemaju saznanja da bi tužitelj radio kod tuženika kao vozač taksija prije mjeseca svibnja 2021. Iskaze navedenih svjedoka u preostalom djelu sud ne smatra bitnim za utvrđenje spornih činjenica.

 

8.4. Svjedok V. Š. izjavila je da je s tužiteljem započela emotivnu vezu u travnju 2021. pa joj je zbog toga poznato da je  tužitelj  tijekom travnja 2021. odlazio raditi kod tuženika. Tijekom lipnja 2021. radila je kod tuženika u call centru pa joj je poznato da su u to vrijeme svi taksi vozači tuženika pa tako i tužitelj radili smjene koje su trajale 12 sati. Ista je  i nakon ponovljenog upita ostala kod izjave da joj je poznato iz razgovora s tužiteljem da je tuženik tužitelju, za dva mjeseca rada kad nije bio prijavljen, isplatio plaću u iznosu od po 2.000,00 kn na račun.

 

9. Iz. čl. 10. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Čl. 14. ZR-a propisano je kako slijedi:

- da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, s tim da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora,

- ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku poslodavac je obvezan  radniku izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada.

-  ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

- poslodavac je dužan radniku dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu.

Nadalje, čl. 55. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13., 137/13. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZOZO) propisao je da osiguranik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće, s tim da se osnovica prema čl. 54. ZOZO-a određuje od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, a u slučaju kad se osnovica za naknadu plaće ne može utvrditi na opisani način tad osnovicu čini plaća isplaćena do dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno pripadajuća plaća za mjesec za koji se određuje naknada plaće. Temeljem čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP),  svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a čl. 7. st. 1. istog Zakona, propisano je da su stranke  dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nadalje, čl. 221.a. ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući citirane pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I..

 

11. Prije svega treba naglasiti da tužitelj nije dokazao da bi radio kod tuženika bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku i  bez prijave na obvezna osiguranja u razdoblju od 26. veljače do 6. svibnja 2021. Samim tim nije dokazao da je s tuženikom zasnovao radni odnos na jedan od načina iz citiranog čl. 10. ZR-a.  Također nije dokazao niti da mu je tuženik za vrijeme od 7. svibnja do 5.srpnja 2021., kad je s istim imao sklopljen ugovor o radu u pisanom obliku i bio prijavljen na obvezna osiguranja, isplatio plaću/naknadu plaće u manjem iznosu od ugovorenog. Teret dokaza navedenih činjenica temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a bio je na strani tužitelja, s tim da sud iz dokaza koje je isti predložio, a čija se analiza nalazi u nastavku,  nije mogao utvrditi osnovanost tužiteljevih tvrdnji. S druge strane tuženik je dostavio vjerodostojnu materijalnu dokumentaciju kojom je dokazao svoje navode.

 

11.1. U odnosu na rad bez prijave (26. veljače do 6. svibnja 2021.).

 

Svjedoci S.P., A. B.i D. P. u bitnom su suglasno izjavili da nemaju saznanja da bi tužitelj radio kod tuženika prije mjeseca svibnja 2021., a što je u skladu s utvrđenim činjenicama koje proizlaze iz Ugovora o radu na određeno vrijeme (str. 5. – 7. spisa) i potvrde koju je dostavio HZMO (str. 45. – 46. spisa). Osim toga isti su na postavljena pitanja odgovarali okolnosno i uvjerljivo pa Sud zbog svega navedenog njihove iskaze smatra istinitim. Jedino je svjedok V. Š. izjavila da je tužitelj tijekom travnja 2021. odlazio raditi kod tuženika i da je tuženik tužitelju, za dva mjeseca rada kad navodno nije bio prijavljen, isplatio plaću u iznosu od po 2.000,00 kn na račun. Međutim, sud njen iskaz u tom djelu u cijelosti cijeni pristranim, danim pod utjecajem emocija budući je sama svjedokinja izjavila da je u sporno vrijeme započela emotivnu vezu s tužiteljem koja još uvijek traje. Osim toga, njeni navodi u suprotnosti su sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka, čije iskaze sud smatra istinitim,  a isti nisu niti životni u djelu koji se odnosi na isplatu plaće na račun za vrijeme navodnog rada bez prijave jer da je takva isplata u spornom razdoblju izvršena  zasigurno bi tužitelj priložio ispis stanja svog tekućeg računa te bi na taj način lakše dokazao svoje navode. Sud nije posebno cijenio niti tri fotografije na kojima se nalazi taksi vozilo tuženika, a koje su kroz e-Spis vidljive u boji (str. 32. – 34. spisa) i rukom pisan raspored sati koje je navodno tužitelj odradio kod tuženika u spornom razdoblju od 26. veljače do 6. svibnja 2021. (str. 11. -12. spisa). Naime, iz predmetnih fotografija ne može se zaključiti tko je te fotografije snimio i objavio, iste su vjerojatno preslikane s ekrana mobilnog uređaja na kojem je prethodno otvoren preglednik neke društvene mreže ili aplikacije, s tim da se iz istih ne može zaključiti da li su iste objavljene na korisničkom računu koji tužitelj  koristi na društvenoj mreži ili računu tuženika, odnosno neke treće osobe, jer na istima nije vidljiv naziv korisničkog računa. Vidljiva je samo nejasna slika profila korisničkog računa koja se nalazi u malenom krugu na gornjoj  strani fotografije uz naznaku vremena objave 28. veljače i 12. ožujka 2021., a što nije dokaz da je u vrijeme objave tužitelj radio kao taksist s fotografiranim vozilom. Prema izjavi tužitelja popis navodno odrađenih sati je sastavila tužiteljeva majka na način da je svaki put kad se on vratio sa odrađene smjene zapisivala koliko je tog dana isti radio. Međutim, kako nitko od saslušanih svjedoka čije je iskaze sud cijenio istinitim, nema saznanja da je tužitelj radio kod tuženika prije svibnja 2021, taj popis sam za sebe ne može biti dokaz. Osim toga, ostaje nejasno zašto popis završava sa danom 2. travnjem 2021., kad tužitelj tvrdi da je radio bez prijave na obvezna osiguranja (na crno) neprekidno do 6. svibnja 2021. Životno bi bilo da je popis odrađenih sati vođen za cijelo razdoblje navodnog rada na crno, a ako je postojao neki razlog zbog kojeg je daljnje zapisivanje prekinuto na polovici spornog razdoblja, tad je to tužitelj trebao navesti već u tužbi. Bitno je istaknuti da je tužitelj u svom iskazu naglasio da je s taksi vozilom tuženika imao manju nezgodu u travnju 2021. te da je sam podmirio štetu vozaču drugog vozila koje je tom zgodom oštetio. Također je izjavio da ne zna ime tog vozača, ali ima njegov kontakt broj telefona. Ako je ta činjenica točna, ostaje nejasno zašto tužitelj upravo tog vozača nije predložio za svjedoka.

 

11. 2. U odnosu na potraživanje razlike manje isplaćene plaće za vrijeme od 7. svibnja do 5. srpnja 2021.

 

Iz obračuna isplaćene plaće/naknade plaće tužitelju za mjesec lipanj 2021. (razdoblje od 01. do. 30.06.2021), te iz obračuna isplaćene plaće/naknade plaće tužitelju za mjesec srpanj 2021. (razdoblje od 01. do. 05.07.2021), nesporno je utvrđeno da je tuženik tužitelju obračunao naknadu plaće u skladu s Ugovorom o radu  i čl. 54. i 55. . ZOZO-a. Naime, tužitelj je prema Izvješću o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad (str. 29. spisa), bio privremeno nesposoban/spriječen za rad s početkom od 19. svibnja i završetkom 29. lipnja 2021. Prema tome u tom razdoblju tuženik mu nije niti mogao obračunati nikakvu drugu plaću. U lipnju je naknada plaće obračunata zbog bolesti na teret poslodavca za 84 sata uz korištenje elementa obračuna 0,80, dok mu je za 4 sata obračunata naknada plaće za godišnji odmor uz korištenje elementa obračuna 1,00. Zbog korištenja godišnjeg odmora obračunata je i naknada plaće za razdoblje od 01. do. 05.07.2021. Obračun je izvršen u skladu s Ugovorom o radu jer fond sati odgovara ugovorenom radu na  pola radnog vremena. Pri tome je bitno naglasiti da opisanim obračunom tuženik nije povrijedio obvezu iz citiranog čl. 55. st. 1. ZOZO-a. Naime, tužitelj prema citiranom članku ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja ne može biti niža od 70% osnovice, s tim da ugovorom o radu taj postotak može biti ugovoren i u višem iznosu. U konkretnom slučaju Ugovorom o radu nije ništa posebno ugovoreno pa proizlazi da je tuženik tužitelju  naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obračunao u iznosu od 80% osnovice jer je primijenio element obračuna 0,80 što je više od zakonskog minimuma. Budući, je iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad razvidno da je bolovanje tužitelju zaključeno s 29. lipnja 2021., nesporno proizlazi da je u mjesecu lipnju ostao još jedan radni dan i to 30. lipnja 2021., koji je tuženik tužitelju obračunao kao da je koristio godišnji odmor. Tužitelj i tuženik u svojim iskazima, između ostalog su naveli, da je krajem lipnja 2021. dogodio incident koji je bio razlog otkazu ugovora o radu. Stoga sud obračun od 01. do. 05.07.2021. također smatra ispravnim jer se tužitelj nakon incidenta koji spominju obje stranke zasigurno više nije vraćao na posao te je 5. srpnja 2021. tek formalnopravno izvanredno otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelj nije osporavao takav otkaz ugovora o radu. Obračune isplaćene plaće/naknade plaće, Izvješće o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad, Ugovor o radu na određeno vrijeme i Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu sud cijeni vjerodostojnom dokumentacijom budući je ista djelom  sastavljena na propisanim obrascima koji su popunjeni, potpisani i ovjereni u skladu s posebnim propisima,  odnosno sastavljeni su  u skladu s pravilima struke uz navođenje svih bitnih sastojaka. Vjerodostojnost predmetnoj dokumentaciji nije osporavao niti sam tužitelj, štoviše isti je uz tužbu priložio Ugovor o radu na određeno vrijeme i Odluku o izvanrednom otkazu. Tužiteljevi navodi da je radio smjene od 12 sati i za vrijeme dok je bio na bolovanju su paušalni i ničim dokazani. Isti su osim toga u suprotnosti s naprijed navedenom dokumentacijom koju sud cijeni vjerodostojnom te su neživotni. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje ukupan iznos od 10.687,73 kn, u kojem je iznosu sadržana i razlika plaće koju potražuje za navodni rad za vrijeme privremen nesposobnosti za rad. Čl. 153. st. 1. t. 1. ZOZO-a propisano je da će se novčanom kaznom od 8.000,00 do 15.000,00 kn kazniti za prekršaj osigurana osoba (radnik) ako radi za vrijeme privremen nesposobnosti za rad. Prema tome, nije životno da bi netko svjesno tvrdio da je počinio prekršaj za koji može biti kažnjen naprijed navedenom novčanom kaznom i to sve kako bi zauzvrat dobio naknadu koja je moguće niža od iznosa kazne koju bi morao platiti. Pri tome treba naglasiti da nitko pa niti tuženik nije mogao naložiti tužitelju da radi za vrijeme privremen nesposobnosti za rad, a budući je isti sam izjavio da je bio privremeno nesposoban za rad zbog puknuća plućne maramice životno je da pod takvom dijagnozom isti ne bi mogao odrađivati smjene u trajanju od 12 sati kao vozač taksija.  Stranke nisu dostavile nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno  koliko je radio i kako je plaćen tužitelj u svibnju 2021. Međutim, budući je prema Ugovoru o radu na određeno tužitelj počeo s radom 7. svibnja 2021. te je prema Izvješću o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad otvoreno bolovanje tužitelju s 19. svibnja 2021., sud nije imao razloga posumnjati da je istom i za taj period plaća, odnosno naknada plaće obračunata sukladno Ugovoru o radu  i ostalim pozitivnim propisima. Pored svega navedenog, neživotno je i da bi tuženik za vrijeme bolovanja s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji Ugovor niti jedna stranka nije dostavila u spis, ali njegovo postojanje ne osporavaju. Štoviše da je takav Ugovor sklopljen 1. lipnja 2021. proizlazi i iz Potvrde HZMO   (str. 46. spisa), s tim da je na toj potvrdi naznačeno da je riječ o Ugovoru na neodređeno – radni odnos mlade osobe do 30. godina starosti. Iz takvog sanja stvari te iz općeg ponašanja i držanja stranaka tijekom davanja iskaza sud je stekao dojam da je među strankama ranije postojao prijateljski odnos koji je vjerojatno rezultirao poslovnim dogovorom, a koji je dogovor očito u određenom trenutku zbog razloga koje su stranke odlučile  prešutjeti raskinut. Da li je taj dogovor bio usmjeren na ostvarivanje naknade ili pogodnosti iz državnog proračuna nije predmet ovog spora.

 

11.3. S obzirom na sve naprijed utvrđeno i navedeno, Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje u svojstvu svjedoka tužiteljeve majke jer njen iskaz smatra nebitnim. Ista zasigurno nema neposrednih saznanja o radu tužitelja osim onog što joj je moguće tužitelj rekao, s tim da zbog neposrednog srodničkog odnosa postoji visoka vjerojatnost da bi takav iskaz bio pristran, dan u korist tužitelja. Također je odbijen tužiteljev prijedlog za povođenjem materijalno-financijskog vještačenja iz razloga što nisu utvrđeni navodi tužitelja da je radio u spornom vremenu izvan okvira onoga za što je bio stvarno i plaćen.

 

12. Sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa).

 

13. Tuženiku su dosuđeni troškovi sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. 1. Tarife) i troškovi zastupanja pred sudom po punomoćniku odvjetniku na dva ročišta održana 7. travnja 2022. i 23. lipnja 2022. u iznosima od po 2x 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), kao i PDV po stopi od 25% na te iznose, a što  što ukupno iznosi 3.750,00 kn.

 

14. Tuženik je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka, koji se odnose na  sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 4. siječnja 2022., budući taj podnesak nije bio od utjecaja na konačni uspjeh tuženika u ovom postupku. Štoviše, tuženik je u tom podnesku u bitnome ponovio većinom navode koje je ranije istaknuo u odgovoru na tužbu za što mu je priznat trošak. 

 

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Valpovu, 08. srpnja 2022.

 

                                                                                                         SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

(u zamjeni SUDAC ZVONIMIR ROGIĆ)

 

             

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

 

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Punomoćniku tuženika