1              Poslovni broj: Gž-1119/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Davorke Hudoletnjak, kao predsjednice vijeća, Smiljke Premužić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Sonje Celovec Trivanović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz Z., OIB ..., zastupane po M. F., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G., F. & p.i d.o.o. iz Z., protiv tužene D. S. iz Z., OIB ..., zastupane po B. M., odvjetniku iz Z., radi zaključenja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ps-26/2020-16 od 10. lipnja 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ps-26/2020-16 od 10. lipnja 2021. u odbijajućem dijelu (točka II izreke) i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke).

 

II. U preostalom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I Zamjenjuje se Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sljedećeg sadržaja:

"D. S. iz Z., OIB ... (dalje: Najmodavac)

i

 

J. D. iz Z., OIB ... (dalje: Najmoprimac)

sklapaju slijedeći

 

UGOVOR O NAJMU STANA SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM

 

1. Predmet ovog Ugovora je nekretnina opisana kao:

"dvosoban stan sa nusprostorijama u prizemlju lijevo sa spremištem u podrumu desno neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, ..." ukupne površine zemljišta 294 m2, a koji je stan upisan kao etažno vlasništvo (E-16) u zk.ul. 5974 k.o. C. (dalje: Stan).

 

2. Najmodavac daje, a najmoprimac prima stan opisan u čl. 1. ovog Ugovora u najam.

 

3. Najmoprimac ima pravo uporabe zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja nužnih za korištenje stanom te pravo korištenja zemljišta koje služi zgradi.

 

4. Zaštićena najamnina na dan 31.08.2018. iznosi 255,99 kn. Iznos zaštićene najamnine određuje se sukladno Zakonu o najmu stanova. Zaštićena najamnina plaća se do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec. Najmoprimac će iznos zaštićene najamnine uplaćivati najmodavcu putem poštanske uputnice.

 

5. Troškove održavanja zajedničkih dijelova zgrade snosi najmodavac, dok ostale režijske troškove plina, vode, struje, telefona, čistoće i komunalne naknade snosi najmoprimac, a prema dostavljenim računima od nadležnih trgovačkih društava.

 

6. Najmodavac je dužan održavati stan u stanju pogodnom za stanovanje.

 

7. Utvrđuje se da je najmoprimac u posjedu stana. Na odgovornost najmodavca glede nedostataka u stanu danom u najam, kao i za štetu nastalu zbog tih nedostataka, primjenjuju se propisi o obveznim odnosima.

 

8. Najmoprimac se može koristiti stanom samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi i zemljištem koje služi za uporabu zgrade samo u skladu s njihovom namjenom i na način da ih čuva od oštećenja.

 

9. Najmoprimac na stanu i navedenim prostorijama ne smije obavljati nikakve preinake bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca.

 

10. Najmoprimac ne može stan, a niti njegov dio dati u podnajam ili ga iznajmljivati za privremeni smještaj.

 

11. Vrijeme trajanja najma utvrđuje se sukladno odredbama Zakona o najmu stanova.

 

12. Najmoprimac je dužan dopustiti najmodavcu pregled stana.

 

13. Otkaz ili raskid ugovora najmodavac može dati najmoprimcu samo iz razloga predviđenog u Zakonu o najmu stanova.

 

14. Na prava i obveze ugovornih strana koji nisu obuhvaćeni ovim Ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova."

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice kojim potražuje da se kao članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimateljice, koji imaju pravo koristiti se stanom opisanim u Ugovoru iz točke I izreke navedu suprug D. D., OIB .... i kći I. D., OIB ...

 

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

2. Protiv dijela ove presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (točka II. izreke) i odluke o parničnom trošku (točka III izreke) žali se tužiteljica, navodeći da se žali zbog svih žalbenih razloga, te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tužena nje podnijela odgovor na žalbu tužiteljice

 

4.Žalba nije osnovana.

 

5. Žaliteljica ne navodi, niti obrazlaže koje je to bitne povrede parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno članku 8. ZPP-a utvrdio sve sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

 

7. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice primijenio materijalno pravo kada je odbio dio zahtjeva tužiteljice.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a to među strankama nije niti sporno i proizlazi iz dokumentacije u spisu da je prednica tužiteljice I. B. zaključila sa prednicom tužene M. M. ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom dana 22. srpnja 1997. godine, a sukladno članku 30. i 31. Zakona o najmu stanova (NN 91/96). Također nje sporno da nakon što je zaštićeni najmoprimac I. B. umrla da je prednica tuženika kao najmodavac zaključila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sa ovdje tužiteljicom koja je u ranijem ugovoru iz 1997. godine bila upisana kao osoba koja zajedno s najmoprimcem može koristiti stan, a koja je unuka pokojne I. B., a što je u skladu sa člankom 24. stavak 2. citiranog Zakona o najmu stanova. Isto tako, nije sporno da je temeljem ugovora o darovanju, zaključenim sa svojom majkom tužena postala vlasnica stana, koji ugovor je zaključen 19. svibnja 2017., a predan na uknjižbu 24. kolovoza 2018. Stoga su na tuženu prešla sukladno članku 24. stavak 1. Zakona o najmu stanova, sva prava i dužnosti najmodavca M. M. iz ugovora o najmu stana od 21. listopada 2004. Iz spisa proizlazi da je o toj promjeni tužena i obavijestila tužiteljicu i pozvala ju da njoj dalje plaća najamninu.

 

9. Iz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 22. srpnja 1997. godine proizlazi da D. D. sada suprug tužiteljice nije u smislu članka 37. stavak 1. citiranog Zakona o najmu stanova bio upisan u ugovor o najmu, kao osoba koja može sa najmoprimcem I. B. koristiti se sa predmetnim stanom. Naime, tom odredbom je propisano da osobe koje na dan stupanja na snagu tog Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskom domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) upisuju se u ugovor o najmu stana. Prema članku 12. citiranog Zakona o stambenim odnosima članovima porodičnog domaćinstva stanara smatraju se bračni drug, te osobe koje zajedno s njim stanuju posljednje dvije godine i to srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi bračni drugovi, braća i sestre, pastorčad i usvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, usvojilac i osobe koje je stanar dužan po zakonu uzdržavati, osoba koja s njim živi u izvanbračnoj zajednici, ako se takva zajednica može izjednačiti s bračnom zajednicom, te osoba koja nije određena stanarom na stanu u kojem stanuje zbog primjene odredbe iz članka 67. stavka 3. i 4. Zakona o stambenim odnosima. Ni nakon smrti najmoprimca I. B. u novom ugovoru o najmu stana od 21. listopada 2004. zaključenog sa J. D., ovdje tužiteljicom kao najmoprimcem također nije njen sadašnji suprug D. D., a za kojeg tvrdi da je prije zaključenja braka živjela u izvanbračnoj zajednici upisan kao osoba koja zajedno s najmoprimcem se može koristiti stanom.

 

10. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da D. D. nije u smislu čl. 12. Zakona o stambenim odnosima posljednje dvije godine imao prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana, nego tek od 17. veljače 1995. godine, kao i činjenicu da nikada do podnošenja ove tužbe, a pogotovo ne za vrijeme dok je bila vlasnica predmetnog stana osoba koja je prva i zaključila ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, pokušao sebe uvrstiti kao osobu koja ima pravo koristiti se stanom, a iz samih iskaza i tužiteljice i D. D. proizlazi da se je ona protivila tome da se on upiše kao korisnik predmetnog stana, može se zaključiti, a tužiteljica doista suprotno nije niti dokazala, da on zapravo nije niti imao pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima kako je propisano člankom 37. stavak 1. Zakona o najmu stanova. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da se sada ne može tuženoj kao novoj vlasnici, a kao pravnoj slijednici M. M., nametati veći teret nego što je imala njega prednica ranija vlasnica stana, koja je prva i zaključila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, sukladno članku 30. i 31. Zakona o najmu stanova. Netočni su navodi žalbe da je D. D. ostao prijavljen na ranijoj adresi ..., iako je stan na toj adresi prodao 1991., jer je imao problema oko dobivanja domovnice, pa da se na adresu predmetnog stana prijavio kad se taj problem otklonio, iako da je stvarno živio u kontinuitetu u predmetnom stanu, jer iz povijesnog uvjerenja o prebivalištu za D. D. (list 68-69 spisa) proizlazi da se isti prvi put prijavio na adresu spornog stana 17. 2. 1995. godine upravo kao stranac na stalnom boravku, koja prijava se produživala sve do 7. ožujka 1996., navodeći da je prijavljen kao stranac na stalnom boravku, a očito je tek 7. ožujka 1996. godine riješio taj status, jer je i nadalje prijavljen na adresi predmetnog stana, ali bez naznake "kao stranac na stalnom boravku."

 

11.Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je pravo kćerke tužiteljice I. D. prestalo da kao član obiteljskog domaćinstva najmoprimateljice, se ima pravo koristiti predmetnim stanom, jer se ista nakon udaje odselila u H. i odjavila prebivalište sa predmetnog stana i prijavila se u S. i to 26. siječnja 2017., a potom se ponovno bez znanja i odobrenja tužene kao nove vlasnice i najmodavca ponovno prijavila na adresu predmetnog stana 12. studenoga 2019. Ovaj sud prihvaća zaključak i obrazloženje prvostupanjskog suda da je I. D. imala volju napustiti predmetni stan nakon što se udala, kao što su ga napustile i njene sestre prilikom udaje, te se je ona doista i odselila, a i iz njenog iskaza proizlazi da joj je namjera bila živjeti zajedno sa suprugom na H., te je ona dosita tada i izgubila svoj stambeni status. Sama činjenica što se ona naknadno ponovno prijavila na adresu predmetnog stana ne znači i ne može značiti da je ona ponovno obnovila ili stekla svoje ranije izgubljeno pravo.

 

12. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice kojim potražuje da se kao članovi obiteljskog domaćinstva nje kao najmoprimateljice, a koji imaju pravo koristiti se stanom navedu njen suprug D. D. i kćerka I. D., pa je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka II. izreke).

 

13. Imajući u vidu odredbu članka 24. stavak 21. citiranog Zakona o najmu stanova i činjenicu da je tužena izvijestila tužiteljicu da je sada ona najmodavac, jer je postala vlasnik predmetnog stana i pozvala je da plaća najamninu njoj, to dakle doista nije bilo niti razloga za podnošenje tužbe za zaključenje novog ugovora o najmu, obzirom na postojanje ranije zaključenog ugovora o najmu od 21. listopada 2004., pa unatoč toga što je prvostupanjski sud dio tužbenog zahtjeva tužiteljice usvojio (točka I. izreke), smatrajući da tužiteljica ima pravni interes zahtijevati zaključenje novog ugovora, a imajući u vidu i činjenicu da je preostali dio njenog zahtjeva, a u odnosu na supruga i kćerku I. D. odbijen, to po ocjeni ovoga suda tužiteljica nema pravo zahtijevati naknadu troška od tužene, pa je stoga neosnovana i žalba tužiteljice u odnosu na odluku o parničnom trošku, kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

14. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke), a sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a, dok u preostalom kao nepobijanom dijelu (točka I. izreke ), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

 

15. Obzirom da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, to je odbijen kao neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

16. Radi svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 7. srpnja 2022.

 

Predsjednica vijeća

 

Davorka Hudoletnjak, v.r.