Pristupanje sadržaju
Broj: Rev 956/2014-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Z., protiv tuženice L. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4488/13-2 od 10. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7243/11-11 od 27. veljače 2013., u sjednici održanoj 8. siječnja 2020.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4488/13-2 od 10. listopada 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7243/11-11 od 27. veljače 2013. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je pravno nevaljana oporuka koju su 1. srpnja 1983. sačinili P. i M. T., proglašena 24. listopada 1994. u ostavinskom predmetu O-5737/94, a kojom se za slučaj obostrane smrti ostavitelja sva njihova imovina ostavlja oporučnoj nasljednici tj., tuženici. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine u cijelosti pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode te je predložila da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena, a podredno da se odbije kao neosnovana.
Revizija je dopuštena i osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti ispunjene kumulativno.
Tužitelj revizijom postavlja pitanje:
„Kada započinje objektivni, a kada subjektivni rok za poništenje oporuke koja je proglašena u postupku koji nije predmet spora?“
Kao razlog važnosti tužitelj se pozvao na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-22/92 od 11. ožujka 1992. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da se subjektivni rok prekida ukoliko je valjanost oporuke zbog nedostatka oblika bila osporena u roku od godine dana od saznanja za oporuku nakon njezinog proglašenja i da ponovno teče po pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju zakonskih nasljednika na parnicu, od toga dana ako zakonski nasljednici u roku od godinu dana ne pokrenu parnicu za poništenje oporuke zbog nedostatka oblika, nastupa zastara u smislu čl. 82. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, da prekid ostavinskog postupka nema utjecaja na objektivni rok i da on može isteći, a da subjektivni rok još nije istekao odnosno da je spašen ako je valjanost oporuke osporena u ostavinskom postupku i ako su tu parnicu pokrenuli u roku od godine dana, računajući od pravomoćnosti rješenja kojim su upućeni na parnicu do podnošenja tužbe.
Slijedom navedenog proizlazi da je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju koje je zauzeo ovaj sud pa je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Ovaj sud pobijanu odluku ispitao je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je pravno nevaljana pisana oporuka pred svjedocima koju su 1. srpnja 1983. sastavili sada pok. P. T. i M. T. u Z. i to u odnosu na oporučnu nasljednicu ovdje tuženicu.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je zajednička pisana oporuka pok. P. T. i M. T. od 1. srpnja 1983. proglašena 24. listopada 1994. na zapisniku u ostavinskom postupku iza pok. P. T. poslovni broj O-5737/947; da je pok. M. T. H. preminula ....; da je tužitelj kao suprug ostaviteljice pok. M. T. saznao za predmetu oporuku na ročištu glavne rasprave od 17. veljače 1997. u ostavinskom postupku broj: O-3206/96 (sada broj: O-2042/11) koji se vodio iza pok. M. T., a na kojem ročištu je oporuka prijavljena te od strane tužitelja osporena; da je tužitelj rješenjem od 26. rujna 2011. poslovni broj O-2042/11 (pravomoćno 21. veljače 2012.) kojim je prekinut ostavinski postupak iza pok. M. T. H. upućen na pokretanje parničnog postupka protiv tuženice; da je tužba u ovom predmetu podnesena 31. listopada 2011.
Nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 82. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: ZN/71), a koji ZN/71 je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti shodno čl. 253. st. 1. i čl. 254. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05, dalje: ZN/03) zaključili da su tužitelju, a imajući u vidu da je tužba podnesena 31. listopada 2011., protekli rokovi za poništenje oporuke zbog nedostatka oblika i to subjektivni rok dana 18. veljače 1998. (jer tužitelj nije tražio poništenje oporuke u roku godine dana od kada je saznao za oporuku odnosno 17. veljače 1997.) te objektivni rok dana 25. listopada 2004. (računajući od dana proglašenja oporuke odnosno 24. listopada 1994.), pa su stoga tužbeni zahtjev ocijenili kao neosnovan.
Odredbom iz čl. 82. ZN/71 propisano je da poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može tražiti poslije otvaranja nasljedstva samo osoba koja ima pravni interes i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najduže za deset godina od proglašenja oporuke s time da rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.
Kako je tužitelj na zapisniku glavne rasprave od 17. veljače 1997. saznao za predmetnu oporuku te ujedno tada i osporio njezinu pravnu valjanost, po ocijeni ovog revizijskog suda valjanost oporuke zbog nedostatke oblika bila je osporena u roku od godinu dana od saznanja za oporuku nakon njezinog proglašenja, pa je subjektivni rok prekinut i ponovno je počeo teći po pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka i o upućivanju zakonskih nasljednika na parnicu.
Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili da osporavanje valjanosti oporuke zbog nedostataka oblika u ostavinskom postupku ne prekida subjektivni rok iz čl. 82. st. 1. ZN/71.
U odnosu na objektivni rok potrebno je reći da nižestupanjski sudovi pogrešno utvrđuju početak tijeka desetogodišnjeg objektivnog roka i to računajući ga od dana 24. listopada 1994. kada je proglašena oporuka iza pok. P. T. u ostavinskom predmetu poslovni broj O-5737/94, a ne od proglašenja oporuke iza pok. M. T. (ovdje ostaviteljice) u ostavinskom predmetu poslovni broj O-2042/11 (ranije poslovni broj O-3206/96).
Iz stanja spisa u ostavinskom predmetu iza pok. ostaviteljice M. T. H. poslovni broj O-4751/18 (ranije poslovni broj O-3206/96) proizlazi da je pisana oporuka pok. P. T. i pok. M. T. od 1. srpnja 1983. iza pok. ostaviteljice M. T. proglašena na zapisniku od 17. veljače 1997. (list 11. spisa) nakon čega je tužitelj na istom ročištu osporio pravnu valjanost predmetne oporuke.
Stoga se početak tijeka objektivnog roka računa od 17. veljače 1997. kao dana proglašenja oporuke iza pok. ostaviteljice.
Imajući u vidu da je subjektivni rok prekinut tužiteljevim osporavanjem valjanosti oporuke u ostavinskom postupku iza pok. ostaviteljice, da je rješenjem od 26. rujna 2011. (pravomoćno 21. veljače 2012.) prekinut ostavinski postupak i tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka protiv tuženice, te da je tužitelj u ovom postupku 31. listopada 2011. (dakle i prije pravomoćnosti rješenja o prekidu i upućivanju) podnio tužbu za poništenje oporuke zbog nedostatka oblika, prekid ostavinskog postupka nema utjecaj na objektivni rok. Zastarijevanje zahtjeva za poništenje oporuke zbog nedostatka oblika prekinuto je osporavanjem oporuke, te ono ponovno počinje teći od pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju zakonskih nasljednika na parnicu.
Slijedom navedenoga nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženice.
Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, nisu utvrđene odlučne činjenice radi ocjene jesu li ispunjeni bitni uvjeti za pravnu valjanost pisane oporuke pred svjedocima sukladno odredbi čl. 69. ZN-a.
Stoga su nižestupanjske presude ukinute na temelju odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o trošku revizije, zasniva se na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.