- 1 -              Rev 1145/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1145/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. G. iz V., OIB: ..., zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. D. K.1 & D. K.2, odvjetnicima u L., protiv tuženika Grada Đurđevca, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1614/18-2 od 26. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-2/2018-10 od 19. rujna 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je rješenje o razrješenju ravnateljice Dječjeg vrtića „M.“ Đ., Klasa: 080-01/14-01/07, Ur. broj: 2137/03-01-01/03-14-1 doneseno od strane gradonačelnika Grada Đurđevca dana 4. travnja 2014. nezakonito i nedopušteno (toč. I. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.500,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom se utvrđuje da je nezakonito i nedopušteno rješenje o razrješenju tužiteljice u dijelu u kojem je sadržano utvrđenje da joj s danom razrješenja prestaje radni odnos u Dječjem vrtiću M. Đ. (toč. I. izreke) dok je u preostalom dijelu kojim se utvrđuje da je nezakonito i nedopušteno rješenje o razrješenju tužiteljice u dijelu u kojem se tužiteljica razrješuje dužnosti ravnateljice Dječjeg vrtića M. Đ. prvostupanjska odluka preinačena i tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II. izreke), a tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 375,00 kn (toč. III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska odluka preinači podredno, ukine i predmet vrati drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 391. st. 3. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nezakonito i nedopušteno rješenje gradonačelnika o razrješenju tužiteljice u dijelu u kojem je sadržano utvrđenje da joj s danom razrješenja prestaje radni odnos u Dječjem vrtiću M. Đ.

 

8. Nižestupanjski sud je svoju odluku utemeljio na sljedećim utvrđenjima:

 

- da je dana 4. travnja 2014. gradonačelnik tuženika donio rješenje o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice Dječjeg vrtića „M.“, kao i da joj s tim danom prestaje radni odnos,

 

- da je tužiteljica zaposlenica Dječjeg vrtića „M.“ temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. ožujka 1996. sa dodatkom od 24. srpnja 2007.,

 

- da je Gradsko vijeće tuženika imenovalo tužiteljicu ravnateljicom rješenjem o imenovanju od 19. srpnja 2010.,

 

- da je osnivač Dječjeg vrtića „M.“ Grad Đurđevac,

 

- da je tužiteljica bila ravnateljica dječjeg vrtića od 21. rujna 1994. do 20. rujna 2013.,

 

- da je zaključak o privremenoj suspenziji tužiteljice do donošenja konačne odluke o događaju od 28. prosinca 2011. pravomoćno utvrđen nedopuštenim presudom broj P-1042/13 od 28. kolovoza 2014.

 

9. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

10. Nadalje, drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer je rješenjem o razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnateljice dječjeg vrtića ujedno odlučeno i da joj s tim danom prestaje radni odnos pa proizlazi da je drugostupanjski sud odlučivao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, što je taj sud dostatno i argumentirano obrazložio.

 

11. U odnosu na primjenu materijalnog prava, i to odredbe čl. 25. st. 1. i čl. 37. st. 8. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97, 107/07, 94/13 i 98/19 - dalje: ZPOO), navodi tuženika ukazuju se promašenim jer je tužiteljica zaposlenica Dječjeg vrtića „M.“ temeljem ugovora o radu iz 1996. godine pa proizlazi da tuženik nije njen poslodavac.

 

12. Drugostupanjski sud je svoju odluku u predmetnom dijelu pravilno utemeljio na pravnom shvaćanju da tuženik nije poslodavac tužiteljice pa da pobijanim rješenjem gradonačelnik nije ni mogao odlučivati o radnopravnom statusu tužiteljice slijedom čega se svi drugi revizijski razlozi ukazuju irelevantnim.

 

13. Naime, iz ugovora o radu nedvojbeno proizlazi da je poslodavac tužiteljice Dječji vrtić „M.“ a odredbom čl. 26. st. 7. ZPOO propisano je da odluku o zasnivanju i prestanku radnog odnosa donosi upravno vijeće na prijedlog ravnatelja pa je gradonačelnik (kao izvršno tijelo osnivača) samo mogao odlučivati o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice na prijedlog upravnog vijeća (odredba čl. 37. st. 4. ZPOO) a ne i o njenom radnopravnom statusu.

 

14. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 6. srpnja 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.