Republika Hrvatska
T. s. u V.
V.

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda K. F.-M., a na prijedlog
sudske savjetnice V. K., u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m.
o., Z., OIB: …. protiv tuženika Ž.
u. z. c. M. Ž. Č., OIB: … kojeg
zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz Č. i sudjelovanja umješača na strani
tuženika T., Č., OIB: …., radi naknade štete
u iznosu od 82.954,42 kn, nakon zaključene glavne rasprave na ročištu 9. lipnja 2022. u
prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu
i uručenje presude 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Ž. U. z. c. M. ž., Č.,
OIB: …. isplatiti tužitelju H. z. z. m.
o., Z., OIB: … iznos od 67.292,22 kn sa
zakonskom zateznom kamatom od 18. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja H. z. z. m. o., Z., OIB: … radi isplate iznosa od 15.662,20 kn sa zakonskom
zateznom kamatom od 18. srpnja 2018. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u ukupnom iznosu
od 82.954,42 kn s osnove isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje
osiguranici tužitelja Lj. J. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana
podnošenja tužbe sudu (18. srpnja 2018.) do isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica Lj. J. 18. siječnja 2011.

2

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

pretrpjela ozljedu na radu na način da je prilikom dolaska na posao doživjela prometnu
nesreću i tom prilikom zadobila je teške tjelesne ozljede. Prometna nesreća dogodila se na
način da je Lj. J. zbog leda na kolniku proklizala vozilom kojim je upravljala nakon
čega je vozilo sletilo sa kolnika i naletilo na drvo. Pravnu osnovu tuženikove odgovornosti
za štetu tužitelj nalazi u odredbi tada važećeg čl. 58 Zakona o javnim cestama.

2.1. Zbog zadobivenih ozljeda u toj prometnoj nesreći kod Lj. J. je nastupio
djelomični gubitak radne sposobnosti koja je 100% uzrokovana ozljedom na radu, uslijed
čega je Lj. J. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Uz navedeno, Lj. J.
je priznata i naknada s osnove tjelesnog oštećenja jer je kod nje nastalo tjelesno oštećenje
od 90%

2.2. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je obrazložio na način da je naveo da je Lj. J.
u razdoblju od 24. listopada 2014. do 30. lipnja 2018. s osnove invalidske mirovine isplatio
iznos od 85.018,15 kn, a u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018. s osnove
novčane naknade za tjelesno oštećenje iznos od 18.674,88 kn odnosno ukupno 103.693,03
kn koji iznos valja umanjiti za 20% koliki je doprinos Lj. J. u štetnom događaju
prema vještačenju u predmetu koji se vodio pred O. s. u Č. pod
poslovnim brojem P-190/14, stoga iznos koji tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku
iznosi 82.954,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (18.
srpnja 2018.) do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 64-67 spisa) osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti
u bitnome navodeći da iako kolnik u vrijeme štetnog događaja nije bio posipan, ne postoji
odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja (prometne nesreće) s obzirom da u
postupanju tuženika nije bilo propusta. Tuženik se poziva na Plan održavanja županijskih i
lokalnih cesta na području M. ž. i Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta
(„Narodne novine” broj 25/98). Naime, djelatnici T. su dana kada se dogodio
štetni događaj krenuli u ophodnju oko 04,00 sati s time da je na mjestu na kojem se dogodila
prometna nesreća (između V. i Ž.) ophodnja izvršena oko 04,30 i tada nije
uočena poledica kao niti neposredna mogućnost za nastanak poledice, a na toj relaciji
postavljen je prometni znak opasnosti „sklizav kolnik”. Slijedeći put je ophodnja došla na
mjesto štetnog događaja po pozivu policije da izvrši soljenje ceste.

3.1. Tuženik dalje navodi da se prometna nesreća dogodila u zimskim uvjetima i u tim
uvjetima odgovornost tuženika je sužena, a pritom se zahtijeva povećana pažnja vozača i
opremljenost vozila pa prema tome uzrok prometne nesreće je neprilagođena brzina
uvjetima na cesti.

4. Tijekom postupka na strani tuženika pristupio je umješač T., Č., OIB: …, o čemu je odlučeno rješenjem ovog suda poslovni broj P-
129/2018-11 od 7. ožujka 2019. (list 78-79 spisa). Naime, umješač T. ima sa
tuženikom sklopljen Ugovor za radove redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih
cesta na području M. ž.

4.1.Umješač je u podnesku od 5. svibnja 2021. (list 94-97 spisa) osporio tužbeni zahtjev u
cijelosti, u bitnome je ponovio činjenice koje je tuženik iznio još u odgovoru na tužbu,
istaknuo prigovor zastare i nedostatak uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štete
kao i nedostatak uzročnoposljedične veze između radnje tuženika i nastalog štetnog
događaja te dalje dodao: u postupku pred O. s. u Č. poslovni broj P-
190/14 nije utvrđena građanskopravna odgovornost tuženika za štetni događaj s obzirom je
u tom predmetu tužba povučena, a nije utvrđena niti prekršajnopravna odgovornost tuženika.
Nadalje, umješač se poziva na odredbu čl. 14 Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih
cesta prema kojoj se dionica u vrijeme nastanka prometne nesreće smatrala urednom za
promet, vremenske prilike nisu ukazivale na moguće padaline i snijeg pa stoga nije postojala

3

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

obveza preventivnog posipanja, a sam tuženik nije mogao istovremeno nadzirati svaki
pedalj ceste koju održava. Uz navedeno, umješač je istaknuo i prigovor zastare utuženih
potraživanja pozivajući se na odredbu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tužitelj je u podnesku od 12. svibnja 2021. (list 108-110 spisa) između ostalog naveo da
nije osnovan prigovor zastare utuženih tražbina pozivajući se na odredbu čl. 161. st. 3.
Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojoj tužitelj potražuje ukupnu štetu nastalu u
određenom razdoblju pa bi zastara za utužene iznose trebala teći od prvog sljedećeg dana
za obračunsko razdoblje za koje se traži naknada što znači da bi u konkretnom slučaju
zastara od tri godine nastupila 1. siječnja 2021. Uz navedeno, tužitelj navodi da se on obratio
tuženiku odštetnim zahtjevom 5. veljače 2016. pa da bi zastarni rok od tri godine počeo teći
od dana odštetnog zahtjeva

6. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to: prijavu o ozljedi na radu (list
4-5 spisa), izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine (list 6 spisa), zapisnik o
očevidu (list 7-11 spisa), presuda O. s. u Č. poslovni broj P-190/14 od 19.
travnja 2018. (list 12-46 spisa), rješenje H. z. z. m. o. od 13.
svibnja 2016. (list 47 spisa), nalaz i mišljenje Z. z. v., p.
r. i z. o. s. i. od 28. travnja 2016. (list 48-51 spisa),
rješenje H. z. z. m. o., P. s. u V. od 14.
studenog 2014. (list 52 spisa), rješenje H. z. z. m. .
P. s. u V. od 17. studenog 2014. (list 53 spisa), revizijsko mišljenje o
smanjenoj radnoj sposobnosti Ljubice Jezernik (list 54-55 spisa), odštetni zahtjev (list 56-57
spisa), odgovor punomoćnika tuženika na odštetni zahtjev (list 58-59 spisa), potvrde
H. z. z. m. o. o isplaćenim mirovinskim primanjima za Lj.
J. (list 60-62 spisa), rješenje Ž. S. u S. poslovni broj Gž-2321/18-4
od 6. svibnja 2020. (list 84-86 spisa), izvansudsku nagodbu (list 87-89 spisa), presudu
Ž. S. u V. poslovni broj Gž-174/06-2 od 8. kolovoza 2006. (list 98-101
spisa), presudu O. s. u V. poslovni broj Pn-113/19-10 od 25. ožujka 2020.
(list 113-125 spisa), presudu Ž. S. u P.-P. poslovni broj Gž-752/20-2 od 4.
rujna 2020. (list 127-130 spisa) i presudu V. s. R. H. poslovni broj
Rev-713/07-2 od 3. listopada 2007. (list 143-145 spisa).

6.1. Sud je ostvario uvid i u isprave koje se nalaze u spisu O. s. u Č.
poslovni broj P-190/14 i to samo u one isprave za koje su stranke izrijekom navele da žele
da sud ostvari uvid: rješenje Ž. S. u S. broj Gž-2321/2018-4 od 6. svibnja

2020., zapisnik od 20. siječnja 2015., zapisnik od 14. rujna 2016., pisani nalaz i mišljenje
vještaka M. F., zapisnik od 10. siječnja 2017., zapisnik od 2. rujna 2014., izvedbeni
program rada zimske službe i ophodarski dnevnik.

6.2. Uz navedeno, sud je saslušao svjedoka S. M. (list 248 spisa) proveo dokaz
prometno-tehničkog vještačenja po vještaku S. Š. koji je izradio pisani nalaz i
mišljenje (list 158 – 171 spisa) te je isti i na ročištu glavne rasprave usmeno saslušan.

6.3. Sud nije proveo predložene dokazne prijedloge medicinskog vještačenja na okolnost
uzročno posljedične veze između umirovljenja Lj. J. i prometne nesreće kao niti
financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva i to iz razloga
jer je činjenicu uzročno posljedične veze između umirovljenja Lj. J. i prometne
nesreće tužitelj dokazao ispravama koje priležu spisu, a visinu tužbenog zahtjeva tuženik
niti ne osporava.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 82.954,42 kn i to iznosa
od 68.014,52 kn s osnove isplate invalidske mirovine u razdoblju od 24. listopada 2014. do

30. lipnja 2018., a iznosa od 14.939,90 kn s osnove isplate naknade za tjelesno oštećenje

4

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018., a temeljem odredbe čl. 161. st. 1. Zakona
o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16,
18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZOMO).

8. Tuženik ne osporava da je osiguranica tužitelja Lj. J. 18. siječnja 2011.
doživjela prometnu nesreću (štetni događaj), ali osporava da je on odgovaran za nastanak
te prometne nesreće smatrajući da je uzrok prometne nesreće brzina koja nije bila
prilagođena uvjetima na cesti stoga je sud na okolnost mehanizma i uzroka prometne
nesreće proveo prometno tehničko vještačenje po vještaku S. Š. koji je izradio
pisani nalaz i mišljenje (list 158-171 spisa).

8.1. U svojem pisanom nalazu i mišljenju vještak je u bitnome naveo:
- prometna nesreća dogodila se oko 04:55 sati, u zavoju koji prolazi kroz šumu,
- vozilo je bilo opremljeno zimskim gumama, Lj. J. nije bila u alkoholiziranom
stanju,

- ograničenje brzine na dionici na kojoj se prometna nesreća dogodila iznosilo je 90 km/h, a
prije mjesta nesreće postavljen je jasno vidljiv znak opasnosti „sklizav kolnik” i dopunska
ploča na početku dijela ceste na kojoj postoji opasnost od neočekivane poledice,
- prometna nesreća dogodila se na način da je Lj. J. osobnim automobilom na
zaleđenom i klizavom kolniku izletila u desno van kolnika i naletila na stablo,
- vozilo je u trenutku zanošenja bilo neupravljivo,

- brzina u trenutku izlijetanja iznosila je oko 61,98 km/h, granična brzina vožnje na
zaleđenom kolniku u konkretnom slučaju iznosi 17,81 km/h,

- izostali su bilo kakvi tragovi kočenja na mjestu nesreće,

- vozačica je jasno mogla vidjeti prometne znakove koji su najavljivali moguću opasnost od
klizavog hodnika i moguće poledice i imala je predupozorenje na moguć sklizav kolnik i
poledicu, no brzina vožnje nije bila ograničena prometnim znakom,

- vozačica nije mogla opaziti prijelaz između nezaleđenog i zaleđenog kolnika,
- glavni razlog nesreće je izlijetanje van kolnika zbog smanjenog koeficijenta trenja zbog
leda na kolniku,

- ispravljanje vozila na ledu u normalnim uvjetima vožnje i na ravnom kolniku predstavlja
izuzetno složenu radnju koja uspijeva samo najiskusnijim vozačima, a u konkretnom slučaju
ispravljanje vozila bilo je dodatno otežano zavojem i uzbrdicom tako da za vožnju na ledu
ne postoji „dovoljno mala brzina” ili „ograničenje brzine” koje bi garantiralo sigurnost, a
pogotovo na usponima, padovima i zavoju te se zanošenje vozila može dogoditi i kod
najmanje brzine kretanja.

8.2. Zaključno vještak navodi da je izvođač radova na održavanju prometnice u zimskim
uvjetima uvažavajući padove, uspone i zavoje i s obzirom na zemljopisno-klimatske
značajke područja trebao preventivno posipati kolnik solju ili sipinom te je to jedini siguran
način izbjegavanja prometne nesreće, a na koji vozačica Lj. J. nije mogla utjecati.

8.3. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dok su tuženik i umješač izjavili
brojne prigovore:

- vještak u svojem iskazu spominje „sjeverni zid LD Z.”, ali na toj predmetnoj lokaciji ne
postoji nikakav zid,

- sporna je točka destabilizacije vozila jer se ista nalazi „u tjemenu zavoja”, a tim više na
točki koju vještak uzima kao točku destabilizacije vozila nije postojala obveza tužitelja na
posipavanje ceste i to iz slijedećih razloga: radi se o dijelu ceste koji još nije ušao u šumski
pojas, i na tom dijelu ceste postoji vrlo blaga krivina udesno, a nipošto ne o nepreglednom
zavoju,

- vještak nije objasnio utjecaj konfiguracije kolnika na silinu izlijetanja vozačice.

8.4. Uz navedeno tuženik i umješač naveli su da upravo činjenica da je vozačica vozila
61,98 km/h u noćnim uvjetima i pod maglom pokazuje da je bila dobro upoznata tom

5

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

dionicom ceste budući je njome svakodnevno putovala na posao i bila je svjesna krivina ili
klizavog kolnika na toj dionici, vozačica je znakove sklizavog kolnika zanemarila, nije
prilagodila svoju vožnju uvjetima noćne vožnje i smanjene vidljivosti, vozačica je prošla
dionicama koje su zahtjevnije od ove na kojoj se dogodila prometna nesreća, tom dionica
prometuje velik broj ljudi, a te noći i dana nije zabilježena niti jedna prometna nesreća što
upućuje na činjenicu da je do nesreće došlo isključivom krivnjom vozačice.

9. Vještak S. Š. se je prilikom usmenog saslušanja na ročištu glavne rasprave
očitovao na sve prigovore umješaća i tuženika navodeći:

- početna točka mjerenja nije mjesto destabilizacije vozila već je od te točke policijska ekipa
za očevid vršila sva mjerenja,

- brzina pod kojom bi na ledu zasigurno nastalo zanošenje iznosi 17,81 km/h što znači da je
vozačica morala voziti ispod te brzine da izbjegne zanošenje,

- postoji mogućnost da su druga vozila (koja su vozila navedeno dionicom a nisu izletjela)
prometovala manjom brzinom i sa većim oprezom ili da je zaleđivanje kolnika nastalo
neposredno prije kretanja osobnog vozila osiguranice,

- u direktnoj vezi je težina ozljede koje je zadobila Lj. J. sa prometnom nesrećom
- približno isti nagib je na mjestu destabilizacije i mjestu izlijetanja, a mjesto destabilizacije
je sigurno na mjestu koji je naveo u pisanom nalazu i mišljenju, a to zaključuje baš zbog
vrste naleta i drvo,

- smatra da se radi o opasnom ili nepreglednom zavoju s obzirom da zavoj iz ravne dionice
ulazi u šumu, a radi se o dijelu ceste koja se „vitoperi”, odnosno prelazi iz jednog zavoja u
drugi,

- na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nesreća trebalo je staviti znak ograničenja brzine,
- u normalnim uvjetima zavoj se bez problema savladava i sa 90 km/h, a da je kolnik bio
posipan ne bi bilo poledice i cesta bi bila mokra, a na mokroj cesti zavoj se savladiv sa
brzinom kojom je vozila Lj. J.

10. U bitnome iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je poledica i neposipan kolnik uzrok
prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena Lj. J., a navedeni nalaz i mišljenje sud u
cijelosti prihvaća, ocjenjujući ga kao jasnog i razumljivog, potpunog i stručnog. Naime,
vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja otišao osobno na mjesto gdje se dogodila
prometna nesreća, obrazložio je jasno svaku svoju tvrdnju koju je iznio u svojem pisanom
nalazu i mišljenju, očitovao se na prigovore tuženika i umješača i jasno i razumljivo
obrazložio uzrok prometne nesreće, odnosno zašto je uzrok upravo neposipan kolnik i
poledica na kolniku te je jasno obrazložio pod kojim uvjetima do prometne nesreće ne bi
došlo.

10.1. Prema ocjeni ovog suda, za nastanak poledice na kolniku i neposipavanje kolnika
odgovoran je tuženik i to sukladno tada važećoj odredbi čl. 58. st.1. Zakona o javnim
cestama („Narodne novine” broj 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008,
38/2009, 124/2009, 153/2009, 73/2010, 91/2010, 84/2011) prema kojoj županijskim i
lokalnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava županijska uprava za ceste,
pravna osoba kojoj je osnivač županija. Prema ocjeni ovog suda do prometne nesreće došlo
je jer tuženik nije održavao cestu na kojoj se dogodila prometna nesreća jer ju je propustio
pravovremeno posipati uslijed čega je došlo do stvaranja poledice na kolniku. Slijedom
navedenog, ovaj sud zaključuje da ne postoji odgovornost vozačice osobnog automobila
Lj. J. za izlijetanje s kolnika i to zato jer je ista prilagodila vožnju uvjetima na cesti,
naime, vozila je gotovo 30 km/h ispod ograničenja, a vještak je naveo da se zavoj na kojem
se dogodila prometna bez problema savladava sa 90 km/h i da je kolnik bio posipan ne bi
se stvorila poledica već bi isti bio samo mokar i kao takav savladiv i sa većom brzinom od
one kojom je vozila Lj. J. Nadalje, vozilo kojim je upravljala imalo je zimsku

6

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

opremu (gume), znak opasnosti "sklizav kolnik" nije dovoljan na navedenoj relaciji već je
potrebno postaviti znak ograničenja brzine (a to je dužnost tuženika), kao i pitanje
konfiguracije terena što je također odgovornost tuženika.

11. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu
dužan ju je nadoknaditi osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik
nije dokazao da je postupao u navedenim okolnostima onako kako je trebalo jer je utvrđeno
da bi Lj. J. prošla zavojem i sa 90 km/h da je kolnik bio posipan (a Lj.
J. u trenutku izlijetanja vozila je sa 61,98 km/h) ali je naišla na poledicu uslijed čega
je došlo do destabilizacije vozila pa tuženik neosnovano prigovara da je Lj. J.
pridonijela nastanku štete. Nadalje, neodlučno je što je tuženik (odnosno poduzeće T.
) vršio pregled ceste kao niti činjenica da vremenska prognoza nije ukazivala na
moguće padaline i snijeg jer je utvrđeno da je uzrok klizanja automobila zaleđen kolnik.

11.1. Nadalje, u ophodarskom dnevniku za dan kada se dogodila prometna nesreća bila je
navedeno da je prilikom motrenja zabilježena poledica stoga se tuženik neosnovano poziva
da nije bilo propusta u njegovom radu. Također, sam tuženik je u odgovoru na tužbu naveo
da kolnik nije bio posipan i da postoji mogućnost da je u vrijeme štetnog događaja na kolniku
moglo biti sporadične poledice. Neosnovano tuženik tvrdi da je postupio sa svim svojim
dužnostima jer su vršili potrebnu ophodnju i poduzimali potrebne preventivne mjere s
obzirom da navedeno nije točno jer da su poduzimali preventivne mjere kako tvrde onda bi
u slučaju kada su primijetili da se na kolniku mjestimice stvara poledica posipali kolnik,
neovisno o tome što vremenska prognoza nije predviđala padaline.

12. Slijedom navedenog, utvrđena je uzročno posljedična veza između propusta tuženika
da pravovremeno posipa kolnik i nastanka štetnog događaja (prometne nesreće).

13. Ozljede koje je Ljubica Jezernik zadobila u štetnom događaju kvalificirane su kao ozljeda
na radu. U odnosu na uzročnoposljedičnu vezu između umirovljenja Lj. J. i
štetnog događaja navodi se da je u upravnim rješenjima tužitelja (list 52-53 spisa) kojima je
Lj. J. priznato pravo na invalidsku mirovinu kao i pravo na naknadu za tjelesno
oštećenje koji su doneseni nakon mišljenja vještaka utvrđeno da je uzrok gubitka radne
sposobnosti Lj. J. 100% ozljeda na radu i to ona koju je zadobila u prometnoj
nesreći (list 55 spisa) i da joj je priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja zbog
ozljede na radu (list 47 spisa). Prema praksi V. s. R. H. ( rješenje
poslovni broj Revt 614/17-2 od 30. ožujka 2021.) parnični sud nije nadležan odlučivati o
tome pripada li nekoj osobi pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na naknadu zbog tjelesnog
oštećenja slijedom čega ovaj sud zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između
prometne nesreće za koju je odgovoran tuženik i priznavanja prava na invalidsku mirovinu i
naknade za tjelesno oštećenje.

14. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tuženik kao niti umješač nisu osporavali visinu, a
tužitelj je isplate dokazao ispravama koje je priložio u spis (list 60-61, 293-315 spisa).

15. Tuženik i umješač su izjavili prigovor zastare smatrajući da su tužiteljeve tražbine sve
do dana podnošenja tužbe suda u zastari. Prema ocjeni ovog suda, tuženikov prigovor
zastare je djelomično osnovan. Naime, tužiteljeva tražbina predstavlja naknadu štete stoga
se za pitanje zastare, a temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZOMO primjenjuju se odredbe
Zakona o obveznim odnosima. Rok zastare potraživanja naknade štete određen je u odredbi
čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a i iznosi tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja
je štetu učinila. Početak tijeka rokova zastare određen je u čl. 165. st. 2. ZOMO i prema toj

7

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

odredbi zastarni rokovi poćinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku,
odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.. Međutim, tužitelj donošenjem
rješenja kojim je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu nije prema tuženiku
stekao bilo kakvo potraživanje. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine (tada mu je
imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo
potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu.

15.1. Slijedom navedenog, a s obzirom je tužitelj tužbu podnio 18. srpnja 2018. sve
tužiteljeve isplate koje je on izvršio prema Lj. J. do 18. srpnja 2015. su u zastari.
Iz navedenog razloga sud je naložio tužitelju da dostavi sudu specifikaciju isplata invalidskih
mirovina i naknada za tjelesno oštećenje za razdoblje do 18. srpnja 2015. i nakon 18. srpnja

2015. da bi sud mogao jasno razlučiti koji iznos tražbine je u zastari, što je tužitelj i učinio
podneskom od 25. svibnja 2022. (list 291-292 spisa). iz navedenog podneska proizlazi da
je tužitelj Lj. J. do 18. srpnja 2015. isplatio 15.662,20 kn (umanjeno za 20%), a
od 19. srpnja 2015. iznos od 67.292,22 kn (umanjeno za 20%).

15.2. Neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 161. st. 3. ZOMO prema kojoj tužitelj
potražuje ukupnu štetu. Naime, na tužitelju je izbor hoće li prilikom podnošenja tužbe utužiti
ukupnu štetu ( kao u ovom postupku) ili pojedinačno po mjesečnim isplatama međutim to
ne mijenja početak i tijek zastarnih rokova kao i trenutak nastale štete kako je objašnjeno u
toč. 15 ovog obrazloženja. Također, tužitelj neosnovano smatra da je tek podnošenjem
odštetnog zahtjeva saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila, a podnošenjem odštetnog
zahtjeva nije došlo niti do prekida zastare, već je do prekida zastare došlo tek podnošenjem
tužbe sudu.

15.3. Slijedom navedenog, utužena tražbina od 82.954,42 kn djelomično je u zastari i to za
iznos koji je dospio do 18. srpnja 2015., odnosno za iznos od 15.662,20 kn.

16. Kako je u postupku utvrđen štetni događaj, uzročno posljedična veza između štetnog
događaja i propusta tuženika, uzročnoposljedična veza između štetnog događaja i štete kao
i visina štete, time je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u osnovi i djelomično u visini s obzirom
je dio utuženih tražbina tužitelja u zastari. Slijedom navedenog, usvojen je tužbeni zahtjev
tužitelja u iznosu od 67.292,22 kn (toč. I. izreke presude), dok je u preostalom dijelu
tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.662,20 kn odbijen kao neosnovan, o čemu je odlučeno u
toč. II. izreke presude.

17.Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate koja teče od prvog idućeg dana nakon
isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu (čl. 165.
st. 3. ZOMO), međutim tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate od dana podnošenja
tužbe sudu i tako je sud sudio, i to po stopi propisanoj po odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Iako je tužitelj djelomično uspio u sporu i to sa 81,12%, imao bi pravo na naknadu
troškova postupka međutim tužitelj nije zatražio naknadu parničnih troškova u ovom
postupku.

U Varaždinu, 6. srpnja 2022..

Sudac:

             K. F.-M.

8

Poslovni broj: 9 P-12/21-53

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište
na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako
stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od
dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovoga suda V. t. s. RH u dovoljnom broju
primjeraka za sud i stranke.

DNA:

1. Tužitelj – po punomoćniku G. M.

2.Umješač

3.Tuženik