Poslovni broj: 37. Gž R-2026/2021-3

 

 

       

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5               

                                                                             Poslovni broj: 37. Gž R-2026/2021-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

         Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S. B., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica J. Š., odvjetnica u S. B.,  protiv tuženika S. J. I. d.o.o. S. B., OIB:…, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i P. d.o.o. u S. B., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-70/20-37 od 28. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 5. srpnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-70/20-37 od 28. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim mu je naloženo da isplati tužitelju naknadu plaće u bruto iznosu od 1.059,08 kn za lipanj 2020., u iznosima od po 5.295,45 kn bruto za razdoblje od srpnja 2020. do svibnja 2021., te iznos od 4.814,05 kn za razdoblje od 1. do 28. lipnja 2021., sve sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose od 6. u mjesecu za protekli mjesec, te u dijelu pod točkom III. izreke.

 

II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke i odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće u iznosu od 481,40 kn bruto za razdoblje 29. i 30. lipnja 2021., te za isplatu mjesečnih iznosa od 5.295,45 kn bruto s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od srpnja 2021. do povratka na rad.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.   

 

 

                           Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I Utvrđuje se da je Odluka tuženika od 14. travnja 2020. god. o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) kojom je tužitelju D. B. iz S. B., OIB:…, otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 26. travnja 2011. s početkom rada 1.5.2011., nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika na radnom mjestu poslovi operatera na CNC strojevima na poslovima strojne obrade; drugi poslovi po potrebi koji budu određeni od strane Poslodavca, nije prestao.

 

II Nalaže se tuženom S. J. I. d.o.o. S. B., OIB:… da tužitelja D. B. iz S. B., OIB:… vrati na njegovo prijašnje radno mjesto i to na radno mjesto poslovi operatera na CNC strojevima na poslovima strojne obrade; drugi poslovi po potrebi koji budu određeni od poslodavca ili na druge odgovarajuće poslove i da ga prijavi nadležnim zavodima te da tužitelju D. B. iz S. B., OIB:…, plati naknadu u visini izgubljene plaće od 5.295,45 kn (pet tisuća dvjesto devedeset pet kuna i četrdeset pet lipa) bruto mjesečno i to svaki mjesec od dana prestanka radnog odnosa pa nadalje sve do vraćanja na posao, kao i da na naznačeni iznos plati zakonsku zateznu kamatu po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos naknade plaće, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće i to kako slijedi:

- za mjesec lipanj 2020. iznos od 1.059,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.7.2020. pa do konačne isplate,

- za mjesec srpanj 2020. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.8.2020. pa do konačne isplate,

- za mjesec kolovoz 2020. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.9.2020. pa do konačne isplate,

- za mjesec rujan 2020. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.10.2020. pa do konačne isplate,

- za mjesec listopad 2020. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.11.2020. pa do konačne isplate,

- za mjesec studeni 2020. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.12.2020. pa do konačne isplate,

- za mjesec prosinac 2020. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.1.2021. pa do konačne isplate,

- za mjesec siječanj 2021. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.2.2021. pa do konačne isplate,

- za mjesec veljaču 2021. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.3.2021. pa do konačne isplate,

- za mjesec ožujak 2021. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.4.2021. pa do konačne isplate,

- za mjesec travanj 2021. iznos od 5.295,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6.5.2021. pa do konačne isplate,

i nadalje sve do vraćanja tužitelja na posao, a sve to u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženom S. J. I. d.o.o. S. B., OIB:… da tužitelju D. B. iz S. B., OIB:… naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od presuđenja (28. lipanj 2021.) pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se tužitelj D. B. iz S. B., OIB:… sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima dosuđene razlike plaće kao neosnovanim.

 

V Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj D. B. iz S. B., OIB:… traži da mu tuženik S. J. I. d.o.o. S. B., OIB:…, osigura sva prava iz radnog odnosa."

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, pobijajući ju u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28713, 70/19, 82/22, dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer izreka pobijane presude ne proturječi njenom obrazloženju. Tvrdnjom o proturječnosti utvrđenja prvostupanjskog suda koje on apostrofira i izreke presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev žalitelj sadržajno osporava  pravne zaključke suda prvoga stupnja tj. primjenu materijalnoga prava. Naime, činjenica da su postojali poslovni razlozi za otkaz predmetnog ugovora o radu ne dovodi u pitanje zaključak suda prvoga stupnja o nedopuštenosti odnosno njenoj ništetnosti kraj drugih utvrđenih razloga koji taj zaključak opravdavaju, što proizlazi i iz daljnjeg obrazloženja ove presude. Žalitelj također pogrešno i parcijalno interpretira smisao i značenje dijela obrazloženja presude pod t.29., iz cjelokupnog obrazloženja presude jasno i određeno proizlazi zaključak da kod donošenja odluke o otkazu nije poštivana odredba čl 115. st. 2. ZR.

 

5. Također je određena i provediva odluka kojom je tuženiku naloženo vraćanje na rad tužitelja na radno mjesto kako je opisano u ugovoru o radu, koji poslovi uključuju i one na kojima je tužitelj radio u trenutku otkaza, ali i druge odgovarajuće poslove ukoliko je u međuvremenu to radno mjesto ukinuto.

 

6. Stoga ne postoje ikakve proturječnosti ili nedostaci zbog kojih pravilnost prvostupanjske presude ne bi bilo moguće ispitati.

 

Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, za pravilnost odluke u ovom slučaju nije važan ukupan broj radnika kojima je tuženik otkazao ugovor o radu u razdoblju od veljače do svibnja 2020.

 

7. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

 

- tužitelj je radio kod tuženika temeljem ugovora o radu od 26. travnja 2011. na neodređeno vrijeme, na poslovima operater na CNC strojevima na poslovima strojne obrade i drugim poslovima po potrebi koji budu određeni od strane poslodavca, nakon ozljede na radu premješten je u tim za čišćenje i održavanje okoliša sukladno formulaciji poslova iz ugovora o radu,

 

- tuženik je 14. travnja 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, iz obrazloženja proizlazi da je poslodavac koncem veljače 2020. došao u poslovne poteškoće koje su se očitovale otkazivanjem narudžbi od strane kupaca i velikim smanjenjem proizvodnje zbog čega je prestala potreba za radom radnika, poslodavac se bavi metalnom industrijom gdje je proizvodnja strogo određena i planirana i nije u mogućnosti pronaći drugo radno mjesto koje bi udovoljilo zahtjevima,

 

- nije osporena činjenica da je odluka tužitelju dostavljena 22. travnja 2020., da je zahtjev za zaštitu prava podnio 28. travnja 2020., tuženiku je  dostavljen 4. svibnja 2020., o njemu nije odlučio,

 

- u vrijeme donošenja odluke o otkazu u timu za čišćenje i održavanje je radilo pet radnika, od kojih su zadržana dva radnika koji su ujedno bili osposobljeni za rad na viljuškaru,

 

- iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u razdoblju od 20. veljače 2020. do 1. svibnja 2020. otkazao ukupno 22 ugovora o radu,

 

- kod tuženika je zbog općepoznatih okolnosti pandemije virusa Covid 19 došlo do pada proizvodnje od 80% i posljedično poremećaja odnosa broja radnika i opsega poslova, tuženik je u skladu sa autonomnim pravom da organizira proces rada u skladu sa svojim potrebama imao stoga opravdan razlog reorganizacije posla i radnih mjesta, posljedično broja radnika te je u tom smislu postojao opravdan razlog za donošenje odluka o poslovno uvjetovanim otkazima,

 

- kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće ali je djelovao sindikat s imenovanim sindikalnim povjerenikom,

 

- tuženik nije u suradnji sa sindikalnim povjerenikom proveo zakonsku proceduru rješavanja kolektivnog viška radnika, nije izvršio obveze prema Zavodu za zapošljavanje, također nije proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u pogledu individualne odluke o otkazu tužitelju,

 

- iako je zakonski zastupnik tuženika tijekom ovoga postupka u iskazu navodio općenito kriterije koji su primjenjivani kod otkazivanja ugovora o radu (da se sačuvaju ljevači koji su ključ proizvodnje, da se ne otpuste svi iz iste obitelji, kriterij duljine staža, kriterij kvalitete) tuženik nije u odluci o otkazu naveo niti jedan od kriterija prema kojima je upravo tužitelja, među više radnika na istim poslovima, utvrdio viškom.

 

8. Zbog propusta savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom i neprovođenja procedure kolektivnog otkazivanja ugovora o radu kao i u pogledu individualne odluke o otkazu u odnosu na tužitelja te zbog izostanka razloga o kriterijima kod utvrđenja viška radnika, prvostupanjski sud je zaključio da je odluka o otkazu nedopuštena.

 

9. Odredbom čl. 127. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) je propisano da  je poslodavac kod kojeg  bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se  s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

 

10. Nadalje, prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok prema st. 2. u slučaju iz st. 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanaka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje dok prema st. 4. podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

 

11. Prema odredbi čl. 150. st. 12. OZ odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.

 

12. Iz odredbe čl. 153. st. 3. ZR proizlazi da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom osim prava iz čl. 164. st. 1. toga zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca  iz čl. 164. st. i st. 2. toga Zakona.

 

13. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14. Utvrđenja koja se odnose na poslovanje tuženika u općepoznatim okolnostima pandemije i s tim u vezi smanjenje opsega posla, njegovo autonomno pravo da organizira proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate i radi toga racionalizira poslovanje te utvrdi da je za određenim radnicima prestala potreba ukazuju da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu zbog organizacijskih razloga, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. ZR.

 

15. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s citiranim odredbama ZR.

 

16. U ovom slučaju za ocjenu zakonitosti odluke o otkazu nije odlučna pravilnost utvrđenja ukupnog broja radnika kojima je otkazan ugovor o radu kao višku i s tim u vezi neprovođenje postupka kolektivnog otkazivanja sukladno odredbi čl. 127. ZR.

 

17. Naime, odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja ništetna je u smislu odredbe čl. 150. st. 12. ZR obzirom na nespornu činjenicu da u odnosu na njegov otkaz nije proveden postupak individualnog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. Tu je činjenicu iznio sam zakonski zastupnik tuženika, navodeći da sindikat ima samo 15 članova, tužitelj nije bio član, što međutim ne isključuje ovu propisanu obvezu poslodavca. Obzirom da sud odlučuje i na temelju nespornih činjenica koje stranke iznesu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio citiranu kogentnu zakonsku odredbu koja za ovaj propust poslodavca kao sankciju propisuje ništetnost odluke o otkazu.

 

18. Nadalje, iako je autonomno pravo poslodavca da kod donošenja odluke o otkazu od više radnika na istim poslovima primijeni i kriterije izvan odredbe čl. 115. st. 2. ZR, primjerice da zadrži one radnike koji imaju određene dodatne vještine odnosno kvalitete, u odluci o otkazu dužan je navesti kriterije koji su bili odlučujući pri odabiru i zbog kojih je upravo pojedini radnik utvrđen kao višak. Kako tuženik nije u odluci o otkazu tužitelju naveo ikakve konkretne razloge u tom pravcu, odluka o otkazu je nedopuštena i zbog nepoštivanja ove zakonske obveze (tako i Revr-678/14, Revr-321/08).

 

19. Obzirom da je utvrđena nedopuštenost otkaza, pravilnom primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZR naloženo je tuženiku njegovo vraćanje na rad te primjenom odredbe čl. 95. st. 1. i st. 5. ZR isplata naknade plaće u iznosu koji odgovara prosječnoj plaći isplaćenoj prethodna tri mjeseca, za razdoblje od lipnja 2020. do donošenja prvostupanjske presude.

 

20. Međutim, ostvaren je zakonski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), u dijelu prvostupanjske presude kojim je tuženik obvezan tužitelju platiti mjesečne iznose plaće za razdoblje od zaključenja glavne rasprave pa do vraćanja na rad. Naime, prema odredbi čl. 326. st. 1. ZPP sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

 

21. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava preinačena prvostupanjska presuda u tome dijelu i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblje od zaključenja glavne rasprave do vraćanja na rad, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

 

22. Tužitelj ima pravo u smislu odredbe čl. 270. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14,55/16 - Odluka USRH, 73/17, 131/20) u ovršnom postupku kao ovrhovoditelj uz prijedlog za vraćanje na rad tražiti od ovršnog suda da donese rješenje kojim će odrediti da mu ovršenik isplati na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ne bude vraćen na rad, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

 

23. Odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnoga troška tužitelju je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Preinačenjem dijela prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika  neznatno je izmijenjen uspjeh tužitelja u odnosu na iznos zahtjeva u vezi kojega nisu nastali ikakvi posebni troškovi zbog čega tužitelju prema odredbi čl. 154. st. 5. ZPP pripada naknada cjelokupnog parničnog troška.

 

24. Slijedom izloženog temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 370. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

25. Obzirom na neznatan uspjeh tuženika u postupku, neosnovan je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (arg. iz odredbe čl. 154. st. 5. ZPP).

 

 

U Zagrebu, 5. srpnja 2022.

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                         Ksenija Grgić, v.r.