1

Poslovni broj Gž R-374/2022-2

 

 

 

 

 

                                                                            Poslovni broj Gž R-374/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužiteljice N. D. iz D. M., OIB:….., koju zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B. P., odvjetnice u S., protiv tuženika D. v. C. iz S., OIB:…., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. P. i P. d.o.o. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-603/2020-10 od 12. siječnja 2022., 4. srpnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-603/2020-10 od 12. siječnja 2022.

 

 

        Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 22.226,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15 listopada 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2. U točki II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. siječnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

 

3. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku teksta ZPP).

 

 

 

 

4. Predlaže da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te da se naloži tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku uz naknadu žalbenog troška.

 

5. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila osnovanost žalbenih navoda predlažući da se potvrdi presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-603/2020-10 od 12. siječnja 2022.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 3. rujna 1984., da joj je za 35 godina radnog staža isplaćena jubilarna nagrada temeljem odluke tuženika od  3. listopada 2019. u iznosu od 4.000,00 kn.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike između isplaćene jubilarne nagrade i jubilarne nagrade na koju tužiteljica ima pravo sukladno važećim propisima.

 

9. Sud prvog stupnja utvrđuje, da  je Pravilnikom o plaćama i naknadama plaća i ostalim materijalnim pravima radnika od prosinca 2015. u čl. 17. istog propisano kako radnik ustanove ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za neprekidan rad u ustanovi i to, između ostalih za navršenih 35 godina 3 prosječne bruto mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike Hrvatske prema posljednjem podatku Državnog zavoda za statistiku.

 

10. Sporazumom o uređivanju međusobnih prava i obveza spram D. v. C.-S. od 4.kolovoza 2015. G. S., O. K. i M., te D. uredili su svoja međusobna prava i obveze. Čl. 6. st. 6. Sporazuma ugovoreno je kako osnivači mogu samostalno odlučivati o opsegu materijalnih prava zaposlenika ustanove sa svog područja te za ista osigurati odgovarajuća sredstva u svom proračunu.

 

11. Člankom 41. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine broj 10/1997,107/2007, 94/2013) propisano je kako Statut dječjeg vrtića i Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada dječjeg vrtića donosi Upravno vijeće uz prethodnu suglasnost osnivača dječjeg vrtića, dok je st.2 istog članka određeno kako druge opće akte ustanove donosi također Upravno vijeće na način propisan aktom o osnivanju ili statutom.

 

12. Člankom 44. Statuta D. v. C.-S. (tuženika) određeno je kako Statut i Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada, kao i Pravilnik o plaćama i naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika donosi Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja i uz prethodnu suglasnost gradonačelnika G. S..

 

              13. S. obzirom na navedena činjenična utvrđenja sud prvog stupnja smatra da je citirani Pravilnik o radu donesen od strane neovlaštene osobe bez poštivanja zakonske procedure i procedure previđene Statutom tuženika, da isti nije pravno valjan, te da treba primijeniti Pravilnik o plaćama i naknadama plaća i ostalim

 

 

 

materijalnim pravima radnika D. v. C. - S. od 10. prosinca 2015., a kojim je u čl. 17. određeno kako radnik ustanove ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za neprekidan rad u ustanovi za navršenih 35 godina u visini 3 prosječne bruto mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike Hrvatske prema posljednjem podatku Državnog zavoda za statistiku.

 

              14. Isto tako utvrđuje da prema podacima Državnog zavoda za statistiku od 21. listopada 2019. prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje od siječanj-kolovoz 2019. iznosila je 8.742,00 kn, da tužiteljici pripada jubilarna nagrada u iznosu od 26.226,00 kn, a kako je tužiteljici od strane tuženika na ime jubilarne nagrade već isplaćen iznos od 4.000,00 kn, obvezuje tuženika na isplatu daljnjeg iznosa od 22.226,00 kn.

 

15. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja temelji  na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te odgovarajućih odredbi  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; Tarifa).

 

16. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem iste bila počinjena neka od tih povreda, pa tako niti povreda iz čl. 354. st 2. toč. 11. ZPP-a jer je presudu moguće ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika neosnovano se isti poziva na odredbu čl. 12. Zakona o ustanovama s obzirom na odredbu čl. 41. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju («Narodne novine» br. 10/97, 107/07, 94/143) kojim je propisano kako Statut dječjeg vrtića i Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada dječjeg vrtića donosi Upravno vijeće uz prethodnu suglasnost osnivača dječjeg vrtića, dok je prema st. 2. određeno kako druge opće akte ustanove donosi Upravno vijeće na način propisan aktom o osnivanju ili Statutom. Prema čl. 44. Statuta tuženika proizlazi kako Pravilnik o plaćama i naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika donosi Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja i uz prethodnu suglasnost gradonačelnika G. S..

 

20. S obzirom na citirane zakonske odredbe Sporazumom osnivača nikako se nisu mogle mijenjati zakonske odredbe o načinu donošenja pravilnika o radu i drugih općih akata tuženika, pa niti su se tim Sporazumom takve odredbe mijenjale.

 

 

 

 

 

21.U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojim osporava samu visinu tužbenog zahtjeva,valja istaći da tuženik nije osporio valjanost dostupnog dokumenta, odnosno objave Državnog zavoda za statistiku od 21. listopada 2019.,da iz iste proizlazi da se odnosi na razdoblje prije donošenja sporne Odluke o isplati jubilarne nagrade za razdoblje od siječnja do kolovoza 2019., pa je stoga neosnovan i navedeni prigovor tuženika.

 

22. U odnosu na odluku o parničnom trošku, valja istaći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika budući je o istom sud prvog stupnja odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154 st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife. Pritom je pravilno sud dosudio tužiteljici trošak za sastav podneska od 6. travnja 2021. s obzirom da je isti bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, a istim podneskom se tužiteljica očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu dostavljajući odgovarajuću dokumentaciju, pa tužiteljici za sastav citiranog podneska je pravilno priznat iznos od 1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife.

 

23. Slijedom svega obrazloženog, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Rijeci,  4. srpnja 2022.

 

               

 

                                                                                                                                            Sutkinja

                                                                                                                         Ivanka Maričić-Orešković