Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. G., OIB: 54850187748, iz K.,
, zastupanog po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u
S., , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih
poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje
Solin, OIB: 36162371878, Solin, Kralja Zvonimira 114, zastupanog po generalnoj
opunomoćenici T.G., specijalistkinji javne uprave i zaposlenici (generalna
punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi ukidanja i
oduzimanja vozačke dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 23. lipnja

2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice
tuženika, objavljene 30. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje
rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske
uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-76/2021 od

20. prosinca 2021. godine.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o

odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog

spora.

Obrazloženje

2 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 18. ožujka 2022. godine protiv
rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske
uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-76/2021 od

20. prosinca 2021. godine, te u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda 4. svibnja

2022., tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega
navodi kako tužbu podnosi zbog toga što u aktu tuženika nije pravilno primijenjen
zakon i propis utemeljen na zakonu, te što se u postupku koji je aktu prethodio nije
postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno i
potpuno utvrđeno i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu
činjeničnog stanja. Naime, najprije da osporeno rješenje nema valjano naznačenu
klasu, već da je isključivo u zaglavlju rješenja naveden broj: 511-12-32-UP/I-76/2021,
no kako se u ovom postupku radi o upravnoj stvari u smislu odredbe čl. 2. Zakona o
općem upravnom postupku, da je nelogična i nezakonita oznaka iz zaglavlja
predmetnog rješenja, uslijed čega da je rješenje protivno odredbi čl. 98. st. 2. istog
Zakona jer isto ne sadrži valjanu oznaku predmeta odnosno upravnog akta (valjano
naznačenu klasu). Nadalje, činjenično stanje u konkretnom predmetu da uopće nije
utvrđeno budući da tuženik isključivo citira zakonske propise bez da utvrđuje činjenice
i činjenično stanje supsumira pod materijalno pravo, no iz materijalno pravnih odredbi
na koje se tuženik poziva da se može zaključiti kako tuženik tužitelja smatra mladim
vozačem u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što da predstavlja
pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja jer tužitelj u trenutku počinjenja
prekršaja koji su rezultirali negativnim prekršajnim bodovima nije bio mladi vozač.
Stoga, tuženik da nije utvrdio kako u vremenu kada su počinjeni predmetni prekršaji
tužitelj uopće nije bio vozač, niti da je posjedovao bilo kakvu vozačku dozvolu, pa da
je stoga netočno utvrđenje da bi on kao mladi vozač počinio predmetne prekršaje, koji
da je postao mladi vozač tek ishođenjem vozačke dozvole serijski broj … od 2.
kolovoza 2021., a što da je gotovo čitavih godinu dana nakon počinjenja predmetnih
prekršaja i što tuženik uopće nije utvrdio, niti je tome posvetio bilo kakvu pažnju, a što
da je ključno za valjanu primjenu materijalnog prava. Nadalje, da nije sporno da je
sukladno čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano, da je
posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje upis negativnih
prekršajnih bodova u evidenciju, međutim da nema mjesta primjeni čl. 286. st. 3. istog
Zakona u kojem da stoji: "Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio
devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka
dozvola." Naime, kako tužitelj nije bio vozač u razdoblju kada je počinio predmetne
prekršaje, odnosno nije posjedovao nikakvu vozačku dozvolu, niti je imao položen
vozački ispit tada da se za istoga ne može donijeti rješenje o ukidanju i oduzimanju
vozačke dozvole jer je istu stekao tek nakon godinu dana od počinjenja posljednjeg
prekršaja za koji ga se tereti. U konkretnom slučaju da se radi o tome da su predmetni
prekršaji počinjeni prije stjecanja prava na upravljanje vozilom te da se u toj situaciji
primjenjuje čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje:
"Vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine
prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može
podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev
podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti." Dakle, nadležna policijska
uprava je u toj situaciji bila dužna rješenjem odrediti da tužitelj ne može podnijeti
zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a svakako da je bila
dužna zahtjev tužitelja podnesen u roku od dvije godine rješenjem odbaciti sukladno
čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Isto tako, tužitelja MUP da nije
pravodobno upoznao sa postojanjem negativnih prekršajnih bodova, odnosno da je

3 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

notorno kako je MUP počinio propust iz čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama, pa da tužitelj nije imao nikakve spoznaje o postojanju bilo kakvih prekršajnih
bodova, slijedom čega da je tužitelj nakon položenog vozačkog ispita isključivo radi
propusta tuženika, u neznanju podnio zahtjev za izdavanje vozačke dozvole nadležnoj
policijskoj upravi koja je nakon provedenog upravnog postupka tužitelju izdala vozačku
dozvolu serijski broj …, znajući i imajući uvid u prekršajnu evidenciju tužitelja i
službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova RH. Ujedno, tužitelj da je u
konkretnom slučaju stekao trajno pravo, te tako stečeno pravo da nije moguće ukinuti
iz razloga koji su postojali prije stjecanja tog prava, za koje razloge i okolnosti je tuženik
prilikom izdavanja vozačke dozvole znao, te ih je uzeo u obzir i unatoč njima, donio
pozitivno rješenje u korist tužitelja, pri čemu se tužitelj poziva na odredbu čl. 13.
Zakona o općem upravnom postupku koju citira. Tuženik da je donoseći osporeno
rješenje bio svjestan stečenih prava tužitelja, kako su ona definirana citiranim čl. 13.
ZUP-a, te da je u nedostatku zakonskih razloga donio sporno rješenje o ukidanju, s tim
da je odredbom članka 5. Europske konvencije o ljudskim pravima zajamčeno pravo
na slobodu i sigurnost, a koje u sebi obuhvaća i pravo građana da vjeruju u
predvidljivost ostvarivanja svojih već ranije stečenih prava i da budu zaštićeni od
naknadnih odluka tijela državne vlasti, osobito s obzirom na činjenicu da je stečeno
pravo posjedovanja vozačke dozvole trajno pravo koje se utvrđuje na dugi vremenski
period, često i doživotno, a u konkretnom slučaju na deset godina. Ujedno,
nezakonitim postupanjem tuženika, tužitelju da se čini velika imovinska šteta jer da je
on upućen na ponovno polaganje vozačkog ispita te da mu je pričinjena šteta najmanje
u visini troškova nužnih za polaganje vozačkog ispita, a sve to zbog očitog propusta
tuženika koji nije donio rješenje u smislu čl. 286. st. 7. ZSPC-a i koji prilikom izdavanja
vozačke dozvole nije izvršio uvid u vlastite evidencije. Također, tužitelj da radi na
radnom mjestu dispečer prijevoza u cestovnom putničkom prijevozu u tvrtki C.
d.o.o. te da je konačno 28. veljače 2022. godine dobio posao na neodređeno vrijeme
budući da je prije toga sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme, pa da je očito
kako izvršnošću osporenog rješenja za tužitelja nastupaju nesagledive ekonomske
posljedice i sada već sigurni gubitak posla, a što na njega s obzirom na njegovu dob
može imati mnogobrojne negativne posljedice. Izvršenjem osporenog rješenja
nastupila bi nenadoknadiva šteta za tužitelja posebice u pogledu prestanka rada i
otkaza koji su izgledni, a tužitelj će u slučaju uspjeha u sporu imati zahtjev za
naknadom štete koje će Republika Hrvatska uz pripadajuće kamate i troškove trebati
platiti iz Državnog proračuna, pa da se izvršenjem rješenja tuženika, tužitelju i njegovoj
obitelji nanosi nepopravljiva šteta koju nakon izgledno poništavajuće odluke ovog
suda, više neće biti moguće popraviti. Kako u konkretnom predmetu odgoda izvršenja
nije protivna javnom interesu, tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom odgađa
izvršenje rješenja sukladno čl. 26. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj konačno
napominje kako je tuženik svojim postupanjem pogrešno primijenio citirane odredbe
materijalnog prava na način da je svojim nezakonitim i arbitrarnim postupanjem
povrijedio sva stečena prava tužitelja. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim
zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje
tuženika, nadalje predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju
te konačno da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe. Podneskom
zaprimljenim kod ovoga suda 4. svibnja 2022., tužitelj se očitovao na navode odgovora
na tužbu tuženika, koje je u cijelosti osporio pritom u bitnom ponavljajući svoje tužbene
navode.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako je osporeno rješenje
doneseno po službenoj dužnosti, u zakonskom roku, nakon provedenog propisanog

4 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

postupka tijekom kojeg je činjenično stanje temeljito i višekratno provjereno i nepobitno
utvrđeno. Potom tuženik citira odredbe čl. 2. st. 1. toč. 69. te čl. 286. st. 1., 2., 3. i 9.
ZSPC-a, nakon čega navodi kako je u provedenom postupku, uvidom u službene
evidencije Središnjeg informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova
Republike Hrvatske, utvrđeno je da je tužitelj prikupio 17 negativnih prekršajnih bodova
na temelju pravomoćne odluke i to presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj:

32. Pp P-6305/2019-12 od 11. rujna 2020., pravomoćne 26. rujna 2020. godine, kojom
je proglašen krivim za prekršaje iz članka 53. stavku 3. ZSPC-a (6 NPB na temelju
članka 53. stavka 10. istog Zakona), članka 53. stavku 4. ZSPC-a (3 NPB na temelju
članka 53. stavka 11. istog Zakona), članka 70. stavku 3. ZSPC-a (2 NPB na temelju
članka 70. stavka 6. istog Zakona), te članka 282. stavka 9. ZSPC-a (6 NPB na temelju
članka 282. stavka 12. istog Zakona). Radi točnosti i vjerodostojnosti podataka na
kojima se mora temeljiti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, u postupku
da je od nadležne policijske postaje zatražena dodatna provjera pravilnosti upisa
negativnih prekršajnih bodova evidentiranih tužitelju u službenim evidencijama
Središnjeg informacijskog sustava MUP-a RH te da je nakon izvršenih provjera
potvrđeno da je svih 17 negativnih prekršajnih bodova prikupljenih na temelju
navedene pravomoćne odluke o prekršajima - točno evidentirano. Iz prikupljene
dokumentacije koja je priložena da je razvidno kako je činjenično stanje, nasuprot
tvrdnjama tužitelja, pravilno i potpuno utvrđeno i to da je tužitelj u referentnom razdoblju
prikupio 17 negativnih prekršajnih bodova zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o
sigurnosti prometa na cestama, a na temelju prekršajnih odluka pravomoćnih u
razdoblju od posljednje dvije godine, dakle onih prekršajnih odluka za koje nije
protekao dvogodišnji rok od pravomoćnosti nakon kojeg se negativni prekršajni bodovi
brišu iz evidencije sukladno odredbi članka 286. stavka 2. ZSPC-a. Nadalje, tužitelj da
je sukladno odredbama članaka 30. Zakona o općem upravnom postupku pozvan radi
izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za
rješavanje ove upravne stvari te u izjavi danoj na zapisnik dana 8. prosinca 2021. u
Policijskoj postaji Solin u bitnome da je naveo kako je obaviješten da je na temelju
pravomoćnih odluka nadležnih tijela prikupio 14 negativnih prekršajnih bodova, da će
mu se rješenjem ukinuti oduzeti vozačka dozvola te da će protekom roka od dvije
godine od izvršnosti osporavanog rješenja moći ponovno polagati vozački ispit, a
nakon provedenog postupka osposobljavanja za vozača. U izjavi da nije pobijao
točnost utvrđenih činjenica, nego da je navedeno primio na znanje i da ga nitko nije
obavijestio o posljedicama, te mu je zapisnik pročitan i primjerak istog uručen, na koji
da nije stavio nikakve primjedbe. Sukladno odredbama članka 286. stavka 3. ZSPC-a,
Policijska postaja Solin zatim da je donijela rješenje kojim je tužitelju ukinuta i oduzeta
vozačka dozvola. Isto tako, Postaja prometne policije Split naknadno, nakon što je
tužitelj dao citiranu izjavu, 17. prosinca 2021. da je dostavila korekciju negativnih
prekršajnih bodova, s 14 na 17, no stranka da nije ponovno pozivana radi izjašnjavanja
jer su pravne posljedice prikupljenih 14 i 17 negativnih prekršajnih bodova u ovom
konkretnom slučaju iste. U odnosu na tužbene navode kako osporeni akt nema sve
bitne formalnopravne sastojke koje mora imati prema odredbama članka 98. stavka 2.
Zakona o općem upravnom postupku, jer ne sadrži valjanu oznaku predmeta, odnosno
upravnog akta, tuženik navodi kako se sadržaj članka 98. stavka 2. ZUP-a odnosi na
uvod rješenja i propisuje, odnosno propisivao je na dan donošenja osporavanog
rješenja, između ostalog, da uvod sadržava naziv javnopravnog tijela koje je rješenje
donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih
za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut
po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, pa da osporavano rješenje sadržava sve

5 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

propisane sastojke, a način označavanja rješenja oznakom 511-12-32-UP/I-76/2021
da je propisan internim aktima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske pa
da je nesporno kako se radi o upravnom aktu. U svezi tužbenih navoda kako tužitelj u
vremenu kada su počinjeni predmetni prekršaji tužitelj uopće nije bio vozač te da je on
mladi vozač postao tek ishođenjem vozačke dozvole serijski broj … od 2.
kolovoza 2021., tuženik ističe kako su ovakvi navodi netočni jer tužitelj da ima
kontinuitet izdanih vozačkih dozvola od 26. ožujka 2018., kada mu je u Policijskoj
upravi splitsko-dalmatinskoj izdana vozačka dozvola serijskog broja …, za
kategorije A1,F,G,AM, koja mu je zamijenjena dana 25. svibnja 2020. u Policijskoj
postaji Solin vozačkom dozvolom serijskog broja …, radi upisa nove kategorije
- A1,B,F,G,AM i ponovno da je zamijenjena u Policijskoj postaj Solin 2. kolovoza 2021.
vozačkom dozvolom serijskog broja …, opet radi upisa nove kategorije
A1,A2,B,F,G,AM. Sukladno prethodno citiranom članku 2. stavku 1. točki 69. ZSPC-a,
mladi vozač je vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji
posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske, dakle da je
nesporno, ali da nije relevantno, kako je tužitelj već u trenutku počinjenja prekršaja,

13. prosinca 2019. bio mladi vozač, slijedom čega da je tužitelj već tada bio neupitno
mladi vozač pa da se na njega stoga primjenjuju ranije citirane odredbe članka 286. st.

3. i 9. ZSPC-a, a ne odredba članka 286. stavka 7. ZSPC-a, koja propisuje da će se
vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine
prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem odrediti da ne može podnijeti
zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u
roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Policijska postaja Solin, da nije imala
zakonskog osnova za odbacivanje zahtjeva tužitelja za zamjenu vozačke dozvole zbog
upisa nove kategorije dana 2. kolovoza 2021. godine, s obzirom da ukupnost
negativnih prekršajnih bodova u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih
poslova Republike Hrvatske ne mora biti razvidna u vrijeme podnošenja zahtjeva,
odnosno bodovi da se u evidenciju unose sukcesivno. Osim toga, Policijska postaja
Solin da je bila obvezna provesti upravni postupak po službenoj dužnosti sukladno
pravilima postupka, provjeriti pravilnost i točnost upisa negativnih prekršajnih bodova
u službenim evidencijama, omogućiti stranci izjašnjavanje o svim činjenicama,
okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje upravne stvari i tek tada donijeti
i uručiti rješenje koje, dakle, prije donošenja i dostave nije moglo proizvesti pravne
učinke. U svezi navoda tužitelja da ga MUP nije pravodobno upoznao s postojanjem
negativnih prekršajnih bodova, tuženik napominje kako su sve bitne informacije o
negativnim prekršajnim bodovima objavljene na mrežnim stranicama Ministarstva
unutarnjih poslova Republike Hrvatske (https://mup.gov.hr/promet-281589/31-koju-
ulogu-imaju-negativni-prekrsain bodovi-kao-mjera-sigurnosti-prometa-na-cestama-i-
kako-se-moze-saznati-koliko-osoba-ima negativnih-bodova/281779), kao i da je jedno
od općih pravnih načela da nepoznavanje zakona ne štiti od primjene zakona. Članak

13. ZUP-a (načelo zaštite stečenih prava stranaka), na koji se tužitelj poziva u
kontekstu odluke o izdavanju vozačke dozvole, da propisuje da se odluka
javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor
(pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su
stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima
propisanim zakonom. Upravo stoga da je zakonita odluka Policijske postaje Solin
(osporavano rješenje) o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole budući se radi o
slučaju propisanim zakonom i to odredbom članka 286. stavka 3. ZSPC-a. Vezano za
pozivanje tužitelja na prava građana koja se osiguravaju člankom 5. Europske
konvencije o ljudskim pravima, tuženik navodi da pozitivno pravo štiti ljudska prava u

6 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

pogledu prevencije zaštite sudionika u prometu od ozljeđivanja, invaliditeta i
usmrćivanja zbog nepoštivanja zakonskih odredbi vezanih za sigurnost prometa na
cestama, iz čega proizlazi da je postignuta ravnoteža između cilja koji se rješenjem
želi postići, a to je zaštita ljudskog života i zdravlja te sredstva kojim je cilj ostvaren. U
odnosu na prijedlog za odgodu izvršenja osporavanog rješenja, tuženik ističe da se
pravne posljedice pravomoćnih osuda iz članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama odnose na najteže prekršaje nepoštivanja prometnih propisa, u kojima
najčešće nastaju najteže posljedice, stoga da bi bilo protivno javnom interesu da se
počinitelju takvih prekršaja za koje je već donesena pravomoćna osuđujuća odluka,
odgodi izvršenje rješenja i omogući daljnje korištenje vozačke dozvole i daljnje
sudjelovanje u prometu. U ovom konkretnom postupku rješenje da je doneseno na
temelju kogentne pravne norme javnoga prava, koja ne predviđa mogućnost
odstupanja, a izvršenje odluke na njoj utemeljene nedvojbeno da je u javnom interesu
radi osiguranja što veće sigurnosti sudionika u prometu na cestama i na određeno
vrijeme uklanjanja prekršitelja iz prometa. Slijedom iznesenog, da je očito kako je
činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe
materijalnog i procesnog prava, pa je tuženik predložio da sud tužbeni zahtjev tužitelja
odbije kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 23. lipnja 2022. godine čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS)
izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora,
a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika, na
kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe,
pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno i pri prijedlogu za odnošenjem rješenja o
odgodnom učinku tužbe, a također i da ustraje u dokaznom prijedlogu da sud
službenim putem zatraži od MUP-a dostavu podataka o tome kada je tužitelju izvršen
upis negativnih bodova u odnosu na predmetnu pravomoćnu presudu, a to na okolnosti
koje su precizirane u tužbi. Također, istaknuo je kako se radio o odlučnoj činjenici
budući je evidencija negativnih prekršajnih bodova u službenim evidencijama MUP-a
očito učinjena sa velikim zakašnjenjem, pa da tužitelj u tom smislu nije trebao niti dobiti
dodatnu kategoriju koja mu omogućava upravljanje vozilima. No, s obzirom da je
državno tijelo zbog svoje greške njemu to pravo dodijelilo, isto da nije zakonito ukinuti
zbog greške koju je samo upravno tijelo počinilo, u kojem smislu je u spis dostavio
presudu Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1232/19, kao i sentencu odluke Županijskog
suda u Velikoj Gorici broj Gž-7462/12 od 8. srpnja 2014. koja se tiče greške državnog
tijela. Zaključno, opunomoćenik tužitelja naveo je kako nema nikakvih daljnjih dokaznih
prijedloga, te je popisao trošak spora u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn uz prijedlog
da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.
Na istoj raspravi, opunomoćenica tuženika navela je kako u cijelosti ostaje kod
svih navoda iz odgovora na tužbu, pri obrazloženju osporenog rješenja, ujedno da se
protivi dokaznom prijedlogu tužitelja istaknutom na današnjoj raspravi od strane
opunomoćenika tužitelja s obzirom da datum samog upisa negativnih prekršajnih
bodova smatra potpuno irelevantnim za predmet ovog spora, također da se protivi i
donošenju rješenja odgodnom učinku tužbe upravo iz razloga što bi donošenje tog
rješenja bilo protivno javnom interesu, nadalje u odnosu na dostavljenu sudsku praksu
od strane opunomoćenika tužitelja navela je da se nema potrebu posebno očitovati i
da ne traži rok radi očitovanja, pa kako tuženik u ovom sporu nije imao nikakvih daljnjih
dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u
cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

7 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima,
odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 4. svibnja 2022., sudsku praksu
priloženu u spis od strane opunomoćenika tužitelja na održanoj raspravi te je pročitan
spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da sud službenim putem zatraži od
MUP-a dostavu podataka o tome kada je tužitelju izvršen upis negativnih bodova u
odnosu na predmetnu pravomoćnu presudu, a to na okolnosti koje su precizirane u
tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita
odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji
prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora,
imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja
tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. 7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova
Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin,
broj: 511-12-32-UP/I-76/2021 od 20. prosinca 2021. godine, točkom 1. ukida se i
oduzima vozačka dozvola serijski broj …, točkom 2. riješeno da je tužitelj
dužan vozačku dozvolu predati Policijskoj postaji Solin u roku od 8 (osam) dana od
dana primitka ovog rješenja, a točkom 3. da tužitelj može ponovno polagati vozački
ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja nakon provedenog
postupka osposobljavanja kandidata za vozače, to u bitnom iz razloga što je uvidom u
službenu evidenciju utvrđeno da je tužitelj temeljem pravomoćne odluke o prekršajima
prikupio 17 (sedamnaest) negativnih prekršajnih bodova i to presude Općinskog
prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp P-6305/2019-12 od 11. rujna 2020.,
pravomoćne 26. rujna 2020. godine, kojom je proglašen krivim za prekršaje iz članka

53. stavku 3. ZSPC-a (6 NPB na temelju članka 53. stavka 10. istog Zakona), članka

53. stavku 4. ZSPC-a (3 NPB na temelju članka 53. stavka 11. istog Zakona), članka

70. stavku 3. ZSPC-a (2 NPB na temelju članka 70. stavka 6. istog Zakona), te članka

282. stavka 9. ZSPC-a (6 NPB na temelju članka 282. stavka 12. istog Zakona), uslijed
čega je tuženik zaključio da su se stekli uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke
dozvole kakve u vidu ima odredbe čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17,
70/19 i 42/20) te je rješenje donijeto pozivom na citiranu odredbu.

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj pravomoćnom
presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp P-6305/2019-12 od 11.
rujna 2020., pravomoćnom 26. rujna 2020. godine, proglašen krivim između ostalih i
za prekršaje iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a, članka 53. stavka 4. ZSPC-a, članka 70.
stavka 3. ZSPC-a i članka 282. stavka 9. ZSPC-a, kao i da za navedene prekršaje ima
evidentirano ukupno 17 (sedamnaest) negativnih prekršajnih bodova.

11.Također, među strankama nije sporno ni da je tužitelju ima kontinuitet izdanih
vozačkih dozvola i to od 26. ožujka 2018., kada mu je u Policijskoj upravi splitsko-
dalmatinskoj izdana vozačka dozvola serijskog broja …, za kategorije
A1,F,G,AM, koja mu je zamijenjena dana 25. svibnja 2020. u Policijskoj postaji Solin
vozačkom dozvolom serijskog broja …, radi upisa nove kategorije -
A1,B,F,G,AM i koja je ponovno zamijenjena u Policijskoj postaj Solin 2. kolovoza 2021.
vozačkom dozvolom serijskog broja …, opet radi upisa nove kategorije
A1,A2,B,F,G,AM.

8 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

12.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u
konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 286. st.

3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da bi se tužitelju ukinula i oduzela vozačka
dozvola, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i
na isto pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je
sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 6. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
(Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i
42/20) propisano je da je »mladi vozač« vozač motornog vozila u dobi do navršene 24.
godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske.
Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne
novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20)
propisano je da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za
određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u
evidenciju.

Stavkom 2. da negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz
evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na
temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet
negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
Stavkom 4. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih
prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 5. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet
negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12
negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se
odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije
godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti.
Stavkom 6. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet
negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12
negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena
izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

Stavkom 7. da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u
razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će
se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije
godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti.
Stavkom 8. da nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za
donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka brišu se iz evidencije.
Stavkom 9. da osoba iz stavaka 3. do 6. ovoga članka može ponovo polagati
vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do

6. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.
14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i
pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1.
ukinuo i oduzeo vozačku dozvolu tužitelju serijski broj …, jer i ovaj sud drži
kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane
naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje
tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na
štetu tužitelja.

15.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako osporeno rješenje ne
sadrži klasifikacijsku oznaku, pa da je upitno radi li se uopće o upravnom aktu s

9 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

obzirom da isti ne sadrži sve bitne dijelove, a što da je u suprotnosti s odredbom čl.

98. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku i što je po mišljenju tužitelja
dostatan razloga da sud poništi rješenje tuženika, za kazati je kako sud ovakve navode
smatra u cijelosti neosnovanima. Naime, s tim u vezi prvenstveno je za kazati kako je
odredbom čl. 98. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine"
broj 47/09) između ostalog propisano da uvod rješenja sadržava naziv javnopravnog
tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke
i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li
postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, pa uzimajući u obzir
citiranu odredbu potpuno je jasno da je uvod akta tuženika u suglasju s naznačenom
mjerodavnom odredbom. Osim toga, nedvojbeno je da predmetno rješenje predstavlja
upravni akt, što je razvidno i iz samog poslovnog broja koji u sebi sadrži oznaku "UP/I",
a da je riječ o upravnom aktu proizlazi i iz pravilne pouke o pravnom lijeku u kojoj je
tužitelj poučen da protiv rješenja u smislu odredbe čl. 286. st. 13. ZSPC-a žalba nije
dopuštena, ali da se u roku od 30 dana može pokrenuti upravni spor, pa da se u
konkretnom slučaju ne radi o upravnom aktu, tada zasigurno ne bi bilo moguće
pokretati upravni spor protiv tuženikovog rješenja, s čim u vezi je konačno za nadodati
kako je sam način označavanja rješenja poslovnom oznakom "511-12-32-UP/I-
76/2021" propisan internim aktima Ministarstva unutarnjih poslova Republike
Hrvatske.

16.Sud ne nalazi utemeljenim niti tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako u
vrijeme počinjenja predmetnih prekršaja on nije bio mladi vozač s obzirom da on u to
vrijeme još nije imao vozačku dozvolu, zbog čega po njegovom mišljenju nema mjesta
primjeni odredbe čl. 286. st. 3. ZSPC-a. S tim u vezi najprije je za istaknuti kako je
upravo naprijed citiranom odredbom čl. 6. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa
na cestama dana definicija mladog vozača, koja odredba definira da je mladi vozač,
vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku
dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. Iz ove definicije jasno proizlazi kako
da bi se radilo o mladom vozaču nije dostatno samo da se radi o vozaču motornog
vozila u dobi do navršene 24. godine života, već je potrebno da bude kumulativno
ispunjen i drugi uvjet, odnosno da takav vozač posjeduje vozačku dozvolu izdanu na
teritoriju Republike Hrvatske, što pak implicira da je neophodno da takvom vozaču
bude izdana vozačka dozvola, kod kojeg stanja stvari je nedvojbeno da je mladi vozač
zapravo onaj vozač na čijoj strani su kumulativno ispunjeni uvjeti da ima dob do 24.
godine života i da ima vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske.
17.Kod izloženog stanja stvari, neprijeporno je da je tužitelj iz ovog spora status
mladog vozača stekao onog dana kada mu je izdana vozačka dozvola, pa kako prema
nedvojbenim podacima spisa proizlazi da tužitelj ima kontinuitet izdanih vozačkih
dozvola od 26. ožujka 2018., kada mu je u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj
izdana vozačka dozvola serijskog broja …, za kategorije A1,F,G,AM, koja mu
je zamijenjena dana 25. svibnja 2020. u Policijskoj postaji Solin vozačkom dozvolom
serijskog broja …, radi upisa nove kategorije - A1,B,F,G,AM i koja je ponovno
zamijenjena u Policijskoj postaj Solin 2. kolovoza 2021. vozačkom dozvolom serijskog
broja …, opet radi upisa nove kategorije A1,A2,B,F,G,AM, što pak jasno znači
da je tužitelj status mladog vozača stekao upravo 26. ožujka 2018., uslijed čega je
neprijeporno da je on mladi vozač bio kako u vrijeme počinjenja predmetnih prekršaja
za koje su mu evidentirani negativni bodovi (13. prosinca 2019.), tako i u vrijeme
pravomoćnosti presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp P-
6305/2019-12 od 11. rujna 2020. (pravomoćna 26. rujna 2020. godine), uslijed čega je

10 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

u konkretnoj upravnoj stvari tuženik pravilno i zakonito primijenio odredbu čl. 286. st. 3. ZSPC-a.

18.Vezano za tužbene navode tužitelja u kojima problematizira vrijeme upisa
negativnih bodova u sustav MUP-a i navodi kako su bodovi upisani s vremenskim
odmakom od dana pravomoćnosti sudske presude, uslijed čega da on trpi štetne
posljedice jer da je riječ o grešci državnog tijela, pa da je u tom slučaju trebalo
primijeniti odredbu čl. 286. st. 7. ZSPC-a, a ne odredbu čl. 286. st. 3. ZSPC-a, najprije
je za istaknuti kako datum pravomoćnosti sudske odluke nikada neće biti identičan
datumu evidentiranja negativnih bodova u sustavu MUP-a to stoga što je prvenstveno
potrebno da nadležni sud MUP-u dostavi sudsku odluku s klauzulom pravomoćnosti,
da bi tek nakon toga MUP mogao započeti postupak upisa negativnih bodova. Nadalje,
potpuno je jasno da će tek potom MUP kao nadležno tijelo za upis negativnih bodova
radi točnosti i vjerodostojnosti podataka na kojima se mora temeljiti rješenje o ukidanju
i oduzimanju vozačke dozvole, od nadležne policijske postaje zatražiti dodatnu
provjeru pravilnosti upisa negativnih prekršajnih bodova evidentiranih u službenim
evidencijama Središnjeg informacijskog sustava MUP-a RH, a kako je to prema
podacima spisa bilo i u konkretnom slučaju. Također, tuženik je bio u obvezi provesti
upravni postupak po službenoj dužnosti sukladno pravilima postupka, te ne samo
provjeriti pravilnost i točnost upisa negativnih prekršajnih bodova u službenim
evidencijama, već i omogućiti stranci izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i
pravnim pitanjima važnima za rješavanje upravne stvari i tek tada donijeti svoje
rješenje. Međutim, naknadno evidentiranje negativnih bodova u sustavu MUP-a nikako
ne može ići na štetu tužitelju s obzirom da je odredbom čl. 286. st. 2. ZSPC-a propisano
da se negativni prekršajni bodovi brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od
dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani, što nesumnjivo
znači da će se bodovi brisati računajući dan pravomoćnosti sudske odluke, a ne dan
upisa bodova u sustav MUP-a, pa sasvim sigurno tužitelj kao ni bilo koja druga stranka
ne može trpjeti nikakvu štetu radi naknadnog evidentiranja bodova u sustavu MUP-a,
pa kako je tužitelj u referentnom razdoblju prikupio 17 negativnih prekršajnih bodova
zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a na temelju
prekršajne odluke pravomoćne u razdoblju od posljednje dvije godine, dakle one
prekršajne odluke za koju nije protekao dvogodišnji rok od pravomoćnosti nakon kojeg
se negativni prekršajni bodovi brišu iz evidencije, imajući u vidu da je tužitelj već i prije
toga imao status mladog vozača jer mu je vozačka dozvola najprije izdana 26. ožujka

2018., to je nedvojbeno da je u konkretnoj upravnoj stvari tuženik pravilno primijenio
odredbu čl. 286. st. 3. ZSPC-a, kao i da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 286. st. 7.
ZSPC-a kako to tužitelj pogrešno tvrdi.

19.U odnosu na tužbene navode kako tužitelj nije bio upoznat s postojanjem
negativnih bodova, prvenstveno je za kazati kako negativni bodovi u smislu ZSPC-a
predstavljaju pravnu posljedicu osude, pa kako je tužitelj nesumnjivo bio upoznat s
postojanjem pravomoćne sudske odluke kojom je proglašen krivim između ostalog i za
prekršaje za koje je predviđen upis negativnih prekršajnih bodova, tada je morao znati
i da će mu biti evidentirani takvi bodovi u sustavu MUP-a, s čim u vezi je dodatno za
istaknuti kako ne poznavanje propisa ne može biti razlog zbog kojeg se pravna
posljedica osude u vidu negativnih bodova ne bi evidentirala u službenom sustavu
MUP-a. Ujedno, sud primjećuje i da je tužitelj u provedenom postupku sukladno
odredbi članaka 30. Zakona o općem upravnom postupku pozvan radi izjašnjavanja o
svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje ove upravne
stvari te je u izjavi danoj na zapisnik dana 8. prosinca 2021. u Policijskoj postaji Solin
u bitnome naveo kako je obaviješten da je na temelju pravomoćnih odluka nadležnih

11 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

tijela prikupio 14 negativnih prekršajnih bodova, da će mu se rješenjem ukinuti i oduzeti
vozačka dozvola te da će protekom roka od dvije godine od izvršnosti osporavanog
rješenja moći ponovno polagati vozački ispit, a nakon provedenog postupka
osposobljavanja za vozača, kada dakle nije pobijao točnost utvrđenih činjenica, te
nakon što mu je zapisnik pročitan i primjerak istog uručen, na isti nije stavio nikakve
primjedbe. Pored toga, za kazati je i kako su sve bitne informacije o negativnim
prekršajnim bodovima objavljene na mrežnim stranicama Ministarstva unutarnjih
poslova Republike Hrvatske, na koji način su i javno dostupne.

20.Potom, u cijelosti je neutemeljeno i pozivanje tužitelja na njegova stečena
prava, na koja se poziva u kontekstu izdane vozačke dozvole, s čim u vezi je najprije
za navesti kako je odredbom čl. 13. ZUP-a propisano da odluka javnopravnog tijela
protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka),
a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke
obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim
zakonom, pa kako je upravo odredbom čl. 286. st. 3. ZSPC-a, koji se u konkretnom
slučaju primjenjuje kao lex specialis u odnosu na ZUP, propisano da mladom vozaču
koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova
rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola, potpuno je jasno da je tuženik
zakonito postupio kada je primjenom citirane odredbe ZSPC-a donio osporeno
rješenje, na koji način nije povrijedio niti jedan od naznačenih zakona na štetu tužitelja,
kao niti Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

21.Konačno, u cijelosti je bespredmetno pozivanje tužitelja na sudsku praksu
koju je njegov opunomoćenik priložio u spis na održanoj raspravi, to pak iz razloga što
se priložena sudska praksa uopće ne odnosi na identičnu ili sličnu upravnu stvar koja
je predmet ovog spora budući se ovdje ne radi o nikakvoj greški državnog tijela, pa
takva sudska praksa nije primjenjiva na konkretan slučaj.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i
procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako
osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj
u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje
ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i
110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po
službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-
a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Nadalje, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom
učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano
da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom
stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak
ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta
koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa
izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u
vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog
rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke
za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen,
slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao
pod točkom I. u izreci rješenja.

12 Poslovni broj: 15 UsI-652/22-7

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod
točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 30. lipnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i točke II. rješenja dopuštena
je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka, dok žalba protiv točke
I. rješenja nije dopuštena na temelju odredbe čl. 67. ZUS-a. Žalba se podnosi putem
ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. J., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi
splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Solin, Solin, Kralja Zvonimira 114, uz zapisnik
o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.