Broj: Revr 609/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D., OIB:..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R. L. u Z., protiv tuženice bolnice K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. L. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-915/17-3 od 12. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja Pr-402/2016-11 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 12. studenog 2019.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju u iznosu od 4.405,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da odredbe članka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s osnova upućivanja na specijalizaciju iz urologije kojeg su tužitelj i tuženik zaključili dana 7. rujna 2011. godine nisu u skladu s Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16.) te se iste smatraju ništetnim i bez pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženiku ponuditi Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s osnova upućivanja na specijalizaciju iz urologije u skladu s člankom 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine‟ broj 62/16.) u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 14. 4. 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.“ (točka I. izreke).

Ujedno je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.500,00 kn (točka II. izreke). Nadalje je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 13.150,00 kn (točka III. izreke) i trošak žalbe u iznosu od 8.470,00 kn (točka IV. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu (točka V. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, sve uz naknadu parničnih troškova uvećanih za trošak revizije.

Tuženica je podnijela odgovor na reviziju u kojem je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu te je zatražila troškove odgovora na reviziju u iznosu u ukupnom iznosu 4.405,00 kn.

Revizija nije osnovana.

Budući da vrijednost predmeta spora u ovom postupku koja je ujedno i vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude, iznosi 201.000,00 kn to je ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je revizijom pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne, neproturječne i dostatne razloge, koji se mogu ispitati.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da čl. 6. i čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s osnova upućivanja na užu specijalizaciju iz urologije, kojeg su stranke sklopile 7. rujna 2011. nije u skladu s Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16), da se iste smatraju ništetnim i bez pravnog učinka te da sud naloži tuženici ponuditi tužitelju Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s osnova upućivanja na užu specijalizaciju iz urologije u skladu s čl. 5. i čl. 6. navedenog pravilnika.

Odredbom čl. 5. i čl. 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16 - dalje: Pravilnik) izmijenjeni su čl. 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14 i 116/15) te je odredbama čl. 17. i čl. 18. Pravilnika propisana obveza zdravstvenih ustanova da specijalizantu, u roku 30 dana od stupanja na snagu Pravilnika, ponude sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno odredbama čl. 5. i čl. 6. Pravilnika.

Prema ocjeni revizijskog suda pravilno je drugostupanjski sud ocijenio kako nema pravne osnove na temelju koje bi naložio tuženici da u smislu navedenih odredbi Pravilnika ponudi tužitelju izmijenjeni ugovor te da nije primjenjiva odredba čl. 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kojom je propisano da zainteresirana osoba može zahtijevati da se bez odgađanja sklopi određeni ugovor, ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, jer da je u konkretnom slučaju obveza ponuđivanja sklapanja izmijenjenog ugovora propisana Pravilnikom, dakle podzakonskim (a ne zakonskim) propisom.

Pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je otklonio primjenu čl. 248. st. 2. ZOO (po kojoj su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupanju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima) na ovaj slučaj te odlučio da ta odredba ne može biti temelj utvrđenja spornih ugovornih odredbi ništavim, jer, uz nespornu činjenicu da je predmetni ugovor bio sukladan podzakonskoj regulaciji na snazi u vrijeme njegova sklapanja, naknadne izmjene takve regulacije ne dovode do ništavosti ugovornih odredbi.

Pozivanje revidenta u tom smislu na odluku ovoga suda poslovni broj Revr-728/05 od 1. prosinca 2005. nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer predmet spora u tom postupku nije bio utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba (niti nalaganje ponude izmijenjenog ugovora), niti je revizijski sud ijednu ugovornu odredbu izričito ocijenio takvom, a osim toga, činjenični supstrat toga spora, kao i pravna osnova tužbenog zahtjeva neusporediv je s onim u ovome predmetu.

Pravilno je drugostupanjski sud odlučio i kada je odbio i tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji zahtijeva utvrđenje da pojedine odredbe predmetnog ugovora nisu u skladu s odredbama Pravilnika, jer odredba čl. 187. ZPP ne predviđa mogućnost podnošenja tužbe sa zahtjevom za takvo utvrđenje.

Konačno, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015, od 11. srpnja 2017. ukinuti su (i određeno je da prestaju važiti 31. prosinca 2017.) čl. 11., čl.11.a i čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) i čl. 17. i čl. 18. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16 i 69/16), dakle podzakonske odredbe na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev.

Slijedom svega navedenog, nisu osnovani revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. st 1. ZPP.

Zagreb, 12. studenog 2019.