1                Poslovni  broj: 11 Us I-370/2022-5

 

 

 

Poslovni  broj: 11 Us I-370/2022-5

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja B. P. iz B. i H., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Z. o. u. A. K. i N. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava Pazin, P. radi odgode izvršenja rješenja o uklanjanju, 29. lipnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/21-02/585, URBROJ: 443-02-02-17-22-12 od 15. veljače 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovoga upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/21-02/585, URBROJ: 443-02-02-17-22-12 od 15. veljače 2022. odbijen je zahtjev za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/21-02/585, URBROJ: 443-02-02-17-21-1 od 15. srpnja 2021., a kojim rješenjem je tužitelju, kao vlasniku, naloženo uklanjanje čitave stambene građevine koncipirane od pet volumena na način da se oko osnovnog volumena etažnosti P+1, tlocrtnih dimenzija 4,90 m x 7,60 m, dvostrešnog krovišta, izvela dogradnja na svim pročeljima i to:

– na istočnoj strani je dogradnja tlocrtnih dimenzija 4,90 m x 3,85 m etažnosti podruma i prizemlja ravnog krovišta ostakljenog prizemlja;

– na sjevernoj strani je dogradnja dvaju aneksa fasada obloženih kamenom, etaže prizemlja, od kojih jedan ravnog krovišta, tlocrtnih dimenzija 1,80 m x 1,60 m, a drugi je jednostrešnog krovišta, tlocrtnih dimenzija 4,10 m x 1,50 m;

- na (sjevero)zapadnoj strani je dogradnja uglovne nadstrešnice, tlocrtnih dimenzija 5,80 m x 2,05 m, jednostrešnog krovišta, drvene konstrukcije na kamenim stupovima,

- na južnoj strani je dogradnja dvaju aneksa visine prizemlja, jednostrešnog krovišta, od kojih je jedan tlocrtnih dimenzija 3,80 m x 2,40 m te drugi tlocrtnih dimenzija 1,80 m x 1,70 m; sve izvedeno na kč.br. … k.o. M. bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja, na tlu oznake „poljoprivredno obradivo tlo“.

              2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu u bitnome navodeći da je zahtjev za odgodom rješenja o uklanjanju od 15. srpnja 2021. podnio iz razloga što je protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem 6 Us I-…; da o zakonitosti rješenja, čiju odgodu izvršenja zahtjeva, još nije pravomoćno odlučeno; da predmetna građevina tužitelju predstavlja jedini dom u Republici Hrvatskoj i da na adresi građevine namjerava prijaviti prebivalište; da u vlasništvu nema drugih nekretnina niti ima financijsku mogućnost platiti najam; da su u susjedstvu zgrade (koja je predmet uklanjanja) sagrađene zgrade istih pa i većih gabarita; da su susjedne zgrade, iako istih i većih gabarita od predmetne zgrade, uspjele uskladiti faktično i prostorno-plansko planiranje; da zgrada ničim ne odudara od krajobraza i ostalih zgrada u naselju te da uklanjanje te zgrade nema utjecaja na tzv. društvenu korist. U vezi s time, ističe da je odgoda izvršenja rješenja o uklanjanju dopuštena, da nije protivna javnom interesu, kao i da je dokazao da bi mu izvršenjem rješenja o uklanjanju nastala teško popravljiva šteta. Stoga smatra da su ispunjene sve pretpostavke za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju do pravomoćnog okončanja upravnog spora, a predmet kojega je ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju. Ukazuje da je predmetna građevina upisana u zemljišnoj knjizi pa ističe da tuženik nije bio ovlašten donijeti rješenje o uklanjanju iste u skladu s mišljenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Nadalje drži da obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama te smatra da mu je povrijeđeno pravo sudjelovanja u postupku donošenja osporenog rješenja. Slijedom navedenog, predlaže poništenje osporenog rješenja i te vraćanje predmeta na ponovni postupak odnosno ukoliko okolnosti to dopuštaju da sud presudom riješi upravnu stvar, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

4. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

 

5. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

6. Odredbom čl. 140. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu. St. 2. istog članka propisano je da će se izvršenje odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. St. 3. istog članka propisano je da se o odgodi izvršenja donosi rješenje.

 

7. Prije svega je za navesti kako odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13, dalje: Zakon o građevinskoj inspekciji), kao niti odredbe Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) uopće ne propisuju mogućnost odgode izvršenja inspekcijskog rješenja, slijedom čega je za odlučivanje o zahtjevu za odgodom izvršenja takvog rješenja mjerodavna naprijed citirana odredba čl. 140. ZUP-a.

 

8. S tim u vezi ističe se da su citiranom odredbom čl. 140. ZUP-a propisani uvjeti za odgodu izvršenja pojedinog rješenja, koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Neispunjavanje jednog od zakonom propisanih uvjeta je razlog za negativno rješavanje o zahtjevu stranke, što je u konkretnom predmetu slučaj.

 

9. Naime, u smislu odredbe čl. 140. st. 1. ZUP-a odgoda izvršenja je moguća isključivo radi izbjegavanja teško popravljive štete do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, i to pod uvjetom da nije drukčije propisano zakonom i da se to ne protivi javnom interesu.

 

10. Dakle, sud prilikom ocjenjivanja zakonitosti osporenog rješenja prije svega utvrđuje je li tužitelj dokazao da će mu nastati teško popravljiva šteta. Po ocjeni ovoga suda razlozi navedeni u tužbi, a na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, nemaju uporište u citiranoj odredbi, slijedom čega pobliže navedeni razlozi u toč. 1. obrazloženja ove presude ne predstavljaju razloge na temelju kojih bi se mogao usvojiti zahtjev za odgodom izvršenja rješenja. Naime, tužitelj na kojemu je teret dokaza u ovom sporu, nije dokazao da bi mu izvršenjem inspekcijskog rješenja nastala teško popravljiva šteta, što je osnovni uvjet da bi uopće moglo doći do odgode izvršenja.

 

11. Stoga, kako nije ispunjen uvjet glede izbjegavanja nastanka teško popravljive štete sud nije ispitivao jesu li ispunjeni ostali uvjeti iz razloga što je neispunjavanje jednog od zakonom propisanih uvjeta zapreka za usvajanje zahtjeva tužitelja u smislu odredbe čl. 140. ZUP-a.

 

12. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor povrede prava na dom valja navesti da takav prigovor može biti osnovan jedino ukoliko je razvijena određena trajna veza tužitelja s domom, odnosno nekretninom čije je uklanjanje naloženo. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj, koji ima prijavljeno prebivalište u B. i H., razvio potrebnu trajnu vezu s predmetnom nekretninom da bi sud mogao utvrditi povredu prava na dom. Ovo tim više što tužitelj u tužbi navodi da tek namjerava prijaviti prebivalište u Republici Hrvatskoj na adresi predmetne građevine, čije je uklanjanje naloženo zasebnim rješenjem od 15. srpnja 2021.

 

13. Osim toga, tužitelj je već u svom zahtjevu istaknuo prigovor povrede prava na dom, o kojem prigovoru se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja valjano očitovao i koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te se isto neće posebno iznositi radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Slijedom navedenog, sud je istaknuti prigovor povrede prava na dom ocijenio neosnovanim.

 

14. U odnosu na prigovor upisa predmetne građevine u zemljišnu knjigu valja navesti da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 15. veljače 2022. u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS-a. Predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju od 15. srpnja 2021., koje rješenje je predmet spora koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem 6 Us I-… i u kojem tužitelj može isticati navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju. Stoga tužitelj ne može s uspjehom u ovom sporu osporavati zakonitost rješenja o uklanjanu od 15. srpnja 2021. Ovdje valja istaknuti da je presudom ovoga suda poslovni broj 6 Us I-… od 14. ožujka 2022. odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja o uklanjanju od 15. srpnja 2021. te se spis predmeta upravnog spora nalazi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske povodom izjavljene žalbe tužitelja protiv navedene presude od 14. ožujka 2022.

 

15. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, osporeno rješenje je sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a budući da obrazloženje rješenja sadrži valjane i dostatne razloge na temelju kojih je tuženik odlučio o zahtjevu tužitelja. Iz navedenog razloga sud nije našao osnovanim prigovor tužitelja glede povrede odredaba upravnog postupka.

 

16. Tužitelj također navodi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku donošenja osporenog rješenja. Međutim, sud ne nalazi osnovanim takav prigovor tužitelja iz razloga što je predmetni upravni postupak pokrenut upravo po zahtjevu tužitelja koji je već u samom zahtjevu bio dužan iznijeti sve činjenice i dokaze iz kojih bi bilo razvidno da će tužitelju nastati teško popravljiva šteta u skladu s odredbom čl. 47. st. 3. ZUP-a kojom je propisano da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev, a kad se ne radi o općepoznatim činjenicama stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Slijedom navedenog, tuženik je bio ovlašten donijeti odluku na temelju činjenica i dokaza navedenih u zahtjevu tužitelja u skladu s odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. ZUP-a kojom je propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo.

 

              17. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je stoga na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

18. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to tužitelju na temelju odredbe čl. 79. st. 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja i odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

                           

U Rijeci 29. lipnja 2022.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                    Dubravka Zec v.r.

             

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.