Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2195/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice T. J. iz O., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., radi koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-233/2021-8 od 9. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-233/2021-8 od 9. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/21-01/39, URBROJ: 566-01/15-21-2 od 18. siječnja 2021. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Službe građevinske inspekcije, Područnog ureda O. klasa: UP/I-112-02/19-01/152, urbroj: 443/25-19-1 od 15. studenog 2019. godine kojim je tužiteljica s danom 1. prosinca 2019. raspoređena na radno mjesto višeg građevinskog inspektora (redni broj: 397 Sistematizacije radnih mjesta) s koeficijentom složenosti 1,697.
3. Prvostupanjsku presudu tužiteljica pobija žalbom u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povredi odredbi postupka. U žalbi navodi, u bitnom, da se u ovom slučaju radi o povredi prava iz kolektivnog ugovora koji predstavljaju izvor prava pa bi stoga u presudi moralo biti obrazloženo ako do povrede toga prava nije došlo. Ako za isto radno mjesto kod poslodavca Države Republike Hrvatske postoje dvije uredbe i dva različita koeficijenta u presudi nije obrazloženo zašto se ne primjenjuje Zakon o radu i članak 9. stavak 3. i Kolektivnim ugovorom ugovoreno povoljnije pravo. Navodi da je u trenutku sklapanja kolektivnog ugovora za radno mjesto višeg građevinskog inspektora određen koeficijent 1,843 pa bi taj koeficijent trebao biti isti i za novog poslodavca. Smatra da presuda ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi bilo vidljivo kada promjena naziva ustrojstvene jedinice utječe na visinu plaće. Presuda se poziva na članak 127. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, ali iz iste nije vidljivo na koji način je osigurana pravna sigurnost i izvjesnost. Iz presude nije jasno po kojoj odredbi se smanjuje stečeno pravo. Ponavljajući razloge koje je već navela u tužbi smatra da presuda ne sadrži dostatno obrazloženje da je za radno mjesto višeg građevinskog inspektora kolektivnim ugovorom ugovoren koeficijent 1,843 te zašto se ne primjenjuje povoljnije stečeno pravo. Slijedom navedenog predlaže Sudu da usvoji žalbu i osporenu presudu poništi te da sam presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog Sudu uz žalbu tužiteljica je u Državni inspektorat Republike Hrvatske preuzeta iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja republike Hrvatske u kojem je obavljala poslove radnog mjesta višeg građevinskog inspektorata sa koeficijentom složenosti 1,843 sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“ 37/01. – 73/19.).
8. Nije sporno u ovoj upravnosudskoj stvari da je Državni inspektorat preuzeo inspekcijske poslove iz nadležnosti Ministarstva gospodarstva i prostornog uređenja RH te da je nakon donošenja Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata („Narodne novine“ 45/19.) i Pravilnika o unutarnjem redu sukladno kojima je tužiteljica raspoređena na radno mjesto višeg građevinskog inspektora tužiteljici određen koeficijent složenosti poslova za obračun plaće od 1,697.
9. Rješenje od 15. studenog 2019. kojim je tužiteljica raspoređena na radno mjesto višeg građevinskog inspektora doneseno je u skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata, Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata te sistematizacijom radnih mjesta pa se stoga to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim radi čega je tuženik osnovano odbio tužiteljičinu žalbu.
10. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika prvostupanjski je sud održao usmenu raspravu čime je sukladno članku 6. ZUS-a dao mogućnost svim stranama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su važna za donošenje zakonite odluke.
10.1. Sud je činjenično stanje utvrdio na temelju uvida u dokumentaciju spisa tuženika i u sudski spis nakon čega je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan jer se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim. Sud se pozvao na mjerodavno materijalno pravo (Zakon o državnim službenicima, Uredba o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata), a svoju je odluku obrazložio na valjan i razložan način koji u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.
11. Nije u pravu tužiteljica kada se poziva na kolektivni ugovor i stečena prava vezana uz visinu koeficijenta složenosti poslova koji služi za obračun plaće.
11.1. Naime, kolektivnim ugovorima pa tako ni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ 112/17.) ne uređuju se koeficijent složenosti za pojedina radna mjesta već se koeficijenti uređuju mjerodavnim zakonima i podzakonskim aktima.
11.2. Također nije u pravu tužiteljica kada smatra da se jedanput utvrđeni koeficijent za obračun plaće ne može mijenjati jer da se radi o stečenom pravu. Kada bi to bilo tako ne bi se mogao mijenjati niti naviše.
12. Činjenica da je tužiteljica kod prijašnjem poslodavca (Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH) imala viši koeficijent od onog koji je podzakonskim aktom propisan kod novog poslodavca Državnog inspektorata Republike Hrvatske ne daje osnova za ocjenu osporenog rješenja nezakonitim jer je koeficijent propisan aktima novog poslodavca.
13. Imajući u vidu izloženo osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju u sporu na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo a nisu utvrđene niti povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković