Broj: Gž R-927/19-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. š. Š., javna ustanova, sa sjedištem u Š.., koju zastupa punomoćniku M. F., odvjetniku u Š., protiv tužene D. V. iz Vo.., koju zastupaju punomoćnici N. C. G. i I. C., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda C. & C. u Š.., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-28/18 od 7. ožujka 2019., dana 15. studenoga 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-28/18 od 7. ožujka 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

 

          III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 58.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2018. (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj panični trošak u iznosu od 2.465,00 kn (točka II. izreke).

 

              Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Tužena u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška žalbenog postupka tuženoj.

 

              Žalbe tužitelja je osnovana.

 

Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) na koju povredu osnovano ukazuje žalitelj. Pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su nejasni i proturječni.

 

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženoj za isplatu iznosa od 58.000,00 kn na ime naknade štete koju je tužitelj kao poslodavac isplatio svojoj djelatnici J. P. zbog diskriminacije.

 

Među strankama nije sporno da se kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Pr-62/15 vodio postupak između tužiteljice J. P. i tuženika u tom postupku, a ovdje tužitelja E. š. Š. radi naknade štete zbog diskriminacije i nejednakog postupanja prema tužiteljici J. P. na radnom mjestu. Nesporno je da Općinski sud u Šibeniku donio pravomoćnu presudu poslovni broj Pr-62/15 od 13. prosinca 2016. kojom je ovdje tužitelju naloženo naknaditi J. P. štetu u iznosu od 40.000,00 kn s kamatom od 27. svibnja 2015., te da je u to vrijeme v.d. ravnatelja ovdje tužitelja bila ovdje tužena. Nije sporno da u navedenom predmetu ovdje tužena nije sudjelovala kao umješač te da kao treća osoba nije bila obaviještena o navedenoj parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP.

 

U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati od tužene kao odgovorne osobe i v.d. ravnatelja tužitelja u vrijeme kada je počinjena diskriminacija na radu prema J. P., regresnu isplatu iznosa isplaćenog J. P..

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 40.000,00 kn sa zaključkom da pravomoćna presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/15 od 13. prosinca 2016. djeluje samo među parničnim strankama, a ne i prema tuženoj kao trećoj osobi, s obzirom tužena nije sudjelovala u tom postupku kao umješač niti je obaviještena o parnici, pa presuda nema intervencijski efekt prema tuženoj.

 

Odluka prvostupanjskog suda nije pravilna, te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno nema razloga o spornoj činjenici ima li tužitelj pravo na regresnu isplatu.

 

Pravilno prvostupanjski sud smatra da pravomoćna presuda donesena u postupku kojoj tužena kao treća osoba nije sudjelovala kao umješač niti je obaviještena o parnici nema intervencijski efekt prema tuženoj, međutim prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke nije imao u vidu da je tužitelj u ovom predmetu postavio regresni zahtjev smatrajući da je tužena, kao v.d. ravnatelja i odgovorna osoba kod ovdje tužitelja u trenutku kada je povrijeđeno pravo J. P. na jednako postupanje (radi čega joj i dosuđena naknada štete), dužna vratiti tužitelju iznos isplaćen J. P.

 

Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da svoj zahtjev za regresnom isplatom od tužene kao odgovorne osobe tužitelja potražuje temeljem Pravilnika o radu tuženika iz 2011., međutim prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci propustio ocijeniti sadržaj Pravilnika, odnosno raspraviti ima li tužitelj pravo na regresa prema tuženoj temeljem odredbi Pravilnika.

 

Prvostupanjskom sudu valja ukazati na odredbu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 78/15 i 29/18. - dalje u tekstu ZOO) koja u stavku 1. propisuje da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Stavkom 3. istog članka propisano je da poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje, dok je stavkom 4. propisano da pravo iz stavka 3. ovoga članka zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena.

 

Kako prvostupanjska presuda nema razloge o odlučnim činjenicama ima li tužitelj pravo regresa prema tuženoj, neovisno o tome što pravomoćna presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/15 od 13. prosinca 2016. nema intervencijski efekt prema tuženoj, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP radi koje se presuda ne može ispitati.

 

Slijedom navedenog valjalo je po čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

Primjenom čl. 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

 

              U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu naprijed iznijeto, ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te će donijeti novu odluku nakon što odluči o dokaznim prijedlozima stranaka, te ocjeni izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP, a zatim će navesti i propise na kojima temelji svoju odluku.

 

S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, dok se odluka o troškovima nastalim u postupku u povodu odgovora na žalbu tuženika temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu, 15. studenoga 2019.