Broj: Gž-2382/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženice M. L. iz K., M., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 9 P-86/2017-20 od 15. lipnja 2018., dana 18. studenog 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 9 P-86/2017-20 od 15. lipnja 2018.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke,

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

"Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.615,00 kn na ime troškova ovog parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom naloženo je tuženoj da isplati tužiteljici vrijednost postignute koristi zbog bespravnog korištenja poslovnog stana u vlasništvu tužitelja u iznosu od 15.675,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Istom odlukom, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se nalaže tuženoj da isplati tužiteljici vrijednost postignute koristi zbog bespravnog korištenja poslovnog stana u vlasništvu tužitelja u iznosu od 5.985,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose i to: na iznos od 2.565,00 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 3.420,00 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate (točka II. izreke). Istom presudom, odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke). Nadalje, rješenjem je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično povučen u dijelu u kojem se nalaže tuženoj da isplati tužiteljici vrijednost postignute koristi zbog bespravnog korištenja poslovnog stana u vlasništvu tužitelja u iznosu od 1.442,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose do isplate.

 

Protiv te presude pod točkom II. i III. žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. Prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19, ZIDZPP/19) predlažući preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice, kao vlasnice nekretnine označene kao zk. ul. br. 10260 k.o. G. Z., u k.č.br. 5042/2, površine 507 m2 i to inicijalno vrijednost postignute koristi u iznosu od 23.102,02 kn sa pripadajućim kamatama kao sporednim potraživanjima, te troškovima postupka. Tužba je djelomično povučena i to u odnosu na iznos od 1.442,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama sve kako je to navedeno u ne pobijanom dijelu rješenja.

 

Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženica posjednica stana u vlasništvu tužiteljice. Predmetni stan je upisan u zk. ul. br. 10260 k.o. G. Z., u k.č.br. 5042/2, površine 507 m2, te ga u naravi čini podrumski prostor površine 19 m2, koji se sastoji se od sobice i kuhinjice, a u koji se tuženica uselila 2005. bez pravne osnove, te je i nadalje u posjedu istog.

 

Prvostupanjski sud smatra da navedena činjenična utvrđenja ukazuju na postojanje izvanugovorne odgovornosti za naknadu štete, te odredbu članka 1089. stavka 1. u vezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a).

 

Prije svega, treba reći, da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sporni odnos među strankama treba razriješiti primjenom odredaba članka 1089. stavka 1. u vezi s člankom 1046. ZOO-a.

 

Potrebno je naglasiti kako tužiteljica smatra da se u konkretnoj situaciji radi o stjecanju bez osnove, sve u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a.

 

Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

 

Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari,  u takvoj situaciji treba primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar  u svoju korist dužna  vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7).

 

Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. kada je navedeno:

 

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima,  prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

 

Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se  prema odredbi članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst  - u daljnjem tekstu: ZV), ali samo u slučaju kada tužitelj uz isplatu  koristi tužbenim zahtjevom traži predaju nekretnine u posjed.

 

Nije prijeporno da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari uz isplatu naknade koristi koju je tuženica imala od uporabe nekretnine u njenom vlasništvu nije zatražila i predaju suposjeda predmetnog stana, niti je tijekom postupka tvrdila da je protiv tuženice pokrenula neki drugi sudski postupak za predaju posjeda tog stana, pa u takvoj situaciji tužiteljici ne pripada tražena naknada.

 

Stoga je trebalo pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

Slijedom naprijed iznesenog trebalo je na temelju odredbe članka 368.stavka 2. ZPP-a dijelom odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti pod točkom I. izreke.

 

Pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2., 155. i članka 166. ZPP-a, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107 /15 - u daljnjem tekstu: Tarifa), uz primjenu vrijednost predmeta spora, a sve unutar granica postavljenog zahtjeva za naknadu troška postupka, trebalo je odlučiti o troškovima postupka.

 

Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe od 8. veljače 2017. svako po 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 18. siječnja 2018. 1.000,00 kn, za sastav podneska od 16.veljače 2018. 250,00 kn, za pristup na ročište od 8. ožujka 2018. 1.000,00 kn, za podnesak tužiteljice od 17. travnja 2018. 1.000,00 kn, te za pristup na ročište za objavu 500,00 kn u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107 /15 - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to Tbr. 7. točka 1., Tbr. 9. točka 1.i 3., Tbr. 8. točka 1. i 3., te Tbr. 50, , što sveukupno iznosi 5.750.00 kn.

 

Trošak tužene sastoji se od sastava podneska od 7. ožujka 2018. 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 8. ožujka 2018., te od 7. svibnja 2018. po 1.000,00 kn, sukladno Tarifi i to Tbr. 7. točka 1., Tbr. 9. točka 1., 2. i 3., Tbr. 8. točka 1. i 3., te Tbr. 50 što ukupno iznosi 3.000,00 kn uvećano za 25 %  PDV-a kn u iznosu od 750,00 kn, sveukupno 3.750,00 kn

 

Razvidno da je tužitelj u ovom postupku uspio 67%, a tuženica 33%.

 

Zbog navedenog, tužitelju bi valjalo obistiniti trošak u iznosu 3.852,50 kn, a tuženici 1.237,50 kn. Tužiteljici nije priznat na ime ovog žalbenog postupka, jer se uspjeh u žalbi odnosi na neznatan dio odluke o trošku. Međusobnim prebijanjem citiranih iznosa, proizlazi da je tuženica je dužna naknaditi tužiteljici iznos od 2.615,00 kn.

 

Sukladno navedenom, valjalo je, na temelju odredbi članka, članaka 154. stavka 2., članka 155. i članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 18. studenog  2019.