Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. D., OIB: ... iz M. L.. koju zastupa J. F., odvjetnik iz S., protiv tuženika R. H., OIB: .., koju zastupa O. d. o. u S., G.-u. odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4792/2018 od 12. studenog 2019., 29. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4792/2018 od 12. studenog 2019. u usvajajućem dijelu točke I. izreke za iznos od 34.590,50 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od kolovoza 2015. do lipnja 2018. i u usvajajućem dijelu točke II. izreke presude te odbijajućem dijelu troškova postupka iz točke II izreke presude preko iznosa od 7.698,80 kn sa zateznim kamatama.
II Preinačuje se citirana presuda u usvajajućem dijelu točke I. izreke za iznos od 988,30 kn sa zateznim kamatama od 06. srpnja 2015. do isplate te u odbijajućem dijelu točke I. izreke za iznos od 39.725,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od po 1.135,00 kn za razdoblje od kolovoza 2015. do lipnja 2018. i u odbijajućem dijelu troškova postupka iz točke II izreke za iznos od 7.698,80 kn te se sudi:
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime manje manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine za stan u S., u ulici V.. položenog na prvom katu, označenog brojom 3, ukupne površine 52,61 m2, u zgradi označenoj kao kč.br.zgr..., upisanoj u zk.ul. .., poduložak 1, K.O. S., isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 39.725,00 (tridesetdevettisućasedamstodvadesetpetkuna) sa zateznim kamatama po stopi koja teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. u visini stope zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište na način da se eskontna stopa H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. kolovoza 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn od 6. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. studenog 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. prosinca 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. veljače 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. ožujka 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. travnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. svibnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. lipnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. studenog 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. studenog 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,00 kn kuna od 6. lipnja 2018. pa do isplate,
III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknade tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 7.698,80 kn sa zateznim kamatama od 12. studenog 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 35. 578,80 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od po 988,30 kn za razdoblje od srpnja 2015. do lipnja 2018. pa do isplate, na ime manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine za stan u S.. na prvom katu, označenog brojem 3, ukupne površine 52,61 m2, u zgradi koja se nalazi na kat. čest. ..., upisanoj u zk. ul...., poduložak 1 k.o. S. dok je odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 85.500,00 kn sa zateznim kamatama. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.360,62 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke dok je preostali parnični trošak odbijen kao neosnovan.
2. Protiv odbijajućeg dijela presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) dok se protiv usvajajućeg dijela presude žali tuženik također zbog svih žalbenih razloge iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
3. Tužiteljica u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud pravilno se pozivajući na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. protiv H. od 10. srpnja 2014. nije mogao dosuditi samo 50% tržne cijene. Dosudom tog iznosa da se krši odredba Konvencije i pravo na pravično suđenje.
4. Tuženik u podnesenoj žalbi tvrdi da je pobijana presuda nezakonita. Republika Hrvatska da je uvažavajući stavove iz presude ESLJP-a vodeći računa o suprotstavljenim interesima stanara i najmodavca donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o najmu stanova („Narodne novine“ broj 68/18) kojim je povećala iznos zaštićene najamnine i vremenski ograničila trajanje do 21. kolovoza 2023. Tvrdi i da je tužiteljica trebala poduzeti određene radnje u svrhu utvrđenja platnih mogućnosti najmoprimca i eventualno ishoditi viši iznos najamnine te podnijeti određene pravne lijekove nadležnim sudovima protiv presude koja nadomješta ugovor o najmu stanova te da je propustom podnošenja takvih pravnih lijekova pristala na presudom utvrđenu najamninu. Poziva se i na zastaru predmetne tražbine tvrdnjom da je Zakon o najmu stanova donesen već 1996. a Konvencija ratificirana 1997. i da su vlasnici stanova se već tada mogli se pozivati na konvencijsko pravo. Tvrdi i da je tužiteljica stan stekla nasljeđivanjem i da je pristala naslijediti upravo takav stan opterećen zaštićenom najamninom.
5. Svaka stranka predlaže uvaženje žalbe.
6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
7. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da tražbina tužiteljice predstavlja razliku između tržišne najamnine, koju bi tužiteljica kao vlasnica stana mogla ostvariti iznajmljivanjem stana i zaštićene najamnine, koju dobiva od zaštićenog najmoprimca,
- da je tužiteljica vlasnica dvosobnog stana na prvom katu površine 52,61 m2, na istočnom dijelu zgrade, nekretnine označene kao kč.br.zgr. .. na adresi V., upisane u zk ul. .. poduložak 1 k.o. S. koju nekretninu je stekla nasljeđivanjem iza svoje majke pok K. S.,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-218/05 od 5. listopada 2006. utvrđeno da J. G. ima status zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu i da plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 136,70 kn,
- da se tržišna ugovorena mjesečna najamnina za stambene prostore u V. ulici u S. i stanove sličnih karakteristika u susjednim ulicama kreće u rasponu od 2.250,00 kuna do 2.600,00 kn,
- da je u predmetu E. s. za ljudska prava (dalje: ESLJP) S. protiv H. (Zahtjev br. 12027/10 od 10. srpnja 2014.) utvrđeno da je propisivanjem iznosa zaštićene najamnine došlo do miješanja države u vlasnička prava podnositelja zahtjeva i da to ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine. Da nije postojala pravilna raspodjela socijalnog i financijskog tereta, da je na podnositelja zahtjeva stavljen nerazmjeran i pretjeran teret te da nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja zahtjeva, čime je povrijeđen članak 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje u tekstu: Konvencija),
- da je Konvencija prema članku 141. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje-Ustav) iznad zakona po pravnoj snazi, a prema članku 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16:- dalje ZOS) sudovi sude i na temelju Ustava i međunarodnih ugovora,
- da su odluke ESLJP-a pa tako i navedena odluka „S.“ protiv Republike Hrvatske, obvezujuće za sve sudove i primjenjuju se na području Republike Hrvatske i da je ESLJP jedini ovlašten tumačiti povrede Konvencije koje su nastale u zemljama potpisnicama te Konvencije u smislu odredbe članka 32 Konvencije,
- da je tuženik i temeljem odredbe članka 1045. stavak 1., kao i članak 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18: dalje- ZOO) i članka 4. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske dužan nadoknaditi tužiteljici štetu koju trpi zbog činjenice što joj zaštićeni najmoprimac plaća iznimno nisku najamninu na temelju propisa tuženika koji nije na odgovarajući način usklađen s pravima koje Ustav i međunarodne konvencije štite, prvenstveno pravom na mirno uživanje vlasništva. Tužena da je svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala štetu u vidu izmakle koristi na strani vlasnika,
- da pravična naknada tužitelja iznosi 50% tržišne cijenu najma, odnosno 1.125,00 kn za predmetni stan (uzimajući u obzir atraktivnu poziciju stana u gradu Splitu, zaštitu vlasničkih prava, opći interesa zajednice i postizanje ravnoteže među istima,) te da se taj iznos umanjuje za zaštićenu najamninu koju tužiteljica prima od zaštićenog najmoprimca u iznosu od 136,70 kn i da primjerena naknada štete u smislu odredbe članka 1089. ZOO-a mjesečno iznosi 988,30 kn.
9. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju žalitelji. Presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
10. Prije svega treba kazati da je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da u postupanju tuženika u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu, ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom,Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zajamčeno prava vlasništva.
11. Naime, sustav zaštićenog najma, uveden Zakonom o najmu stanova kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje države u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret što je protivno odredbi članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj 18/97, 6799, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija).
12. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nadoknaditi štetu te da vlasnik stana ima pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine i pri tom je irelevantno temeljem koje pravne osnove je tužiteljica stekla pravo vlasništva na toj nekretnini.
13. Za tužiteljicu koja je stekla pravo vlasništva nasljeđivanjem i koja je znala da u predmetnoj nekretnini stanuju zaštićeni najmoprimci, ne može se reći da je pristala na tu činjenicu i da se odrekla prava na potraživanja koja joj pripadaju na temelju Zakona.
14. Nisu osnovane žalbene tvrdnje da je tužiteljica mogla ostvariti viši iznos zaštićene najamnine jer je upravo u sudskom postupku, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj I.P 218/05 od 05. listopada 2006., koja zamjenjuje Ugovor o najmu, utvrđena visina zaštićene najamnine.
15. Dakle, kako je presudom S. protiv Republike Hrvatske, Europski sud za ljudska prava zauzeo i prema uvjerenju ovog suda jasno pravno stajalište da je odredbama ZNS-a izvršeno miješanje države u vlasništvo vlasnika stana u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano, odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuje naknadu materijalne štete koja se sastoji u razlici zaštićene najamnine koji su primali kroz određeno razdoblje i tržišne najamnine koju bi ostvarivali iznajmljivanjem tih stanova na tržištu i pravilno je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatom te razlike.
16. Uzimajući u obzir da je tužiteljica podnijela tužbu 15. listopada 2018. i da se utuženo potraživanje s osnova naknade štete odnosi na razdoblje od srpnja 2015. do lipnja 2018., ovaj sud utvrđuje da je prigovor zastare djelomično osnovan. Naime, zastara prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo.
17. Predmetna tražbina tužiteljice odnosi se na naknadu štete-gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1. ZOO-a ali se u konkretnom slučaju taj rok produžuje za tri mjeseca zbog zastoja koji je nastupio podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora na koji nije dostavljen odgovor tužiteljici.
18. Naime, tužiteljica je prije podnošenja tužbe, 06. srpnja 2019., podnijela nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora i podnošenjem tog zahtjeva, u smislu odredbe članka 186. a stavak 5. ZPP-a, došlo je do zastoja zastarijevanja (članak 186. a stavak 3. ZPP-a), a ne prekida kako utvrđuje sud prvog stupnja i taj je zastoj trajao tri mjeseca (članak 186. a stavak 5. ZPP-a) zbog čega rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od tri godine (članak 238. ZOO-a) i zaključiti da je nastupila zastara tražbine dospjele prije 15. srpnja 2015.
19. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a) i ovdje se dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje pa kako je najstarija tražbina tužiteljice nesporno dospjela 06. srpnja 2015. valjalo je utvrditi zastarjelom tu tražbinu te preinačiti pobijanu presudu u dijelu točke I. izreke za iznos od 988,30 kn i odbiti tužbeni zahtjev za taj iznos.
20. Na žalbene tvrdnje tuženika o zastari cjelokupne tražbine treba kazati da te tvrdnje nisu osnovane jer nije odlučno za zastaru predmetne tražbine kada su se vlasnici stanova pozivom na odredbe Zakon o najmu stanova donesenog već 1996. i Konvencije koja je ratificirana 1997., mogli pozivati na to pravo jer ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za predmetnu tražbine nije propisan izuzetak vezan za početak tijeka zastare ni drugi zastarni rok pa nema razloga da se predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge štete i da se početak zastare veže za neke druge okolnosti.
21. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio prihvaćanjem podataka porezne uprave da minimalan tržna najamnina za predmetni stan iznosi 2.250,00 kn, ali je neosnovano tu najamninu umanjio za 50% te nastavno za iznos zaštićene najamnine. Naime, tužiteljica je isključiva vlasnica predmetnog stana i ostvaruje pravo na isplatu razlike između utvrđene tržne najamnine takvog stana od 2.250,00 kn i isplaćene zaštićene najamnine od 136,70 kn. Sukladno tome valjalo je iznos od 2.250,00 kn umanjiti za iznos zaštićene najamnine od 136,70 kn te utvrditi da tužiteljica po osnovi naknade štete na ime razlike najamnine pripada mjesečni iznos od 2.123,30 kn (2.250,00-136,70), odnosno za sporno razdoblje od kolovoza 2015. do lipnja 2018. iznos od 74.315,50 kn (2.123,30x35 mjeseci). Pritom treba kazati da tvrdnja o potrebi umanjenja tog iznosa za davanja državi, po prvi puta iznesena u žalbi predstavlja novu činjenicu koja sad nije odlučna jer se po prvi puta u žalbi ne može isticati (članak 352. stavak 1. ZPP-a).
22. Iz navedenih razloga valjalo je preinačiti sadržajno odbijajući dio točke II. izreke presude za iznos od 39.725,00 kn (74.315,50- (988,30x35) te dosuditi tužiteljici i taj iznos, odnosno po mjesecima za razdoblje od kolovoza 2015. do lipnja 2018. iznose od po 1.135,00 kn (2.123,30-988,30) sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate po odredbi članak 29. ZOO-a te potvrditi ju u preostalom dijelu glavne tražbine.
23. Pravilno je sud prvog stupnja donio odluku o parničnom trošku primjenom odredbe članka a 154. stavka 2., ZPP-a i pravilno je utvrdio troškove pojedinih radnji u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/04, 107/2015 dalje: Tarifa).
24. Međutim, kako je tužiteljica kroz žalbenu fazu postupka uspjela s tužbenim zahtjevom u pogledu osnova u cijelosti (100%) a u pogledu visine u omjeru od 61 % (potraživala jer 121.078,80 a suđeno joj je 74. 315,500 (34.590,50+ 39.725,00) njezin uspjeh u sporu iznosi 80,5 % dok je omjer uspjeha tuženika 19,5% pa je od postotka uspjeha u sporu tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela) valjalo oduzeti uspjeh tuženika i dosuditi tužiteljici po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene troškove postupka u iznosu od 28. 125,00 kn uvećane za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 1.560,00 kn i presudu u iznosu od 1.560,00 kn (jer se i ti troškovi priznaju razmjerno uspjehu) a, što sveukupno iznosi 31.245,00 kn te razmjerno uspjehu koji se priznaje tužiteljici od 61% (80,5%-19,5%) valjalo je utvrditi da tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 19. 059,45 kn, odnosno preinačiti prvostupanjsku pobijanu presudu u odbijajućem dijelu troškova postupka za iznos od 7.698,80 kn (19.059,45-11.360,62) i potvrditi ju u preostalom dijelu troškova postupka.
25. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 29. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.