Poslovni broj 13 Gž-4831/2019-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž-4831/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz T., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J. i dr. j.t.d. iz N. G., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. R., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-184/2018-21 od 18. listopada 2019., dana 29. lipnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-184/2018-21 od 18. listopada 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.320,00 kn kao i sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.097,85 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 30.480,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 23.840,00 kn teku od dana 28. lipnja 2018. do isplate, a na imovinsku štetu za tuđu pomoć u iznosu od 6.640,00 kn tekućim od 18. listopada 2019. do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.484,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva te zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje odnosno podredno preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, koju trpi kao posljedicu pretrpljene ozljede na radu dana 26. travnja 2017., koju potražuje od osiguratelja poslodavca tužitelja. (čl. 111. st. 1. Zakona o radu /"Narodne novine", broj 93/2014 u vezi s čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO).

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a isto tako pobijana odluka sadrži o odlučnim činjenicama jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire tužitelj.

 

6. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

 

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

              - da je tužitelj zaposlen u radnom odnosu u Š. obrtu vl. B. M. iz T., temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 5. veljače 2016., s početkom rada 8. veljače 2016., na radnom mjestu šumski radnik-sjekač te je dana 26. travnja 2017. pretrpio ozljedu na radu, koja se kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda;

              - da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj doživio ozljedu na radu dok je prerezivao oboreno stablo hrasta kitnjaka, motornom lančanom pilom koje je palo između tri manja stabla što je u oborenom, obrađivanom stablu izazvalo unutarnju napetost, što tužitelj nije primijetio prilikom prerezivanja, te kada je izvršio prerezivanje, stablo se odapelo unatrag, te ga udarilo, palo na lijevu potkoljenicu i pri tome ozlijedilo;

              - da su poslodavac tužitelja kao osiguranik i tuženik kao osiguratelj sklopili Ugovor o osiguranju od odgovornosti temeljem kojeg ugovora o osiguranju postoji osigurateljno pokriće tuženika u odnosu na odgovornost poslodavca tužitelja prema svojim djelatnicima s ugovorenom franšizom odnosno sudjelovanjem u svakoj šteti s iznosom od 4.000,00 kn, u odnosu na koji iznos ne može postojati osigurateljna obveza;

              - da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio stručno osposobljen za obavljanje poslova rukovatelja hidrauličnim dizalicama, rukovatelja traktorom s priključnim strojevima, rukovatelja motornim lančanim pilama, a ispunjavao je i uvjete glede zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti, što je razvidno iz uvjerenja o osposobljenosti koje priliježe spisu, a također proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. svibnja 2017.;

              - da iz iskaza svjedoka D. M. proizlazi da prije nego što sjekač krene obrađivati stablo, sjekač mora pogledati da li je stablo napeto, odnosno da li stoji između dva stabla ili panja i sl., a moguće je da sjekač ne primijeti napetost stabla u slučajevima ako se na stablu nalazi krošnja drugog stabla ili drugo stablo, te se onda može dogoditi nesreća, a da li je neko stablo podobno za obradu ili ne, ocjenjuje radnik sjekač;

              - da iz iskaza svjedoka D. P., ovlaštenika poslodavca za poslove zaštite na radu proizlazi da je iz razgovora sa inspektoricom zaštite na radu, saznao da se događaj ne može nazvati višom silom, da se za isti ne može u potpunosti okriviti ozlijeđeni radnik, ali da je ozlijeđeni radnik trebao bolje pregledati srušeno stablo koje je obrađivao, odnosno pregledati ga u cijeloj dužini, spustiti se sa pozicije na kojoj se nalazio, obići ga i tada bi ustanovio napetost stabla, a koje je kada je srušeno palo između nekoliko drugih stabala, a isto tako u vezi događaja razgovarao je i sa tužiteljem i sa ostalim radnicima, a i sam tužitelj mu je rekao da je trebao malo bolje pregledati srušeno stablo koje je prerezivao jer se iz udaljenosti na kojoj se nalazio, nije vidjela napetost stabla;

              - da iz iskaza Z. M., zaposlenog na radnom mjestu poslovođe proizlazi da prije pristupanja obradi stabla, sjekač je dužan pregledati stablo, pregledati da li ima napetih grana, da li ima što zabodeno u zemlju, npr. perac, pregledati kvrge za obradu, te pregledati i okolinu u kojoj radi, npr. da li iza njega ima kakvih suhih grana pa ukoliko radnik dobro pregleda napeto stablo, nije moguće da ne primijeti da je isto „napeto“;

              - da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru ministarstva, Inspektorata rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od 18. svibnja 2017. proizlazi da je između ostalog ozlijeđeni radnik na licu mjesta izjavio "kako se krošnja nalazila na zemlji, nisam primijetio da je druga grana načinila napetost. Sa gornje strane debla mogao sam primijetiti samo jednu granu, koja mi je ležala u pravcu debla, a koju bi i odrezao kada bi došao do nje, jer se razdvajaju. Nije mi djelovalo da je prva klada naslonjena na grab." Nadalje proizlazi da je radnik započeo sa prerezivanjem prve klade, te pri prerezivanju nije na pili osjetio da deblo stišće vodilicu motorke, a da je to osjetio, prema izjavi ozlijeđenog radnika, isti bi prestao sa prerezivanjem i pristupio oslobađanju stabla sa druge strane od krošnje. Isto tako, utvrđeno je da na strani poslodavca nisu utvrđeni nikakvi propusti u primjeni mjera zaštite na radu, te proizlazi da je do ozljede na radu tužitelja došlo iz razloga što je prilikom prerezivanja stabla, isto bilo zapeto krošnjom između dva stabla. 

 

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu na osnovi kriterija objektivne odgovornosti, a koja se naziva i kauzalna (uzročna) odgovornost i to iz razloga što je za zasnivanje odštetne odgovornosti odgovorne osobe, sasvim dovoljna činjenica prouzrokovanja štete, tj. dovoljno je da neka šteta potječe od opasne stvari, odnosno da ima uzrok ili da potječe od opasne djelatnosti. Pri tome valja napomenuti i da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, te voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, a smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjem i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca, tako da, između ostaloga: - prije početka rada pregleda mjesto rada, te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, - odmah obavijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju  ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, - posao obavlja u skladu sa pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca, što je propisano odredbom čl. 68. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14). Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj kao radnik sa dugogodišnjim radnim iskustvom na radnom mjestu šumskog radnika sjekača, bio je stručno osposobljen, ispunjavao je uvjete glede zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti, te je od poslodavca dobio pisanu uputu za rad na siguran način, ali je unatoč tome, započeo sa obradom srušenog stabla, iako, kako to sam potvrđuje u svome iskazu, krošnju stabla nije mogao vidjeti jer je stablo bilo obješeno preko brda, pa se krošnja nije vidjela. Dakle, da je tužitelj stablo detaljnije pregledao, znači pregledao ga u cijeloj dužini, primijetio bi da se radi o napetom stablu koje je krošnjom bilo zapeto između dva stabla, a što nije učinio, slijedom čega je tuženik dokazao postojanje uvjeta koji ga djelomično ekskulpiraju od odgovornosti za štetu koju tužitelj trpi, tj. dokazao je da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete, jer pri obavljanju radnog zadatka nije upotrijebio dužnu pažnju i nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, što se očekuje od savjesnog, osobito pažljivog i odgovornog radnika.

 

9. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju, kao i da tužitelj nije postupio kao osobito pažljiv i svjestan čovjek iz naprijed opisanih razloga, slijedom čega je štetnom događaju tužitelj djelomično pridonio, koji doprinos nastanku štete ovaj sud cijeni sa 20%, pa sukladno tome ima pravo na razmjerno sniženu naknadu.

 

10. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

11. Naime, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 111. st. 1. ZR, čl. 25. ZZR u svezi s odredbom čl. 1045. st. 3. ZOO-a i čl. 964. st. 1. i čl. 965. ZOO-a, te odredbi čl. 1067 st. 3. ZOO kao i odredbi čl. 1100. te 1095. ZOO. Naime, pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenja da je tužitelj ozlijeđen na radnom mjestu prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, započeo sa obradom srušenog stabla, iako, krošnju stabla nije mogao vidjeti jer je stablo bilo obješeno preko brda, pa se krošnja nije vidjela, što ukazuje na činjenicu da je tužitelj stablo detaljnije pregledao, znači pregledao ga u cijeloj dužini, primijetio bi da se radi o napetom stablu koje je krošnjom bilo zapeto između dva stabla, slijedom čega je djelomično doprinio nastanku štete.

 

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja pri čemu valja reći da činjenica da u Prijavi ozljede na radu je navedeno da je drvo palo između tri manja stabla, a da je svjedok P. naveo da je palo između stabala, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je i u tom dijelu je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelj.

 

13. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi da sud citira dokaz Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, a da ga ne dovodi u vezu s ostalim dokazima budući da je navedeni dokaz ocijenjen u skladu s odredbom čl. 8. ZPP te je prvostupanjski sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako i proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke.

 

14. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i navedenim javnim ispravama odnosno Prijavom o ozljedi na radu i Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru je utvrđeno da je tužitelj dana 26. travnja 2017., obavljajući redovne poslove svoga radnog mjesta kod poslodavca Š. obrt vl. B. M. iz T., na privremenom šumskom radilištu, doživio ozljedu na radu, kao i da je doprinio nastanku vlastite štete jer se sa sigurnošću nije uvjerio o postojanju napetosti srušenog stabla koje je prerezivao i uzroku iste napetosti dok nije poklonjena vjera dijelu iskaza tužitelja iz kojega proizlazi da je kritičnog dana svoj radni zadatak u potpunosti obavljao sukladno pravilima sigurnog rada, jer drugačije proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka D. P. i Z. M., kao i iz navoda prijave o ozljedi na radu tužitelja, te zapisnika o inspekcijskom nadzoru, koje predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, kao i posebno iskaza tužitelja u kojem navodi da krošnju oborenog stabla nije mogao vidjeti, jer je stablo stajalo obješeno preko brda, te se krošnja nije vidjela, što ukazuje na činjenicu da tužitelj oboreno stablo nije pregledao u cijeloj dužini i nije se sa sigurnošću uvjerio da li postoji napetost stabla kojega je obrađivao.

 

15. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tužitelja, valja reći da iz iskaza svjedoka D. P., ovlaštenika poslodavca za poslove zaštite na radu proizlazi da je iz razgovora sa inspektoricom zaštite na radu, saznao da joj je i sam tužitelj rekao da je trebao bolje pregledati srušeno stablo koje je obrađivao, odnosno pregledati ga u cijeloj dužini, spustiti se sa pozicije na kojoj se nalazio, obići ga i tada bi ustanovio napetost stabla, a koje je kada je srušeno palo između nekoliko drugih stabala, a isto tako u vezi događaja razgovarao je i sa tužiteljem i sa ostalim radnicima, a i sam tužitelj mu je rekao da je trebao malo bolje pregledati srušeno stablo koje je prerezivao jer se iz udaljenosti na kojoj se nalazio, nije vidjela napetost stabla.

 

16. Isto tako, u odnosu na žalbeni navod da je tuženik trebao na okolnost eventualnog doprinosa predložiti vještačenje po vještaku zaštite na radu jer da sud nema potrebna stručna znanja valja reći da u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Pri tome je sud prvog stupnja izvodio i ocijenio dokaze koji su bili potrebni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica za presuđenje.

 

17. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja odnosno da je tuženik dokazao postojanje razloga za djelomično oslobođenje od odgovornosti za štetu, za što je u presudi naveo jasne razloge tako da u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tužitelj.

 

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio  da obzirom na sklopljeni ugovor o osiguranju od odgovornosti, postoji obveza tuženika da tužitelju isplati osigurninu. sukladno odredbi čl. 965. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO). Sud prvog stupnja pravilno je primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, a uzimajući u obzir utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%, utvrdio i visinu neimovinske štete u iznosu od 25.840,00 kn, te imovinsku štetu za tuđu pomoć u iznosu od 8.640,00 kn, međutim, uzimajući u obzir naprijed navedenu nespornu činjenicu da je tuženik ugovorom o osiguranju od odgovornosti zaključenim sa poslodavcem tužitelja kao osiguranikom, ugovorio franšizu, odnosno osiguranikovo sudjelovanje u svakoj šteti sa iznosom od 4.000,00 kn, u odnosu na koji iznos ne može postojati osigurateljna obveza tuženika, valjalo je za iznos od 4.000,00 kn, umanjiti naknadu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio iznos od 30.480,00 kn i to na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 23.840,00 kn, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 6.640,00 kn, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.320,00 kn, tužitelj odbijen.

 

19. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.), a sukladno uspjehu u sporu. (čl. 154. st. 2. ZPP).

 

20. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke te odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Zagrebu 29. lipnja 2022.

 

                                                                                                                                               Sutkinja:

   Sabina Dugonjić, v.r.