Broj: Rev 2047/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) G. O., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P. sa sjedištem u R., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženici): 1. A. G. iz O., i 2. S. G. iz O., koje zastupa punomoćnik G. I., odvjetnik u O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 84/2011-7 od 27. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P - 480/08-34 od 18. studenog 2010., u sjednici održanoj 20. studenog 2019.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

Odbija se revizija tuženika u dijelu kojim pobijaju presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 84/2011-7 od 27. veljače 2015. u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P - 480/08-34 od 18. studenog 2010. u t. II. izreke kao neosnovana.

Odbacuje se revizija tuženika u dijelu kojim pobijaju presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 84/2011-7 od 27. veljače 2015. u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P - 480/08-34 od 18. studenog 2010. u t. I./1. i t. I./2. izreke kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja i tako utvrđeno je da je tužitelj G. O. vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. 679/2 z.u. 955 k.o. V. u naravi voćnjak površine 740. m2, pa je naloženo tuženicima da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini (izreka pod t. I./1. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju 15.080,30 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod t. I./2. prvostupanjske presude). Odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je G. O. po svom predniku na k. č. br. 679/2 z.u. 955 k.o. V., voćnjak površine 740. m2, izgradio dio zgrade škole i športsko igralište, te zahtjev kojim se G. O. nalaže da S. G. s osnova ostvarene koristi i stjecanja bez osnove u vremenskom razdoblju od 1. rujna 2008. do 1. prosinca 2010. isplati odjednom ukupno iznos od 79.920,00 EUR prema prodajnom tečaju Kn/Eur kod Z. d.d. Z., odnosno 571.817,60 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 1. lipnja 2010. do isplate, a od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do opoziva ili uspostave prijašnjeg stanja S. G. u obliku novčane rente (zakupnine) za zemljište ispod građevine (zgrada i igralište) mjesečno plaća kunsku protuvrijednost iznosa od 2.960,00 EUR prema prodajnom tečaju Kn/Eur kod Z. d.d. Z. P. O. na dan plaćanja (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (izreka pod t. III. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u t. I. i II. njene izreke.

Iako iz uvodnog dijela revizije proizlazi da je revizija izjavljena u ime tuženice pod 2. S. G. i to protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod t. II. izreke, iz daljnjih revizijskih navoda proizlazi da je revizija izjavljena u ime oba tuženika, te da se istom drugostupanjska presuda pobija u cijelosti. Slijedom izloženog valja uzeti da su protiv drugostupanjske presude reviziju podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika izjavljena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P - 480/08-34 od 18. studenog 2010. u t. I./1. i t. I./2. izreke nije dopuštena.

Po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba, pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno u odnosu na svaki od tih zahtjeva. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu (naznačene vrijednosti predmeta spora 10.001,00 kuna) ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona). Slijedom navedenog revizija tuženika izjavljena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I./1. izreke nije dopuštena.

Isto tako, u dijelu kojim je revizija izjavljena protiv odluke o troškovima parničnog postupka (protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I./2. izreke) treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Zbog navedenog je na temelju odredbi čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a reviziju tuženika izjavljenu protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I./1. i I./2. izreke valjalo odbaciti, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Revizija tuženika izjavljena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tuženici. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je protutužbeni zahtjev na isplatu po osnovu stečene koristi od posjednika nekretnine označene kao čest. zem. 679/2 z.u. 955 k.o. V.. Međutim, tužitelj (G. O.) je utvrđen vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. 679/2 z.u. 955 k.o. V.. U tom smislu nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) u kojima je vlasnik ovlašten zahtijevati da mu osoba koja je njegovu stvar upotrijebila u svoju korist naknadi koristi koju ima od uporabe. Navedenim su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili protutužbeni zahtjev.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovana u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u t. II. izreke i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. studenog 2019.